nacija.hr

Vatikanske ementaler komisije šuplje kao sir?!

U promišljanju stanja Crkve u današnje vrijeme neki se zalažu da se nečistoća pomete i gomila pod tepihom, a drugi koje izjeda revnost se zalažu za izbacivanje teološke nečistoće iz Doma Očevog…

Tekst: Elvis Duspara

Baš kada sam mislio kako je vrijeme da konačno napišem pismo Kongregaciji za nauk vjere vezano uz “posebne” hostije koje se podjeljuju na Svetoj Misi, mons. Krzystof Charamsa “izađe iz ormara” i obavijesti javnost da je peder koji živi sa svojim “partnerom”.

E sad, nije taj Charamsa neki tamo obični peder nego, ako sam dobro shvatio, po pisanju Vatikanskog Radija, on je član Kongregacije za nauk vjere od 2003. godine.

– Oprostite što vam smetam, ali stiglo vam je neko pismo u kojem neki Duspara ima pitanja za Kongregaciju za nauk vjere… – možda bi tajnik donio moje pismo baš Charamsi.

– Pusti me i s pismom i s naukom! Imam važnijih problema u životu… – možda bi odgovorio Charamsa.

– Što je bilo monsinjore? – zabrinuto bi pitao tajnik.

– Ma, jutros sam vidio da mi je partner ostavio četkicu za zube u kupaonici. – nekako odsutno bi odgovorio Charamsa.

– Stvarno? Ajoj… – pokrio bi rukama usta tajnik.

– Da, da… ostavio je četkicu i znaš li što to znači? – pitao bi Charamsa.

– To znači da misli ozbiljno i da se misli za stalno useliti kod vas… – odgovorio bi tajnik.

– Točno! Što mi je sada raditi? – više za sebe izašlo bi pitanje iz Charamse.

– Nema vam druge nego izaći iz ormara.

– Ali, meni se ne izlazi iz ormara. Ja želim biti član Kongregacije za nauk vjere… volim predavati teologiju na Gregoriani.

– Čujte, ljubav iznad svega. Ljubav je i žrtva… – odgovorio bi tajnik kojemu je Charamsa predavao teologiju i tako ga formirao kao teologa.

Inače, taj Charamsa nije samo član Kongregacije za nauk vjere nego i pomoćni tajnik Međunarodne teološke komisije. Nemam pojma što ta komisija radi ali dobro zvuči. No, to nije sve… Charamsa predaje teologiju na dva rimska papinska sveučilišta: Gregoriana i Kraljica Apostola. Znači, elita nad elitama koja stvara novu generaciju “elita”.

– Teška i neodgovorna gesta za koju se čini da želi izvršiti nepotrebni medijski pritisak na Sinodu o obitelji koja sutra započinje – rekao je p. Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, o “izlasku iz ormara” mons. Charamse.

Što to reče pater Lombardi? Znači, nije problem što je Charamsa peder koji živi sa svojim “partnerom” nego što je sada izašao u javnost s time?! Što jest, jest, nema ti druge nego biti šokiran. Ja sam, recimo šokiran što je taj čovjek na tako važnim pozicijama tako dugo.

– Odmah je dobio otkaz! – slavodobitno viču oni koji redovito pravdaju grijeh i jedan su od uzroka zašto je u Crkvi stanje takvo kakvo jest.

– Ali, ljudi, on se i dalje sa “svojim dečkom” mazi u javnosti dok ima svećenički kolar oko vrata. Kakva se to poruka šalje?– zbunjen ja da se i dalje štiti Charamsu.

– Nema tu pokajanja, nema osude grijeha, nema nikakvog upozorenja na posljedice koje taj grijeh nosi kako bi tek nakon toga došle riječi “ni ja te ne osuđujem, idi i ne griješi više”. Ovo sa otkazom u Kongregaciji, ali ostankom u svećeničkoj službi je igrokaz. Ovdje se ne radi o kažnjavanju niti milosrdnom ponašanju. Meni to izgleda kao čisto podilaženje grijehu i sodomskom svijetu. Sveti Pavao Apostol na mnogim mjestima opominje Crkvu kao naprimjer u 1. Korinćanima 5,1-2 i 5,9-13 da ustrajne bludnike uklonimo iz kruga prijatelja, a kamoli iz svećeničke službe. – uključuje se moj brat u Kristu, a koji se nije mislio miješati u razgovor.

– U vama nema milosrđa! – ulijeće polupani papolatrist kojih je zadnjih dana kao gljiva poslije kiše.

– Ti si pobrkao nešto, kako je on toliko dugo na tako važnim pozicijama? – pitam se ja.

