nacija.hr

Kako bi preživjeli bez struje? Domovina

Kako bi preživjeli bez struje?

Ako ideš svaki dan ili svaki treći dan u dućan, a što ti fali imati zalihu stvari za jedno mjesec dana? I onda kao svaki odgovorni domaćin trošiš tu zalihu, ali je povremeno dopunjavaš tako da te nevolja ne zatekne nespremna.

Tekst: Elvis Duspara

Gledam malo paniku koja se danas dogodila samo zato što ne radi internet, bankomati, POS blagajne… i mislim se što bi bilo kada bi takvo stanje potrajalo koji dan dulje.

Istu misao sam imao kada sam se vozio kroz Zagreb za vrijeme jedne oluje gdje je, valjda zbog udara groma, nestalo struje i semafor nije radio.

Razmišljam koliko smo postali ovisni o tako nečemu kao što je struja. Koliko god je struja dala prednosti i određenu dozu oholosti pa današnji čovjek misli da je mnogo pametniji nego oni koji su živjeli prije njega, teško mi se oteti dojmu da je ovaj svijet puno gluplji nego onaj prije.

Razmišljam, koliko ljudi koji će pročitati ovaj članak zna na koji način bi čuvali meso od propadanja da kojim slučajem nema frižidera? Koliko ih zna kako čuvati krumpir da ne smrzne ili proklija? Je li ikada itko od ove “prepametne” generacije ikada čuo za riječ trap i čemu služi?

Razmišljam i o sebi i kako sam skoro pa zaboravio pisati rukom jer brže tipkam nego što pišem, a i lakše je jer ne moram to pretipkavati poslije. Uh, kako je ovaj svijet postao ovisan o nečemu tako banalnom kao što je struja.

Da ne rade mobiteli, valjda se više nitko ne bi znao dogovoriti s nekime gdje i kada će se naći. Kao da je prije sto godina bilo kada smo se u Zagrebu nalazili “ispod sata” na Trgu. Nekada sam bio kao mali kompjuter koji je znao napamet stotine telefonskih brojeva, a danas se moram dobro zamisliti koji mi je broj od meni najbližih ljudi. Da ne govorim da postoje ljudi koji ne znaju niti svoj vlastiti.

– Daj mi broj pa ću te nazvati jer ne znam koji mi je broj. – neki dan mi je jedan čovjek rekao.

Da ne bi netko mislio da mi taj nije htio dati svoj broj, ovaj me stvarno odmah nazvao dok sam s njime pričao.

Tako u tom razmišljanju teško mi je ne raditi scenarije koji bi se mogli odigrati u budućnosti. Kako volim igrati šah onda tako funkcioniram i u stvarnom svijetu. Što više odradim mogućnosti u glavi što bi protivnik mogao odigrati i što imam više unaprijed dobrih poteza već odigranih u glavi veće su mi šanse da ću pobijediti.

Jedna od tih opcija je i što bi se dogodilo kada sustav na koji smo se navikli u slučaju neke katastrofe ne bi funkcionirao samo tjedan dana?

Koliko je meni poznato, dućani imaju zalihe za nekih tri do sedam dana. To znači da bi oni koji ne igraju šah nakon tjedan dana bili gladni i žedni. I to one face koje imaju gotovinu i zbog toga mogu kupiti. Oni koji koriste samo kartice, e oni bi isti dan bili gladni i žedni jer ne bi imali mogućnosti kupovine. Zašto ne bi oni mogli kupiti? Pa, zato ako sustav iskoči onda ne rade niti kartice. Zar netko misli da može doći u neki dućan i reći ja bi kupio bez novca.

Nije to priča kao s ovom invazijom gdje Hrvat mora imati osobnu iskaznicu i na zahtjev službene osobe je pokazati. Ako nemaš osobnu iskaznicu onda te službena osoba ima pravo zadržati ili privesti dok se ne dokaže tko si. Naravno, može se i tome doskočiti. U tom slučaju nikako ne smiješ pokazati da znaš hrvatski jezik, nego govori na arapskom i odmah se službeno lice povlači.

Da se ja vratim na silne mogućnosti koje nam može donijeti budućnost.

Neki dan pričam s prijateljem i on s gnušanjem govori kako je Gorska služba spašavanja se probijala do nekih zabačenih sela i nosila gladnim ljudima kruh.

– Pa, kakva je to žena koja ne zna napraviti obični kruh? To nije žena. I kakav je to domaćin koji nije računao da može biti zatrpan snijegom? Prije su ljudi bili odgovorni prema samome sebi, a danas sve neki nesposobni. – zaključuje moj prijatelj.

I stvarno, koliko žena zna ispeći kruh? Znam, znam, u slučaju neke katastrofe, odmah bi ženice otišle na google jer tamo mora biti neki recept. A kako misle te ženice doći do recepta ako im internet ne radi? Da ne pričam o tome kako netko misli ispeći kruh ako nema struje? A nema ni brašna u zalihi?

– Zašto bih ja morala peći kruh? Neka muž peče kruh, a ja ću lakirati nokte da mu budem lijepa. – već čujem modernu ženu koja uzor svoga ponašanja crpi iz neke sapunice.

Da ne duljim, smatram da mudar čovjek treba unaprijed rješavati neke stvari. Ako ideš svaki ili svaki treći dan u dućan, a što ti fali imati zalihu stvari za jedno mjesec dana? I onda kao svaki odgovorni domaćin trošiš tu zalihu, ali je povremeno dopunjavaš tako da te nevolja ne zatekne nespremna.

Pričam gluposti? Pa, valjda bi više od pola Hrvatske pomrlo u slučaju nestanka struje, a samo zato što je nesposobno samo o sebi se brinuti.

Mudar čovjek misli unaprijed, a naivac se uzda u drugog naivca.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci