nacija.hr

Jedan od najcitiranijih znanstvenika u svijetu, dr. Henry Fritz Schaefer III.: Makroevolucija nije dobra teorija, fosili je vrlo često ne podupiru i nema moć predviđanja

Jedan od najcitiranijih znanstvenika u svijetu, dr. Henry Fritz Schaefer III., otvoreno tvrdi da teorija makroevolucije, u znanstvenom smislu, nije dobra teorija.

Evolucija pokriva vrlo široki spektar tema i područja, od fizike visokih energija, teorije velikog praska, pa sve do anatomije ljudskoga tijela. Ne postoji osoba koja može biti ekspert za sva ta područja. Stoga, nitko nema isključiva prava za konačnu interpretaciju rezultata evolucijskih znanosti.

Henry Fritz SchaeferHenry Fritz Schaefer, profesor na Sveučilištu Georgia, Athens, Sjedinjene Američke Države, jedan je od najpoznatijih kemičara na svijetu. Objavio je više od tisuću (točnije, više od 1500) znanstvenih radova, uglavnom u području kvantne kemije. Tom se kemijom proučava struktura i reaktivnost molekula, ali ne »in vitro« ili »in vivo«, već »in silico«, pomoću kompjutora. Osim kemije, bavi se i odnosom znanosti i vjere, o čemu je održao na stotine predavanja širom svijeta (uključujući zagrebačko i splitsko sveučilište). Posebno je otvoren u kritici teorije evolucije koju ne smatra konačnom teorijom o postanku vrsta. Predvodio je apel stotine uglednih profesora i znanstvenika koji traže više prostora za javnu raspravu, a manje znanstvenog dogmatizma u tumačenju darvinizma. Taj su kratak i odmjeren apel odbili objaviti časopisi poput »Science i Scientific American«, pa ga stoga objavljujemo na ovom mjestu:

»Sumnjamo u tvrdnje da se slučajnim mutacijama i prirodnom selekcijom može objasniti složenost vrsta i života na Zemlji. Smatramo da je potrebno podupirati pažljivo preispitivanje svih rezultata kojima se dokazuje teorija darvinizma

Je li dozvoljeno kvantnom kemičaru raspravljati o znanosti evolucije? Tko ima isključivo pravo tumačiti rezultate znanosti o evoluciji?

Evolucija pokriva vrlo široki spektar tema i područja, od fizike visokih energija, teorije velikog praska, pa sve do anatomije ljudskog tijela. Ne postoji osoba koja može biti ekspert za sva ta područja. Stoga, nitko nema isključiva prava za konačnu interpretaciju rezultata evolucijskih znanosti. Ono što se najviše može tek je kompetencija u nekoliko povezanih područja. Objavljeni rezultati naših istraživanja na molekulama međuzvjezdanog prostora i na podjedinicama deoksiribonukleinske kiseline (DNK) predstavljaju tek jedan početni sadržaj vrlo širokoga i općega znanja.

Koji je razlog da evolucijsku znanost ponekad uspoređujete s »gradnjom kula u zraku«? Je li teorija evolucije znanstvena dogma ili jednostavno teorija kojoj nedostaje niz dokaznog materijala?

Svoj odgovor na ta pitanja mogu sažeti izjavom da makroskopska verzija evolucijske teorije nije dobra teorija, posebno ako je uspoređujemo s kvantitativnim teorijama poput kvantne mehanike ili gravitacije. Te dvije navedene teorije omogućuju vrlo detaljne simulacije, predviđanja koja se kasnije mogu (i jesu) potvrditi eksperimentima. Nasuprot tomu, zagovornici teorije makroevolucije imaju predviđanja, ali naknadna otkrića fosila, posebno ona najzanimljivija, vrlo često ne podupiru ta predviđanja. Osnovni je problem s teorijom makroevolucije nedostatak njezine moći predviđanja. Naravno, teorija mikroevolucije (varijacije i prilagobe izvorno stvorenih bića) ima znatnu moć predviđanja i možemo je smatrati dobrom teorijom.

Koje je Vaše najvažnije otkriće? Kvantna kemija ili nešto drugo?

»Blagoslovljen« sam mnogim uzbudljivim otkrićima u području kvantne kemije, posebno u suradnji sa svojim izvanrednim studentima i doktorandima. Međutim, moje najvažnije otkriće dogodilo se tijekom četvrte godine rada na kalifornijskom Sveučilištu Berkeley. Otkrio sam Isusa, pravoga Isusa čiji je život opisan na stranicama Novoga zavjeta. To je otkriće potpuno promijenilo moj život. Upravo tu priču ispričao sam u svojoj knjizi »Znanost i kršćanstvo: Sukob ili sklad?« (Science and Christianity: Conflict or Coherence?).

Izvor: Glas Koncila

Vezani članci