nacija.hr

Pojašnjenje biskupa Schneidera

Kako izjava biskupa Scneidera nije najbolje sjela propagatorima stava da spomenuto svećeničko bratstvo Sv. Pia X. ne samo da je u neregulariziranom stanju, nego čak u raskolu iliti šizmi s Crkvom pa su od biskupa zatražili tumačenje, nadajući se da će opovrnuti nešto od napisanoga u intervjuu. Kako proizlazi iz biskupova odgovora, zapravo je ostao kod onoga što je preneseno u intervjuu.

Biskup Schneider piše:

“1. Nisam kazao da nema razloga koji bi spriječili kanonsko priznanje Piova bratstva, nego sam rekao opreznije: ‘Prema mojem znanju, nema teških razloga’.
 
2. Nisam rekao da je trenutačna kanonska situacija Piova bratstva u redu. Naprotiv, zbog njihova nekanonskog statusa, potrebno je da dobiju priznanje od Svete Stolice.
 
3. Rekao sam da bi Piovo bratstvo u međuvremenu trebalo primiti takvo kakvo jest. Moje je mišljenje sljedeće: zbog pedagoških i pastoralnih razloga u međuvremenu trebaju biti prihvaćeni takvi kakvi jesu, s ciljem da se s vremenom isprave one stvari koje se u Piovu bratstvu trebaju ispraviti.
 
4. Nikada nisam rekao da podržavam pozicije Piova bratstva o II. vatikanskom koncilu. Rekao sam samo da se na obje strane, tj. na strani Svete Stolice i na strani Piova bratstva, prenaglašava i precjenjuje II. vatikanski koncil, ali sa suprotnih gledišta. Pitanje je prave mjere tj. moramo ispravno procjenjivati i vrjednovati II. vatikanski, ali ne pretjerivati. Ne smijemo od II. vatikanskog napraviti koncil koji je izoliran od svih prethodnih koncila ili pak neku vrstu superkoncila.
 
5. Tragedija u povijesti je da se u konfuznim vremenima kao što je naše, dobre snage u Crkvi koje žele restaurirati pravu vjeru i bogoštovlje, često međusobno bore jedne protiv drugih na štetu prave obnove i na radost neprijatelja izvan i unutar Crkve.
 
6. Naravno, Piovo bratstvo mora iznositi svoje kritike s više poštovanja prema vrhovnom auktoritetu Crkve i izbjegavati nekorektne i pretjerane izraze i prosudbe. Treba djelovati u skladu s načelom ‘veritatem facientes in caritate’ (braniti istinu s ljubavlju). To često kažem predstavnicima Piova bratstva.
 
7. Treba imati dovoljno intelektualnog poštenja i objektivnosti priznati da Piovo bratstvo iznosi neke bogoslovne kritike o nekim, ne u strogom smislu dogmatskim, tvrdnjama u tekstovima II. vatikanskog koncila i u poslijekoncilskim dokumentima koje treba ozbiljno uzeti u obzir. Nažalost, njihovoj kritici katkad nedostaje dužan oblik poštovanja. Ipak, neki bogoslovni prigovori Piova bratstva mogu biti konstruktivan doprinos za zrelije bogoslovno razjašnjenje nekih tema, primjerice kolegijalnosti, slobode, liturgijske reforme.
 
8. Svaki pravi katolik bi trebao biti zadovoljan i Bogu zahvalan kad bi Sveta Stolica priznala Piovo bratstvo sa svim svojim svećenicima i katoličkim obiteljima, od kojih su većina vjerni katolici, tako da to bude nova znatna snaga za obranu Crkve prema namisli svetaca, naših otaca i prave nakane pape Ivana XXIII., nakane koja je izložena u njegovim govorima i posebno u nacrtima dokumenata (‘schemata’) koje je naredio da se pripreme i koje je osobno odobrio.
 
9. Trenutačna crkvena situacija je slična onoj arijanske krize u IV. st.: nalazimo se u noćnoj pomorskoj bitci u kojoj neprijatelji Crkve ljuto napadaju veliki brod Crkve, dok istodobno mali brodovi različitih doista katoličkih skupina jedni druge napadaju, umjesto da stvore zajedničku obranu protiv neprijatelja. 
 
Dajem Vam dopuštenje da koristite ovo moje objašnjenje i širite ga. Bog Vas blagoslovio.
 
+ A. Schneider, ORC”

Vezani članci