nacija.hr

Uskoro drugi dio odličnog apokaliptičkog romana Posljednja vremena

Najbolji suvremeni katolički romanopisac Michael D. O’Brien, veliki prijatelj hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata, napisao je nastavak svojega apokaliptičkog romana Posljednja vremena u kojemu zanimljivo opisuje uspon Antikrista i izdaju koju unutar Crkve provode liberalni teolozi.

Romanu Posljednja vremena prethodi odličan apokaliptički roman Pomrčina sunca. U prvom nastavku romana Posljednja vremena redovnik otac Ilija se sukobio s čovjekom koji se uspinje na vrhunce svjetske moći i planira postati Predsjednik buduće svjetske Vlade. Papa je posumnjao da bi upravo on mogao biti Antikrist te je ocu Iliji povjerio tajni zadatak da mu se približi i pozove ga na obraćenje, što on i čini, ali svi se njegovi pokušaji da izvrši svoju misiju na koncu pokažu uzaludnima.

posljednja drugi dio

U ovomu drugom dijelu hit romana Posljednja vremena Ilija, sada biskup, u pratnji brata redovnika Henoka ulazi u Jeruzalem upravo u trenutku kada i Predsjednik stiže u grad kako bi započeo novu fazu svojega uspona na vlast i pripravio put svjetskoj vladi. Ilija se nada da će ga uspjeti razotkriti kao Antikrista naviještena u Svetomu pismu te da će upozoriti čovječanstvo na nadolazeću duhovnu opasnost. Kako se priča razvija, različiti se ljudi susreću s ocem Ilijom u tajnosti, pripovijedajući mu svoje životne priče; njihove najveće tajne bivaju otkrivene, i oni se mijenjaju – na dobro ili na zlo.

Ilija ustraje u svojoj misiji do samoga kraja, čak i kada je izgubljena svaka nada. Neočekivan i uzbudljiv vrhunac ove priče svjedoči o istini da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube i da će na kraju mudrost biti opravdana, a zlo konačno nadvladano.

Izvor: Verbum

Ljubav Michaela O’Briena prema Božjoj objavi i svijest o pozadini razmišljanja liberalnih teologa, „demitologizatora“ Svetog pisma, koji u Crkvi šire krivovjerje tvrdeći da Biblija sadrži mitološke dijelove, dobro se vidi iz ovih riječi romana Posljednja vremena:

„Liberali nastoje demitologizirati Sveto pismo da bi izbjegli prijeku potrebu za biblijskom vjerom…razmislimo li o ljudskoj psihologiji, manje je vjerojatno da će oni koji su bili svjedoci događaja što ih opisuju projicirati svoje osobnosti na ono što su za njih bili potresni događaji nedavne prošlosti. Teološka obojenost daleko je vjerojatnija u našem vremenu u kojem dominira teorija i mit. Je li moguće da su suvremeni egzegeti projicirali vlastito nevjerovanje, vlastiti stil i narav…Ako je to istina – a otkrića uvjerljivo dokazuju da jest – to nije mali propust. Gubitak objektivnosti, profesionalne objektivnosti, ukazuje na tragičnu slijepu mrlju. Mnogi su jednostavno predmnijevali da znaju više od onih koji su bili prije njih. Pretpostavili su da su zbog protjecanja vremena gotovo nepogrešivi u svojoj superiornosti. To je zbiljski oblik mita, mita o evoluciji inteligencije. Možda su demitologizatori oni koje treba demitologizirati. Čovjekov je trajni hendikep – subjektivnost. Oholost nas čini slijepima za vlastitu sljepoću, iluzija o superiornom znanju. To je osobito točno kada čovjek ulaže emocije u svoju teoriju. Na kraju, potreba za demitologizacijom Svetog pisma nije ukorijenjena u kritičnom stanju struke ili znanosti, već u dubokim duhovnim problemima. Čovjek gubi mudrost kada ustraje u grijehu…“ (Michael OBrien, Posljednja vremena, str. 3., 333-334.)

Vezani članci