nacija.hr

Udruženje studenata prava: Pretjerano je tvrditi da blagi udarac po stražnjici djeteta u odgojne svrhe predstavlja ekvivalent slučajevima zvjerski pretučene djece

Prenosimo priopćenje Udruženja studenata prava o prijetnjama pravobraniteljice majci koja je javno izjavila da je udarila svoje dijete po stražnjici.

Kennedy kažnjava

Američki predsjednik Kennedy pokazao je kako odmjerenom tjelesnom kaznom ispravlja neposlušno ponašanje svoje djece.

Tekst priopćenja donosimo u cijelosti:

U mišljenju u vezi slučaja metode odgoja gđe. Doris Pinčić Rogoznice prema njenom djetetu, koje je sastavila Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, postoje mnoge nedosljednosti i nategnuti argumenti.
Činjenica je da je u sadašnjem Obiteljskom zakonu moguće roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb. Pritom je značenje pojma zlorabe roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava provođenje tjelesnog ili duševnog nasilja nad djetetom, uključujući njegovu izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji. Argument povrede djetetovih prava u vezi s ovim člankom klasična je verzija preširokog tumačenja defekata u odgoju djeteta u odnosu na zakonske okvire sankcije. Stvarnost postojanja tjelesnog sankcioniranja lošeg ponašanja stvar je metode u odgoju djeteta, što je prema Ustavu Republike Hrvatske odgovornost roditelja, a ne države i javnopravnih organa.

Međutim, pretjerano je tvrditi da blagi udarac po stražnjici djeteta u odgojne svrhe predstavlja ekvivalent slučajevima zvjerski pretučene djece od strane roditelja neprikladnih odgojnih vještina zbog drugih okolnosti u njihovom životu (poremećaj u bračnom odnosu, ovisnost itd.) gdje je fizičko nasilje nad djetetom posljedica nesređenosti karaktera i općeg zdravstvenog stanja roditelja. Drugo je pitanje i upitnosti kompetentnosti prosuđivanja o stupnju izloženosti djeteta nasilju među članovima obitelji isključivo pravnim kriterijem, bez suradnje nepristranih znanstvenih stručnjaka iz polja psihologije i medicine.

Pravobraniteljica je navela i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, gdje zatvaranje djeteta u sobu na dvadeset minuta karakterizira kao ponižavajuće postupanje prema djetetu, odnosno kao primjenu psihičke prisile kao odgojne metode pri odgoju i discipliniranju djeteta u obitelji. Poznato je da u današnjem vremenu dijete ostane i dulje vremena u zatvorenom prostoru samo, obično čekajući da se roditelji vrate s posla, pa bi po tumačenju Pravobraniteljice psihičko zdravlje djeteta bilo osigurano samo ukoliko se ono nikada ne bi odvajalo od roditelja.

Obzirom da je gđa. Pinčić Rogoznica spomenula zatvaranje, a ne zaključavanje djeteta u sobu, takva vrsta sankcioniranja prema teleološkom tumačenju propisa ne predstavlja ozbiljniju prijetnju djetetovom psihičkom zdravlju, a sigurno ga u sličnom smjeru cijene i stručnjaci psihološke i medicinske struke. Takav čin više je pokazivanje roditeljskog autoriteta, koji može polučiti i ispravne rezultate ako dijete shvati neprihvatljivost ponašanja koje nije po volju roditelja u odnosnoj situaciji. Valja uzeti u obzir da je ova metoda još blaža od preventivnog udarca po stražnjici, čime je pravobraniteljičin argument bespredmetan.

Treći argument, prema kojemu se spomenute odgojne metode mogu ocijeniti kao povreda čl. 177. st. 1. i 2. Kaznenog zakona još je apsurdnija. Gđa Pinčić Rogoznica svojim ponašanjem sigurno nije grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, iz istih razloga koji su spomenuti ranije kod navodnog kršenja Obiteljskog zakona. Drugi stavak istog članka Kaznenog zakona odnosi se na prisilan pretjerani rad ili rad neprikladan životnoj dobi, pa argumentacija prema sintagmi „tko zlostavi dijete“ djeluje kao školski primjer izigravanja zakonskog teksta vađenjem riječi iz konteksta.

Zaključno, navod prakse blagog kažnjavanja „široko prihvaćenog kao odgojnog postupka, kojeg je doživjelo dvije trećine djece u obitelji barem jednom u životu“ bez navođenja izvora istraživanja, metodologije i uzorka na kojemu je istraživanje izrađeno izrazito je neprofesionalan način rada, čak i za Pravobraniteljicu za djecu. Stoga ovo mišljenje smatramo još jednim neuspjelim pokušajem pretjeranog uplitanja javnih vlasti u odgoj djece i stavljanja države kao odgojiteljice ispred roditelja, koji su na to prvi pozvani prema prirodi stvari i pozitivnom pravu Republike Hrvatske. Načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u svakom slučaju primjenjiva i na odnose roditelja i djece i ulogu države u tom smislu, koja je kao standarde Republici Hrvatskoj postavila Europska unija, očito još uvijek nisu zaživjela u praksi organa vlasti. Možda je ovo prilika da se započne takva dobra praksa.

Izvor: USTUP – Udruženje studenata prava

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci