nacija.hr

EUROPSKA UNIJA I NATO

Sam proces pristupanja EU je bio vrhunska manipulacija tzv. elita (EU i hrvatske). Nikakve projekcije dobrobiti i zlobiti nije bilo. Tako su nam, kao krunski dokaz, čak iz Katoličke Crkve, tvrdili da se pristupanjem EU trajno rješavamo Balkana

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Europska unija

Službena hrvatska politika te sve u Saboru zastupljene oporbene stranke bez obzira tko je bio na vlasti, neprestano su iznosile tvrdnju da je ulazak u Europsku uniju strateški cilj. Sudeći po tome to je i jedini „strateški cilj“ koji je (uz prijem u NATO)Hrvatska ostvarila. Hrvatska je jedna od 28 članica EU. Ona je zadnja primljena u EU te je prošla sve moguće vrste poniženja, koje su se nazivali „standardi“, da bi bila u tom, navodno, ekskluzivnom klubu. Od ulaska u tu „ekskluzivu“ Hrvatska, za sada, nema neke koristi. Dapače, Hrvatska mora uplaćivati više od 500 milijuna eura u EU blagajnu. Hoće li nešto od toga „povući“ ili neće, Hrvatskoj ništa nitko ne jamči. Dakle, EU za sebe traži bezuvjetno određeni iznos, no sredstva pojedinoj državi stižu uvjetno, točnije kroz prijave raznih programa. Naša ideologizirana, odnarođena, neosjetljiva i pohlepna administracija svakako nije sposobna povući značajnije iznose koji bi mogli pomoći u razvoju. Samo naivni misle da EU birokracija i velike države to nisu znale prije pristupanja. EU birokraciju valja dobro platiti da bismo za ta sredstva dobivali ometanje našeg razvoja i slobode.

Hrvatska ne samo da je 28. članica, ona je zadnja u svemu u EU. Naši političari su uistinu čudesni. Oni izjavljuju da nisu znali da će Hrvatska toliko puno uplaćivati, a da će za početak tako malo povući. Ipak, sredstva su manji problem. Temeljni problem Europske unije su temelji i vrijednosti na kojima je nastala, opstala i na kojima se može razvijati, ako se uopće može razvijati takva jedna od europskih naroda nekontrolirana i s obrisima totalitarizma administracija, no administracija koja sve kontrolira, od pilića do nano tehnologije.

Što bi to trebala biti EU i kako može opstati? Uvjeren sam da Europa kao kontinent slobode, odgovornosti, ljudskih prava i kulture, a osobito Europska unija, može opstati samo na dva temeljna nosiva stupa: kršćanski temelji i suverenost država i sloboda naroda. Najviše energije sadašnja EU ulaže u rušenje ta dva stupa. Nije realno očekivati da će se EU vratiti tim temeljma.

Europa je nastala zahvaljujući kršćanstvu, odnosno Kristu koji je bio nadahnitelj najvećih europskih filozofa, teologa, znanstvenika, umjetnika, državnika, vjerskih vođa, vojnika i dr.. Danas se događa upravo suprotan trend. Europa se duboko stidi (barem politička i dobar dio intelektualne „elite“) temelja Europe. Bez razumijevanja temelja ne može se razumjeti ni sadašnjost niti osmisliti zdravu politiku ili projekte za budućnost. Jedina istinska i trajna veza Europe jest Krist i kršćanstvo. Europa može postati ponovno predvodnica napretka, kulture, civilizacije i mira u svijetu samo ako kršćanstvo vrati kao odlučan čimbenik razumijevanja među europskim narodima i državama. Europa, nesumnjivo, treba novu kulturu i to kulturu poštivanja čovjeka, ljudskog života, svih slojeva socijalnih i intelektualnih. U Europi se treba dogoditi revolucionarni zahvat kulture života, osobne i narodne slobode protiv projekta kulture smrti, porobljavanja naroda i urušavanja svih vrijednosti koje su izgradile europska društva i države. Upravo odricanje od kršćanskih korijena Europe poklapa se s posvemašnjim prodorom u Europu raznih protukršćanskih kultova, religija i masovnim priljevom pripadnika drugih religija, organiziranjem njihovih religioznih institucija, gradnjom hramova i svim onim što možemo nazvati modernom seobom naroda. Da se razumijemo, ne stavljam nikakvu krivnju na te ljude ili religije. Krivnja za slabljenje biološke moći, obrambenog sustava i prodor lažne multikulture je krivnja Europljana, a osobito njihovih politika, političara i intelektualaca. Došljaci imaju pravo na zaštitu, no Europa ima pravo štititi se od svakog tko ugrožava njezine temelje. Najveći ugrozitelji tih temelja su još uvijek sami Europljani.

Danas se događa temeljita dekonstrukcija čovjeka kao smisla politike. Mnoge europske zemlje upustile su se u avanturu diranja u nepovredivi ljudski život. One smatraju ljudskim pravom – pravo na ubijanje, pravo na manipulaciju, pravo na užitak i pravo na „informaciju“ od najranije dobi. Plodovi takve politike su vidljivi u Europi. Nesretni ljudi, narodi koji izumiru, djeca bez roditelja i smisla, starci ostavljeni bez brige, a mladi s jedne strane bez posla, a s druge strane u razularenosti. Brakovi koji se raspadaju. Zajednice koje zlostavljaju većinu uz pomoć politike. Trenutno postoje dvije Europe. Jedna od njih će morati ustuknuti. Ustuknuti mora ona destruktivna, subverzivna, razularena i neosjetljiva. Trebamo Europu socijalne pravde i napretka. Trebamo Europu slobode i sigurnosti za njezine stanovnike i poštovanje za njezine narode i države. Trebamo Europu koja poštuje obitelj, brak, intelektualno stvarateljstvo, tehnički i filozofski napredak, poredak u kojem ima mjesta za sve, no u kojem su temelji Krist i kršćanstvo. Neki će reći da su to samo sni, no ja vjerujem u taj san.

Narodi i države u EU nisu jednaki, čak ni formalno. Zastupljenost i prava velikih je veća. Glas malih je gotovo nečujan. Njihov utjecaj je slab. Ono što je dopušteno velikima, malima nije. Uz to veliki su veliki, razvijeni, moćni i gledaju svoje interese. Malima tek prodaju svoje ideje i vrše kolonizaciju i otimanje ljudi na razne načine. Veliki znaju i mogu relativno lako štititi svoje interese. Mali trebaju istupati zajednički u obrani svojih interesa. Hrvatska se u tom smislu treba povezivati sa srednjoeuropskim zemljama i zemljama slične brojnosti kako bi zajedno zaštitili svoje interese.

Sam proces pristupanja EU je bio vrhunska manipulacija tzv. elita (EU i hrvatske). Nikakve projekcije dobrobiti i zlobiti nije bilo. Tako su nam, kao krunski dokaz, čak iz Katoličke Crkve, tvrdili da se pristupanjem EU trajno rješavamo Balkana. Međutim, vidimo da to ipak nije tako. Dapače, balkanizacija, pa i srbizacija, ni u komunizmu nije bila snažnija. Sada nam, oni isti koji su nas svesrdno nepripremljene i neobaviještene gurali u EU, tvrde da nismo iskoristili priliku. Dakle, ne kažu da su pogriješili. Eto, uvijek je netko kriv. Eto, mi Hrvati, kao, uvijek od nečega bježimo, kao da će nas to nešto drugo spasiti. Naš spas i propast je u nama, a ne u EU ili izvan EU. Projekt EU je zapao u velike probleme. Ne vidim da itko od naših ili EU političara i drugih znanstvenih institucija cjelovito raspravlja u stvarnim uzrocima zaostajanja EU za ostatkom svijeta koji napreduje. EU je već postala moralna i demografska rupa, dok ekonomski stagnira, što je ravno zaostajanju. EU kultura je dekadentna, devijantna i odgaja nove generacije za smrt, a ne za život. Stoga Hrvatska treba strategiju kako se obraniti od EU, te izlaznu strategiju ukoliko nam i dalje budu ograničavali našu slobodu i onemogućavali razvoj. Glavno pitanje je kako obraniti vlastiti identitet, prirodna i kulturna dobra te ljude od takve EU. Hrvati se trebaju okrenuti izgradnji vlastite države te opstanku vlastitog naroda.

NATO

Iako izgleda da je NATO čvrst i da je vojna super sila svijeta njegova budućnost postaje sve neizvjesnija. Unutar Nato-a SAD je nesporni vođa. Oni s NATO-m ili bez njega, sa svim članicama i drugima bliskim SAD-u i NATO-u interveniraju kada vide ugrozu svojih interesa, ali i opasnost od mira na svijetu. Ako nema rata ,što će im velika vojska? Dakle, ako nemaš neprijatelja – moraš se potruditi da ga stekneš da bi svoju moć pokazao. Hrvatska je dio jednog takvog saveza.

Druga dimenzija NATO-a je ipak kakva takva sigurnost od vanjske ugroze njezinih članica. Teško je zamisliti što bi se događalo u današnjem svijetu da nije prisutan NATO. Stoga njegovu strukturu treba održati, ali i preispitati postoji li zlouporaba tog Saveza protiv pojedinih država. Taj Savez uistinu treba ostati obrambeni Savez, odnosno ne smije se pretvoriti u svjetskog policajca.

Hrvatsku sigurnost može jamčiti samo snažna hrvatska država i dobro organiziran obrambeni sustav. Hrvatski vojnik, iza kojeg stoji hrvatski narod i država, je naša sigurnost od vanjskih ugroza.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci