nacija.hr

Elitistički, ultraliberalni kardinal Danneels priznao da je bio član skupine, “mafije”, koja se radikalno protivila papi Benediktu XVI.

Ultraliberalni belgijski kardinal Danneels kojega se, nažalost, smatra jednim od najvažnijih sudionika Sinode, poznat je po tome što je osobno utjecao na belgijskog kralja da potpiše zakon o dopuštenosti ubijanja nerođene djece abortusom i osobnim pismom belgijskoj vladi dao potporu da izglasa zakon o istospolnim “brakovima”.

Kardinal Danneels priznao je da je bio član ultraliberalne skupine kardinala koju je osobno nazvao “mafijom”, a koja je imala za cilj radikalno se protiviti papi Benediktu XVI. i dovesti na papinsko mjesto kardinala Bergoglia.

Sa bloga splendordomini.blogspot.hr prenosimo tekst “Zaplotnjaci” o ovim žalosnim informacijama:

Pretkraj prošle godine bilo je uznemirenosti zbog knjige suradnika kard. Murphyja-O’Connora, A. Ivereigha, koji je otkrio neke pojedinosti o aktivnostima koje su prethodile izboru nadbiskupa Buenos Airesa za novog papu (1, 2, 3). Prema glasnogovorniku Svete Stolice, osobe koje auktor spominje u knjizi zanijekale su (4) da su sudjelovale u bilo kakvom lobiranju, no u utorak je predstavljen životopis kard. Danneelsa koji donosi još više detalja o postojanju i nastojanju jednog kruga kardinala i biskupa da kard. Bergoglio postane poglavar Katoličke Crkve. QVC već ima članak i video na kojem se bivši briselski nadbiskup i belgijski primas na predstavljanju svoje biografije hvali da je pripadao toj “mafiji”– kako je sâm naziva.

“Bivši belgijski primas i nadbiskup Mechelena i Bruxellesa G. Danneels, stajao je na središnjoj loži raskošne bazilike Sv. Petra kad je 13. ožujka 2015. Franjo predstavljen svijetu kao novi papa. Kako je došao do tog počasnoga mjesta? Pitanje nije novo i već je u tom povijesnom trenutku bilo zagonetno. Sada su povjesničari K. Schelkens i J. Mettepenningen iznijeli životopis kard. Danneelsa, u kojem otkrivaju kardinalovo sudjelovanje u tajnoj mreži biskupa i kardinala. Mreža imena ‘St. Gallenska skupina’ za cilj si je zadala potisnuti utjecaj tadašnjega prefekta za nauk vjere J. kard. Ratzingera, i spriječiti njegov izbor za papu. Kad je to propalo, nastojalo se bojkotirati pontifikat Benedikta XVI. i isposlovati izbor Argentinca J. M. Bergoglia. Predstavljanje knjige bilo je na Koekelbergu kod Bruxellesa prošloga utorka.
 
– Danneels je 2013. brzo postao ‘Papstmacher’ [‘popemaker’]

 
Pored brazilskog kardinala C. Hummesa, neposredno nakon Papina izbora, Danneels je bio naveden kao jedan od onih koji su promicali izbor J. M. Bergoglia. Mjesto pored novog pape nakon ‘Habemus Papam’ bilo je samo naznaka za to. Drugi je znak bilo neobuzdano zadovoljstvo kojim je Danneels pozdravio izbor argentinskog nadbiskupa.
 
Još je značajnija bila činjenica da je negdašnji belgijski primas otada ulazio i izlazio iz Vatikana te imao izravan pristup papi Franji. To da bivši nadbiskup Mechelena i Bruxellesa nije podnosio Franjina predšasnika Benedikta XVI., bila je javna tajna. Znakovitim je zabilježeno što je Franjo među 16 sinodalnih otaca koje osobno imenuje, uvrstio upravo kard. Danneelsa 2014. za Biskupsku sinodu o obitelji. Isto se dogodilo ove, 2015. godine. Kad zakratko počne Biskupska sinoda u Vatikanu, kard. Danneels će biti opet tamo na izričiti poziv pape Franje i suodlučivati o braku, obitelji i istospolnosti, premda je njegova uloga u homoskandalu i skandalu zlostavljanja djece u belgijskoj Crkvi krajnje nejasna.
 
– Ivereighovo otkrivanje ‘Bergogliova tima’
 
Ono što su K. Schelkens i J. Mettepenningen sada izložili, u ublaženom je obliku iznio već krajem studenog 2014. A. Ivereigh, nekadašnji glasnogovornik kard. Murphyja-O’Connora u svojoj knjizi o Franji, ‘Veliki reformator’. Ivereigh piše da je postojao ‘Bergogliov tim’ koji se sastojao od četiri kardinala koji su bili organizirali ciljanu kampanju za Bergogliov izbor. Bili su to njemački kardinali W. Kasper i K. Lehmann, zatim Murphy-O’Connor i Danneels (vidi članak na Katholisches.info, ‘Jesu li Kasper, Lehman, Danneels, Murphy-O’Connor organizirali nedopuštenu kampanju za izbor Bergoglija?’). 
 
Ivereigh u svojoj knjizi piše: ‘Oni su svoju lekciju naučili 2005. Najprije su si osigurali Bergogliov pristanak’. Drugi put nisu htjeli doživjeti kako se Argentinac, kad je do toga došlo, predomišlja i povlači svoju kandidaturu kao 2005. ‘Na pitanje je li spreman, odgovorio je da vjeruje kako u ovom vremenu krize za Crkvu, ni jedan kardinal ne bi mogao odbiti kad bi bio pitan.’ Murphy-O’Connor je svratio Bergogliju pozornost na to da bude sada vrlo oprezan, jer je sada ‘on na redu’. Bergoglio je odgovorio: ‘capisco’- tj. razumijem.
 
S Ivereighovom se knjigom nametnulo pitanje, je li ‘Bergogliov tim’ djelovao nesebično ili je bilo uvjeta za izbor [Wahlkapitulationcapitulatio caesarea]. Drugim riječima, jesu li od kard. Bergoglija tražili jamstva- da donese izvjesne personalne odluke ili da preusmjeri Crkvu na jedan određeni kurs, primjerice u pitanjima katoličkog nauka o braku i moralu, onako kako ih je tretirala Biskupska sinoda? Kao i je li kard. Bergoglio dao takva jamstva? Ta pitanja do sada nisu našla odgovora i zato ostaju špekulacija.
 
– Neformalni ‘Bergogliov tim’ zapravo tajni kružok iz St. Gallena
 
K. Schelkens i J. Mettepenningen u svom su životopisu o Danneelsu još jasniji od Ivereigha. Oni izvješćuju ne samo o četvorici kardinala koje je Ivereigh nazvao ‘Bergogliov tim’, nego o cijeloj mreži biskupa i kardinala koji su se sami nazvali ‘St. Gallenska skupina’. Drugim riječima: subverzivne djelatnosti jedne tajno organizirane skupine u Crkvi kako bi je doveli na jedan određeni kurs, bile su daleko obuhvatnije, nego što je to Ivereigh otkrio.
 
Pri tomu oba auktora nisu nimalo suprotstavljena kard. Danneelsu, kao ni Ivereigh kard. Murphyju-O’Connoru. Kardinal Danneels je osobno bio nazočan na predstavljanju knjige u bazilici na Koekelbergu i spremno pisao posvete u tek predstavljenu knjigu. Schelkens i Mettepenningen su djelatni na leuvenskom katoličkom sveučilištu kao crkveni povjesničari. Mettepenningen je kratko bio glasnogovornik za tisak nadbiskupa Léonarda. Zbog razilaženja s nadbiskupom, javno ga je napao, izjasnio se za svećeništvo za žene i kritizirao Léonardovu odluku da dopusti Petrovu bratstvu apostolat u svojoj nadbiskupiji. Osobno držanje Schelkensa i Mettepenningena njihovim navodima daje posebnu vjerodostojnost.
 
