nacija.hr

Put hereze: Hans Küng 2. dio

Sa portala Dnevno.hr/vjera prenosimo drugi dio teksta o teologu koji je aktivno sudjelovao u sijanju sjemena ultra-liberalne teologije koja je u korijenu krize Crkve i zbunjenosti koju osjećaju današnji katolički vjernici

Tekst: Luka Popov

Nedugo nakon izbora za Petrovog nasljednika, papa Ratzinger čini za mnoge šokantan potez. Poziva Hansa Künga, svog bivšeg kolegu sa Sveučilišta u Tübingenu, na večeru u svoju rezidenciju u Castel Gandolfu.

Kroz čitav lik i djelo Hansa Künga proteže se jedan frapantan animozitet prema Petrovim nasljednicima, koji u trenucima poprima oblike prave mržnje. Tako će za bl. Pija IX, ljubljenog od cijelog kršćanskog svijeta i prvog papu kojega su kršćani nakon dugo vremena doživljavali kao istinskog duhovnog oca, okarakterizirati kao poremećenog egomanijaka i narcisoida. Lav XIII. i sv. Pijo X. za Künga su simboli zadrtosti i netolerancije, relikti iz jednog mračnog doba, dok je Pijo XII. kukavica koja je šutjela dok su Židovi bili proganjani. Bl. Ivan XXIII. za Künga je bio odveć konzervativan, a papa Pavao VI. premalo radikalan u reformama.

Matrica je već jasna – za H. Künga ni jedan papa nije dovoljno dobar. Sve pape nakon sv. Petra samo su imitacije rimskih careva.

Odnos spram bl. Ivana Pavla II.

U ožujku 2005. godine, bl. Ivan Pavao II. nalazi se na samrtnoj postelji i proživljava posljednje dane svog zemaljskog života. Čitav svijet moli za njega, a svi svjetski mediji prisjećaju se epizoda iz života tog velikog pape, ljubljenog od sviju, kršćana i ne-kršćana. Upravo u tom trenutku, tjedan dana prije nego što će bl. Ivan Pavao II. posljednji put sklopiti svoje umorne oči, H. Küng javno objavljuje kritičku analizu života i pontifikata pape Wojtyle. Bez imalo poštovanja prema starcu na umoru i svom duhovnom ocu, Küng izvodi žestoki napad na papu koji se više ne može braniti. Optužuje papu da je licemjerno podržavao ljudska prava u društvu, dok je u Crkvi priječio njihovu provedbu. Naziva ga šovinistom koji ‘brani ženama upotrebu kontracepcijskih sredstava’ i onemogućuje im da ostvare ‘pravo na ređenje’. Smatra ga odgovornim za širenje AIDS-a u Africi (zbog naučavanja o grijehu kontracepcije), optužuje ga za neprirodan odnos prema ljudskoj seksualnosti (celibat), a njegov ekumenizam smatra dvoličnim i neiskrenim. Kao vladara ocjenjuje ga odveć autoritativnim, i osuđuje praksu po kojoj biskup ne može biti zaređen bez papinog odobrenja. Optužuje ga i za ignoriranje uloge laika u Crkvi, za radikalni klerikalizam, i općenito za simpatije prema ‘pretkoncilskoj Crkvi’.

Pet godina kasnije, sav kršćanski svijet s radošću iščekuje trenutak kada će voljeni papa biti proglašen blaženim. I dok je rijeka vjernika iz cijeloga svijeta punila trgove Vječnoga Grada, Hans Küng ponavlja svoje optužbe na račun budućeg blaženika, apsurdno ga prikazujući kao autoritativnog vladara koji je čitav svoj pontifikat posvetio tome da uskrati prava ženama i laicima u Crkvi – istim ženama i laicima koji su se toga dana u milijunima slijevali na Trg sv. Petra.

Odnos s papom Benediktom XVI.

Nedugo nakon izbora za Petrovog nasljednika, papa Ratzinger čini za mnoge šokantan potez. Poziva Hansa Künga, svog bivšeg kolegu sa Sveučilišta u Tübingenu, na večeru u svoju rezidenciju u Castel Gandolfu. Bio je to čin istinske kršćanske ljubavi i svjedočenje u jednom od najtežih evanđeoskih zahtjeva, ljubavi prema neprijatelju. Papa i herezijarh zadržali su se oko četiri sata u prijateljskom ozračju u četiri oka. Postojala je nada da će se stvari nakon toga promijeniti.

Na papinu ljubaznost Hans Küng odgovorio je pet godina kasnije, objavivši otvoreno pismo biskupima cijeloga svijeta pod naslovom „Pet godina Benedikta XVI. – povijesni gubitak povjerenja“, u kojem pontifikat trenutnog pape ocjenjuje kao „pontifikat propuštenih prilika i neiskorištenih šansi“. Optužbe na račun pontifikata su brojne. H. Küngu smeta insistiranje na jedincatosti Kristove Crkve, smatra da je papa pokvario odnose Crkve sa Židovima i muslimanima, optužuje ga za apostazu u Latinskoj Americi, kao i za insistiranje na moralnoj nedopuštenosti kontracepcije (opet AIDS i Afrika). Papa je kriv i za sukob vjere i moderne znanosti, jer ne želi teoriju evolucije uzdići na razinu kršćanske doktrine, a protivi se i istraživanjima na embrionalnim matičnim stanicama. Konačno, i ovaj papa radi protiv „duha Drugog vatikanskog sabora“, priječeći toliko željene reforme koje su htjeli koncilski oci. Izgleda da osim Künga nitko ne zna što su to konciliski oci zaista htjeli i što bi to bio famozni ‘duh’ Drugog vatikanskog.

Godinu dana nakon toga, Küng odlazi i korak dalje. Papino nastojanje da postigne pomirenje i regularizaciju kanonskog statusa Bratstva sv. Pija X. (SSPX), Küng ocjenjuje kao protuzakonito nastojanje da se tradicionaliste vrati u okrilje Crkvu i tako Crkvu ‘vrati u Srednji vijek’. U slučaju da se pomirenje realizira, nastavlja Küng, papa bi bio shizmatik.

Poziv na pobunu

Prigodom pete godišnjice pontifikata slavnovladajućeg pape Benedikta XVI, Hans Küng priredio mu je još jedan ‘poklon’. Riječ je o otvorenom pismu u kojima poziva sve katoličke biskupe na neposluh i pobunu protiv papinog autoriteta. Apel biskupima podsjeća na neke od teza Martina Luthera, a prepoznajemo i buđenje nekih starijih hereza. Küng tako poziva biskupe da otkažu svaku lojalnost prema Rimu, i da zahtijevaju nove reforme. Ako Rim bude nepopustljiv, onda Crkvu treba urediti regionalno, tako da svaki biskup odgovara samo svojoj biskupskoj konferenciji, ali ne i Rimu. Küng pri tome u protestantskom duhu podsjeća da poslušnost dugujemo samo Bogu, a ne nikakvim zemaljskim autoritetima (što je samo po sebi paradoks, jer poslušnost Bogu znači i poslušnost autoritetu kojeg je Bog postavio). Kao model Crkve u budućnosti predstavlja vraćanje na doktrinu koncilijarizma (proglašenu na saboru u Kostanzu 1415. g, nikada odobrenu od pape, kasnije proglašenom krivovjernom i nevažećom) po kojoj bi Crkva bila vođena od kolegija biskupa koji bi se svakih pet godina redovno sastajali na koncilu.

Na svu sreću, danas Hansa Künga sve manje ljudi shvaća ozbiljno. Ipak, još uvijek postoje oni koji ga smatraju autoritetom, dive se njegovoj oštroumnosti i ozbiljno shvaćaju njegove kritike. Preporučimo ih Gospodinu, u nadi da će i ovaj heretik pred kraj života spoznati svoje zablude i odreći ih se, za spasenje svoje duše.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci