nacija.hr

(VIDEO) Otisci izravnog, trenutačnog stvaranja Zemlje

Dokumentarni film o jednom od najznačajnijih otkrića u geologiji:

U tzv. predkambrijskom granitu sa svih kontinenata, nuklearni fizičar dr. Robert Gentry, otkrio je dokaze koji upućuju na to da naš planet nije nastajao milijardama godina polaganim hlađenjem već gotovo trenutačno kao što podrazumijeva izvještaj o Stvaranju iz Knjige Postanka.

Evolucionisti su pokušali riješiti problem polonijevih aureola u granitu promoviranjem ideja dvojice amatera, vatrogasca (!) Wakefielda iz 1988. godine i Brawleya iz 1992. godine, a koje su, u nedostatku stvarnog znanstvenog odgovora, pokušali dalje širiti Collins i Bailleul.

Koliko polonijeve aureole u granitu zapravo uznemiruju evolucionističke autoritete, i koliko su evolucionistički autoriteti zapravo svjesni da Wakefield 1988. godine i Brawley 1992. godine nisu dali znanstveno valjano evolucionističko tumačenje polonijevih aureola, svjedoči i pismo vrhunskog evolucionističkog autoriteta, dr. Brenta Dalrymplea, koji je javno priznao da mu je otkriće dr. Gentrya misterij na koji nema odgovor. To je pismo Dalrymple, 1995. godine, uznemiren i zabrinut poslao svim članovima Američke geološke unije, napisavši: „Dragi kolege geolozi…Pokret [misli na znanstveni koncept kreacionizma] počinje utjecati na neka predavanja na koledžima, također, kada članovi ‘Klubova Postanka’ ulaze u učionice s pitanjima ometajućim i teškim za odgovoriti. Kako biste vi odgovorili studentu koji tvrdi da prisutnost polonijevih aureola u granitu pokazuje da je granit formiran trenutačno, tj. posebno stvoren?“

Da su Wakefield, 1988. godine, i Brawley, 1992. godine, zaista dali znanstveno valjano evolucionističko tumačenje, nikada vrhunski evolucionistički autoritet dr. Dalrymple ne bi, 1995. godine, morao ovakvim pismom javno priznati da i dalje evolucionisti nemaju valjani odgovor unutar svoje vjere u milijarde godina postupnog nastajanja Zemlje.

Neuspjeh svih evolucionističkih pokušaja pobijanja zaključaka dr. Gentrya

Neki su pokušali tvrditi da su u granitu navodno pronađeni fosili, što bi značilo da to nisu izvorno stvorene stijene, kako upućuju otkrića dr. Gentrya, već bi prema tome bile naknadno nataložene. No, kada se na terenu provjerilo te tvrdnje proučavanjem svih lokaliteta koji su u vezi toga spomenuti, za jedne je utvrđeno da se uopće ne radi o fosilima, dok su drugi ležali na granitu, a ne u granitu, što znači da su naknadno nataloženi na izvorni granit stvoren u Tjednu Stvaranja.

Kao što smo spomenuli, evolucionisti su od neugodnosti polonijevih aureola pokušali pobjeći hipotezama vatrogasca (!) Wakefielda i Collinsa, te osobito onom još jednog amatera – Brawleya (iz 1992.) koju je pokušao ponovno promovirati Bailleul, a koji su pokušali s tvrdnjom da to možda nisu radioaureole polonija već radona, a treba od pola do jedne milijarde alfa emisija da bi se proizveo svaki prsten u radioaureoli. Problem je što su njihovi tekstovi obmanjivo pisani tako da prosječan čitatelj stječe dojam da oni govore o dokazanom modelu, no čak i bolje upućeni evolucionisti otvoreno priznaju da ta priča nikada nije dokazana eksperimentom, te je nisu željeli objaviti čak niti evolucionistički stručni časopisi kao što su Nature, Science i drugi u kojima je o svojim otkrićima objavljivao dr. Gentry, tako da tu priču uglavnom potežu oni koji nisu poučeni kako razlučiti hipotezu od činjenica. Jedini mediji koji su željeli objaviti takve znanstveno nerealne priče jesu ekstremna ateistička stranica TalkOrigins i par s njom povezanih stranica, te jedan evolucionistički časopis za edukaciju. Collins je obmanjivo tvrdio da je ispitao sve granite koje je ispitao dr. Gentry, a s obzirom na prirodu posla i svjetsku klasu instituta u kojemu je dr. Gentry vršio istraživanja, zna se da Collins nikako nije mogao doći do svih granita koje je imao dr. Gentry. Zatim, znanstvena analiza pokazala je da Collinsovom mutnom objašnjenju manjkaju detalji i mehanizmi, a ostavlja mnoga važna pitanja potpuno neriješenima. Brawleyeva priča je nevaljana jer je radon kemijski inertan i on se ne koncentrira u radiocentre da tamo počiva tako dugo dok se ne pojave svih pola milijarde do milijardu alfa emisija, tj. on ne ostaje dovoljno dugo da se formira prava radioaureola. Polonij pak pokazuje odliku brze proizvodnje radioaureola. Istraživanja objavljena 2008. godine, ponovno su potvrdila da je dr. Gentry radioaureole točno identificirao kao polonijeve.

Zato je dr. Gentry na Međunarodnom katoličkom simpoziju o Stvaranju, 2002. godine u Rimu, mogao zaključiti sljedeće: „Misterij polonijevih aureola tiho nastavlja uznemiravati dok niti jedno znanstveno pobijanje ne nadolazi.“ (Gentry, Robert, Geological Evidence for Young Age of the Earth, International Catholic Symposium on Creation, The Kolbe Center for the Study of Creation, 2003., str. 362.)

O brzom nastanku ostalih tipova granita vidi članak Evolucionistički autoriteti otkrili da nastanak granita nije trebao milijune godina

Vezani članci