Osnivač i pokretač skupine usmjerene protiv tadašnjega prefekta za nauk vjere J. kard. Ratzingera, bio je bivši milanski nadbiskup i isusovac C. M. Martini koji se sam okarakterizirao kao ‘protupapa’. Martini je sazvao tajne susrete biskupa i kardinala u St. Gallenu u Švicarskoj s ciljem modernizacije Crkve, njenog pomirenja s duhom vremena i prevladavanja ‘nazadnjaštva’ u koje je- prema Martiniju- zapala odbacivanjem Francuske revolucije.
 
– K. Lehmann i W. Kasper unutra otpočetka
 
Prvi se susret navodno dogodio 1996. Biskup St. Gallena je tada bio Ivo Fürer. Ti su susreti u najboljem slučaju bili slabo poznati i malobrojnim stručnjacima. Bilo je nekih šaputanja, no nešto konkretno nitko nije znao pa se zato tvrdnja o subverzivnoj antirimskoj skupini u Crkvi lako mogla odbaciti kao ‘teorija zavjere’.
 
Kardinal Danneels se 1999. priključio toj skupini kojoj su među ostalima već pripadali kardinali W. Kasper i K. Lehmann iz Njemačke, B. Humme iz Velike Britanije, A. Silvestrini iz Italije i nizozemski biskup A. Van Luyn.
 
Sudionici tajnog kružoka su svoje susrete zamaskirali kao ‘duhovni odmor’. Tajni zaključci služili su međusobnoj potpori u vrijeme koje su doživljavali ‘mračnim’.
 
– Istraga kard. Ruinija zbog glasina o tajnom savezu
 
Glasine o postojanju tajnog saveza doprle su do Vatikana koji je predsjednika Talijanske biskupske konferencije i kardinala vikara za grad Rim, jednu od najbliskijih osoba od povjerenja papa Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., C. kard. Ruinija zadužio da provede istragu. Kružok upućenih, međutim, znao je tako vješto skriti svoje aktivnosti da se Ruini vratio bez konkretnih rezultata. Istodobno je, prema Schelkensu i Mettepenningenu, ‘St. Gallenska skupina’ počela poduzimati pokušaje kako bi utjecala na vatikanski kurs.
 
Središnje pitanje te skupine glasilo je: Tko će biti nasljednik Ivana Pavla II.? Navedeni je cilj tajnog kruga bio spriječiti izbor J. kard. Ratzingera za papu. Uz pomoć kardinala Martinija, 2005. je kao protukandidat njemačkom kardinalu bio pozicioniran kard. Bergoglio. Kardinal Martini se do zadnjeg časa glasovima za svog redovničkog subrata Bergoglija nije, doduše, nadao provesti izbor argentinskog nadbiskupa, već da će moći blokirati Ratzingerov izbor.
 
U konklavama 2005. se, međutim, kard. Ratzinger pokazao tako jak da su propali pokušaji ‘St. Gallenske skupine’ da spriječi njegov izbor.
 
– Bojkotirati i minirati pontifikat Benedikta XVI.
 
Oba auktora izvješćuju da su članovi ‘St. Gallenske skupine’ ciljano onemogućavali pontifikat Benedikta XVI. i nastojali zamračiti njegovu poruku Crkvi i svijetu. Schelkens i Mettepenningen ne izvješćuju o tomu je li bilo i koja je sveza između aktivnosti ‘St. Gallenske skupine’ i neočekivanog odreknuća njemačkog pape koje ih je jednim udarcem dovelo bliže cilju da okončaju eru poljskog i njemačkog pontifikata. Nedavno preminuli isusovac Silvano Fausti izvijestio je u svom zadnjem intervjuu da je kard. Martini 2. lipnja 2012. papu Benedikta XVI. kategorički pozvao da se povuče. Osam mjeseci kasnije njemački je papa na potpuno iznenađenje obznanio svoje odreknuće (vidi članak na Katholisches.info, ‘Moraš odstupiti’)
 
Povjesničari, svakako, pišu nešto drugo: ‘Izbor Bergoglija nesumnjivo je pripremljen u St. Gallenu, a temeljni orisi njegova programa su oni koje su Danneels i njegovi kolege bili diskutirali više od deset godina’.

[…]

Izvor: splendordomini.blogspot.hr

Vezani članci