nacija.hr

Dr. Lucija Tomljenović: HPV cjepiva do sada nisu spriječila niti jedan slučaj raka grlića maternice

Nastavljamo s iznošenjem informacija o opasnostima vezanim uz cijepljenja koja se provode kako u svijetu, tako i kod nas. Radi se o informacijama koje se svjesno uskraćuju ne samo roditeljima djece već i zdravstvenim djelatnicima.

Priredio: Ante Božić

Dr. Lucija Tomljenović analizirala je zapisnike sa sastanaka britanskog Zavoda za zdravstvo (UK Department of Health) i nadležnog organa za imunizaciju i cijepljenje (JCVI: Joint Committee on Vaccination and Immunisation) u razdoblju od 1983. do 2010. Dr. Tomljenović tvrdi da se vidi da su „iskrivljavali i selektivno uklanjali nepoželjne podatke” te „uložili značajan trud kako bi uvjerili javnost i vlast u sigurnost cjepiva”. Ona nastavlja: „Jedan od najšokantnijih primjera pokušaja uklanjanja nepodobnih informacija o sigurnosti cjepiva dogodio se 1987. kada je, na zatvorenom sastanku, Odbor o sigurnosti lijekova (CSM) zatražio savjet zajedničkog pododbora o štetnim reakcijama na cijepljenje i imunizaciju (ARVI) u vezi ažuriranja izjave koju su dali 1981. o mogućoj vezi između DTP cjepiva (cjepivo protiv difterije, tetanusa, pertusisa) i ozbiljnih neuroloških bolesti. Nadali su se kako će preoblikovanjem izjave izbjeći otkrivanje sve bitne dokumentacije CSM-a i ARVI-a o DTP cjepivu. Sadržaj kontroverzne izjave koju se CSM činio tako željan preoblikovati ne bi li izbjegao moguće zakonske posljedice je sljedeći:

‘Nikakva znanstveno nepobitna veza nije uspostavljena između DTP imunizacije i ozbiljnih neuroloških bolesti, no na temelju svih sadašnjih dokaza došli smo do zaključka kako postoji prima facie slučaj kako bi ta veza mogla postojati. Također bismo se složili kako dokazi ukazuju na to da cjepivo uzrokuje grčeve kod neke djece.’ U biti, čini se kako su bili posve svjesni činjenice da bi DTP cjepivo moglo uzrokovati grčeve (koji su u biti jaka indikacija za epileptičke napadaje) i štetne, ozbiljne neurološke ishode kod neke djece. Očito su onda CSM i JCVI i i pododbor ARVI pokušali izbjeći ‘otkrivanje’ sve bitne dokumentacije CSM-a i ARVI-a. Tako se čini kako prijepisi sastanaka JCVI-a pokazuju da nadležni u vrhu Ujedinjenog Kraljevstva koji su odgovorni za sigurnu provedbu cijepljenja nisu bili toliko zabrinuti što dovode određenu djecu u opasnost da će im cijepljenje ozbiljno neurološki naštetiti, koliko o zakonskim posljedicama koje bi mogle uslijediti ukoliko bilo koji ‘bitni’ dokument izađe u javnost.” Dr. Tomljenović iznosi još jedan primjer iz ranih 90-ih „kada su nadležni za zdravstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu znali izvan svake sumnje kako je komponenta zaušnjaka Urabe-9 u MMR cjepivu (cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) bila povezana s ozbiljnim neurološkim ishodima uključujući aseptični meningitis. Istražili su skupinu slučajeva za koje se sumnjalo da ih je uzrokovalo cjepivo i prikupili uzorke cerebrospinalne tekućine (CST) lumbalnom punkcijom. Daljnja analiza je pokazala kako je CST djece koja su pretrpjela štetne neurološke posljedice MMR-a sadržavala soj zaušnjaka iz cjepiva tako dokazujući da je cjepivo uzrokovalo štetne posljedice. Ovi su podaci postali dostupni u srpnju 1992., no tek su nakon dva mjeseca nadležni za zdravstvo UK-a napokon odlučili poduzeti nešto. Očito ne zbog brige za sigurnost već više zbog pravnog savjeta koji su njihovi odvjetnici dali proizvođačima na što su proizvođači odlučili prestati proizvoditi MMR cjepiva koja sadržavaju Urabe-9.” Poznato je da u Hrvatskoj ukoliko roditelj odbije cijepiti dijete može pokrenuti prekršajni postupak, a kazna iznosi 2000 kn jer se takav postupak roditelja ili skrbnika ocjenjuje kao element zanemarivanja djeteta. Dr. Tomljenović za postupak kažnjavanja roditelja koji se zbog informacija o štetnim sastojcima u cjepivima boje cijepiti svoju djecu, dr. Tomljenović kaže: „Takvim totalitarnim postupcima nije mjesto u 21. stoljeću. Čovjek se stvarno mora zapitati zašto se provode. Liječenje koje zaista djeluje i koje je sigurno ne treba takvu ‘pomoć’. Čini se kako neki od nadležnih koji i dalje snažno promiču cijepljenje unatoč manjku znanstvenih obrazloženja više nemaju sluha. Učestale tvrdnje o učinkovitosti cjepiva su vrlo pretjerane dok se zabrinutosti oko sigurnosti rutinski umanjuju ili odbacuju bez odgovarajućih istraga i bez znanstvene osnove. Nadalje, regulatorne agencije oslanjaju se isključivo na metodološki sumnjiva istraživanja pod pokroviteljstvom proizvođača cjepiva i ona im služe kao temelj za izradu pravila o cjepivima. Zanemaruju sve nezavisne podatke koji bi se mogli protiviti postojećoj paradigmi koja glasi: sva cjepiva su sigurna i učinkovita za sve ljude u svako doba i treba nam ih još. Istraživanje pod pokroviteljstvom farmaceuta na koje se redovito oslanjaju regulatorne agencije kako bi dobile odobrenje za lijekove i cjepiva ne temelji se na vjerodostojnoj znanosti. Trenutne strategije za povećanje količine cjepiva se tako uvelike temelje na agresivnoj propagandi, poticanju straha i prisilnim mjerama kao što su obvezni programi cijepljenja ili, kao što je slučaj u Hrvatskoj, novčanim kaznama za nepokoravanje. Kad bi podaci o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva zaista bili tako čvrsti kao što se prečesto tvrdi, tada se čovjek mora zapitati bi li takve krajnje mjere za povećanje stopa cijepljenja bile nužne.” Dr. Tomljenović objavila je nedavno i stručni rad o HPV cjepivu Gardasilu koje u Hrvatskoj preporučuju djevojčicama već od 9 godina starosti. O tome dr. Tomljenović kaže: „Obrazloženje trenutnih programa cijepljenja širom svijeta protiv humanog papilloma virusa (HPV) polazi od dvije osnovne premise: 1. kako će HPV cjepiva spriječiti rak grlića maternice i spasiti živote, te 2. kako nema opasnosti od ozbiljnih nuspojava. Dakle, trebalo bi se raditi na tome da se što više djevojčica predadolescentne dobi cijepi kako bi se smanjio broj oboljelih od raka grlića maternice. No, pažljiva analiza podataka o HPV cjepivu skupljenih prije i nakon odobravanja cjepiva pokazuje kako se niti jedna premisa ne slaže sa činjeničnim dokazima te su obje uvelike izvedene iz značajnog pogrešnog tumačenja dostupnih podataka. Činjenica je da HPV cjepiva do sada nisu spriječila niti jedan jedini slučaj raka grlića maternice (a kamoli smrt od istog) no, još uvijek se nastavljaju promovirati kao cjepiva protiv raka grlića maternice.” Dr. Tomljenović dodaje: „Česte tvrdnje nadležnih u zdravstvu i regulatornih agencija širom svijeta da nema većih briga oko sigurnosti HPV cjepiva je također pretpostavka koju poduprijeti mogu samo proizvođači cjepiva koji su ujedno i kreatori veoma upitnih ispitivanja o sigurnosti cjepiva. S druge strane, postoji sve više podataka iz baza podataka za nadzor sigurnosti cjepiva širom svijeta koji i dalje povezuju cijepljenje protiv HPV-a s ozbiljnim, štetnim ishodima. Primjerice, u usporedbi sa svim drugim cjepivima samo je Gardasil povezan s više od 60% svih ozbiljnih, štetnih reakcija (uključujući 63.8% svih smrti i 81.2% slučajeva trajne hendikepiranosti) kod žena mlađih od 30 godina. Iako izvještaj pasivnom sustavu nadzora sigurnosti cjepiva sam po sebi ne dokazuje da je cjepivo uzrokovalo štetnu reakciju, neuobičajeno visoka učestalost štetnih reakcija povezanih s HPV cjepivima zabilježena u cijelom svijetu kao i njihov dosljedan uzorak (tj. poremećaji povezani sa živčanim sustavom su najučestaliji) ukazuju na moguću uzročno-posljedičnu vezu. Nadalje, s podacima iz baze podataka o nadzoru cjepiva slaže se rastući broj izvješća o slučajevima gdje su zabilježene slične ozbiljne, štetne reakcije povezane s unosom HPV cjepiva dok su najučestalija izvješća u medicinskoj literaturi ona o poremećajima živčanog sustava. S obzirom na navedene informacije, možda bi bilo vrijedno ponovno razmisliti je li mudro dovesti djevojčice predadolescentne dobi u opasnost od smrti, neplodnosti ili cjeloživotnog neurodegenerativnog/autoimunološkog stanja izlažući ih cjepivu koje do sada nije spriječilo niti jedan jedini slučaj raka grlića maternice (a kamoli smrt od istog) kada se isto može sigurno spriječiti redovitim Papa testovima i elektrokirurškom petljom, od kojih ni jedno ni drugo ne donosi takve opasnosti. Medicinska etika zahtijeva izvršavanje cijepljenja s punim pristankom informiranog sudionika. Ovo nužno traži objektivno iznošenje poznatih ili predvidljivih prednosti i opasnosti cijepljenja. Način na koji su HPV cjepiva često predstavljena roditeljima naznačuje kako takvo iznošenje nije uvijek dano na temelju najboljih dostupnih dokaza.” Dr. Tomljenović radi na zajedničkom projektu s profesorom Yehudom Shoenfeldom koji je vodeći svjetski stručnjak na polju autoimunih bolesti. Rad dr. Shoenfelda većinom je usmjeren na toksične mehanizme kojima adjuvansi (kemijski dodaci) u cjepivima izazivaju autoimune bolesti kod ljudi. Dr. Tomljenović otkriva sadržaj rada: „Rad kojim ćemo se zajednički baviti je istraživanje mehanizama preko kojih HPV cjepivo Gardasil može izazvati autoimune bolesti kod životinjskog uzorka. Razlog zbog čega ćemo se usredotočiti na HPV cjepivo leži u tome što postoji znatan broj slučajeva ozbiljnih i hendikepirajućih autoimunih stanja koja se povezuju s uporabom ovog cjepiva širom svijeta. Nadamo se upozoriti liječnike koji rade u struci da su opasnosti cijepljenja protiv HPV-a stvarne i ozbiljne te ih stoga ne treba zanemariti.”

Tekst je napravljen prema razgovoru s dr. Lucijom Tomljenović, objavljen na portalu biologija.com.hr

Vezani članci