nacija.hr

Katolički teolog mons. McCarthy: Povijesno-kritička metoda nije ni znanstvena ni povijesna, katolici vjeruju u povijesnost događaja Svetoga Pisma i moraju braniti svoju vjeru

Katolički teolog i svećenik, mons. John F. McCarthy, nekadašnji profesor na Papinskom lateranskom sveučilištu i gotovo 30 godina član Kongregacije za Istočne Crkve Rimske kurije, 2008. i 2009. godine, napisao je seriju članaka u kojima detaljno analizira liberalno-teološku povijesno-kritičku metodu kao ne-katoličku i ne-znanstvenu. Uvođenje te ne-katoličke metode u biblijske studije potkopalo je vjeru mnogih katolika u informacije objavljene u Svetom Pismu i, kao posljedicu, dovelo je do krize vjere i morala kojoj danas svjedočimo.

Tekst: mons. John F. McCarthy

Priredio: Ante Božić

Donosimo neke od misli i zaključaka mons. McCarthya iz njegove detaljne analize objavljene u seriji članaka pod nazivom “Neke racionalističke pretpostavke povijesno-kritičke metode”.

Mons. McCarthy piše:

“Držim da povijesno-kritička metoda…nije niti znanstvena niti povijesna i njezina stalna upotreba racionalističkih pretpostavki isključuje bilo kakvu objektivnost u njezinim zaključcima…povijesno-kritički učenjaci nikada nisu prestali kombinirati sviju metodu s filozofskim sustavom, a, štoviše, da u većini slučajeva ti učenjaci čak nisu jasno prepoznali filozofske sustave koje koriste.

U svojoj srži, rasprava o suvremenoj egzegezi nije rasprava između povjesničara, to je radije filozofska rasprava…sa određenog odstojanja, promatrač utvrđuje na svoje iznenađenje da te interpretacije, koje bi trebale biti strogo znastvene i čisto „povijesne“, odražavaju njihov vlastiti gazeći duh, radije negoli duh davnih vremena.

McCarthy

mons. John F. McCarthy

Ono što povijesni kriticizam treba u ovoj točki, rekao je kardinal (Ratzinger), jest „kriticizam kriticizma…utemeljen na svojstvenom potencijalu svake kritičke misli da analizira samu sebe“, a to uključuje „samo-kritiku povijesne metode, koja se može protegnuti na analizu samoga povijesnog prosuđivanja…“

On (Ratzinger) je izazvao trenutnu upotrebu pravila učenjaka kritičara-oblika prema kojemu je originalnije ono što se čini jednostavnije u biblijskom tekstu, a ono što se čini složenije uzeto je kao da je kasniji razvoj (što je evolucionističko zaključivanje).

Papa Lav XIII. je ovu povijesnu metodu (Gunkela, Dibeliusa, Bultmanna i drugih) nazvao „pseudoznanošću“, a papa Pio X. nazvao ju je „logičnim plodom modernizma“.

…on (Ratzinger) dodaje „veliki naglasci patrističke i srednjovijekovne misli moraju biti uvedeni u raspravu…“ Konačno, on napominje da egzegeti moraju biti svjesni da, u njihovom egzegetskom radu, oni ne stoje u nekom neutralnom području, iznad ili izvan povijesti i Crkve“…

…povijesno-kritička metoda, predložena kao „prijeko potrebna“…nije niti znanstvena niti povijesna, već je radije nekritička primjena subjektivističke filozofije Immanuela Kanta. U ovom izrazu kritike oblika povijesne metode, filozofske pretpostavke su u samoj srži…isključuje a priori sve stvarne božanske intervencije u pisanje Svetoga Pisma, a biblijski tekst je tretiran kao puki ljudski proizvod.

on (Ratzinger) također ističe da Papinsko biblijsko povjerenstvo, u svome novom obliku nakon Drugog vatikanskog sabora, nije organ Učiteljstva

S obzirom da je čin katoličke vjere potvrda stvarnosti objekata vjere, uključujući povijesne istine događaja zabilježenih u Svetom Pismu, egzegete imaju svojstvenu dužnost iz njihove vjere, koja pripada njihovom zdravom razumu u ovoj situaciji, braniti vjeru, kao što je Učiteljstvo Crkve često isticalo. Ali, katolički kritičari oblika su karakteristično pokazali bolan nedostatak podobnosti ili čak čežnje da brane ovu istinu…

Opsežna zbrka u Katoličkoj Crkvi danas oko značenja Svetoga Pisma je uvelike zbog tekućeg ukorijenjenog neuspjeha katoličkih kritičara oblika da brane vjeru božanski inspiriranih Pisama koja je potkopana racionalističkim pretpostavkama njihove metode.

Katolici vjeruju da povijesne činjenice zabilježene u Bibliji ne mogu biti u sukobu s činjenicama koje su utvrdile prirodne znanosti, ali gdje se jasan sukob pojavi, katolici imaju obvezu utvrditi jesu li ili nisu potvrđene činjenice prirodnih znanosti utemeljene na čvrstom dokazu i braniti istine njihove vjere protiv učestalih pristranih mišljenja prirodoznanstvenika i povjesničara. Ovo je bila neprekidna tradicija Katoličke Crkve od vremena njezinog utemeljenja.

Mons. McCarthy nabraja neke od „filozofskih i metodoloških pretpostavki u njihovom razmišljanju kritike oblika”:

  1. Racionalizam…
  2. Lažna povijesna metoda…
  3. Kružna argumentiranja…
  4. Izvlačenje zaključaka iz samih unutrašnjih naznaka…
  5. Dvostruki koncept stvarnosti…
  6. Upotreba slabo definiranih pojmova…
  7. Druge pretpostavke…”

Izvor vidi ovdje, ovdje i ovdje

Vezani članci