nacija.hr

Unutarnja politika

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Unutarnja politika je najvažnija politika jedne države. Naime, država postoji zbog naroda koji se slobodno odlučio urediti odnose između te države i svakog pojedinca te svih fizičkih i pravnih osoba, institucija i ustanova bilo koje vrste. Tek tako uređena država je subjekt prema van te može biti jamac zaštite i poštovanja svojih pripadnika, odnosno podanika. Takva politika uređuje i sustav vladanja. Hrvatski narod je izabrao slobodno demokratski sustav kao trenutno jedini koji je i moguć. U takvom sustavu imamo Sabor kao najviše predstavničko i zakonodavno tijelo. Sabor bira Vladu, a narod neposredno na izborima Sabor i predsjednika Republike. Rekli bismo da je Hrvatska konačno slobodna i demokratska zemlja u kojoj vlast proizlazi iz volje naroda i pripada narodu.

Međutim, svjedoci smo da postoje i druge vlasti. Primjerice, monetarna vlast koja je neovisna. Tek Sabor imenuje guvernera na rok od 6 godina guvernera Hrvatske narodne banke. Ta banka u biti ima svoju politiku i ne vodi narodnu politiku te ni u čemu ne odgovara narodu. Dapače, rad HNB-a nitko i ne nadzire, dok istovremeno efikasan i stvaran nadzor nad bankarskim sustavom ne postoji.

Postoje još dvije osobito opasne vlasti koje nikome ne odgovaraju i koje su više-manje u latentnom sukobu s narodom. To su medijska vlast te vlast tzv. civilnog društva, odnosno jasno svjetonazorski određenih udruga koje nitko nije birao, koje nemaju nikakve odgovornosti prema narodu. Te udruge kroje demokraciju po zamislima svojih tajnih nalogodavaca, a narod ih hrani kao svete krave dok one istovremeno pljačkaju i preodgajaju narod.

Kakva je unutarnja politika moralo bi biti vidljivo iz Ustava pojedine države, pa tako i Republike Hrvatske. Cjelokupni politički sustav morao bi biti razvijen iz načela zapisanih u Ustavu. Međutim, najveći pravni mrtvac u Hrvatskoj je Ustav Republike Hrvatske. On je tek puki parfem kojim se želi napuniti nosnice hrvatskog naroda o nekakvoj demokraciji. Uostalom, taj Ustav je više puta mijenjan zbog dnevno političkih potreba, odnosno dnevno političkih obračuna među tzv. političkim elitama, ali i za obračun s pojedincima ili s cijelim hrvatskim narodom. Tako je bilo kod pristupanja EU, tako je bilo kod ukidanja kakve takve jednakosti hrvatskih državljana koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i onih koji tu povlasticu nemaju, tako je bilo nakon izbora šestojanuarskih prevratnika kada su Ustav mijenjali da bi se riješili čovjeka na čelu Državnog pravobranitelja, a to je pokušano i radi zaštite komunističkih ubojica. Svaka ozbiljnija analiza bilo kojeg zakona dovela bi do zaključka da je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske. Takvi su i mnogi međunarodni ugovori, uključujući i ugovore kojima je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Hrvatski Ustav je najviše gažen pravni dokument. Budući da je Ustav u takvom stanju, hrvatskim pravno-političkim nebom vladaju ubojice i lešinari u stvarnom i prenesenom smislu.

Sam Ustav, po svom slovu, duhu i načelima, je dobar pravni temelj za izgradnju države i napredak društva. No, on će biti oživotvoren kada s hrvatskog političkog neba skinemo ubojice i lešinare, pljačkaše i opsjenare, lažljivce i izdajice.

Hrvatska je zemlja koja nužno treba stvoriti svoju unutarnju politiku. Unutarnja politika je izuzetno važna za unutarnji razvoj i stabilnost Republike Hrvatske. Republika Hrvatska i nema smislenu i razvijenu unutarnju politiku. Ova politika je jedan od prioriteta izgradnje društva. Da bi se neka država u svojoj ukupnosti izgradila, ona mora znati što hoće. Do sada su u Hrvatskoj postojale vladajuće elite koje su onemogućavale izgradnju unutarnje politike koja bi služila općim interesima. Nebrojeni su zakoni koji su u Hrvatskoj donijeti radi obračuna s pojedincima ili pojedinim skupinama, zakoni koji su donijeti radi privilegiranja pojedinaca ili pojedinih skupina. Hrvatska treba političku elitu koja je voljna misliti s pozicije općeg dobra. Komunistički i relativistički duh, koji je bio i jest vladajući u svim dosadašnjim vladajućim političkim strankama, onemogućava razvoj zdrave unutarnje politike koja bi slušala interese hrvatskog naroda.

Političke stranke su glavni kočničari razvoja zdrave unutarnje politike. Njihova komunistička svijest, potpuno prihvaćanje neoliberalnih ideja i njihova implementacija u politički sustav , zakonodavstvo i praksu Hrvatskoj je oduzela dvadesetak godina razvoja. O razvoju unutarnje politike ne vodi računa ni jedna od vladajućih stranaka, niti danas imaju ikakav koncept. Koncept vladajućih stranaka je održavanje moći, a ne razvoj političkog sustava na dobrobit svih.

Zbog ovakve zatvorenosti u mentalni komunizam državna uprava je postala rigidno poslušna. Državna uprava se i ne može nazvati državnom upravom, nego beskurpuloznim poslušnicima. Na žalost u mentalitet ovakve državne uprave spada i Državno odvjetništvo koje je samo transmisija i poslušnik naloga uprave, odnosno vladajuće klike. Državno odvjetništvo je u praksi rigidno upravno tijelo koje ne vrši svoju ustavnu dužnost samostalnog pravosudnog tijela. Ono, uistinu, nema nikakve samostalnosti te su državni odvjetnici birokrati koji komuniciraju sa sudom u ime izvršne vlasti.

Zbog svega navedenog politički sustav treba dubinski mijenjati. Smatram da se hrvatski narod još nije oslobodio. Da bi bio slobodan politički sustav treba uvažiti jasan sustav vrijednosti te počivati na kršćanskim temeljima i načelima te hrvatskim nacionalnim interesima. Narod treba birati Sabor u poštenoj političkoj utakmici i političkim programima.

Hrvatska ponovno treba uvesti dvodomni Sabor. Taj Sabor treba odražavati stvarnu volju hrvatskog naroda kao cjeline, ali i specifičnosti pojedinih hrvatskih regija te Hrvata izvan Hrvatske. Svakako da bi hrvatsko iseljeništvo moralo imati svoje predstavnike iz Amerike, Latinske Amerike, Australije i Oceanije te europskih zemalja. Posebnu pozornost treba posvetiti hrvatskim državljanima i Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Srbije i Crne Gore. Nacionalne manjine trebaju se u cijelosti integrirati i politički i društveni život Republike Hrvatske i to kroz hrvatske političke stranke.

Jačanje uloge predsjednika je također važno. Naime. Predsjednik se bira na neposrednim izborima. Njegovu ulogu valja ojačati osobito u prostoru nacionalne sigurnosti, vanjskih poslova i u kriznim situacijama. Primjerice, trenutne krizne situacije su val iseljavanja, demografski slom, stav prema izbjegličkoj krizi, crpljenje ugljikovodika iz Jadranskog mora, uništavanje Imunološkog zavoda o kojima Sabor i Vlada ne žele ozbiljno raspravljati.

Lustracija je preduvjet razvoja Republike Hrvatske. Hrvatska je zaostala upravo zbog činjenice što su iz njezinih institucija lustrirani branitelji, katolički intelektualci, ratni pobjednici, povratnici, dok su otvorena vrata agresorima, udbašima, kosovcima, pljačkašima, neokomiunistima i svima koji su neprijatelji hrvatske budućnosti.

Na kraju valja reći da je Europska unija naddržava. Oko 70% zakona koje donosi Hrvatski sabor je obična transmisija volje eurobirokrata i moćnih zemalja Europske unije. Kada se sve navedeno sagleda, ovakav politički sustav nije u službi hrvatskog puka te je neodrživ na duže staze.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci