nacija.hr

Odgovor povjesničara Stipe Pilića na napis novinara Vladimira Matijanića: Jasenovac i navika stara: negacija holokausta

Prenosimo u cijelosti odgovor povjesničara prof. Stipe Pilića na napis novinara Vladimira Matijanića: Jasenovac i navika stara: negacija holokausta:

             Poštovani!

            Na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja novinar Vladimir Matijanić je u Slobodnoj Dalmaciji objavio članak u kojem je gostovanje novinara Igora Vukića i mene povezao s pojavom svastike na travnjaku stadiona Poljud. Svako ima pravo pisati što želi, biti kritičan koliko god to može prema našem radu, ali nema pravo konstruirati, izmišljati i lagati, od- nosno citirati nešto što negdje nije rečeno, što je ovoga puta učinjeno prema meni. Poslije moje reakcije, redakcija mi se javila svojim odgovorom, tek poslije drugog poslanog dopisa u kojem sam postao nešto zahtjevniji. No, tražili su iz moga odgovora izbacivanje svih dijelova teksat koji su se odnosili na njhove sugovornike, moje kolege povjesničare: Dr. sc. Ivu Banca, Dr. sc. Tvrtka Jakovinu i Dr. sc. Hrvoja Klasića, te premijerovog savjetnika Slavka Goldsteina. Budući je to bitno narušavanje ne samo javnog djelovanja, nego i odgovornosti prema javnosti, tako skraćen odgovor nisam mogao prihvatiti, te ga šaljem Vašoj redakciji ako je voljna objaviti ga. Dio teksta koji je pisan normalnim slovima je onaj koji je poslan i prihvaćen od redakcije Slobodne Dalmacije, potcrtani i istaknuti je tekst koji sam trebao izbaciti po naputku redakcije tog lista, a u kurzivu  su moji dodaci koje u trenutku pisanja nisam kanio slati Slobodnoj Dalmaciji, ali sada smatram da to trebam napisati.   

Nemam baš previše vremena surfati internet, niti novaca nabavljati i čitati sve novine i portale u Republici Hrvatskoj. U svome društvenom i javnom djelovanju po ničemu nisam novinar, ali rado pročitam dobar novinarski članak bez obzira o čemu govori. No, budući sam okrenut drugim, po meni ozbiljnijim temama, nemam baš ni vremena čitati i pratiti sve novine. Tako sam i za gore navedeni tekst saznao od dobronamjernih prijatelja, a kako je u njemu iznesen niz insinuacija, neistina i laži moram se osvrnuti na njega, a Vas molim da ga objavite u skladu sa Zakonom o medijima! Ukoliko to ne učinite, naravno da ću se obratiti drugim medijima, a daljnju zadovoljštinu u svezi s tekstom ću tražiti na drugim mjestima izvan medijskog i javnog prostora. Vaš tekst nalazi se na sljedećoj poveznici: http://m.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Najnovije/tabid/296/articleType/ArticleView/articleId/289966/Jasenovac-i-navika-stara-negacija-Holokausta.aspx.

Već sam naslov insinuira kako je u Hrvatskoj valjda već navika stara (po nekoj pjesmi) negiranje holokausta. Naslov teksta insinuira na udbašku pjesmu na istu temu i već se prema njemu može očekivati njegova tendencioznost. Sve iz arhiva udbe što kroji nam sudbe. Autor Vladimir Matijanić (dalje: V. M.) to nigdje i ničim ne potkrepljuje činjenicama i nekakvim istraživanjima, ali ovako bombastičan naslov svuda se i svima dobro prodaje.

Već prva rečenica želi nam reći kako ništa ne uspijeva bez plodne zemlje. Točno, ništa osim novinara V. M. koji uspijeva i na plodnoj i na neplodnoj zemlji i na rodnoj i na nerodnoj. On je jamstvo uspjeha. Zato se i nalazi u redakciji tzv. Slobodne.

            Pravi su cilj sljedeće dvije rečenice, pa kako ne bih krivo interpretirao ovdje ih citiram. „Da bi na hrvatskom tlu, na pragu ljeta 2015. godine, izrasla oveća nacistička svastika, valjalo je obaviti neophodne poljoprivredne radove. Nema velikih prinosa bez izdašnog gnojenja“. Iz teksta se može zaključiti po V. M. kako je za izrastanje oveće nacističke svastike prije trebalo obaviti neophodne poljoprivredne radove. Ispada da je čovjek završio neku  poljoprivrednu školu ili fakultet, a ne novinarstvo. Nema što svestran. No na osnovi ove dvije rečenice može se naslutiti kako i V. M. možda nije bez svoga udjela u mogućem izrastanju simbola koji ga inspirira za njegov članak. On to tako dobro opisuje kao da je i sam sudjelovao u izrastanju „dragog“ mu simbola o kojem tako rado piše.

U daljnjem tekstu nastup kolege Igora Vukića i mene dotični novinar povezuje s nečim s čime mi nemamo nikakve veze, osim što smo se tamo našli dan prije događaja. Uostalom, da je sigurnosnim službama, a i vama novinarima  bilo stalo da ne bude dotičnog „umjetničkog“ znaka vidjeli bi ga, jer ste vi jedini, uz još poneke smrtnike, mogli pristupiti tom prostoru. Ne isključujem mogućnost da i ovo naše djelovanje može takvo nešto poticati, ali možete li Vi vrli novinaru, sebi odreći da ovakvim svojim pisanjem i djelovanjem upravo to također ne činite više nego mi. Ili ste Vi samim time što su Vam bogovi dali mogućnost da ovako pišete postali bezgrešni. Meni ste pripremili Glavnjaču, ali pričuvajte se vaših nalogodavaca, mogli bi Vam „pomoći“ kao što su to učinili ovih dana još jednom Vašem kolegi.

Dio teksta na koji se posebno moram osvrnuti jeste onaj u kojem spominjete mene osobno. Naravno da me V. M. ne spominje u svezi s temom koja je bila moja, a to je prezentacija poslijeratnoga zarobljeničkog logora Jasenovac i svega što se događa u svezi s njim poslije objavljivanja znanstvenog članka mr. sc. Blanke Matković i mene u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. On se osvrće na neku moju izjavu kako je Jasenovac (pretpostavljam ratni) bio „radni i tranzitni logor, pa, eto, „nema dokaza da je u logoru do 1945. godine bilo masovnih ubojstava koji bi opravdali navode o tisućama žrtava“. Tko god da Vam je taj govor rekao po onoj tolikih brojnih svjedoka o ubojstvima u Jasenovcu po obrascu „rekli su-kazali su, čuli smo“, takav govor od mene niste tamo tu večer mogli čuti. Pogotovo je nepristojno i bezobrazno u sve to uvoditi mirakule i čuda međugorske Gospe u što dotični novinar po svoj prilici ne vjeruje. Želi li dotični reći da logor u Jasenovcu nije bio radni i tranzitni? Ili je sve čuo po gore navedenom i željenom obrascu rekla-kazala. A što sam ja službeno govorio na tribini možete vidjeti na sljedećoj stranici: https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2015/06/tribina-slom-jasenovac48dkog-mita-split-11-6-2015.pdf. Rekao jesam da za sada nema dokaza o nekim tisućama ni ratnog ni poratnog logora, jer je do sada dokazano brojem 440 žrtava i jednog i drugog logora“ i to je sve.

Naravno problem Matijanića jeste čini se u onom što smo Blanka i ja otkrili i dokazali poslijeratni zarobljenički logor u Jasenovcu i to na osnovi dokumenata njegovih, tako mu dragih „antifašista“, a zapravo se radi o komunistima, jer su sve kolo oni vodili, kao što to i sada čine. Tako po njemu dalje u tekstu ja „ištem turu ozloglašavanja partizana i antifašističkog pokreta“. Kao da ja trebam „ozloglašavati“ nešto takvo, čine to njihovi dokumenti koje koristim, a može i dotični, ako mu nije teško. Ali, budući je navedeni tekst citiran, molim novinara da navede točan izvor. Te riječi u Splitu nisu rečene. To je konstruiranje, izmišljanje i laganje. Budući sam se usudio reći da je Jasenovac „poslužio kao stratište zarobljenika s Križnog puta“ prepisujući to i iz brojnih udžbenika i povijesnih atlasa, ali i još više iz dokumenata komunističke, narodne, pa i partizanske, antifašističke vlasti. E, to je znatno teže nego konstruirati i izmišljati po narudžbi partijskih svećenika. Što se tiče Vaše znatiželje da me pitate o tome kada je proradio logor u Jasenovcu, ulaz u Nadbiskupijsko sjemenište g-dine ili druže Vladimire bio je slobodan i da si bio unutra čuo bih da je o tome dijelu logora imao svoje zanimljivo izlaganje Vaš kolega Igor Vukić. Pa nije valjda da niste znali za njegov dio nastupa, mogli ste doći podržati njega, a meni postavljati kakva god želite pitanja, mogu Vam i spreman sam na svako odgovoriti, pa i sada. Stoga molim dotičnoga da mi navede gdje sam ja to i kada rekao da je logor u Jasenovcu počeo raditi tek 1945.? A što se tiče datuma, sve je bliže točno određenje datuma nastanka logora u Jasenovcu, ali još je daleko određenje vremena njegova prestanka. U tom smislu Vam nudim suradnju. Naravno, ako Vam se isplati.

  1. M. se pita kako smo se to mi usudili i kako smo smjeli doći u Nadbiskupijsko sjemenište Katoličke crkve, idemo tamo gdje nas traže i onima kojima je stalo čuti nova otkrića. Vjerovao ili ne, mi smo slobodni ljudi u slobodnoj Hrvatskoj za koju smo se borili. Trebamo li za to reći pitati Vas i Vaše naručitelje? A gdje ste se to i za što Vi borili? Možda za svastiku kako bi imali o čemu pisati? Isto bi napravili ako biste se Vi i Vaše društvo za takvo nešto odlučili. Mi smo za dijalog, razmjenu mišljenja i raspravu. Zato predlažemo Vam, organizirajte tribinu s Vašim društvom i ekipom u Splitu, okupite ljude, pripremite pitanja, pripremite se za polemiku o činjenicama, biti će nam drago i mi ćemo sigurno doći. Samo zovite, istinoljubivih ljudi se ne bojimo, dapače tražimo ih.

Nismo li mi, branitelji ove države, pa na neki način i njezini sustvaratelji, sramotno morali čekati gotovo godinu dana da nam ustanove te iste države omoguće legalan rad jedne udruge koja se prije svega bavi znanošću. A sve smo radili javno i legalno. Kao i sada. Za sve to vrijeme smo napadani i dalje nas napadate s pozicija moći i „zlosilja“, bez argumenata i nekakvih Vaših istraživanja. I uopće istraživanja o Jasenovcu. Jer nije Jasenovac problem što ga se istražuje, što o njemu netko piše, Jasenovac je problem što o njemu malo tko piše, a još manje istraživački, stručno i znanstveno.

Ne bih se osvrtao na Vaš istraživački upitnik „dežurnim“ hrvatskim povjesničarima Dr. sc. Ivi Bancu, Tvrku Jakovini i Hrvoju Klasiću. Osim Banca, koji bi o onome „ozloglašenom partizanskom i antifašističkom“ logoru sigurno i mogao i trebao nešto više reći, potonja dvojica se i ne znaju pristojno izražavati. Naš narod kaže njihov obraz. O tome da o svemu nisu napisali gotovo pa slova i da plove u Vašim „interesnim“ vodama može zaključiti i najobičniji čovjek.          

Ovdje postavljam pitanje Dr. Ivi Bancu: „Budući ste odgovorili kako ste odgovorili, odričete li se svojih teza koje ste 1990. iznijeli o poslijeratnom logoru! No bez obzira na to u sljedećem tekstu o istoj temi znati ću se osvrnuti na te teze i Vaš „novi“ pristup Jasenovcu. Dr. sc. Bancu onako uz put, gdje su i koji dokazi da je bio logor smrti, pogotovo logor smrti za preko 80.000 ljudi? Dokazi da to nije bio logor smrti, Vas očito i ne zanimaju, jer Vam se u ovom trenutku to ne isplati. Možda, jednoga dana, kao i Katolička crkva i Stepinac? Živi bili pa vidjeli!

            Ovdje se ipak želim osvrnuti i na Dr. sc. Tvrtka Jakovinu. Kakav je to znanstvenik Jakovina govori i to kada navodi da su  mu naše izjave i djelovanje gadljivo. Jeli se pitao kome i koliko su gadljive njegove izjave? I kakav je to znanstvenik kojega u znanosti vode emocije i osjećaji? Vidi se to i po tome što kaže da je Jasenovac zatvoren prije 70 godina. Ne vjeruješ li nama, pogledajte službenog biografa dragog Vam nikad prežaljenog Vođe. Ne snosite li i Vi Dr. sc. Jakovina odgovornost što se ta tema otvara na ovaj način? Što ste u svom dosadašnjem radu poduzeli da ta tema postane doista znanstvena i da se njome počnu baviti i hrvatski znanstvenici, na znanstven način, a ne hagiografski, ideološki i religijsko-teološki. No, Dr. sc. T. Jakovina ima još jedan razlog zašto su mu ovakvi istupi gadljivi. Naime isti je član devetočlanog Savjeta JUSP Jasenovac ispred Ministratsva kulture Republike Hrvatske, istog Ministarstva od kojeg je kolegica mr. sc. Blanka Matković tražila promjenu podataka web stranice JUSP Jasenovac, s obzirom na naša novootkrivene činjenice i dokumente koji se nalaze u hrvatskim arhivima i ustanovama. Dr. sc. T. Jakovini do sada je bilo ugodno i udobno biti članom Savjeta jedne takve ustanove kao što je JUSP Jasenovac, jer što se tu i o tome ima pričati, sve se zna. A tamo se ništa nije trebalo raditi. Sada odjednom treba. Ako nije za taj posao dobivao novce, imao je ugled koji mu daju sve te hrvatske ustanove. Sada se od istoga vjerojatno traži mišlenje što i kako raditi s tim revizionistima koji su među komunističkim dokumentima pronašli one koji govore o njihovom komunističkom logoru u Jasenovcu. Treba sada nešto i raditi, jer eto u Hrvatskoj se uvijek nađe onih koji mute vodu (rijeke Save), vraćaju Savu u Sloveniju i narušavaju svijetle tradicije crvene partije. Tu je još i ugled mentora, pokrovitelja i čuvara crvenog svetišta jasenovačkog. Kako sve to sada napraviti, a zahtijeva se? Nije to moj zadatak Dr. sc. T. Jakovina. To je zadatak koji Vama daje vaša partija. Nema problema, Vi ćete to izvršiti. Kad-tad. Nudim Vam i pomoć, Vašeg dragog i simpatičnog učenika, Dr. sc. Hrvoja Klasića.Budući je isti iz Siska, neka se ostavi omladinaca i dargog Vam Tita i potraži nešto novo! A ako smo samo Vas izazvali već smo puno napravili. Ali nećemo mi stajati,  izazivaćemo mi još! Zbog povijesne znanosti, a ne žutog novinarstva.

            Jakovinin učenik Dr. sc. Hrvoje Klasić je objavio magistarski rad i kao knjigu u kojem je napravio 14 tablica bez naslova i izvora odakle je crpio podatke, našao se staviti točku na „i“ kao vrhunski ekspert o Jasenovcu. Ma što se tu ima pričati kada je Jasenovac u pitanju, tamo su počinjeni stravični zločini, genocid, za to je nepotreban komentar, to nije pitanje povjesničarske nego medicinske struke. Ovo posljednje dotični će morati objasniti na drugim mjestima, a uz put samo još ovo. Za svaki je zločin potreban i dokaz, a to su zemni ostatci stradale žrtve. U i oko Jasenovca tih žrtava ima, ali to nije ni približno kako je to već zapisala Klasićeva povijesna struka. Nije ni čudno vide li se njegovi radovi. Sve na tragu partijske povijesti. S druge strane potpisi koje su ostavili njegovi ljubimci i ljubimci novinara V. M. o kojima bismo i mi trebali, kao i oni, pisati hvalospjeve, gdje se god otkrije neko grobište brojke su odmah i dvostruko veće nego dosadašnje jasenovačke, a za daljnja se istraživanja „nema novaca“. Da je lako mogao otkriti (i još uvijek može) dokaze i o poslijeratnom logoru Jasenovac govori to da je iz Siska te da je bio čak i u tamošnjem arhivu. Provjerite te „revizioniste“! Radite nešto! 

            No, moram se osvrnuti na osobu koja nije uopće povjesničar, ali kojoj ste s razlogom dali najviše prostora i posvetili najviše pažnje, a to nije čudno. Očito je da ste Vi čitali i čuli i nešto više. Radi se naravno o nezaobilaznom Slavku Goldsteinu. Nije on slučajno zauzeo najviše prostora, pa novine i jesu njegov prostor, tu je on car. A Vi se trudite podići mu znanstveni dignitet citirajući niz njegovih citata u njegovoj knjizi o 1941., a u kojoj se zapravo rugao i navodio i današnju Hrvatsku kao zločinačku tvorevinu. Jer ništa što ne rade partija i Goldstein, ništa ne može biti dobro, sve je to zločinačko. Jer njih tamo nema. I tako shvatih, to je Vaš pokrovitelj. Bilo je tako teško i naporno. Tako Vaš svećenik-pokrovitelj, više pendrek-efendija, dolazi s poznatom nam demokracijom, jedinom demokracijom koju je učio, naučio i zna-„antifašitička demokracija“. Osnov je te demokracije etiketiraj u novinama i medijima (tu se poslužio Vama), složi obtužnicu na toj osnovi, sudi, presudi, zabrani, zatvori i pošalji u, zamisli gdje – logor. Koji, stignete se još dogovoriti. A Vi postadoste glasnogovornik i svećenički kandidat te i takve demokracije. Bravo! U školi ste naučili onu toliku dragu: „S Titom naprijed“! Sada je nešto izmijenjeno u: „S Goldsteinom naprijed“! Lijepo se ta dvojica slažu. Trebao im je treći. I evo ga, to ste Vi V. M.  

Smiješno mi je govoriti o holokaustu na način kako ste taj složeni problem postavili Vi i Vaši sugovornici. Kao povjesničar o svemu razmišljam na povijesni način, tako radim i provodim u djelo. Uskoro će i o tome izići, nadam se, znanstveni članak, znati ćete i sigurno čuti, ako me do tada partija ne obtuži, presudi, zabrani i zatvori. Dogodi li se to, potražite me u nekom od Vaših tako dobro skrivanih logora! Vi, svećeniče, Vi to znate, Vi već sada sve znate.

            G-dine V. M. ovaj Vaš rukopis mi je dobro poznat, partija naruči, a komesari, glasnogovornici i novinari provedu u djelo. Partija tuži, partija osudi! Čeka se pogodan trenutak. On je po Vama i Vašim patronima došao. A to što nas ne razumijete to je normalno, jer Vi ste na strani moći, sile i vlasti i s njima dijelite što dijelite. To znači i etiketiranja, obtužnice, zabrane, presude i zatvore. Možete Vi nas i obtužiti, zabraniti, osuditi i zatvoriti, ali istinu ne možete, istina će postojati vječno i tražiti se dok je svijeta i vijeka. Meni je ići tim putom. A Vi, s Titom i Goldsteinom naprijed!

U međuvremenu je uredništvo Slobodne Dalmacije ponudilo objavu moga ispravka, uz odbacivanje svega što se odnosi na polemiku sa zamislite „dežurnim“ hrvatskim povjesničarima, mojim kolegama i akademski jačim od mene. Odbijanje dijela koji se odnosi na S. Goldsteina me nije iznenadilo, iako je primjer hrvatskog „slobodnog“ novinarstva i slobode Slobodne Dalmacije. Ne bi li svatko trebao osobno odgovarati za svoju javno izgovorenu riječ, a posebno znanstvenici i posebice hiper – stručni povjesničari. Tako su još jednom na vjetrometini ostavili svoga kolegu novinara V. M., iako mi u dopisu navedoše da su uz njega. Tako okljaštren tekst više bi dokazivao moje kajanje, nego dostojan i dostojanstven odgovor. Nisam znao, kasnije sam zapazio, da se pojam „podoban“ nalazi i u Zakonu o medijima. No smatram da zato ne trebam mijenjati svoj odgovor i tekst, to još više govori gdje smo. Redakciji sam poslao sljedeći odgovor.

             „Pravila uljuđenosti kažu da se na bilo kakvu poštu barem odgovori jeli ili nije zaprimljena. Budući Vi to u Vašem društvu niste mogli učiniti pet dana, tek kada sam se postavio poput Vašeg novinara, sada je očito, smatrali ste potrebnim odgovoriti mi. I to bez mojih prethodnih pisama. Nije to bez razloga, ali neka Vam bude, Vi možete, Vi sve možete. 

     Znam ja već nekoliko desetljeća da sam nepodoban, sada sam još nepodobniji. Hvala Vam što ste uporabili tu riječ, ona će biti također dio naše daljnje komunikacije, bez obzira na moju podobnost. Pa ne biste Vi ni bili tu da niste podobni. Kao i Vaš vama dragi novinar. 

     Zanimljivo je da je moj osvrt na “citirane” konstrukcije, izmišljotine i laži uvredljiv za čitavu redakciju. Čitava je podobna redakcija postala novinar Vladimir Matijanić. Mi smo Titovi Tito je naš! Bravo! 

Žalite se da klevećem i omalovažavam Vaše izabrane besmrtnike. Uz put ste ih izabrali kako bi one mene (i nas) mogli klevetati i omalovažavati. Krasno mjerilo. Od prve sam ga pogodio pa Vam je naravno nepojmljivo kako se usudim. Umišljam da sam slobodan i da živim u slobodnoj zemlji za koju sam se borio. Pa možete dodati i to da sam umišljen. Zanimljivo je da te osobe mogu klevetati druge, u ovom slučaju mene, a ja imam šutjeti. Oni su zaštićene svete krave hrvatske znanosti, govore o problemu kojim se ne bave s pozicija moći i vlasti (kao i Vi), bez citiranja bilo kakvog moga rada, bilo čega, bez ikakve svoje znanstvene kompetencije o navedenoj temi, pa bih ja trebao šutjeti jer su one Vaš izbor znanstvenih odgovora za sve. Previše Hrvatske i Hrvata šuti, previše ste njih Vi otjerali i natjerali na šutnju, da bih Vam i ja šutio. Uostalom, daleko bih ja stigao da sam se temom kojom se bavim bavio pod njihovim mentorstvom ili da sam pitao Vas, Vaše mentore i sugovornike za savjete kako to i Vi činite. No, već sam Vam u pismu rekao, ja imam svoj put, a Vi svoje. Samo Vi lijepo hodite njima! 

     Nakon uvida u sporne dijelove teksta, shvatih svoju nepodobnost, nisam se prilagodio partiji. I tako to skoro 40 godina. I nastavlja se drugovi. O meni ni riječi. Znači Vi ste sve istinito objavili. Imati će u to uvid i etičko povjerenstvo Vašeg Hrvatskog novinarskog društva (HND-a). Tamo se već vodi sličan postupak u svezi jednog “desnog” novinara sličnog pristupa povijesnoj tematici, a Vi ćete to sigurno saznati, ako se zainteresirate. Očito ćemo potom dalje, jer ne dolazi u obzir da osobe koje pojma nemaju o nečemu brbljaju u novine i novinarima što i kako hoće, lažu, kleveću i vrijeđaju ljude, a da nikome za to ništa ne odgovaraju. Jedan od Vaših sugovornika već je prijavljen etičkom povjerenstvu njegova fakulteta, a ovih će dana biti prijavljen i drugi. 

     Prema tome nema objavljivanja teksta prema Vašim križaljkama. Ukoliko tekst ne želite objaviti u ovakvom obliku, ja idem dalje. Vas bih uljudnosti radi, molio da mi potvrdite s da ili ne. U tom slučaju u zaštitu mene, moga rada i integriteta nastavljam sam, bez Vas ili bolje protiv Vas, jer ste me bez razloga napali potpuno netočnim citatima. Samo Vi nastavite citirati!

  1. S. Proslavite još jedan Dan antifašističke borbe! Mene ne zanima hoće li se sastati ljubitelji kokarde ili zvijezde. Podsjećam Vas da slavite još jedan zločin nad civilima Hrvatima. Ne vjerujete li, pođite do jame na Dabinu vrhu ili priupitajte svoga druga dr. Ivana Grujića. Sve to ima samo Hrvatska. Plaća one koji pišu i slave ubojice njezinih građana. Još jedno ubijanje žrtava, umjesto pijeteta. Kao ćirilica u Vukovaru. Ne zanima me kojoj stranci pripadate i koju ideju zastupate. Oh Bože, pomozi mome izgubljenome narodu!“  

 U Zagrebu, 22. srpnja 2015.                                        Stipo Pilić, prof.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci