nacija.hr

Paleontologija i biologija objektivno: Sisavci nisu nastajali evolucijom iz gmazova

Evolucionisti vjeruju da su se neke zamišljene životinje koje su izišle iz mora postupno pretvorile u gmazove, te da su ptice nastale evolucijom iz gmazova. Uz to, prema evolucionističkoj vjeri, gmazovi su preci ne samo ptica nego i sisavaca. Evolucionisti uvjeravaju javnost da je evolucijski razvoj sisavaca iz gmazova jedan od najbolje dokumentiranih prijelaza u foslilnom zapisu. Stvarnost pokazuje da to nije tako.

Tekst: Ivan Rusarin

PRVI DIO: Ukratko o stvarnim paleontološkim činjenicama:

Evolucionisti vjeruju da su se neke zamišljene životinje koje su izišle iz mora postupno pretvorile u gmazove, te da su ptice nastale evolucijom iz gmazova. Uz to, prema evolucionističkoj vjeri, gmazovi su preci ne samo ptica nego i sisavaca.

Evolucionisti uvjeravaju javnost da je evolucijski razvoj sisavaca iz gmazova jedan od najbolje dokumentiranih prijelaza u fosilnom zapisu. Stvarnost pokazuje da to nije tako.

Postoje velike strukturalne pukotine između gmazova, koji imaju ljuske na svojim tijelima, hladnokrvni su i koji se razmnožavaju polaganjem jaja, s jedne strane, i sisavaca koji imaju krzno na svojim tijelima, toplokrvni su i koji se razmnožavaju rađajući svoje potomstvo kao živo, s druge strane. Jedan primjer strukturalnih barijera između gmazova i sisavaca je građa njihove čeljusti. Donja čeljust sisavaca sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su smješteni zubi. Kod gmazova postoje tri male kosti na objema stranama donje čeljusti. Druga osnovna razlika je to što svi sisavci imaju tri kosti u srednjem uhu, a u svih gmazova postoji samo jedna kost u srednjem uhu. Evolucionisti vjeruju da su čeljust i srednje uho gmazova postupno evoluirali u čeljust i uho sisavaca. Ali, važno je znati, pitanje kako se ova promjena dogodila evolucionisti ostavljaju neodgovorenim. Osobito, nikada ne može biti valjano objašnjeno pitanje kako bi uho sa samo jednom kosti evoluiralo u uho s tri kosti i kako bi proces slušanja nastavio ispravno funkcionirati u međuvremenu.

Evolucionistima je još veći problem dati znanstveno utemeljeno objašnjenje kako bi to iz gmaza evolucijski nastajao iznimno složen Cortijev slušni organ smješten u pužnici jer ga nije imao niti jedan gmaz i nema poznate strukture kod gmazova iz koje bi Cortijev organ mogao postupno evolucijski nastajati.

Poznati evolucionist Colin Patterson javno je priznao da ne postoji jasna povezanost između kostiju čeljusti gmazova sličnih sisavcima i kostiju uha sisavaca. Nije iznenađenje da nije pronađen niti jedan jedini fosil koji bi stvarno povezao gmazove i sisavce. Zbog ovoga je poznati evolucionist, paleontolog Roger Lewin bio, protivno službenoj evolucionističkoj priči, prisiljen reći da je taj zamišljeni „prijelaz na prvog sisavca…još uvijek enigma. Da se taj evolucijski prijelaz od gmazova do sisavaca zaista dogodio i da za njega zaista postoji stvarni dokaz, ne bi moglo biti prostora ni za ovakvu Lewinovu izjavu, ni za sumnju, ni za teška pitanja i žestoke rasprave oko ove teme.

Također, jedan od vodećih evolucionista, George Gaylord Simpson, osnivač  neo-darvinističke teorije, daje sljedeći komentar na ovu činjenicu koja je potpuno zbunjujuća za evolucioniste i potvrđuje iznenadnost pojava vrsta u fosilnim slojevima: Najzagonetniji događaj u povijesti života na Zemlji je promjena iz mezozoika, (navodnog) doba gmazova, u doba sisavaca. Bilo je to kao da je iznenada spuštena zavjesa na stadij gdje su sve vodeće uloge imali gmazovi, posebno dinosauri, u velikom broju i zbunjujućoj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi otkrila istu okolinu, ali potpuno novi raspored uloga, raspored u kojem se dinosauri uopće ne pojavljuju, drugi gmazovi su malobrojni, a sve vodeće uloge igraju sisavci…“ Obratite pozornost kako ovaj vrhunski evolucionistički autoritet priznaje da im je ovo najzagonetnija tema što je suprotno evolucionističkoj priči koju se službeno predstavlja javnosti, prema kojoj je evolucijski razvoj sisavaca iz gmazova jedan od najbolje dokumentiranih prijelaza u foslilnom zapisu. Da evolucionisti imaju stvarni dokaz evolucije sisavaca iz gmazova, tada to ne bi bio za njih „najzagonetniji događaj u povijesti života“. Model znanstvenika kreacionista koji podrazumijeva izravno Stvaranje i globalni katastrofički Potop rješava tu zagonetku.

GeoloskiSlojeviNisuDugaVremenskaRazdoblja

Poznati evolucionist Tom Kemp, pišući o ideji evolucijskog prijelaza gmazova u sisavce, iskreno taj prijelaz naziva „hipotetski prijelazni stupanj“ čime jasno očituje da se radi o nedokazanom evolucionističkom vjerovanju, te priznaje da u fosilnom zapisu „ima puno praznina“, te da su potrebni prijelazni oblici „neizbježno nepoznati. Praznine u zamišljenoj evolucijskoj liniji koja bi vodila od gmazova do sisavaca su tako velike da se ni jedno stvorenje ne može smatrati izravnim pretkom nekog drugog tipa stvorenja. Ovo vrijedi i za niže taksonomske razine (vrsta i rod) i za više razine (porodice i redovi). Kemp o tome piše: „Praznine na nižoj taksonomskoj razini, vrstama i rodovima, praktično su univerzalne u fosilnom zapisu gmazova nalik sisavcima. Nema niti jednog adekvatno dokumentiranog slučaja u kome bi bilo moguće pratiti jedan prijelaz, vrstu po vrstu, iz jednog roda u drugi.“

U vezi praznina na višim taksonomskim razinama, Kemp tvrdi da se vidi „Iznenadna pojava novih taksona… sa svim karakteristikama manje ili više razvijenim“, a to je upravo ono što bi se i očekivalo na osnovi kreacionističkog modela Stvaranja i globalnog katastrofičkog Potopa, ali evolucionisti, da bi spasili svoju vjeru u evoluciju, moraju pokušati objasniti ovaj kontradiktorni dokaz uvođenjem krajnje nerealne hipoteze „vrlo brze evolucije“, kao što je tzv. isprekidana ravnoteža (eng. punctuated equilibrium ili punctuated equilibria). Zapravo, ovakvo pozivanje na ideju vrlo brze evolucije, odnosno isprekidane ravnoteže da bi se prividno riješio problem nepostojanja fosilnog dokaza evolucije u stvarnosti ne rješava problem koji evolucionisti imaju. Naime, isprekidana ravnoteža nije nikakav stvarni biološki mehanizam. Nitko ne zna ni zašto ni kako bi jedan tip organizma mogao vrlo brzo evoluirati u novi tip organizma. Ideja vrlo brze evolucije-isprekidane ravnoteže u suprotnosti je sa činjenicama genetike. Na primjer, genetika guštera je potpuno posvećena proizvodnji drugog guštera. Ideja prema kojoj bi ovaj visoko složeni, fino podešeni, visoko integrirani, iznenađujuće stabilni genetski aparat koji uključuje tisuće neovisnih gena, mogao biti drastično promijenjen i vrlo brzo reintegriran na takav način da novi organizam ne samo preživljava, već je zapravo poboljšanje u odnosu na raniji tip organizma, suprotna je onome što znamo o genetičkom sustavu i tome kako on funkcionira. Također, ideji evolucije snažno se protivi u novije vrijeme potvrđen fenomen genetičke entropije koji pokazuje da je makro-evolucija doslovno nemoguća (vidi ovdje).

Također, ideja vrlo brze evolucije-isprekidane ravnoteže je bez empirijski vidljivih znanstvenih dokaza. Jedini „dokaz“ za nju je nedostatak prijelaznih oblika. Prema zastupnicima te evolucionističke ideje, s obzirom da jedan oblik očito nije sporo i postupno evoluirao u drugi, onda je vrlo brzo evoluirao u novi oblik. Tako sada imamo tragikomičnu situaciju u kojoj evolucionisti praktički tvrde da je odsutnost prijelaznih evolucijskih oblika, između npr. porodica i redova, dokaz za evoluciju! Ideja vrlo brze evolucije-isprekidane ravnoteže izmišljena je u svrhu objašnjavanja odsutnosti prijelaznih oblika između vrsta, ali čak i ne dotiče, a kamoli da rješava, problem zaista velikih praznina u fosilnom zapisu.

Štoviše, očito je da su, od kada se sisavci iznenada pojavljuju u fosilnom zapisu, već tada bili vrlo različiti jedni od drugih. Ustanovljavanje evolucijskog srodstva među njima je nemoguće, čak i unutar najširih granica mašte.

Zato evolucionistički zoolog, Eric Lombard, iskreno daje ovaj zaključak u članku koji je izašao u časopisu Evolution: „Oni koji tragaju za specifičnom informacijom korisnom u konstruiranju filogeneze roda sisavca bit će razočarani.“

Zaključci objektivnih paleontologa i biologa o hipotezi evolucije sisavaca iz gmazova:

  1. Glavni paleontološki argument za prijelaz iz gmazova u sisavce je činjenica da je od navodno primitivnih preko „naprednih“ gmazova sličnih sisavcima do sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim, moguće rekonstruirati niz oblika, koji s navodnom mlađom geološkom starosti pokazuje i veću sličnost sisavcima.
  2. Pri tome struktura donje čeljusti služi kao školski primjer pokušaja dokazivanja evolucije putem fosilnih nalaza. Donje čeljusti Cynodontnih životinja i nekih ranih sisavaca pokazuju u vremenskom redosljedu trend povećanja dentalne kosti i redukciju nedentalnih kostiju donje čeljusti, pri čemu kontakt između dentalne i manjih postdentalnih kostiju postaje slabiji. Quadratum koji sudjeluje kao kost lubanje u formiranju zgloba s donjom vilicom (artikulare) u ovom nizu se također povećava i tako smanjuje čvrstina veze s lubanjom. U daljnjem tijeku zamišljene evolucije trebao bi “primarni” zglob čeljusti gmazova biti zamijenjen “sekundarnim” zglobom čeljusti sisavaca između squamosum (lubanja) i dentale (donja čeljust). S oslobađanjem funkcije zgloba vilice, Quadratum i artikulare trebale bi biti transformirane u zglob čekića i nakovnja u srednjem uhu sisavca. Istovremeno trebao bi se angulare iz donje čeljusti premjestiti u lubanje da bi tamo formirao koštanu kapsulu uha (timpanična kost).
  3. Sisavci koje evolucionisti smatraju ranim sisavcima, koji uz gmazovski imaju i drugi zglob sličan sisavcima, oni prikazuju kao da odgovaraju konceptu evolucije. Međutim, ovakav čeljusni aparat se nipošto ne mora tumačiti u evolucionističkom kontekstu, već može imati jednostavno samo funkcionalne uzroke bez evolucionističkog filogenetskog značaja. U prilog ne-evolucijskom tumačenju svjedoči postojanje dva čeljusna zgloba kod nekih gmazova nalik sisavcima koje evolucionisti smatraju naprednima, te kod današnjih ptica i rovke.
  4. Za hipotetički maštoviti komplicirani proces evolucijske transformacije quadratuma, artikulare i angulare u kosti srednjeg uha sisavca, nema fosilne dokumentacije. Bitni koraci zamišljene evolucije srednjeg uha sisavaca paleontološki nisu dokazani i u njih evolucionisti vjeruju bez znanstvenih dokaza.
  5. Sisavci koje evolucionisti proglašavaju ranim sisavcima i njihovi navodni, pretpostavljeni preci imaju mnoge sličnosti. Prilikom usporedbe ukupne morfologije pokazuju se, međutim, i velike morfološke razlike. Tako Cynodonti iz porodica Tritheledontidae i Tritylodontidae, koje evolucionisti u svojoj vjeri najčešće proglašavaju najbližim srodnicima sisavaca koje smatraju ranim, po građi lubanje jesu slični sisavcima, ali njihovi zubi nemaju nikakve sličnosti sa zubima sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim sisavcima.
  6. Uz ove morfološke probleme, za zastupnike hipoteze evolucije postoji i vremenski problem. Za sada se nalazi Tritheledontida i Tritylodontida, koje evolucionisti proglašavaju najstarijima, geološki smatraju mlađima nego što je to sisavac kojega evolucionisti proglašavaju za sada najstarijim poznatim. A to bi značilo da je potomak stariji od svoga pretka.

Objektivni paleontolozi i biolozi zaključuju da detaljna analiza pokazuje da u fosilnom zapisu nedostaju stvarni prihvatljivi prijelazni oblici koji bi bili potvrda evolucijskog prijelaza iz gmaza u sisavce. I u zamišljenoj kasnijoj evoluciji sisavaca između mnogobrojnih redova sisavaca ne mogu se izvesti jednoznačni povijesno-rodbinski  odnosi. Jednostavno ne postoji znanstveni dokaz da su sisavci nastali evolucijom od gmazova.

DRUGI DIO: Detaljna analiza paleontoloških i bioloških činjenica:

Zamišljeno evolucijsko porijeklo sisavaca

Prema evolucionističkom vjerovanju, sisavci su evoluirali iz gmazova. Za ovaj navodni prijelaz evolucionisti tvrde da je fosilno najbolje dokumentirani nastanak jedne nove velike taksonomske jedinice.

Ipak, pažljiva analiza pojedinih članova ovog navodnog evolucijskog prijelaza otkriva velike morfološke praznine između pretpostavljenih karika u zamišljenom evolucijskom lancu.

U svrhu promoviranja svoje ideje čak su pokušali koristiti i gmazove roda Haptodus, Sphenacodona i Biarmosuchie što je bilo krajnje neozbiljno.

Najprije se mora zaključiti da se karakteristične osobine sisavaca na fosilnim ostacima ne mogu  razaznati ili se o njima raspravlja uz visoki stupanj spekulacija. Nabrojmo odlike sisavaca koje je nemoguće utvrditi iz fosilnih ostataka: krvotok srca i bubrega, dlaka, mliječne žlijezde i toplokrvnost. Zato je na osnovi fosilnih nalaza evolucionistima jako teško dokazati ideju evolucije sisavaca.

Iz fosila mogu se dokazati građa lubanje i čeljusti, struktura zuba i osobine skeleta. Iz toga se može uvjetno rekonstruirati način kretanja, a u svojoj mašti evolucionisti oblikuju model evolucije aparata za žvakanje u slušni aparat.

Za gmazove Synapsidae evolucionisti vjeruju da su preci sisavaca (slika 4.). Ova grupa gmazova, koje nazivaju i gmazovima sličnim sisavcima, prema evolucionističkom vjerovanju navodno se vrlo rano tijekom zamišljene evolucije odvojila od ostalih gmazova. U potpunosti je izumrla. Srodnički odnosi sisavaca prema danas još uvijek živućim gmizavcima zato se smatraju vrlo dalekim.

Lubanju sinapsida odlikuje jedna jama u donjem dijelu sljepoočnice na svakoj strani lubanje (slika 1.). Ove izumrle životinje evolucionisti u tradiciji svoje vjere dijele u Pelycosauria (navodni primitivni oblici) i Therapsida (navodni razvijeni oblici).

Schlaefenfenster

Slika 1. Različiti tipovi sljepoočnih jama kod gmazova. (Prema ROMER; PARSONS 1991.). Tip jame služi kao klasifikacijsko svojstvo. Gmazovi slični sisavcima su sinapsidi (Synapsidae) Prijevod teksta ispod slika lubanja na slici: Schlafenfenster fehlt = Jama na sljepoočnici nedostaje oberes Schlaefenfenster = Jama u gornjem dijelu sljepoočnice unteres Schlaefenfenster = Jama u donjem dijelu sljepoočnice oberes und unteres Schlaefenfenster = Prisutnost gornje i donje sljepoočne jame

Iznimno je važno znati da su pojmovi “primitivno” i “napredno”, koji se koriste u evolucionističkoj filogeniji, motivirani vjerom u hipotezu evolucije i u evolucionističkoj vjeri bi trebali označavati prvobitne i kasnije izvedene stadije zamišljene evolucije, odnosno osobine. Pri tome se, objektivno govoreći, na tim strukturama znanstveno uopće ne može pročitati jesu li su “primitivne” ili “napredne” (“razvijene”). Objektivni biolozi i paleontolozi otkrivaju da evolucionisti u svojoj vjeri neka svojstva tumače kao “primitivna”, a druga kao “napredna” (ili “razvijena”) u skladu sa svojom ideološkom pretkoncepcijom, dakle, nimalo objektivno. Kada im na osnovi svojih nedokazanih pretpostavki evolucionisti odrede status, ista evolucionistička vjera ih poslije koristi kao dokazni materijal za podupiranje svojih tvrdnji. I opet, po tko zna koji put, susrećemo se sa začaranim krugom “dokazivanja” evolucije. Takvo evolucionističko kružno zaključivanje i dokazivanje je znanstveno nevaljan postupak jer svojim nedokazanim vjerovanjima pokušavaju dokazivati svoje vjerovanje. Dakle, tvrditi da je nešto primitivno, a nešto napredno i razvijenije, u stvarnosti, nije znanstveno ispravno.

Zamišljeni evolucijski nastanak navodnih ranih sisavaca

Evolucionisti vjeruju da se od Pelycosauria preko “primitivnih” i “naprednih” therapsida do sisavaca koje evolucionisti smatraju ranim sisavcima, može konstruirati jedan niz, koji sa sve mlađim zamišljenim geološkim dobom pokazuje sve veću sličnost sa sisavcima (slika 2.).

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 2

Slika 2. Lubanja A Pelycosauria Dimetrodon (porodica Sphenacodontidae), B Therapsida Lycaenops (porodica Gorgonopsidae) koju evolucionisti proglašavaju primitivnom, C Therapsida Thrinaxodon (familija Thrinaxodontidae) koju evolucionisti proglašavaju naprednom i D sisavac Sinoconodon (porodica Sinoconodontidae) kojega evolucionisti proglašavaju ranim. Od A prema D povećava se sličnost sa sisavcima, a smanjuje zamišljena geološka starost (zapravo se radi o fosilima iste starosti iz različitih slojeva nataloženih u katastrofičkom globalnom Potopu). U stvarnosti, morfološke razlike između oblika su velike (prema PARRINGTON 1984).

Ovo je glavni evolucionistički argument za prihvaćanje hipoteze evolucijskog nastanka sisavaca od predaka sličnih gmazovima.

Evolucionisti zamišljene izravne pretke sisavaca pokušavaju pronaći među gmazovima koji sliče sisavcima, Cynodonti (slika 4.).

Tritylodontidae, Tritheledontidae (Ictidosaura) i Probainognathidae su tri porodice cinodonata, za koje evolucionisti vjeruju da su osobito bliski srodnici sisavcima (slika 4.). No, problem za evolucioniste je taj što ove grupe nisu povezane međuoblicima, već se u fosilnom zapisu pojavljuju kao definirane porodice.

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 3

Slika 3. Pojavljivanje porodica gmazova sličnih sisavcima i sisavaca u geološkim slojevima koje evolucionisti proglašavaju ranim, koji su navedeni u tekstu, tijekom zamišljene Zemljine povijesti. U stvarnosti, ti slojevi ne predstavljaju duga geološka razdoblja već su nataloženi u katastrofičkim uvjetima globalnog Potopa.

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 4

Slika 4. Važne grupe gmazova sličnih sisavcima i sisavaca. Problem za evolucioniste je taj što ove grupe u stvarnosti nisu povezane međuoblicima, već se u fosilnom zapisu pojavljuju kao definirane porodice. Detaljnije u tekstu. Tekst u crtežu: Plazentatiere = Placentalne životinje Beuteltiere = Tobolčari uebrige Saugetiere = Ostali sisavci Kloakentiere = Životinje s kloakom, tj. nečisnicom (analnim otvorom nekih životinja, prvenstveno onih koje legu jaja) Haramiyidae Kuehnotherium Sinoconodontidae Morganucodontidae Saugetiere = sisavci saugerahnliche Reptilien = Gmazovi slični sisavcima

Kao najvažniju grupu sisavaca koju evolucionisti proglašavaju ranom, smatraju porodica Morganucodontidae. Presudno za identifikaciju ove porodice kao grupe sisavaca je posjedovanje zgloba čeljusti između Squamosum (kost lubanje) i Dentale (kost donje čeljusti), koji je prisutan kod svih sisavaca, ali ne postoji kod gmazova (slika 5.).

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 5

Slika 5. A. Zglob čeljusti između Quadratum (kost lubanje) i Artikulare (kost donje čeljusti) kod Therapsida. B. Zgob čeljusti sisavca između Squamosum (kost lubanje) i Dentale (kost donje čeljusti) kod tobolčara. (Prema CARROLL 1993.)

Kod znanstvenika postoje do danas različita shvaćanja o tome koja su to fosilna obilježja karakteristična za sisavce. Kako svi gmazovi osim kosti Dentale imaju kost donje čeljusti, postojanje samo jedne kosti donje čeljusti (Dentale) također je zamislivo kao odlučujući kriterij da je u pitanju sisavac.

Morganucodontidae (slika 6.) su u fosilnom zapisu ostavile tisuće zuba, kosti čeljusti, lubanje i postkranijalne kosti. Time ova grupa predstavlja po brojnosti nalaza poseban slučaj među grupama sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim. Od drugih, po evolucionistima važnih, navodno ranih prijelaznih oblika sisavaca kao što je Kuehneotherium (porodica Tinodontidae), Amphitherium (porodica Amphitheriidae), Peramus (porodica peramuridae) i Aegialodon (porodica Aegialodontidae) poznati su samo dijelovi čeljusti i zubi. Kako i od  gmazova sličnih sisavcima koje evolucionisti proglašavaju naprednima imamo samo djelomično očuvane ostatke skeleta trupa i ekstremiteta, aparat za žvakanje je fosilno najbolje dokumentirana struktura u zamišljenom evolucijskom prijelazu iz gmaza u sisavca.

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 6

Slika 6. A Skelet Morganucodontida. (Prema JENKINGS & PARRINGTON 1976) B Lubanja Morganucodon-a sa strane. (Prema KERMACK et al. 1981.)

Morganucodontidae imaju mnoge osobine, koje postoje i kod Cynodontia koje evolucionisti proglašavaju naprednim. Osim toga prisutan je i jedan broj važnih razlika.

Navest ćemo obilježja koja nalazimo kod svih sisavaca, ali kojih nema kod Cynodontia:

  • Postojanje zgloba između Squamosum (kost lubanje) i Dentale (kost donje čeljusti)
  • Kutnjaci s uzdužno usmjerenim parovima korijena
  • Postojanje koštanog dna Cavum epiptericum ispod živčanog čvora 5. i 7. moždanog živca
  • Područje puža slušnog kanala je u odnosu na lubanju veliko i dominantno obilježje na donjoj površini lubanje (Promontorium)
  • Potpuno okoštavanje unutrašnjeg zida očne šupljine.

Neke osobine koje su prisutne samo kod sisavaca, ali ne postoje ni kod jednog gmaza sličnog sisavcima. Kao presudni kriterij za svrstavanje neke fosilne životinje u sisavce evolucionisti uzimaju samo prisutnost Squamoso-Dentale čeljusnog zgloba. Zašto evolucionisti uzimaju samo tu osobinu? Zato da bi se jaz između gmazova i sisavaca učinio manjim u očima evolucionista i laičke javnosti.

Ako se uz to još posebno usporede pojedinačne Therapsida-porodice (koje evolucionisti proglašavaju kasnima) sa sisavcima koje evolucionisti proglašavaju ranim, morfološke razlike su puno veće. Dalje u tekstu se navode neke važne zajedničke osobine, ali i razlike između već navedenih porodica Therapsida: Tritheledontidae, Tritylodontidae i Probainognathidae i porodice sisavca Morganucodontidae koje evolucionisti proglašavaju ranim.

Glavni razlog zbog kojega evolucionisti vjeruju da je Probainognathus (jedini rod Cynodontia iz porodice Probainognathidae; slika 4.) oblik navodno blizak zamišljenom evolucijskom nastanku sisavaca je činjenica da Probainognathus od svih Cynodontia ima kutnjake najsličnije morganucodontidama. Međutim, s druge strane postoje i dodatne razlike u odnosu na Morganucodontidae, uz gore već navedene razlike, prisutne kod svih Cynodontia. Tu spada: nepostojanje  diferencijacije kutnjaka u premolare (prednje kutnjake) i molare (zadnje kutnjake) i posjedovanje prefrontalne i postorbitalne kosti (slika 7.).

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 7

Slika 7. Lubanja Probainognathus-a sa strane. Probainognathus (porodica Probainognathidae) ima, nasuprot sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim i drugih Cynodontia koje evolucionisti proglašavaju naprednim, prefrontalnu i postorbitalnu kost. Postorbitalna kost razgraničava sljepoočnu jamu od očne šupljine. (Prema ROMER 1970.)

Ove kosti su kod Probainognathusa razdvojene sljepoočnom jamom. Kod Morganucodontnih sisavaca zbog nedostatka postorbitalne koštane potpore u ovom predjelu postoji samo jedan otvor (vidi sliku 6B). Sljedeća razlika je postojanje zgloba čeljusti između Squamosum (kost lubanje) i Surangulare (kost donje čeljusti) kod Probainognathusa, dok kod Morganucodontida Squamosum sa Dentale formira zglob.

Tritheledontidae imaju mnoge zajedničke osobine sa Morganucodontidama. Tako i kod njih kao i kod sisavaca nedostaje pretfrontalna i postorbitalna kost; mjesto prijenosa zvučnih valova od koščica srednjeg uha na unutrašnje uho smješteno je sasvim u okviru koštane kapsule uha (Perioticum) kao kod sisavaca. Uz to, nasuprot svim drugim Dynodontia, ovaj otvor je kod Tritheledontida potpuno ili djelomično okružen sa dvije druge kosti lubanje (Basisphenoidale i Basioccipitale). Međutim, struktura kutnjaka kod Tritheledontida, uopće nije slična onoj kod sisavaca Morganucodontida i sasvim je posebna (slika 8.).

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 8

Slika 8. Zubi Tritheledontidae Pachygenelus. Oni po svojoj strukturi uopće nisu slični zubima drugih gmazova sličnih sisavcima, a ne odgovaraju ni zubima sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim. (Prema CARROLL 1993.).

Tritylodontidae su treća porodica Cynodontia koju evolucionisti proglašavaju jako naprednom. Ona je izumrla kao posljednja porodica Therapsida. Dobro poznati skelet trupa tijela i ekstremiteta (slika 9.) pokazuje sličnosti sa Morganucodontidama, čiji postkranijalni skelet predstavlja kombinaciju osnovnih karakteristika sisavaca i obelježja sličnih Cynodontima koja evolucinisti proglašavaju primitivnima.

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 9

Slika 9. Skelet Tritylodontidae Oligokyphus-a. (Prema KUHNE 1956.)

Lubanja je slična morganucodontidama i odlikuje se nedostatkom sljepoočne jame koja je kod većine gmazova odvojena od očne duplje (slika 10.) i struktura moždane duplje slična je onoj kod sisavaca.

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 10

Slika 10. Lubanja Tritylodontidae Oligokyphus-a. Tritylodontidae kao Tritheledontidae i sisavci nemaju predfrontalnu i postorbitalnu kost. (Prema KUHNE 1956.)

Međutim, postoje i velike razlike u odnosu na Morganucodontidae, osobito u građi kutnjaka. Na kutnjacima postoje izrasline koje su poredane u uzdužnim redovima (slika 11.) usljed čega zubi tijekom žvakanja djeluju kao turpije.

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 11

Slika 11. Zubi Tritylodontidae Kayentatherium-a (prema SUES 1986.). Izrasline molara (zadnjih kutnjaka) poredane su u redovima. Zubi Tritylodontida nisu slični zubima drugih gmazova sličnih sisavcima i sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim.

Ukratko rečeno, može se utvrditi da između gmazova sličnih sisavcima koje evolucionisti proglašavaju najnaprednijima i sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranima, postoje znatne morfološke razlike. Ovu činjenica priznali su čak i  evolucionisti. Neki paleontolozi evolucionisti sumnjaju da  Morganucodontidae uopće potiče od Cynodontia. Kao argument za ovo viđenje navodi se položaj jedne od glavnih vena glave (Vena capita lateralis). Ova vena kod Morganucodontida ide ispod, a kod Cynodontia iznad bočne izbočine sljepoočne kosti. Jedno stanje se ne može izvesti iz drugog. Ako se Morganucodontidae izvode od “primitivnijih” therapsida kao cynodontie, tada je morfološka praznina koju bi zamišljena evolucija morala premostiti još veća nego prilikom zamišljenog izvođenja iz Cynodontia.

Zamišljeni evolucijski nastanak srednjeg uha

Kao navodni najvažniji argument u prilog svoje vjere u evoluciju sisavaca iz gmazova, evolucionisti navode za mnoge autore uvjerljivi dokaz nastanka srednjeg uha sisavca, sa svoje tri slušne koščice, iz gušterolikih predaka sa samo jednom slušnom koščicom u srednjem uhu.  Kako su kod ove promjene strukture filogenetska predviđanja na osnovi embrioloških činjenica (teorija Rajharta i Gaupa) naknadno prividno potvrđena paleontološkim nalazima, filogeneza srednjeg uha sisavaca važi za jedan od najznačajnijih argumenata u prilog makro-evoluciji.

Osnovna zamisao Rajhart-Gaupove teorije je homologizacija zglobne veze između čekića i nakovnja srednjeg uha sisavaca, sa primarnim zglobom vilice gmazova, koji se formira između quadratuma (kost lubanje) i artikulare (kost donje čeljusti). Kako se “primarni” zglob vilice gmaza selio u srednje uho sisavca, navodno se razvio kao zamjena novi “sekundarni” zglob čeljusti između Squamosum-a (kost lubanje) i dentale (kost donje čeljusti). Zbog toga bi morao biti pronađen fosilni zapis ove promjene i nastanka “sekundarnog” squamosumdentalnog zgloba, kao i odvajanje kosti artikulare od donje čeljusti i quadratuma lubanje i njihovo premještanje u srednje uho s pretvaranjem u čekić i nakovanj. Osim toga, kost angulare se morala na neki način osloboditi iz donje čeljusti da bi kao timpanična kost koja drži opnu bubnjića kod sisavca srasla s lubanjom. Ne smije se, međutim, zaboraviti da su paralelno s tim morale nastati mnogobrojne druge promjene na kostima, hrskavici, muskulaturi, vezivnom tkivu i živcima.

Prije nego što prijeđemo na analizu otkrivenog fosilnog zapisa, najprije treba imati u vidu da rekonstrukcija slušnog aparata Cynodontia koje evolucionisti proglašavaju naprednim (i drugih Therapsida) i sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim nije u skladu sa strukturom donje čeljusti morganucodontida. U središtu ove rasprave stoji pitanje lokalizacije opne bubnjića. Neki je rekontruiraju iza quadratuma kao kod današnjih gmazova. Drugi misle da je bila smještena u donjoj čeljusti iza dentale. Kao treća mogućnost pretpostavlja se da su oba tipa opne bubnjića istovremeno postojala u zamišljenoj evolucijskoj prijelaznoj fazi. Način rekonstrukcije opne bubnjića utječe na navodne korake zamišljene evolucije prema srednjem uhu sisavaca. Bez obzira na izbor jedne od tri varijante evolucionitičkih vjerovanja, trebaju gore navedeni potrebni glavni koraci evolucije.

Na temelju gore skiciranih pretpostavljenih procesa koštanih prepravki tijekom zamišljene evolucije, najprije se postavlja pitanje strukture donje čeljusti i čeljusnog zgloba kod relevantnih fosilnih oblika. Poredane u zamišljenom evolucijskom kronološkom nizu, donje čeljusti Cynodontia i nekih sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim, pokazuju sve veće povećanje dentale i smanjenje nedentalnih kostiju donje čeljusti, pri čemu kontakt između dentalne i postdentalne kosti slabi (slika12.).

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 12

Slika 12. od gornjih nadolje: Donja Čeljust A. Cynodontia Procynosuchus-a (porodica Procynosuchidae) kojeg evolucionisti proglašavaju primitivnim, B. Cynodonta Thrinaxodona (porodic Thrinaxodontidae) kojeg evolucionisti proglašavaju umjereno primitivnim, C. Cynodonta Probainognathus-a (porodica Probainognathidae) kojega proglašavaju naprednim i D. sisavca Morganucodon-a (porodica Morganucodontidae) kojeg proglašavaju ranim. Pogled s unutrašnje strane. Od A prema D može se zapaziti povećanje dentalne i redukcija postdentalnih kostiju. A prema KEMPF (1979.), B prema CROMPTON (1963.), C prema ROMER (1970.) i D prema KERMACK et al. (1973.).

Quadratum koji sudjeluje kao kost lubanje u formiranju zgloba sa donjom čeljusti (artikulare) u ovom nizu također se smanjuje u odnosu na veličinu i čvrstinu kontakta s lubanjom.

Kod određenih Cynodontia uz “primarni” čeljusni zglob (quadratum-artikulare) postoji i drugi kontakt između lubanje i donje čeljusti, tzv. squamoso-surangularni zglob.

Neki evolucionisti vjeruju da je squamoso-surangularni zglob bio međustadij na evolucijskom putu prema squamoso-dentalnom zglobu. Ovo je, međutim, potpuno spekulativno tumačenje, slijepa evolucionistička vjera. Isto toliko argumentirano, a vjerojatno i više, squamoso-surangularni zglob  možemo smatrati jedinstvenom strukturom koja kod današnjih vrsta ne postoji, a nema nikakve veze s nastankom squamoso-dentalnog zgloba.  Možda je squamoso-surangularni zglob sprječavao iščašenje drugog zgloba, slično kao što to kod sisavaca koje evolucionisti proglašavaju višim sisavcima osigurava jedno koštano izbočenje.

Kod nekih Cynodontia koje evolucionisti proglašavaju vrlo naprednima, vjeruju da je dentalna kost bila u kontaktu sa squamosumom, što bi navodno predstavljalo početak razvoja zgloba čeljusti tipičnog za sisavce. Kasnija znanstvena ispitivanja evo evolucionističko vjerovanje nisu mogla potvrditi. Tako kod Therapsida u najmanju ruku ostaje sporan. I kontakt između squamosuma i dentale kod Trithelodintida ne bi se zbog strukturalnih razlika mogao tumačiti kao homolog squamoso-dentalom zglobu sisvaca.

Istina je da sisavci koje evolucionisti proglašavaju ranim, kao na primjer Morganucodontidae, imaju pored “primarnog” quadrato-artikularnog zgloba  i “sekundarni” squamoso-dentalni zglob  (slika 5.). Vjera teoretičara evolucije, prema kojoj je transformacija srednjeg uha sisavca iz srednjeg uha i donje čeljusti gmaza fosilno potvrđena temelji se samo na ovom nalazu. Zanimljivo je da je i kod danas živućih ptica i rovke utvrđeno postojanje dva zgloba čeljusti.

Za evolucionističko vjerovanje u puno složeniji proces pretvaranja quadratuma, artikulare i angulare u nakovanj, čekić i timpaničnu kost s odgovarajućim premještanjem iz donje čeljusti u lubanju, odnosno u srednje uho, nema fosilnih dokaza.

U vezi s ovim navode se kosti donje čeljusti dva sisavca: Amphitheriuma (porodica Amphitheriidae) i Peramus-a (porodica Peramuridae) iz zamišljenog razdoblja jure (što je zapravo dio slojeva nataloženih u globalnom Potopu), koji bi u evolucionističkoj vjeri trebao predstavljati prvu stepenicu u oslobađanju od artikulare i angulare. Ovo je evolucionističko tumačenje slijepo vjerovanje. Osim toga čak ni s time ne bi postojala dovoljna fosilna dokumentacija za ideju evolucije srednjeg uha sisavca.

Hipotetičke linije razvoja danas još uvijek živućih sisavaca

Danas još uvijek živući sisavci (Mammalia) dijele se u dve velike grupe. Svi sisavci koji izliježu jaja pripadaju Atheria (nazvani i Prototheria), a svi sisavci koji ne izliježu jaja svrstani su u Theria.

Monotremata (sisavci s kloakom) su jedini još uvijek živući red Atheria. Razlikuju se bitno od svih drugih živih sisavaca i ograničeni su na Australiju, Tasmaniju i Novu Gvineju. Obuhvaćaju samo dvije porodice, kljunaša (Ornithorynchus) i kratkokljunog ješca (Tachyglossus i Zaglossus).

Theria se dijele u dvije velike grupe Marsupialia (tobolčari) i Placentalia (“životinje s posteljicom”). Marsupialia duguju svoje laičko ime činjenici da se mladunci rođeni u sićušnom nezrelom stanju određeno vrijeme čuvaju i hrane u tobolcu na trbušnoj strani ženke. Karakterističan predstavnik ove grupe je klokan.

Naziv druge velike grupe Theria, Placentalia, izvodi se iz činjenice da se kod njih tijekom trudnoće formira placenta (posteljica), koja predstavlja funkcionalnu vezu u procesu ishrane između majke i embrija. Usljed toga mladunac do rođenja dostiže mnogo napredniji stadij nego kod tobolčara. Placentalije su među danas živim sisavcima najraširenija grupa i grupa najbogatija različitim oblicima.

Postoje dvije osobine koje su prepoznatljive na fosilima po kojima se današnji Theria razlikuju od Atheria. Prva je specifična građa bočnog zida lubanjske komore, a druga, red izraslina na krunama kutnjaka. Kod Atheria veliki dio bočnog zida lubanjske komore formira se iz koštane kapsule uha (perioticum), kod Theria umjesto toga od drugog koštanog elementa, alisphenoidne kosti. Theria imaju kutnjake s trokutastim redom izraslina. Monotremata kao jedini danas postojeći red Atheria u odrasloj dobi nemaju zube i umjesto zubala imaju rožnati kljun ili tubu sličnu ustima mravojeda.

Linija Atheria

Morganucodontidae o kojima je već bilo govora imaju bočnu lubanjsku duplju, koja se pretežno formira iz ušne kapsule. Kako osim toga izrasline kutnjaka nisu poredane trokutasto, već linearno, ovu porodica sisavaca koju evolucionisti proglašavaju ranom smatrju pretkom neke nepoznate grupe iz koje bi se, prema evolucionističkom vjerovanju, trebali nekako razviti Theria. Novije nalaze evolucionisti su pokušali iskoristiti da bi promovirali hipotezu prema kojoj Monotremata ima porijeklo od Theria sisavaca (vidi dolje). Ali, i ova je evolucionistička hipoteza dovedena u pitanje otkrićem novih fosila. Evolucionistička vjerovanja o evolucijskom porijeklu Monotremata nisu poduprte fosilnim zapisom.

Linija Theria

Iz zamišljenog vremena trijasa do rane krede (što je u stvarnosti dio sedimentnih slojeva nataloženih u globalnom katastrofičkom Potopu), u kojoj su se prema evolucionističkoj vjeri trebali dogoditi bitni koraci u evoluciji sisavaca, ima vrlo malo fosilnog materijala lubanja i skeleta, trupa i ekstremiteta. Relevantni nalazi fosila sastoje se pretežno od zuba i kostiju donje čeljusti. Ideja evolucije Theria je zato najvećim dijelom utemeljena na filogeniji zuba koja je utemeljena na nedokazanim evolucionističkim pretpostavkama, naročito za taksonomiju posebno zanimljivim zubima, kutnjacima.

“Viši” sisavci  imaju tzv. tribosfeničan tip kutnjaka (slika 13.).

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 13

Slika 13. Par tobolčarskih kutnjaka s tribosfeničnom građom krunice (Prema Maier 1978.)

Jedan takav molar (zadnji kutnjak) ima trokutasti red glavnih izraštaja, pri čemu ove trostruke izbočine na donjim i gornjim molarima stoje obrnuto nasuprot jedne drugima i tako se uklapaju pri žvakanju. Donjem trostrukom izbočenju (Trigonid) iza je pridodat jedan niži dodatak (talonid), koji se kao nasuprotan uklapa s unutrašnjom izraslinom (protoconus) sljedećeg gornjeg molara. Međutim, kod kutnjaka tribosfeničnog tipa ima velikih razlika u strukturi.

Evolucionisti su pokušali fosile kutnjaka koje proglašavaju starijima, uvrstiti u zamišljeni filogenetski niz na osnovi njihove strukture krunica i iz toga izvedenih izbočenja, koja vode prema fosilnim molarima koje proglašavaju mlađima, s tribosfeničnom strukturom.

Kuehneotherium (porodica tinodontidae) je rod sisavaca koje evolucionisti proglašavaju jako ranim, a koji ima gornje i donje kutnjake s tri izraštaja i zbog toga ga evolucionisti tumače kao navodnog najranijeg pretka theria. Tu se mora zapaziti da već u potopnim slojevima koje evolucionisti proglašavaju dobom jure ima grupa sisavaca koji su svrstani u Atheria (Docodonta, Multituberculata), koji pokazuju visokosložene odnose zubnih izbočina koje se međusobno uklapaju, kakve se na sličan način nalaze ponovo tek kod Marsupialia i Placentalia iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom tercijara. Polazeći od Kuehneotheriuma, a prema evolucionističkoj ideji, Amphitherium i Peramus se smatraju važnim karikama u nizu zamišljenog razvoja tribosfeničnih kutnjaka, koji se navodno jako rano pojavljuju kod Aegialodona (porodica Aegialodontidae). Amphitherium, iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom srednje jure, ima u odnosu na Kuehneotheriuma dodatnu dodirnu površinu  i nešto produžen dodatak (talonid). Kod peramusa, iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom gornje jure, dodatak je u

odnosu na stanje kod Amphitheriuma “bolje” “razvijen”. Aegialodon je poznat samo na osnovi samo jednog nekompletnog zuba iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom rane krede i posjeduje u odnosu na peramusa dodatnu zubnu površinu otpornu na habanje. Ova površina ukazuje na izraslinu na unutrašnjoj strani (protoconus) suprotnog zuba kao kod Theria.

Mora se kritički postaviti pitanje, mogu li i tako “male” promjene strukture u zamišljenoj evoluciji tribosfeničnih kutnjaka, kao što je nastanak novog izraštaja s dodatnom dodirnom površinom, biti objašnjene prihvatljivim mehanizmima evolucije. Međutim, neovisno od ovog osnovnog pitanja, niti teoretičari evolucije u nizu od Kuehneotheriuma do Aegialodona ne vide stvarnu filogeniju, već samo predstavnike koje oni proglašavaju tipičnim stadijima zamišljene evolucije. Osnova za to su visoko specijalizirane osobine kod svakog od ovih molara koje ih isključuju kao prave pretke theria. Osim toga, mora se još jednom ukazati na činjenicu da se o najvažnijoj fazi zamišljene evolucije theria, može raspravljati samo na osnovi male količine pronađenih fosilnih kutnjaka. Međutim, praksa je pokazala da je s malo fosilnog materijala lakše konstruirati sklad zamišljenih prijelaznih nizova, nego ako su nam dostupni mnogi ostaci kostiju jer je s malo poznatih osobina koje evolucionisti redaju u zamišljeni evolucijski niz, manja i vjerojatnost da ćemo naići na problem kako objasniti porijeklo nekog mozaičnog oblika (konflikt osobina), (vidi morfologiju zuba i lubanje Cynodontia koje evolucionisti proglašavaju naprednim i sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim).

Osim gmazova sličnih sisavcima i različite grupe sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim, a koji su iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom mezozoika (zamišljeno srednje Zemljino doba) stoje razdvojeno jedna od druge usljed jasnih morfoloških praznina. Ne postoji prihvatljiv dokaz stvarnih filogenetskih odnosa. Ovo važi i za fosilni zapis svih 30 redova sisavaca koji pripadaju potopnim slojevima koje evolucionisti proglašavaju dobom tercijara, koji se u zamišljenom donjem tercijaru, odnosno u potopnim slojevima koje evolucionisti proglašavaju dobom gornje krede (zamišljeno kasno srednje doba), pojavljuju već morfološki prepoznatljivi, definirani i razdvojeni (slika 14.)

sisavci nisu evoluirali iz gmazova 14

Slika 14. A. “Rodoslovlje” placentalnih sisavaca. Svaki vertikalni “stupac” predstavlja jedan red sisavaca. Predstavnici pojedinih redova javljaju se iznenada u zamišljenoj povijesti Zemlje koju zapravo čine potopni slojevi koje evolucionisti proglašavaju različitim razdobljima. Crtice kao i zakrivljenosti stupa označavaju zamišljene odnose zamišljenog porijekla prihvaćene modelom zamišljene evolucije, ali nepotvrđene fosilnim nalazima. Pod B. su dani paleontološki nalazi onakvi kakvi jesu, neopterećeni vjerom u ideju evolucije. (A prema ROMER 1968., izmijenjeno)

Raznovrsna fauna sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim

Do početka osamdesetih godina fosili sisavaca mogli su biti prilično jasno svrstani među atheria, odnosno marsupialia i placentalia. Noviji nalazi pokazuju, da je fauna sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranima, a koja je iskopana iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom mezozoika, bila puno raznovrsnija nego što se to do tada  smatralo i  više se ne može održati taksonomija na osnovi podjele orijentirane samo na danas postojeće oblike.

Osim toga vrste iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom    mezozoika također pokazuju neke osobine koje evolucionisti proglašavaju jako naprednim, u jednom navodnom jako ranom trenutku (ako se držimo tradicionalnog scenarija evolucionističke vjere). Takvi organizmi predstavljaju velike probleme u kontekstu vjere u evoluciju jer već na početku zamišljene evolucije sisavaca predstavljaju krajnje produkte ovog zamišljenog razvoja.

S druge strane kod sisavaca iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom mezozoika postoje i osobine koje evolucionisti proglašavaju sasvim primitivnima i one jedinstvene. Radi se o mozaičnim oblicima. Dakle, na zamišljenom početku zamišljene evolucije sisavaca (u potopnim slojevima koje evolucionisti proglašavaju dobom mezozoika) javlja se veća raznovrsnost osnovnih tipova građe nego “kasnije” (u potopnim slojevima koje evolucionisti proglašavaju dobom tercijara je doduše pronađen veći broj porodica, ali su one međusobno sličnije). U nastavku ćemo navesti pet upečatljivih primjera:

Dinnetherium (porodica Amphilestidae), iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom donje jure, ima s jedne strane zube sa uzdužnim izraštajima slično morganucodontidama. Površine habanja na kutnjacima ukazuju međutim na to, da je za vrijeme žvakanja dolazilo do pomicanja donje čeljusti prema unutra kombinirano s rotacijskim pokretom. Ovi pokreti su prisutni kod sisavaca koje evolucionisti proglašavaju visoko razvijenim, kao što su preživači. Na donjoj čeljusti se pored pseudoangularnog produžetka (izraštaja) nalazi koštano izbočenje u angularnoj regiji, u nastavku mišića masetera (mišić za žvakanje), sa sličnim položajem i funkcijom kao sisavaca koje evolucionsti proglašavaju suvremenim. Kod Dinnetheriuma, dakle, postoji karakteristika sisavaca koje evolucionsti proglašavaju suvremenim, prisutna u zamišljenoj ranoj fazi zamišljene evolucije sisavaca.

Simpsonodon je rod iz porodice Docodontidae iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom srednje jure. Simpsonodon ima kutnjake koji se u potpunosti mogu usporediti s molarima modernih theria, ali s jednom važnom razlikom: dodatak (talonid) na donjim molarima nije smješten iza, već naprijed.

Sinoconodon (porodica Sinoconodontidae), jedan drugi sisavac iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom donje jure, ima s jedne strane osobine koje evolucionisti proglašavaju naprednim, slične sisavcima s squamoso-dentalnim zglobom kojega evolucionisti proglašavaju jako razvijenim: Condylus dentale je veliki i kuglast, a naspramna zglobna čašica je duboko urezana u squamosum. Dentale je veliki i robusan, a akcesorne kosti donje črljusti manje nego kod drugih sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim. S druge strane Sinoconodon ima osobine koje evolucionisti proglašavaju jako primitivnim, usporedive samo sa Cynodontom Thrinaxodon-om kojeg evolucionisti proglašavaju umjereno razvijenim (porodica Thrinaxodontidae). Tako kutnjaci nisu diferencirani u premolarne i molarne. Zubi tijekom zatvaranja čeljusti vjerojatno nisu dolazili u kontakt. Zamjena zuba se odvijala na način kao kod Cynodontnih životinja.

S druge strane u stenama potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom krede otkriven je fosil krokodila sa zubima koje evolucionisti proglašavaju neobično naprednim. U normalnom slučaju krokodili ima relativno jednake konusne zube. Ovaj jedinstven fosilni krokodil ima, međutim, složene zube slične zubima sisavaca.

Haramiyidae su grupa sisavaca koje evolucionisti proglašavaju jako ranim (iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom gornji trijas – srednja jura) koja ima izražene mozaične osobine. Velike postdentalne kosti donje čeljusti evolucionisti proglašavaju primitivnom osobinom. Zubi haramiyida su, međutim, visoko specijalizirani. Pokretima zatvaranja čeljusti postiže se efekt bušenja i lomljenja koji se sasvim razlikuje od mehanizma rezanja ili mljevenja kod čeljusti drugih sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim.

Gobiconodon kao peti primjer je posljednji član porodice Amphilestidae iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju dobom donje krede. Ovaj sisavac je zanimljiv zbog neobične osobine: Gobiconodon ima zube koji su po strukturi i funkciji molarni, ali su se zamjenjivali.

Zbog određenih odlika srednjeg uha, evolucionisti su se, 2011. godine, bili ponadali da bi im fosil sisavca Liaoconodona dao toliko željeni prijelazni evolucijski oblik između gmaza i sisavca. Kao prvo, to je neobično, jer su prije ovoga nalaza, iz 2011. godine, evolucionisti uvjeravali javnost kako je evolucijski razvoj sisavaca iz gmazova jedan od najbolje dokumentiranih prijelaza u foslilnom zapisu. Iz ovoga je također očito da to ipak nije bio dobro dokumentirani prijelaz, već se razotkrilo da se tom tvrdnjom svih desetljeća sustavno obmanjivalo javnost da bi ljudi nekako povjerovali u hipotezu evolucije. Liaoconodon ima srednje uho za koje je jasno da je srednje uho sisavca. Neke specifičnosti njegovog srednjeg uha moguće je u mašti proglasiti evolucijskim prijelaznim oblikom samo ako netko tako jako vjeruje u evoluciju da želi na silu to uklopiti u tu zamišljenu priču evolucije. Za ključnu evolucijsku transformaciju kostiju srednjeg uha sisavca iz kosti čeljusti gmaza jednostavno nema fosilnog dokaza i Liaoconodon ga također nije dao. Čak se ni evolucionističko datiranje ne slaže s idejom da je to prijelazni oblik jer je unutar evolucionističkog datiranja fosil Liaoconodona jako premlad da bi bio prijelazni oblik. Cijela evolucionistička priča oko Liaoconodona ubrzo se pokazala neozbiljnom.

Vremenski problem za evolucioniste

Prilikom  pokušaja da se sisavci na prihvatljiv način izvedu iz gmazova sličnih sisavcima, osim navedenih velikih morfoloških problema, postoji i vremenski problem.

Sada se najčešće obje porodice Cynodonata: Tritylodontidae i Thritheledontidae u evolucionističkoj vjeri označavaju kao zamišljeni najbliži srodnici (sestrinski taksoni) sisavcima. Tritheledontide su stratigrafski nešto starije (zapravo nisu starije, nego su samo dublje u potopnim slojevima) nego Tritylodontide. Za sada sisavac Adelobasileus kojega evolucionisti proglašavaju najstarijim poznatim (pronađen lubanjski svod), nađen je, međutim, u slojevima koji su prema evolucionističkim geološkim proračunima vremena otprilike navodnih 10 milijuna godina stariji od onih, iz kojih potječu fosili Tritheledontida koje evolucionisti proglašavaju najstarijima.  Evolucionistima preostaje jedino vjera i nada da će se ovaj vremenski problem riješiti nalazima fosila tritylodontida i tritheledontida iz potopnih slojeva koje evolucionisti proglašavaju starijima.

Zaključci objektivnih paleontologa i biologa:

  1. Glavni paleontološki argument za prijelaz iz gmazova u sisavce je činjenica da je od navodno primitivnih preko „naprednih“ gmazova sličnih sisavcima do sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim, moguće rekonstruirati niz oblika, koji s navodnom mlađom geološkom starosti pokazuje i veću sličnost sisavcima.
  2. Pri tome struktura donje čeljusti služi kao školski primjer pokušaja dokazivanja evolucije putem fosilnih nalaza. Donje čeljusti Cynodontnih životinja i nekih ranih sisavaca pokazuju u vremenskom redosljedu trend povećanja dentalne kosti i redukciju nedentalnih kostiju donje čeljusti, pri čemu kontakt između dentalne i manjih postdentalnih kostiju postaje slabiji. Quadratum koji sudjeluje kao kost lubanje u formiranju zgloba s donjom vilicom (artikulare) u ovom nizu se također povećava i tako smanjuje čvrstina veze s lubanjom. U daljnjem tijeku zamišljene evolucije trebao bi “primarni” zglob čeljusti gmazova biti zamijenjen “sekundarnim” zglobom čeljusti sisavaca između squamosum (lubanja) i dentale (donja čeljust). S oslobađanjem funkcije zgloba vilice, Quadratum i artikulare trebale bi biti transformirane u zglob čekića i nakovnja u srednjem uhu sisavca. Istovremeno trebao bi se angulare iz donje čeljusti premjestiti u lubanje da bi tamo formirao koštanu kapsulu uha (timpanična kost).
  3. Sisavci koje evolucionisti smatraju ranim sisavcima, koji uz gmazovski imaju i drugi zglob sličan sisavcima, oni prikazuju kao da odgovaraju konceptu evolucije. Međutim, ovakav čeljusni aparat se nipošto ne mora tumačiti u evolucionističkom kontekstu, već može imati jednostavno samo funkcionalne uzroke bez evolucionističkog filogenetskog značaja. U prilog ne-evolucijskom tumačenju svjedoči postojanje dva čeljusna zgloba kod nekih gmazova nalik sisavcima koje evolucionisti smatraju naprednima, te kod današnjih ptica i rovke.
  4. Za hipotetički maštoviti komplicirani proces evolucijske transformacije quadratuma, artikulare i angulare u kosti srednjeg uha sisavca, nema fosilne dokumentacije. Bitni koraci zamišljene evolucije srednjeg uha sisavaca paleontološki nisu dokazani i u njih evolucionisti vjeruju bez znanstvenih dokaza.
  5. Sisavci koje evolucionisti proglašavaju ranim sisavcima i njihovi navodni, pretpostavljeni preci imaju mnoge sličnosti. Prilikom usporedbe ukupne morfologije pokazuju se, međutim, i velike morfološke razlike. Tako Cynodonti iz porodica Tritheledontidae i Tritylodontidae, koje evolucionisti u svojoj vjeri najčešće proglašavaju najbližim srodnicima sisavaca koje smatraju ranim, po građi lubanje jesu slični sisavcima, ali njihovi zubi nemaju nikakve sličnosti sa zubima sisavaca koje evolucionisti proglašavaju ranim sisavcima.
  6. Uz ove morfološke probleme, za zastupnike hipoteze evolucije postoji i vremenski problem. Za sada se nalazi Tritheledontida i Tritylodontida, koje evolucionisti proglašavaju najstarijima, geološki smatraju mlađima nego što je to sisavac kojega evolucionisti proglašavaju za sada najstarijim poznatim. A to bi značilo da je potomak stariji od svoga pretka.

Objektivni paleontolozi i biolozi zaključuju da detaljna analiza pokazuje da u fosilnom zapisu nedostaju stvarni prihvatljivi prijelazni oblici koji bi bili potvrda evolucijskog prijelaza iz gmaza u sisavce. I u zamišljenoj kasnijoj evoluciji sisavaca između mnogobrojnih redova sisavaca ne mogu se izvesti jednoznačni povijesno-rodbinski  odnosi. Jednostavno ne postoji znanstveni dokaz da su sisavci nastali evolucijom od gmazova.

NAPOMENA: U ovome članku korištene su i poveznice na slike iz sjajne njemačke kreacionističke prirodoznanstvene knjige Evolution – Ein kritisches Lehrbuch koju je osobno kardinal Ratzinger (papa Benedikt XVI.) više puta citirao pišući o nepostojanju empirijskih dokaza za makroevoluciju. Knjigu Evolution – Ein kritisches Lehrbuch pisalo je čak 18 doktora znanosti (biologa, biokemičara, geologa i paleoantropologa), među kojima je i mikrobiolog/molekularni biolog, dr. Roland Süßmuth, profesor i član senata katoličke Gustav Siewerth akademije.

Evolucionistička literatura iz koje se otkriva nepostojanje stvarnog znanstvenog dokaza za hipotezu evolucijskog nastanka sisavaca iz gmazova:

CARROLL RL (1993) Paläontologie und Evolution der Wirbeltiere. Stuttgart.

CROMPTON AW (1963) On the lower jaw of Diarthrognathus and the origin of the mammalian lower jaw. Proc. Zool. Soc. Lond. 140, 697-753.

CROMPTON AW & LUO Z (1993) Relationships of the Liassic mammals Sinoconodon, Morganucodon oehleri, and Dinnetherium. In: SZALAY FS, NOVACEK MJ & MCKENNA MC (eds) Mammal phylogeny. New York, S. 30-44.

JENKINS FA, Jr. (1984) A survey of mammalian origins. In: BROADHEAD TW (ed) Mammals: Notes for a short course. Studies in Geology, Vol. 8, Tennessee, S. 32-47.

JENKINS FA, Jr. & PARRINGTON FR (1976) The postcranial skeletons of the Triassic mammals Eozostrodon, Megazostrodon and Erythrotherium. Phil. Trans. R. Soc. Lond. B 273, 387-431.

KEMP TS (1979) The primitive cynodont Procynosuchus: Functional anatomy of the skull and relationships. Phil. Trans. R. Soc. Lond. B 285, 73-122.

KEMP TS (1982) Mammal-like reptiles and the origin of mammals. London.

KEMP TS (1982) The Reptiles that Became Mammals, New Scientist 92:583

KEMP TS (2005) The Origin and Evolution of Mammals. Oxford University Press

KERMACK KA & MUSSETT F (1983) The ear in mammalian-like reptiles and early mammals. Acta Palaeont. 28, 147-158.

KERMACK KA, MUSSETT F & RIGNEY HW (1973) The lower jaw of Morganucodon. Zool. J. Linn. Soc. 53, 87-175.

KERMACK KA, MUSSETT F & RIGNEY HW (1981) The skull of Morganucodon. Zool. J. Linn. Soc. 71, 1-158.

KÜHNE WG (1956) The Liassic therapsid Oligokyphus. London.

MAIER W (1978) Die Evolution der tribosphenischen Säugetiermolaren. Sonderbd. naturwiss. Ver. Hamburg 3, 41-60

PARRINGTON FR (1979) The evolution of the mammalian middle and outer ear: A personal review. Biol. Rev. 54, 369-387.

PATTERSON C (1982) Morphological Characters and Homology; in K.A. Joysey and A.E. Friday (eds.), Problems of Phylogenetic Reconstruction, Proceedings of an International Symposium held in Cambridge, The Systematics Association Special Volume 21 (Academic Press, 1982), str. 21.–74.

ROMER AS (1968) Vertebrate paleontology. Chicago.

ROMER AS (1970) The Chanares (Argentina) Triassic reptile fauna VI. A chiniquodontid cynodont with an incipient squamosal-dentary jaw articulation. Breviora 344, 1-18.

ROMER AS & PARSONS TS (1991) Vergleichende Anatomie der Wirbeltiere. Hamburg.

SIDOR C (2003) Evolutionary trends and the origin of the mammalian lower jaw. Paleobiology

SUES H-D (1986) The skull and dentition of two tritylodontid synapsids from the Lower Jurassic of western North America. Bull. Mus. Comp. Zool. 151, 217-268.

TAKECHI M & KURATANI S (2010) History of studies on mammalian middle ear evolution. J. Exp. Zool. 314B, 417-433.

Također, pročitajte sljedeće kritičke analize ove teme:

TRUTH IN SCIENCE (2008) Synapsids and the Evolution of Mammals

BERNARD GEOFF, McINTOSH ANDY, TAYLOR STEVE (2012) The Origin of the Mammals, u: Origins: Examing the Evidence, Truth in Science, str. 105.-128.

WOODMORAPPE JOHN (2001) Mammal-like reptiles: major trait reversals and discontinuities

DOYLE SHAUN (2011) ‘Transitional form’ in mammal ear evolution—more cacophony

Vezani članci