– Ti si protiv pape Franje!!! – nastavlja prosječni idolopoklonik koji svaku negativnu pojavu u Crkvi pokušava natovariti na leđa pape Franje.

– De prošetaj s tim forama i papom Franjom, Charamsa je član Kongregacije za nauk vjere od 2003. godine. – pokušavam otkantati idolopoklonika jer me živciraju da to nije normalno.

– Ti hoćeš reći da ga je papa Franjo postavio? – eto opet papolatriste koji ne zna više išta reći nego papa Franjo.

– Kažem ja antipapa!!! – ubacuje se u razgovor drugi koji isto svoju vjeru bazira na papi Franji samo što on za razliku od idolopoklonika ne podnosi papu Franju.

– Daj prošetajte više s tim papom Franjom! Jes’te čuli? Charamsa je od 2003. godine na poziciji da određuje što bi trebalo biti nauk Crkve! – dopuštam ja da me se uvuče u priču o papi Franji.

– Eto vidiš, stalno napadaš papu Franju! – ne odustaje papolatrist kao pravi idolopoklonik.

– To vam ja i govorim stalno. Već 2003. je papa Franjo postavio svoje ljude. – ne odustaje onaj drugi, antipapist, kojemu je smisao života postao ocrniti papu Franju.

– Prvo, 2003. godine je papa bio Ivan Pavao II, a ne papa Franjo! Drugo, imamo ne pukotinu u Crkvi nego kanjon kroz koji nam prolazi svakakvo teološko smeće. Kako se može dogoditi da takva osoba dođe na takvu poziciju? –pokušavam ja vratiti priču na bitno.

– Eh, da je nama Benedikt XVI ne bi toga bilo. To je pravi Papa. – ne da se onaj što ne voli papu Franju.

– Pa, Charamsa je bio član Kongregacije za nauk vjere i za vrijeme Benedikta XVI. – ote se meni.

– Ti si protiv homoseksualaca! Tko si ti da sudiš? – kaže papolatrist.

– Jest, jest, papa Franjo je za homoseksualce. Eno na svetoj Misi u New Yorku mu je čitao poznati homoseksualac. – slavodobitno govori antipapist.

– Pa, ljudi imamo pukotinu!!! Ulazi nam svašta i nitko više ne provjerava. Zbunjen sam. – pokušavam ja sudjelovati u razgovoru.

– Ti čitaš onu knjigu… onu što govori protiv našeg jedinog i pravog nam Pape! – napada papolatrist.

– Koju knjigu? Misliš Bibliju? – ne razumijem ja.

– Znaš li da je Crkva osudila tu knjigu? A ti je citiraš! – ne da se papolatrist.

– Crkva osudila Bibliju? Ti si nešto pobrk’o. – i dalje ne razumijem ja o čemu papolatrist priča.

– Znaš ti dobro o čemu ja pričam. Ja u tvojim riječima prepoznajem citate iz te knjige koja govori protiv pape Franje! – uporan je u svojim napadima “ljubavi” papolatrist.

– Ta knjiga je istinita! Sve je u njoj točno! – ubacuje se antipapist.

– Ljudi, koja knjiga? Jel’ Biblija? – pokušavam ja shvatiti o kojoj knjizi pričaju njih dvojica.

– Nije Biblija! Što se praviš blesav kada ja točno u tvojim riječima prepoznajem dijelove te knjige! – uporan je papolatrist.

– To neka privatna objava? – i dalje ja ne kužim.

– Jest, privatna objava, ali ju je Crkva osudila. – nastavlja papolatrist.

– Nije je osudila. Sve je tamo istina. – ubacuje se antipapist.

– Ali, ja ne čitam niti privatne objave koje je Crkva priznala, a kamoli objave koje Crkva nije priznala. – zbunjen ja o čemu to njih dvojica pričaju.

– Ne čitaš privatne objave??? – u glas rekoše papolatrist i antipapist.

– Pa, ne čitam, niti imam potrebu niti obvezu kao katolik prihvatiti bilo koju privatnu objavu. Mi imamo kompletnu objavu po kojoj se trebamo ravnati, a to je Sveto Pismo koje imamo obavezu čitati. Nemojte misliti da vam je onih petnaest minuta tjedno čitanja na Svetoj Misi dovoljno. – odgovoram ja.

– A zašto onda citiraš tu knjigu? – opet papolatrist gura na svoje.

– Ček’ ček’, jesi li ti protiv ili za tu neku privatnu objavu? – pitam ja.

– Protiv naravno, u njoj su same laži protiv našega Pape. – kao iz topa odgovara papolatrist.

– Ja ne znam što tamo piše jer se ne bavim privatnim objavama, ali me zanima kako ti znaš što tamo piše i još imaš obraza mene optuživati da odatle citiram. Kako ti uopće znaš što u toj privatnoj objavi piše, a koju je po tvojim riječima zabranjeno čitati? – ja u čudu da netko toliko zna o nekoj privatnoj objavi koju ne priznaje.

– Ti si farizej i pismoznanac!!! – ote se papolatristu.

– E, baš ti hvala. – moram se čovjeku zahvaliti što mi je rekao da poznam Pismo.

Uglavnom, dok antipapist i papolatrist svoju vjeru baziraju na papi Franji i privatnim objavama za to vrijeme u Crkvi imamo brdo problema. Još je papa Pavao VI rekao da je sotonin dim ušao u Crkvu, a papa Benedikt XVI da je Katolička Crkva kao šupalj brod koji pušta vodu na sve strane.

Meni nije jasno kako čovjek poput Charamse dođe na takvu poziciju. Pored čuvene vatikanske diplomacije, tajnih službi, komisija, Charamsa prođe sve stupnjeve prije i na kraju završi u Kongregaciji za nauk vjere?! Također, pored cijelog niza “provjera” koje bi trebao proći on predaje na elitnoj Gregoriani?! I kome da ja sada vjerujem u Crkvi? Nije samo stvar da je Charamsa homoseksualac nego je problem njegov nauk. Poprilično sam siguran da taj Charamsa vjeruje u religiju smrti zvanu evoluciju i na taj način se ruga žrtvi Isusa Krista na križu. Moguće da je i pod vlašću Duha Asiza i kao takav se moli skupa s onima koji mrze Sveto Božje Ime. Živo me zanima što je predavao na Gregoriani. Možda je baš on zatrovao mnoge svećenike koji nakon njegove škole misle da je knjiga Postanka čista simbolika, a ne stvarni povijesni događaj? Nekako sam siguran da je učio i naučavao sve suprotno onome što su Crkveni Oci naučavali. Oni koji žive u nepravednosti su primali njegov nauk i tako širili taj otrov dalje.

No, i njega je netko učio i gurao da napreduje. On je samo dijete revolucije koja je počela u Crkvi puno prije.

Nije problem taj Charamsa nego oni koji su ga postavili i čuvali na takvoj poziciji. Problem su one “Charamse” koji ne “izlaze iz ormara” i slobodno naučavaju i dalje antikristovski nauk.

Ako si, recimo, prodavačica u dućanu, onda moraš proći nekakvu sigurnosnu provjeru jer “gazda” mora znati ‘oćeš li maznut’ kak’u lovu ili nećeš. Da ne govorim da ta prodavačica mora imati sanitarnu knjižicu u kojoj stoji da je zadovoljila minimalne sanitarne uvjete. Ali, ako si član Kongregacije za nauk vjere ili ako predaješ teologiju na Gregoriani nema potrebe za ikakvom provjerom?!

Tko će provjeriti te silne “teologe” koji su se uvukli u Crkvu s ciljem rušenja Katoličke Crkve iznutra? Vrlo je jednostavno. Po plodovima ćete ih prepoznati. Ako je Crkva neke stvari već riješila, onda nema promjene nauka. Ako bi netko došao i rekao drugačije to bi značilo da je Crkva pogriješila, zar ne?

Da bi nešto bilo nauk Katoličke Crkve, ne smije biti u suprotnosti sa Svetim Pismom i mora biti utemeljeno u tradiciji. No, tradicija nije nešto što se dogodilo prije tri dana nego što je bilo od samih početaka kršćanstva. Dakle, ako je nešto u suprotnosti sa Svetim Pismom ili nije utemeljeno u tradiciji ne treba vam nikakva privatna objava da bi vam to razotkrila.

I nije nam potrebno gledati u Vatikan ili Kongregaciju ili Gregorianu. Imamo mi tu u našem dvorištu dovoljno materijala. Dovoljno je otići na Katolički bogoslovni fakultet i poslušati kakvim “naukom” neki profesori truju studente. Dovoljno je samo pratiti naše “katoličke” medije i vidjeti da su mnogi od njih imali istog učitelja kao i Charamsa. Ponavljam pitanje, tko je u Hrvatskoj odgovoran za evolucijsko majmunski nauk na katoličkim sveučilištima?

U konačnici, a zašto bismo uopće provjeravali? Zato što je opasno ne provjeravati! Što je netko na višoj poziciji to i njegove odluke imaju veći značaj, pa bi ga valjda bilo logično i razumno češće i provjeravati.

Za kraj, da ipak citiram Knjigu. Sveti Pavao Apostol u Drugoj poslanici Timoteju 4,1-5 kaže: “Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!”

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci