nacija.hr

Biskup Athanasius Schneider: Ne postoje bitni razlozi da se kleru i vjernicima Svećeničkog bratstva svetog Pija X. ne da službeno kanonsko priznanje

Sa bloga Christus Rex prenosimo izjavu biskupa Athanasiusa Schnedera nakon njegovoga posjeta Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. (FSSPX):

Biskup Athanasius Schneider: “Ne postoje bitni razlozi da se kleru i vjernicima Svećeničkog bratstva svetog Pija X. ne da službeno kanonsko priznanje”.
“Naši prijatelji s Adelante de la Fe, Rorate Caeli na španjolskome, intervjurali su preuzvišenog biskupa Athanasiusa Schneidera o mnogim temama. Iz cijeloga intervjua koji se isplati pročitati, njegova opažanja o Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. (FSSPX) zavrjeđuju da se njima pomnije pozabavimo. Ova su opažanja nastala nakon dva posjeta bogoslovijama FSSPX-a koje je biskup Schneider obavio po nalogu Svete Stolice.”
Adelante de la Fe: Preuzvišeni, nedavno ste posjetili Bratstvo (bogosloviju) u Sjedinjenim Američkim Državama i u Francuskoj. Mi znamo da je to bio “diskretan” susret, no možete li nam dati ocjenu onoga što ste vidjeli i o čemu ste s njima razgovarali? Koja očekivanja imate glede pomirbe u budućnosti i što je glavna smetnja za takvu pomirbu?
Biskup Schneider: Sveta Stolica me zamolila da posjetim obje [bogoslovije] FSSPX-a kako bismo mogli održati raspravu o određenim teološkim temama s jednom skupinom teologa Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i s preuzvišenim biskupom Fellayom. Za mene ova činjenica pokazuje da za Svetu Stolicu FSSPX nije crkvena stvarnost koju valja zanemariti i da je valja ozbiljno shvatiti. Stekao sam dobar dojam tijekom mojih posjeta. Mogao sam u objema [bogoslovijama] konstatirati dobro teološko, duhovno i ljudsko ozračje. “Cum ecclesia sentire” Bratstva sv. Pija X. očitovalo se jasno po činjenici da su me primili kao izaslanika Svete Stolice i da su se prema meni odnosili s iskrenim poštovanjem i srdačnošću. Osim toga, bio sam sretan da sam u objema bogoslovijama u ulaznom dijelu vidio fotografije pape Franje, vladajućega pape. U sakristijama su se nalazile ploče s imenom pape Franje i mjesnog biskupa. Bio sam ganut dok sam tijekom svečanog izlaganja Presvetog Oltarskog Sakramenta sudjelovao u pjevanju tradicionalnog korala za Papu (“Oremus pro Pontifice nostro Francisco…”).
Koliko ja znam, ne postoje bitni razlozi da se kleru i vjernicima Svećeničkog bratstva svetog Pija X. ne da službeno kanonsko priznanje. Sada ih valja prihvatiti onakvima kakvi jesu. I zbilja, to je i bio službeni zahtjev nadbiskupa Lefebvrea Svetoj Stolici: “Prihvatite nas onakvima kakvi jesmo.”
Mislim da od pitanja Drugog vatikanskog sabora ne bi trebalo činiti “conditio sine qua non” jer je posrijedi bilo okupljanje s poglavito pastoralnim ciljevima i obilježjima. Jedan dio koncilskih izjava odražava samo svoje vrijeme i posjeduje samo privremenu vrijednost kako to i imaju stegovni i pastoralni dokumenti. Ako gledamo na Crkvu u dvijetisućljetnoj perspektivi, možemo ustvrditi da na objema stranama (na strani Svete Stolice i Bratstva sv. Pija X.) postoji prenaglašavanje i precjenjivanje pastoralne stvarnosti koju predstavlja Drugi vatikanski sabor.
Ako FSSPX ima vjeru, ako ima bogoslužje i vodi moralan život kako se zahtijeva i kako to vrhovno Učiteljstvo priznaje i kako ga se tijekom stoljeća općenito u Crkvi pridržavalo, i ako FSSPX priznaje zakonitost Pape i dijecezanskih biskupa i za njih se javno moli i ako također priznaje valjanost sakramenata prema Editio Typica novih liturgijskih knjiga, to bi trebalo biti dostatno za kanonsko priznanje Bratstva sv. Pija X. od Svete Stolice. U protivnome će često opetovana pastoralna i ekumenska otvorenost u Crkvi naših dana očito izgubiti svoju vjerodostojnost i povijest će jednog dana crkvenim vlastima naših dana predbacivati da nisu znali ‘ne nametati nikakva tereta osim onoga što je potrebno’ (usp. Dj 15,28) što stoji u suprotnosti s pastoralnim postupanjem apostola.”

Vezani članci