nacija.hr

Bože čuvaj Hrvatsku, odoh ja u Njemačku!

Piše: Zvonko Franc

Prije više od dvije godine napisao sam tekst za “Glas Zagorja”. Danas, tražeći jedan stari tekst ponovno sam ga otvorio i pročitao. Nisam promijenio mišljenje, samo što sam sada svjesniji rješenja. To nipošto nije sukob, nove podjele, mržnje, nove ideologije, nego odlučnost da se svijet počinje mijenjati mijenjanjem sebe. A promijeniti sebe se ne može ako čovjek ne zastane, izađe iz sebe kako bi se promotrio sa strane, očima drugoga – najbolje očima Boga. Duhovna obnova preduvjet je svake druge obnove. Samo tako imat ćemo jednog dana na vlasti ljude kojima će dobro zajednice biti ispred vlastita dobra. Što ne znači da ih i sad nema. Ima ih, kao što ima i onih loših. Za te treba moliti, a ne mrziti. Prosudite sami, meni pak ne zamjerite moje tadašnje osjećaje ogorčenosti. Volio bih da je to prošlost, iako sam svjestan da ti osjećaji opterećuju prevelik broj ljudi naše Domovine. I još će ih opterećivati…

Čini se da će ova krilatica iz naslova ponovno postati aktualna. Nastala je u vremenu kada su neki, danas uglavnom veliki hrvatski domoljubi, prvim prijevoznim sredstvom otputovali na prve crte bojišnice u inozemstvo gdje su hrabro čekali da završi velikosrpsko-četnička agresija. Kada su uspješno obranili Hrvatsku u teškim uličnim borbama po Berlinu, Beču i drugim europskim gradovima, vratili su se u ljubljenu domovinu. Neki su istim žarom s kojim su se borili za obranu hrvatske od velikosrpske agresije, krenuli i u obranu gospodarstva kupujući preko ortačkih političkih i bankarskih veza sve što je vrijedilo za sitniš od par kuna. To je ukratko povijesni kontekst nastanka krilatice – Bože čuvaj Hrvatsku, odoh ja u Njemačku.  

No, neki teoretičari, vjerojatno zadrti i primitivni hrvatski nacionalisti, kažu da ona nije novijeg datuma, nego da je već bila aktualna za neprežaljenog druga Tita, zločinca svjetskih razmjera koji je u nedostatku deviza otvorio granice Hrvatima koji su bježeći preko granice često stradavali od metaka, dresiranih graničarskih pasa ili pendreka u pljesnivim prostorijama udbaških tamnica. Prema tim nacionalistima, mudar hrvatski domoljub Josip Broz Tito, najveći od svih hrvatskih sinova, shvatio je da je doista glupo natezati se s Hrvatima koji žele pobjeći iz Hrvatske kad ih može po želji i u inozemstvu likvidirati bez svjedoka i javnosti. Lijepo je skovao plan koji pokazuje sve odlike vrhunaravnog zločinačkog uma kojeg se ne bi posramio ni Staljin, a ni Hitler.

I tako, kažu ovi nacionalisti, lijepo naš drug Tito, najveći od svih hrvatskih sinova, pustio Hrvate da odu trbuhom za kruhom. Riješio se nezadovoljnika i ustašo – naci – fašistoidnih nacionalista kojima je smetalo recimo, zamislite ovo, to što je šef svake institucije u Hrvatskoj, bilo u selu bilo u gradu, morao biti partijski, a ponekad i narodnosno podoban bez obzira na njegovu sposobnost. Nadalje, pred demokratskim svijetom je ispao demokrat i svijet mu je zauzvrat ubrzo poslao novu tranšu pomoći u dolarima koje je on fino mogao potrošiti na svoj velesvemirski projekt pokreta nesvrstanih diktatora od kojih su mnogi poznati po teškim kršenjima osnovnih ljudskih prava, a na čijim se sastancima dobro jelo i pilo. Na kraju, smirio drug Tito i Srbe u vrhu svoje domoljubne partije koji su na čelu s drugom Rankovićem vječito bili nešto nezadovoljni svojim statusom jer su očekivali da će nova II. Jugoslavija ipak postati Velika Srbija. Na kraju, s odlaskom mnogih Hrvata oslobodila su se partijski i narodnosno podobnima za popunjavanje mnoga mjesta, kako radna tako i životna.

