nacija.hr

Don Anđelko Kaćunko: Svi smo mi Doris Pinčić i Tomislav Salopek!

STIŽE LI U ŠKOLU NOVI PREDMET – ‘TUROZOFIJA’ (‘GUZOSLOVLJE’)?

Ovaj post trebao je imati “zabrinjavajuć” i šokantan naslov: “Zašto je Darwin likvidirao Židove – ili: Kako su evolucionisti postali tvorci nacističke ideologije zločina?” A poveznica za tu prethodno smišljenu “provokaciju” bila su mi dva nadnevka – dva “rođendana”. Naime, na današnji dan (nedjelja 9. kolovoza, kad započinjem pisanje ovoga komentara) godine 1942. – dakle prije 73 godine – u nacističkom je konc-logoru Auschwitz, nakon smrti u plinskoj komori, kroz dimnjak krematorija u nebo poslana katolička redovnica karmelićanka Sestra Benedikta od Križa, rođena kao Židovka imenom Edith Stein. Dakle, to je “rođendan za nebo” jedne velike žene, obraćenice, koja je već s dvadeset godina postala asistent filozofu Edmundu Husserlu, a koju je papa Ivan Pavao Dragi proglasio blaženom 1. svibnja 1987., svetom 11. listopada 1998, a 1. listopada 1999. suzaštitnicom Europe.

Istoga dana (9. kolovoza) kada je ta svetica-mučenica postala, zajedno s golemim mnoštvom nedužnih ljudi raznih nacija i vjera (a najviše Židova), žrtvom sulude nacističke ideologije zla, umro je (23 godine prije = 9.8.1919.) Nijemac Ernst Haeckel. Taj vrlo zanimljiv i kontroverzan tip završio je najprije studij medicine i poslije postao jedan od najistaknutijih i najutjecajnijih zoologa druge polovice 19. st. Međutim, najznačajniji je, i u ovom kontekstu, nama “najzanimljiviji” po tome što je stekao goleme zasluge u povezivanju Darwinovih rasnih i eugeničkih stajališta s rasnom i eugeničkom politikom Hitlerova Trećeg Reicha (što prešućuje i famozna Wikipedija). Htio sam dakle upozoriti na fenomen kako je zoolog zlokobno povezao darvinizam i nacizam.

Međutim, kad sam u novinama tijekom vikenda vidio “senzacionalnu” temu, koju su i na mnogim radio postajama “razvlačili” danima, odustao sam od “darvinističko-nacističkog” naslovnog isticanja pa sam u prvi plan stavio naizgled “spoj nespojivog” – odgojni postupak jedne mlade majke prema svome djetetu i otmicu jednog Hrvata čiji život visi o koncu terorističke skupine ISIL (ili tzv. ‘države’ ISIS) – kojega sada može spasiti samo ISUS. Znadem unaprijed kako će se ovaj “gemišt” nekima (u)činiti besmislenim “koktelom senzacionalizma”, ali samo oni koji više znaju i dublje poznaju korijene mnogih fenomena u svijetu razumjet će zašto sam baš ovako postupio. A možda se pritom ipak nekome i “otvore oči”…

U čemu je dakle duboka povezanost tih triju fenomena: rasističkog darvinizma (i zločinačkog nacizma – čiji spoj daje ‘darvinacizam’), globalnog terorizma i totalitarnog “turizma”? (Ovdje moram pojasniti da ta kovanica “turizam” nema veze s gospodarstvenom djelatnošću smještaja turista – kakvih je sada po Hrvatskoj kao mravi, pčela, osa i obada… – nego ima veze s riječi: “tûr”. Taj pojam je u našem jeziku turcizam – dolazi od riječi “oturmak”: sjesti – a ima dva značenja: 1. stražnji dio hlača (ili širokih hlača) i 2. stražnjica.) U objašnjenju koje slijedi (a bojim se da ću uzalud nastojati da bude što kraće i sažetije!), krećem “otraga” odnosno redom: ‘turizam’, terorizam, ‘darvinacizam’.

PRVI, dakle, fenomen – ‘TURIZAM’ – obuhvaća najprije golemu senzaciju i neočekivan medijski tsunami koji je izazvala glumica Doris Pinčić Rogoznica javnim priznanjem da je jednoipolgodišnjeg sina Donata udarila po guzi ter ga kaznila također time što ga je (navodno?) ostavila samog u sobi 20 minuta. Nakon toga slijedila je odmah lavina komentara, čega je glumica unaprijed bila svjesna… Međutim, kako to u Hrvatskoj stalno biva – odmah se jave tzv. zaštitnici prava tuđe djece (poglavito ako nemaju svoje!) – oglasila se i tzv. dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić. Evo barem dio njezine (zabrinjavajuće!) izjave: “Svaki postupak kojem je svrha namjerno nanošenje boli djetetu smatra se nasiljem nad djetetom i zabranjen je našim propisima. Tjelesno kažnjavanje djeteta zabranjeno je prema važećem Obiteljskom zakonu, a i prema prijedlogu novog Obiteljskog zakona, koji je u proceduri donošenja, izričito se zabranjuje tjelesno kažnjavanje djeteta, ponižavajuće postupanje prema djetetu, kao i primjena psihičke prisile kao odgojne metode pri odgoju i discipliniranju djeteta u obitelji. Tjelesno kažnjavanje može se kategorizirati i kao kazneno djelo povrede djetetovih prava prema članku 177. Kaznenoga zakona, ako ono predstavlja zlostavljanje djeteta, a za to je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina… U svakom ovakvom slučaju ima mjesta za djelovanje institucija kojima je posao štititi djecu, pa i u ovakvom slučaju ima mjesta za postupanje centra za socijalnu skrb.” Oglasila se neizbježno i udruga “Roda”, naravno s tzv. znanstvenom argumentacijom, kako je danas “nepotrebno naglašavati da su fizičko kažnjavanje i izoliranje malog djeteta na neprimjereno dugo vremena, štetni za razvoj djeteta…”

Mislim da je “sapienti sat” (a blenti ni budilica) pa bi valjalo i te ‘rodoznanstvenike’ i donositelje kojekakvih nastranih zakona upitati: Je li i psihičko maltretiranje i neprimjereno dugo izoliranje RODITELJA također ŠTETNO za razvoj DJETETA? I tko bi malo dijete trebao odgajati tijekom boravka roditelja u zatvoru?!? Gospodo, dajte pomozite svojim savjetom ujedno i ‘pedoteroriste’ i ‘jurototalitariste’ pa svima zajedno, ako možete zdravorazumski i ljudski, a ne “znanstveno”, odgovorite na navedene dvojbe!

Zbog svega toga vjerojatno vrlo nesretna Jasena Knez Radolović, glavna urednica Rodina portala i programska koordinatorica udruge RODA – Roditelji u akciji, u svojoj reakciji izrazila je zaprepaštenje kako “činjenica da je kolumna ovakvog sadržaja javno objavljena na nekom portalu, ukazuje na to kakav je prevladavajući stav o fizičkom kažnjavanju djece u našem društvu i o djeci kao članovima društva, općenito”. Brižna “roda” Radolović šokirana je najavom gospođe Pinčić da će i dalje koristiti “zakonom zabranjenu metodu discipliniranja”, a posebno je zabrinuta što “brojne reakcije odobravanja od strane čitatelja jasno pokazuju da djecu većina odraslih ne prihvaća kao ravnopravne članove društva, one koji imaju pravo na očuvanje fizičkog integriteta i na pristup koji ih poštuje kao osobe”. Eto, možemo s radošću reći: Hvala Bogu! To pokazuje da su ljudi kod nas još uvijek normalni! I doista – letimično sam pogledao reakcije čitatelja na forumima – naš narod jako dobro razlikuje potrebu kazne i nagrade u odgoju, s jedne strane, i bolesno maltretiranje djeteta, s druge strane. A to je pokazao i Dorisin suprug Boris Rogoznica svojom opravdanom ljutitom reakcijom na kritike na njezin postupak: “Treći dan za redom, laži, klevete i obmane… sve što mogu reći draga moja Doris Pinčić Rogoznica je: zato i jesi tu gdje jesi, tamo gdje ih nije mnogo stiglo i ostalo… zato što se s ovim možeš nositi. Da, jako ste povrijedili moju suprugu, stavili ste joj sol na najbolniju ranu, šutnuli ste čovjeka na podu, pregazili ste leš i nastavljate, ponosite li se s time…???”

Naravno, polemika će i dalje trajati… Na Facebooku je osnovana i grupa podrške glumici (napisao sam svoju riječ potpore i ostavio nekoliko komentara čim sam stigao), ali i udruga Vigilare objavila je svoje priopćenje, u kojem, uz potporu Doris Pinčić “u njezinu pravu da samostalno odlučuje o odgoju svoje djece”, među ostalim ističe kako je nedopustivo ponašanje vlasti koja “zbog trivijalnih disciplinskih odgojnih mjera poput laganog udarca po stražnjici ili slanja djeteta u svoju sobu dok se ne smiri prijeti novčanim kaznama, zatvorom i intervencijom socijalne službe”. No smatram mnogo važnijim riječi koje slijede (a na što sam možda prvi u Hrvatskoj upozoravao već prije više od deset godina!): “Opravdano strahujemo da je ovo samo nastavak trenda po kojem se prostor roditeljske ingerencije u odgoju sve više sužava, da bi njihovo mjesto preuzela država, koja navodno bolje zna što je za dijete dobro od njihovih vlastitih roditelja. Ovakva praksa svojstvena je svim zločinačkim i totalitarnim režimima ter se iskreno nadamo da Hrvatska neće krenuti tim putem.”

Uz ponovljenu frazu “sapienti sat” (a blenti ni budilica) – jer je doista sve kristalno ‘transparentno’ – dodat ću samo realnu zabrinutost kako će jednom pred saborske zastupnike (kao što se dogodilo sa “seksualnim odgojem”) doći na red izglasavanje uvođenja ‘guzoslovlja’ kao novog “predmeta” u školski sustav, a intelektualci i akademici mogli bi (kao neki pisci i filozofi u antičkoj Grčkoj o pedofiliji), ozbiljno i pozitivno raspravljati o ‘turozofiji’ kao novoj znanosti!

DRUGI fenomen – TERORIZAM – je otmica Tomislava Salopeka, hrvatskog mladog geodeta na radu u Egiptu, koji sa svojom suprugom ima dvoje male djece. Otmičari, famozni “isilovci” (zapravo, već globalni ‘ISILovatelji’) čovjeku ozbiljno prijete smrću… ucjenjujući Egipat i sve koji imaju sućut za njegovu obitelj ter sa zebnjom iščekuju ishod. Tomislavova djeca sada sa svojom majkom neizmjerno trpe… – nije teško zamisliti kako se osjećaju… (ne znam je li osnovana na Fejsu grupa potpore i njima?), ali svakako bi bilo zanimljivo čuti što tzv. dječja pravobraniteljica ima reći njihovoj majci u svezi sa zaštitom i odgojnim mjerama, a što teroristima u svezi s izoliranjem roditelja na neprimjereno dugo vrjemena, glede štete za razvoj djeteta… Bilo bi možda najlogičnije da je ona (kad već hrvatski “primitivci” odbijaju njezine “bisere”) s Pussyćkom odletjela u Egipat na pregovore s ISIL-om o tome slučaju – možda je Tomislav već mogao biti pušten… Osim toga, nisam čuo je li dosad odjeknuo neki jači glas iz HBK u svezi s otmicom – možda neki misle da ovaj slučaj ne spada u područje “pravde i mira” u svijetu…? A nismo čuli ni da se javio negdje u kršćanskom svijetu (ili pak u nekoj “katoličkoj zemlji”) neki novi “pater Kolbe” s ponudom da umre umjesto Tomislava ako “isilovci” stvarno odluče likvidirati ga, kao nacisti Franju Gajownitzeka u Auschwitzu. Iskreno, ja bih se rado ponudio u zamjenu za našega otetog sunarodnjaka! Zamolio bih odgovorne u Ministarstvu vanjskih poslova da jave ISIL-u moju ponudu, a potom meni njihov odgovor. Ne šalim se – najozbiljnije mislim i pišem ovo pri punoj svijesti i zdravoj pameti (s jedinom dvojbom bih li možda trebao pitati biskupa za dopuštenje… ali ovako sam siguran da me nitko ne bi pokušao odvratiti od te namjere). Naime, kad bi bilo moguće učinio bih to u najvećoj tajnosti, jer bi se u svakom drugom slučaju to doživjelo kao čin medijskog egzibicionizma ili nekakav bolesni religiozni show u svrhu samopromocije. Jer meni je kao vjerniku čin Svetoga Maksimilijana ozbiljno poticajan i veličanstven primjer da se poput njega žrtvujem za bližnjega, baš kao što je bio Isusov odlazak na križ za sve nas! – tako bismo trebali razmišljati mi katolički svećenici danas (kad bismo bili sveti)! U svakom slučaju, za Tomislava i njegovu obitelj možemo i trebamo stalno moliti!

TREĆI fenomen – ‘DARVINACIZAM’ – je, kako sam već naveo, zlokobno povezivanje (u javnosti i školstvu) dobrog darvinizma i (u javnosti i školstvu) sotonizirajućeg nacizma, koje je (u javnosti i školstvu) i u velikim medijima uglavnom prešućivano. To će mnogima zvučati šokantno i blasfemno – ali, na njihovu žalost, tako ‘zvuče’ mnoge istine kad se otkriju. Kao npr. Huda jama…! Dakle, na određen način sve je počelo objavom Darwinove knjige “Podrijetlo vrsta” na njemačkom jeziku (1860., samo godinu dana poslije njezina objavljivanja u Engleskoj). Haeckel ju je pročitao istog onog ljeta i nakon toga su mu se, po vlastitom priznanju, “otvorile oči”, jer, napisao je: “u Darwinovu jedinstvenom i veličanstvenom shvaćanju prirode i u njegovu neodoljivom naučavanju o evoluciji pronašao (sam) rješenje svih sumnji koje su me progonile od samog početka mojeg studija biologije”.

Ugledni sveučilišni profesor Benjamin D. Wiker, suautor (s filozofom Donaldom De Marcom) šokantne knjige ARHITEKTI KULTURE SMRTI, ističe kako bi, premda se Haeckel neizmjerno divio Darwinu ter bio oduševljeni pristaša cjelokupne njegove teorije, ipak bilo pošteno reći da Haeckelova značajnost nije u tome što je on otkrio nešto novo, već u tome što je “ukazao na najdublji smisao Darwinove teorije, obznanjujući ovu novu istinu žestinom, učestalošću i bezobzirnom dosljednošću kojoj je i sam Darwin bio nesklon. Kod Haeckela, prema tome, uočavamo nepokolebljivu i iskrenu podršku ne samo eugenici i istrjebljenju nižih rasa, već i abortusu, čedomorstvu i eutanaziji.” Haeckel je dakle shvatio, ističe Wiker, “da je DARVINIZAM samo dio cjelokupne materijalističke kozmologije koja se nakon renesanse postupno infiltrirala u zapadno mišljenje”. Štoviše, toj “novoj kozmologiji bila je potrebna RELIGIJA i zbog toga je Haeckel od darvinizma učinio neku vrstu religijske prirodne filozofije koju je nazvao ‘monizam’, pri čemu je ovaj izraz trebao poslužiti kao oprjeka ‘dualizmu’ duha i materije”. Haeckel je smatrao kako je “do IZOPAČENJA europskog načina života i mišljenja došlo kad se čovječanstvo udaljilo od prirode vjerujući da su LJUDSKA BIĆA, budući da posjeduju besmrtnu dušu, u kvalitativnom smislu RAZLIČITA od ostalih bića u prirodi. Po njegovu mišljenju, glavni promicatelj ovog ‘dualističkog’ shvaćanja bilo je KRŠĆANSTVO…” i zato je smatrao da se kršćanstvo i materijalistička znanost nalaze u međusobnom “kulturkampfu”. Vjerovao je da će monizam iskorijeniti ne samo dualizam, nego i samo kršćanstvo!

Haeckel je bio uvjereni panteist pa je vjerovao da je kršćanstvo udaljilo NJEMAČKI narod od njemu svojstvenog predkršćanskog, poganskog obožavanja prirode i da se on mora neizbježno vratiti svojim predkršćanskim korijenima. Wiker naglašava kako je upravo na taj način Haeckel “podupirao zloglasni njemački populistički pokret kojim će se kasnije tako znalački i djelotvorno poslužiti Hitler savjetujući Nijemcima da se vrate svojim rasnim korijenima, svojim povijesnim, prirodnim, ‘narodnim’ korijenima i da odbace naknadno stečena i perverzna učenja kršćanske vjere”. Koga dublje i šire zanima perverzna Haeckelova “teologija” preporučujem mu čitanje spomenute knjige, a ovdje ću na kraju istaknuti iz Haeckelova učenja još samo temelje za perverznu rasističku ideologiju. Dakle, po njemu i monistima, “kršćanska predrasuda po kojoj svaki pripadnik ljudske vrste posjeduje nematerijalnu dušu imala je za posljedicu zaštitu slabijih od surovosti prirodnog odabira. Ovo NERAZBORITO MILOSRĐE, koje se prakticira u našim civiliziranim državama, objašnjava sadašnje žalosno stanje civiliziranih naroda u kojima je uočljiv ubrzan rast broja pojedinaca s tjelesnim i duševnim nedostatcima, dok je sve manje onih koji uz snažno i zdravo tijelo posjeduju slobodan i neovisan duh.” Zato se Haeckel pitao “kakvu korist čovječanstvu donosi umjetno održavanje na životu i skrb za tisuće bogalja, gluhonijemih, idiota, itd., koji se rađaju s naslijeđenim teretom neizlječive bolesti?”

Haeckel je, za razliku od Darwina, smatrao da je evolucija dostigla svoj vrhunac u Njemačkoj, a ne u Engleskoj, no u osnovi je njihov način razmišljanja bio istovjetan, posvješćuje Wiker. Slagali su se u tome da ljudska bića kao proizvod evolucije nemaju razumnu dušu pa stoga i “različite RASE (poput zasebnih grana na evolucijskom stablu koje se razvijaju neovisno jedna o drugoj) očituju posve specifične intelektualne i moralne sposobnosti”. Štoviše, Haeckel je smatrao da su razlike među RASAMA daleko veće nego što je mislio Darwin, budući da su “morfološke razlike između dviju općenito prepoznatljivih vrsta – primjerice ovaca (…) i jaraca – daleko manje važne od razlike između Papuanca i Eskima ili između Hotentota i pripadnika germanske rase”. Također, različit stupanj razvijenosti na evolucijskoj ljestvici povlači za sobom različitu ocjenu VRIJEDNOSTI pripadnika svake pojedine RASE. Po Haeckelu, “niže rase (poput veda u Sri Lanki ili australskih crnaca) u psihološkom su smislu·bliže sisavcima (čovjekolikim majmunima i psima) nego civiliziranim Europljanima” i zato “njihovi životi NISU JEDNAKO VRIJEDNI”! Ovo prevrjednovanje vrijednosti različitih RASA – sada čitajte pozornije! – bilo je nužno upravo zato što “postoji golem jaz između visokorazvijenog razuma civiliziranog čovjeka i nerazumne životinjske duše divljaka – on je veći od jaza koji razdvaja dušu potonjeg od duše psa”, napisao je u svome djelu “Čuda života” Haeckel, koji je vjerovao da on pripada najpovlaštenijoj rasi, budući da su se Nijemci “najviše udaljili od naših majmunolikih predaka”, pa zbog toga upravo Nijemci, koji su se uspeli na najvišu prečku evolucijske ljestvice, “udaraju temelje novom razdoblju višeg duhovnog razvitka”.

Sapienti sat! Odnosno, izravniji iskaz jedva je moguće i zamisliti, kako kaže Wiker.

Eto valjda su zbog svega toga Židovka Edith Stein i Poljak Maksimilijan Kolbe (u Auschwitzu 14.8.1941. u “bunkeru gladi” usmrćen injekcijom fenola), u “novom razdoblju višeg duhovnog razvitka” u vrijeme nacizma, bili smatrani nižim bićima, ‘dostojnima’ samo toga da ih se na drugi svijet pogledom isprati kroz dimnjak visokih peći. A u današnjem “novom razdoblju višeg duhovnog razvitka” na početku 21. stoljeća, mnogi politički i medijski trabanti novih arhitekata “kulture smrti” (na koju je briljantno upozorio sveti papa Ivan Pavao Dragi), koji sebe smatraju pripadnicima neke nove najpovlaštenije rase ili klase, tako se drsko i vulgarno petljaju u tuđe živote da je očito kako smatraju svojom dužnošću pomoći modernim “divljacima” da prebrode “golem jaz između visokorazvijenog razuma civiliziranog čovjeka” i svojega sadašnjeg jadnog stanja…

Lako je dakle zapaziti i zaključiti kako su očite dvije namjere, tj. dva plana globalnih totalitarista (arhitekata ‘demokratskog totalitarizma’): prvi je perfidno otimanje djece roditeljima, a drugi (iza kojega stoji totalitarna “rodna ideologija” na čelu s perverznim seksolozima i raznim homogayskim aktivistima) je zaštita stražnjice kao bitnog “organa” čovjekova identiteta. U taj plan savršeno im se uklapaju terorističke akcije po cijelom “globalnom selu”, koje izvode različiti “isilovci” – njihovi tajni suradnici i plaćenici, jer ljude promijenjena mentaliteta, preparirane za klonove novog svjetskog poretka (i robove “koji će voljeti svoje ropstvo” – Huxley), tako lakše mogu držati u strahu i brže ih prisiliti da za sigurnost prodaju slobodu i odreknu se svih ljudskih prava. Zajednička ideologija odnosno životna filozofija globalnih totalitarista nadahnuta je darvinizmom kao novom “religijom”. Zato među njima nema bitne razlike – fenomen zaštitnika (dječje) gole guze (koji prikriva njihovo izobličeno lice duše i uma) identičan je s fenomenom terorizma maskiranih lica (koji svojim nedjelima i odijelima otkriva da su njegovim aktivistima i duše i umovi na razini najprljavije gole stražnjice)! Zajednički nazivnik svima je BEZBOŠTVO, ateizam (čak i onda kad zlo čine “u ime boga”!). Boga nema (“reče luđak u srcu svom”, stoji u Bibliji) pa zato Čovjek – ili ONI (zajednica, partija, organizacija, država…) – odlučuje o svemu: što je dobro a što zlo, što je istina a što laž, što je svjetlo a što mrak, što je odgoj a što nasilje, što je život a što smrt, odnosno tko je zaslužio da živi a tko treba biti smaknut…! Zato, kao što su nedavno mnogi manipulirani kričali po ulicama i portalima cijeloga svijeta: “Svi smo mi Charlie Hebdo!”, tako bi sada svaki misleći čovjek u Hrvatskoj trebao obući majicu s natpisom (i ispisivati ga po internetu gdje god može): “Svi smo mi Doris Pinčić i Tomislav Salopek!” Odnosno, svatko to može već sutra biti! Zato je važan angažman pojedinaca kroz civilne i vjerske udruge, jer političke stranke na globalnoj razini u tom smislu više ne mogu učiniti ništa!

Izvor: DON BLOG

Vezani članci