nacija.hr

Evolucionistički geolozi otkrivaju da su stijene nastale brzo upravo kako govore geolozi kreacionisti

Vjerovanje dvojice amatera, liječnika Huttona i pravnika Lyella, s vremenom je nametnuto geolozima i čak je 150 godina dominiralo u geološkim krugovima. Ono je još jednom amateru, Charlesu Darwinu, bilo temelj za osmišljavanje njegove verzije zapravo stare ideje evolucije.  Ipak, suvremena geologija otkriva u stijenama činjenice koje se se mogu očekivati ukoliko se biblijski globalni katastrofički Potop zaista dogodio.

Tekst: Ivan Rusarin

Uniformističke ideje dvojice amatera, liječnika (!) Huttona i pravnika (!) Lyella, s vremenom su nametnute geolozima i čak su 150 godina dominirale u geološkim krugovima. One su Darwinu bile temelj za osmišljavanje njegove verzije zapravo stare ideje evolucije.

O izrazito ne-znanstvenim motivima nametanja Huttonovih i Lyellovih uniformističkih vjerovanja pročitajte ovdje.

Katastrofizam (koji su najčešće geolozi povezivali s biblijskim globalnim Potopom) kakav su prihvaćale ranije generacije znanstvenika evolucionisti su proglasili kao nešto što je izvan dozvoljenih granica.

Ali, pažljivi geolozi upozoravali su da nešto nije u redu s uniformističkim tumačenjem taloženja slojeva.

Dokazi u stijenama nisu se uvijek ugodno uklapali u gradualizam i uniformizam Huttona i Lyella.

Mnogi slojevi stijena upućivali su na procese mnogo brže i nasilnije od onih koji se danas događaju. Na kraju, ove rastuće sumnje dovele su čak i neke evolucionističke geologe da ponovno razmotre dokaze za katastrofizam i da se odmaknu od okorjelijeg oblika uniformizma.

To je toliko uzelo maha, da je u zadnjih 40 godina vjerovanje u geološke katastrofe ogromnih razmjera, što je nekoć među evolucionistima smatrano gotovo herezom, ponovno je došlo u modu – čak je postalo prevladavajuće.

Jedan od glavnih zastupnika ovoga „novog katastrofizma“ bio je dr. Derek Ager, profesor geologije na sveučilištu Swansea i jedno vrijeme predsjednik Udruženja geologa. Agerove knjige „The Nature of the Stratigraphic Record“ i „The New Catastrophism: The Importance of the Rare Event in Geological History“ provociraju na misaono čitanje.

U jednoj od njih je, iako je bio izraziti evolucionist i protivnik vjere u povijesnu pouzdanost Svetoga Pisma, dr. Ager napisao kritiku standardnog evolucionističkog pristupa: „…dopustili smo si da budemo ispiranjem mozga uvedeni u zaobilaženje bilo kakve interpretacije prošlosti koja uključuje ekstremne i ono što bi se moglo nazvati „katastrofičkim procesima[1].

Ager je naglasio da je geološki zapis bio prepun primjera procesa koji su bili daleko od „normalnih“ i da je sedimentacija često bila vrlo brza i vrlo grčevita.

Među dokazima za katastrofizam na koje je Ager uputio, bili su i slojevi stijena koji su, čini se, bili formirani vrlo brzo tijekom oluja, uragana ili tajfuna. Ironično, u šali, nazivao je ove „naslagama od utorka popodne“ da bi izrazio koliko brzo i u kako kratkom vremenu su morali slojevi biti nataloženi.[2]

Jedan od omiljenih Agerovih primjera bio je pronađen na obali nedaleko od njegovog doma u Swansea, južnom Walesu – viđen vrlo vlažnog i maglovitog popodneva. Izložen uzduž obale, blizu sela Ogmore-by-Sea, postoji šljunčani sloj stijene, oko 1 m debljine, zvan Sutton Stone. Većina uniformističko-evolucionističkih geologa je vjerovala da je Sutton Stone bio nataložen uzduž obale rastućeg oceana – naslage na plaži koje su trebale možda 5 milijuna godina da bi bile nataložene.

Ipak, tamo postoje zanimljive odlike ovih formacija stijena koje proturječe evolucionističkoj ideji sporog nakupljanja.

Kada se pogleda suvremene šljunčane plaže, vidi se da se šljunčani obluci dodiruju. Svaki šljunčani oblutak leži na drugome baš kao grožđice u posudi.

Sutton stone ovako bi bilo da je bilo polagano

Ovako bi izgledao Sutton Stone da je bio formiran sporim nakupljanjem naslaga na plaži, ali Sutton Stone ne izgleda tako

Tako bi trebao izgledati Sutton Stone da je bio formiran sporim nakupljanjem naslaga na plaži.

Ali, pažljivo ispitivanje otkriva da šljunčani obluci „plutaju“ unutar mase finijih sedimenata. Ustvari, oni su više kao grožđice u komadu kolača s grožđicama – zaustavljene unutar finije mješavine za kolače.

Sutton stone obluci

Šljunčani obluci Sutton Stone-a koji „plutaju“ u masi finijih sedimenata

Ovo je važno zapažanje. Šljunčani obluci koji „plutaju“ u masi finijih sedimenata su karakteristika onoga što geolozi nazivaju „naslage masivnog vodenog toka“ – uključujući one nataložene uraganima, cunamijima i oštrim tropskim olujama. Ovaj opis savršeno odgovara onome što se događalo tijekom globalnog katastrofičkog djelovanja vode Potopa o kojem govore geolozi kreacionisti i o kojem izvješćuje Božja objava u biblijskoj Knjizi Postanka.

Utemeljeno na njegovom pažljivom proučavanju Sutton Stone-a, Derek Ager je zaključio da je to moralo biti nataloženo enormnim valom vode koji je nosio blato i šljunčane oblutke koje je nabacao zajedno formirajući ovaj sloj.

Daleko je od toga da je nataložen sporo tijekom 5 milijuna godina, Sutton Stone bio je formiran u jednom iznenadnom događaju.[3]

Ovo je bilo previše za neke geologe evolucioniste koji su napadali njegovu reinterpretaciju Sutton Stone-a, ali Ager je osobno ostao nepokoren što je i pokazao u svome odgovoru na napade.[4] Što god da je uzrokovalo da ovaj sloj bude nataložen, on je inzistirao da se to moralo dogoditi vrlo brzo.

Derek Ager je također poznat i po još jednom iskrenom priznanju: „Mora biti značajno to da su gotovo sve evolucionističke priče koje sam naučio kao student…sada pobijene. Slično tome, moje vlastito iskustvo više od 20 godina traženja evolucijskih linija između mezozoičkih brahiopoda dokazalo je da su jednako tako neuhvatljive.“[5]

Geološki dokazi su snažno favorizirali katastrofizam, a ne evolucionističko vjerovanje u sporo nakupljanje šljunčanih oblutaka na nekakvoj drevnoj plaži.

Ali, nije samo u vezi taloženja sedimenata katastrofizam napravio veliki povratak.

Posljednjih godina, došlo je do ponovnog vrednovanja katastrofizma i na drugim poljima geologije također. O tome pročitajte članak Evolucionistički autoriteti otkrili da nastanak granita nije trebao milijune godina.

Koliko su se u novije vrijeme nagomilali dokazi za brzo nastajanje slojeva sedimentnih stijena u katastrofičkom djelovanju vode svjedoči i činjenica da su u zadnjih desetak godina čak i evolucionistički orijentirani kongresi i konferencije geologa počeli, nakon pažljive stručne provjere sadržaja (peer review), u svoje službene programe uvrštavati i predavanja geologa/sedimentologa kreacionista koji svojim istraživanjima pobijaju evolucionističku ideju polaganog nastajanja slojeva i ogromna vremenska razdoblja u koja vjeruju evolucionisti.

Na primjer, Američka geofizička unija (AGU) je 2003. godine u službeni program svoje konferencije uvrstila i tri izlaganja geologa, geofizičara i fizičara kreacionista o dokazima koji upućuju da Zemlja nije stara milijardama godina, te da su stijene nastale u kratkom vremenu (sažetke ta tri izlaganja vidi 1. ovdje/ovdje, 2. ovdje/ovdje, 3. ovdje/ovdje).

Godine 2007., na zasjedanju Europske geoznanstvene unije (European Geosciences Union), kao službeni dio programa bilo je uvršteno i predavanje katolika geologa/sedimentologa kreacionista koje pokazuje da je vrijeme potrebno za taloženje sedimentnih stijena bilo svega 0.001% od onih navodnih 25 milijuna godina u koje vjeruju evolucionisti. (Ovo upućuje jedino na katastrofički globalni Potop Knjige Postanka) http://meetings.copernicus.org/www.cosis.net/abstracts/EGU2007/01390/EGU2007-J-01390.pdf

33. međunarodni geološki kongres, održan 2008. godine u Oslu, iako je evolucionistički orijentiran, u svoj službeni program uvrstio je predavanje o paleohidrauličkim istraživanjima i zaključcima tima geologa/sedimentologa kreacionista koja pokazuju da je vrijeme taloženja slojeva stijena za koje su evolucionisti vjerovali su se morale taložiti milijunima godina, bilo svega 0.01% vremena koje su pripisivali evolucionisti. Dakle, sedimentne stijene koje sadrže fosile nataložene su vrlo brzo u katastrofičkom djelovanju vode (biblijski globalni Potop). http://www.cprm.gov.br/33IGC/1261015.html

Isto predavanje kreacionista u svoj službeni program uvrstila je i Peta konferencija o litologiji, održana u Ekatarinburgu 2008. godine.

Godine 2012., službeni znanstveni časopis Kazanskog federalnog sveučilišta i Akademije znanosti Tatarstanske republike, pod nazivom  Georesources, objavio je članak sedimentologa katolika kreacionista u kojemu se jasno napominje da radiometrijske metode datiranja kojima evolucionisti dobivaju te ogromne “starosti” stijena (od navodnih stotina tisuća godina do čak milijardi godina navodne starosti stijena) zapravo uopće ne mogu odrediti starost stijena i da se položaj fosila u sedimentnim stijenama može objasniti bez evolucionističkog tumačenja. Drugim riječima, slojevi su nataloženi brzo, a položaj fosila nema veze s idejom postupnog evolucijskog pojavljivanja različitih tipova organizama (vidi ovdje i ovdje).

Treća međunarodna konferencija geologije i geofizike, održana 2014. godine u Pekingu, u svoj službeni program uvrstila je predavanje geologa kreacionista. http://www.engii.org/workshop/ICGG2014June/PaperInformation.aspx?id=745

U listopadu 2014. godine, evolucionistički orijentiran skup geologa koji se bave stratigrafijom koji organizira geološki institut Kazanskog federalnog sveučilišta, u svoj službeni program uvrstio je i predavanje sedimentologa katolika kreacionista Guya Berthaulta o brzom nastanku sedimentnih stijena (vidi ovdje na 19.-20. str. zbornika).

Zatim, znanstvena konfrencija koju su u Singapuru zajednički 2012. godine, organizirale Asia Oceania Geosciences Society (AOGS) i Američka geofizička unija (AGU) i  konvencija Američke geofizičke unije (AGU) u San Franciscu, 17. prosinca 2014. godine, iako su evolucionistički orijentirane, uvrstile su i kreacionističko predavanje znanstvenika katolika kreacionista iz Kolbe centra za izučavanje Stvaranja s temom novih znanstvenih otkrića koja pokazuju da se starost fosila dinosaura, pronađenih u Sjevernoj Americi, Aziji i Europi, mjeri u tisućama godina, a nikako u milijunima godina koliko im pripisuju evolucionisti. Ta eksperimentalno potvrđena činjenica znači da i same stijene koje sadrže te fosile dinosaura nisu stare milijunima godina, već su također stare tek tisućama godina. Ova otkrića snažno upućuju na to da se globalni katastrofički Potop iz biblijske Knjige Postanka zaista dogodio, te upućuje na povijesnu pouzdanost biblijske kronologije, upravo kao što su nepokolebljivo vjerovali svi oci i naučitelji Katoličke Crkve. http://nacija.hr/2015/06/09/katolici-kreacionisti-na-konvenciji-americke-geofizicke-unije-prezentirali-dokaze-o-maloj-starosti-fosila-dinosaura-i-brzom-nastanku-stijena/

Početkom kolovoza 2015. godine, Asia Oceania Geosciences Society (AOGS), u službeni program svoje konferencije uvrstila je dva izlaganja katolika znanstvenika kreacionista “Soft Tissue, Collagen and Significant 14C Content in Dinosaur Bones – What Does it Mean?” i “Archaeological and Historical Evidence for Significant Catastrophes within the Holocene Period” o najnovijim dokazima da se starost fosila dinosaura mjeri u tisućama godina, te o arheološkim i povijesnim dokazima za istovremeno življenje dinosaura i ljudskog roda (sažetke izlaganja vidi ovdje).

PoetakPotopa

[1] Derek Ager, The Nature of the Stratigraphic Record, str. 46.

[2] Derek Ager, The New Catastrophism: The Importance of the Rare Event in Geological History, str. 117.

[3] Derek Ager, A reinterpretation of the basal ‘Littoral Lias’ of the Vale of Glamorgan

[4] Derek Ager, Repy, Proceedings of the Geologists’ Association, 1986.

[5] Derek  Ager, The Nature of the Fossil Record, Proceedings of the Geologists’ Association, 87(2): 1976, str. 131–160.

Vezani članci