Riješio se tako Tito i mnogih socijalnih slučajeva po zagorskim, slavonskim i  dalmatinskim selima i gradovima, a znao je dobro da će i sam imati velike koristi kad markice počnu pristizati rodbini kako sam već i napisao. Uglavnom, drug Tito, najveći od svih hrvatskih sinova, ljubitelj filmova, lova i žena, jedrenja i cigara, doista je bio lik koji nadahnjuje. Zato, nemojmo mi Hrvati koji smo stalni dežurni krivci za smrt stotina tisuća nedužnih logoraša na razne načine biti nezahvalni. Dajmo drugu Titi još jedan trg! Preimenujmo Trg bana Josipa Jelačića u Trg Josipa Broza Tita, najvećeg od hrvatskih sinova. Pa što je taj Jelačić učinio dobroga? To što nije dao Međimurje Mađarima i ukinuo kmetstvo? Zar to zaslužuje glavni zagrebački trg? Svašta!

No, vratimo se temi. Rođen sam u zadnjoj dekadi najdemokratskije i socijalno-pravno najuređenije države u ljudskoj povijesti – Jugoslavije pa ne znam ima li istine u tvrdnjama ovih ustašoidnih zastupnika gore spomenutih teza, ali čini mi se da će izreka – Bože čuvaj Hrvatsku, odoh ja u Njemačku, ulaskom Hrvatske u EU opet postati aktualna. Povijest se stalno ponavlja, kažu neki. Proizvodi se razlikuju jedino po ambalaži, ali srž ostaje ista. Velik broj mladih već je odavno napustio Hrvatsku, a uslijed ove opće krize društva u Hrvatskoj to će učiniti svi oni koji smatraju da su svojim sposobnostima zaslužili dostojanstven život za sebe i svoju obitelj.

Otići će u prvom redu veliki broj visoko obrazovanih ljudi, a bez njih Hrvatska će jako teško znati čuvati, razvijati i braniti svoje interese. Hrvatske političke elite nemaju ni viziju, a kamoli rješenje izlaska iz krize. Jedna kasta neće sigurno stradati – ona ista koja je bila dobar kadar u svim dosadašnjim režimima koji su vladali Hrvatskom. Oni će i dalje raspirivati podjele u hrvatskom narodnom biću. U nedostatku će ih izmišljati i plasirati putem medija svojih produženih ruku.

Jadan narod će patiti, a najčešće rješenje će mu biti – Bože čuvaj Hrvatsku odoh ja u Njemačku. S time da to neće biti krik jadnika koji vjeruje da ima nade za njegovu domovinu, nego će to biti krik djeteta koje proklinje svoju majku koja ga je napustila i prepustila strancu u sirotištu . Volio bih biti optimist i napisati da se ovaj scenarij neće dogoditi, ali kako i sam već godinu i više dana razmišljam o odlasku iz Hrvatske, nemam snage. Potajno, u sebi se ipak nadam da će upravo ulazak Hrvatske u EU u Hrvatima pobuditi prkos i ponos kojim će srušiti i iz javnoga života protjerati sve te Judine sinove koji misle samo na svoju korist i koji su u ime te koristi spremni prodati narod u bescjenje. Potajno se nadam da će Hrvatski narod upravo u sklopu EU-a ponovno otkriti u sebi temelje svog identiteta i izvore svoje snage kako bi Hrvatska postala razvijena i demokratska država u kojoj će svatko htjeti i imati od čega živjeti i razvijati se kako u osobnom tako i u društvenom smislu.

Želim vam svima upravo te nade!

P.S. Kad sam vidio spot u počast 300. obljetnice Alke, najmanje je što sam osjećao – ponos. Stoga, ne odustajte od Hrvatske! Nemamo na to pravo! Previše je krvi i žrtve položeno za nju! 

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci