nacija.hr

Jadransko more i druge vode

Po nekim naznakama Jadransko more u svom podmorju krije velika nalazišta nafte i plina. Istraživanja i eksploatacija tih nalazišta treba počivati na načelu nulte tolerancije na zagađivanje prilikom istraživanja, crpljenja i transporta eventualnih nalazišta. Nadalje, takva eventualna nalazišta mogu biti samo i isključivo vlasništvo i u službi hrvatskog naroda te razvoja hrvatske države. Eventualna istraživanja i eksploatacija ne smiju ni na koji način ugroziti turizam i poljodjelstvo te korištenje ribljeg fonda. No ocjenu i procjenu svega može vjerodostojno donijeti samo vlast koja je dio naroda, koja mu služi i nikada ga ne bi ugrozila.

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Hrvatska je zemlja bogata ljepotom. No, Hrvatska je bogata već zbog same činjenice što posjeduje Jadransko more. To, naše more, se uvuklo u Europu i može se reći da je naše more i srednjoeuropsko more. U njega s čežnjom gledaju okolni narodi, a mnogi i sa zavišću i željom da ga na ovaj ili onaj način kontroliraju, dijele, crpe bogatstva iz njega, koriste ili jednostavno politikom ili ratom osvoje. No Hrvati su ostajali kroz povijest bez zemlje, no Jadransko more su branili i obranili te ga sačuvali za buduća pokoljenja. Naš biser treba očuvati, ali i koristiti kako bi Hrvatska postala snažna, razvijena i utjecajna zemlja. More je naša osnova za širenje naše snage, utjecaja i bogatstva.

Ne treba ni naglašavati da je potencijal koji imamo kao mediteranska zemlja malo iskorišten. Premalo je iskorišten u gospodarskom i turističkom pogledu. Jadransko more, osim što je samo biser, sadrži potencijal razvoja cijele Hrvatske. Naše luke su nedovoljno iskorištene. Naš turistički potencijal je također nedovoljno iskorišten. No, najtužnije je što otoci ostaju i postaju prazni. Na njima, kao i u cijelom primorju, nema dovoljnog razvoja ribarstva, brodogradnje te istraživanja Jadrana, a da se ne ugrozi njegova čistoća. Također na otocima i priobalju treba imati viziju sveukupnog gospodarskog razvoja, a osobito maslinarstva, vinarstva, stočarstva i druge industrije koja neće štetiti okolišu te će sačuvati Jadran za buduća pokoljenja.

Na hrvatskom Jadranu smješteni su gradovi koji su biseri svjetske kulturne baštine. Dovoljno je nabrojati Dubrovnik, Split, Korčulu, Trogir, Šibenik, Zadar, Rijeku, Opatiju, Pulu i druge gradove. Sami ti gradovi su nemjerljivo kulturno blago. Oni u svojoj nutrini kriju također veliko materijalno i nematerijalno blago. Okrenutost ovih gradova moru mora ostati kao trajni projekt.

Koliki je, pak, strateški značaj našeg mora teško je i zamisliti. Ukupna duljina hrvatske obale iznosi 6.278 km. Obala se proteže oko 1244 otoka, otočića, grebena i hridi. Samo 49 otoka je naseljeno. Hrvatske luke su, zapravo, luke srednjoeuropskih zemalja te imaju najveći potencijal da postanu najsnažnije europske luke. Kada bi se tome dodala dobra cestovna, željeznička, zračna i riječna infrastruktura, tada Jadran i naše druge plovne rijeke mogu postati prometni krvotok Srednje Europe. Ne postoji ni jedna prepreka da se to ostvari, osim prepreke u glavama naših političara izgubljenih u „regiji“ ili „našim prostorima“. Kada se svemu dodaju otoci i njihov gotovo potpuno neiskorišten potencijal, onda je jasno kojim bogatstvom Hrvatska raspolaže.

Moramo krenuti u žurno donošenje strateških dokumenata razvoja otoka. Naseljene otoke valja sačuvati kao naseljene i nastojati vratiti mlado stanovništvo na otoke. Najbolji način je da se vrate ljudi koji su podrijetlom s tih otoka i njihovi potomci. Nikako ne treba zanemariti one koji su emigrirali u europske ili prekooceanske zemlje. Njihova čežnja za njihovim otokom je velika. Oni su tu ljubav prenijeli na svoje potomstvo. Da je Hrvatska imala nacionalno svjesne vlade, na otocima bi već bujao život, gospodarstvo i kultura.

Naša tradicija izgradnje vrhunskih brodova nastala je zahvaljujući i našem moru. Zbog toga i brodarstvo, brodogradnja i uopće brodarska industrija trebaju se razvijati na temelju naše tradicije i najmodernijih dostignuća. Važno je da hrvatski brodovi nastanu u hrvatskim uredima, da se izgrade u hrvatskim brodogradilištima te da plove po Jadranu i svim svjetskom morima.

Po nekim naznakama Jadransko more u svom podmorju krije velika nalazišta nafte i plina. Istraživanja i eksploatacija tih nalazišta treba počivati na načelu nulte tolerancije na zagađivanje prilikom istraživanja, crpljenja i transporta eventualnih nalazišta. Nadalje, takva eventualna nalazišta mogu biti samo i isključivo vlasništvo i u službi hrvatskog naroda te razvoja hrvatske države. Eventualna istraživanja i eksploatacija ne smiju ni na koji način ugroziti turizam i poljodjelstvo te korištenje ribljeg fonda. No ocjenu i procjenu svega može vjerodostojno donijeti samo vlast koja je dio naroda, koja mu služi i nikada ga ne bi ugrozila.

Mnogi ponavljaju da je 21. stoljeće stoljeće vode. Hrvatska je najbogatija zemlja EU po pitkoj vodi. Samo su dvije zemlje u Europi bogatije od Hrvatske (no one nisu u EU), a to su Norveška i Island. Stoga izvori pitke vode moraju ostati u vlasništvu hrvatskog naroda kojim upravlja odgovorno hrvatska država. Te izvore pitke vode i pitku vodu valja proglasiti strateškim interesom Republike Hrvatske. Upravo po toj vodi Hrvatska mora biti prepoznata u Europi i svijetu. Davanje u koncesiju izvora voda ne može doći u obzir. Osobito ne može doći u obzir prodaja izvora voda ili voda. Također ne može i ne smije doći u privatne ruke vodoopskrbna mreža. Upravo suprotno. Hrvatska država te lokalna zajednica moraju voditi trajnu brigu da svaka obitelj ima pitku i jeftinu vodu u svom domu. Imati pitku vodu u svom domu je veliko bogatstvo koje nikakav BDP ne može nadvisiti. Vodu i pravo na pitku vodu kao ljudsko pravo valja zaštititi i Ustavom.

Hrvatsko more i rijeke valja gledati integralno. Osobito su važne rijeke koje su (ili mogu biti) plovne. To su prvenstveno Dunav i Sava. Ako bi se Dunavu i Savi dodao plovni kanal Dunav – Sava, tada bi se put robe od Jadrana do tih rijeka i dalje u dubinu Europe bitno smanjio, a smanjila bi se i cijena prijevoza roba. Tako bi Hrvatska i susjedne zemlje postale konkurentnije. Nadalje, cijeli promet također valja gledati integralno te koristiti najjeftiniji i najkraći put. Hrvatska u tom smislu već sada ima velike prednosti. Ulaganjem u putove voda-željeznica-autoceste-zračni promet bio bi usmjeren prema Hrvatskoj kao nezaobilaznom čimbeniku snažne Hrvatske i važnom čimbeniku Europske unije. Vode valja koristiti i kao plovne putova, a osobito učiniti Savu plovnom do Zagreba. Tako treba povezati Jadran i Savu-Dunav i skratiti put robama.

No vode su i bare močvare u kojima buja život ptica, kukaca, riba, divljih i pitomih životinja te ljudi. I takve vode valja zaštititi kao oaze te ih koristiti kao oaze prirode i gospodarski temelj za napredak. Hrvatska je po tome već sada prepoznatljiva.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci