nacija.hr

Kako je na krilima leptira Brezove grbice odlepršao “dokaz” evolucije

U udžbenicima biologije slučaj leptira Brezove grbice (Biston betularia) autori smještaju pod temu Prirodna selekcija kao čimbenik evolucije i podsjećaju da je Darwin vjerovao da je prirodna selekcija glavna pokretačka snaga evolucije. Objektivni biolozi otkrivaju da ovdje biološka stvarnost pokazuje da ovo nije niti prvi korak u ostvarenju makroevolucije, a kamoli potvrda darvinovske makroevolucije.

Tekst: Ivan Rusarin

Nevjerojatno je, ali dan danas slučaj leptira Brezove grbice mnogi evolucionisti u predavanjima i literaturi nazivaju klasičnim primjerom evolucije putem prirodnog odabira (prirodne selekcije). Neki evolucionisti ovo nazivaju najupečatljivijom evolucijskom promjenom i slučajem promatranog evolucijskog procesa. Može se čak susresti i mišljenje prema kojemu se ovdje odigrao veličanstveni čin evolucije, te da se ovdje mogla promatrati evolucija na djelu.

Korištenje slučaja Brezove grbice kao tipičnog sredstva evolucionističkog obmanjivanja učenika putem školskih udžbenika, naveo je i poljski akademik, populacijski genetičar prof. dr. Maciej Giertych na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji kojoj je papa Benedikt XVI. službeno udijelio svoj apostolski blagoslov, a koja je održana na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji.

Biolog dr. Jonathan Wells je, u veljači 2012. godine, izjavio da je primjer s Brezovom grbicom doživio debakl i da nas taj primjer nimalo ne dovodi bliže dokazu za darvinovsku evoluciju. Korištenje slučaja Brezove grbice dr. Wells naziva indoktrinacijom studenata i zaključuje da zato nije ni čudo što je znanstveno obrazovanje u nevolji.

Nažalost, ista se indoktrinacija studenata provodi i na našim PMF-ima tijekom studija biologije, a zato i imamo ovakve obmanjujuće školske udžbenike i, na kraju, tisuće katoličke djece uvučene u evolucionističku pseudoznanstvenu vjeru. Dodatno je zanimljivo da su čak i evolucionisti nedavno dr. Wellsa citirali u poznatom evolucionističkom časopisu Journal of Evolutionary Biology upravo kao pouzdanog autora oko analize slučaja Brezove grbice.

Zanimljivo, čuveni evolucionist Leonard Harrison Matthews priznao je da se u slučaju Brezove grbice radi samo o prirodnoj selekciji, a ne o evoluciji na djelu.

Također, čuveni evolucionist Jerry Coyne, iako je godinama poučavao slučaj Brezove grbice, tek kada se osobno detaljnije informirao, posramljen je iskreno priznao da je slučaj Brezove grbice kao primjera evolucije putem prirodne selekcije u lošem stanju.

O čemu se ovdje zapravo radi?

Brezovagrbica2

Prema izvještaju, u vrijeme početka industrijske revolucije u Engleskoj, boja kore drveća oko Manchestera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su leptire tamne boje koji su prebivali na ovom drveću ptice koje su se njima hranile lako mogle uočiti i zbog toga su oni imali malu šansu za preživljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zagađenja, kora na drveću je potamnjela i ovoga puta leptiri svijetle boje postali su najčešća meta ptičjeg lova. Kao rezultat, broj leptira svijetle boje je opao, dok se broj leptira tamne boje uvećao zato što ih ptice tada nisu mogle lako uočiti. Evolucionisti su počeli tvrditi da su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje. S obzirom da se ovdje radi samo o prirodnoj selekciji, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne može ni na koji način biti korišten kao dokaz za ideju evolucije zbog toga što prirodna selekcija ne proizvodi nove oblike koji nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje postojali su u cjelokupnoj populaciji Brezove grbice i prije industrijske revolucije. Jedino što se promijenilo bila je relativna proporcija postojećih varijacija u populaciji leptira. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili organ koji bi uzrokovao promjenu vrste – odnosno stvaranje posebne vrste. Da bi se jedan leptir transformirao u drugi tip životinje trebali bi biti učinjeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti unesen jedan potpuno odvojen genetski program na način da se uključi nova informacija. Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi organ nekom živom organizmu ili izmijeniti organizam u neki drugi tip – što je sasvim suprotno od slike koju evolucionisti predstavljaju učenicima. (O biološkoj činjenici da prirodna selekcija i mutacije ne dovode do evolucije vidi: http://nacija.hr/2015/06/29/prirodni-odabir-ne-odabire-hipotezu-evolucije/)

Tako, navodni „najveći” i „veličanstveni“ dokaz koji su evolucionisti predstavili nije bio u stanju otići dalje od „industrijskog melanizma” kod leptira u Engleskoj.

Iz cijelog slučaja nikako se ne može se izvesti zaključak da se zaista odigrala evolucija u bilo kakvom smislu evolutivnog napretka. Tamnih formi tih leptira je oduvijek bilo. I svijetli oblici tih leptira imaju taj tamno smeđi pigment melanin, koji je odgovoran za boju kod melanističkih formi (svijetle jedinke imaju smeđe mrlje ili rubove na krilima), tako da se melanizam mogao ustaliti bez oblikovanja nove strukture. Zapravo, ističu biolozi, ovdje se radi o promjeni regulacije sinteze i raspodjele melanina u krilima. Biolozi koji ovome pristupaju s kritičkim odmakom ističu da razvoj tamnih i potiskivanje svijetlih formi nema ništa s makroevolucijom jer jedina promjena (koja je nastupila na osnovi promijenjenog pritiska selekcije) dotiče učestalost alela (varijanti istog gena), koji su odgovorni za obojenost leptira. Radi se dakle samo o promeni učestalosti alela.

Tako, primjer Brezove grbice, često uzdizan od strane zastupnika hipoteze evolucije, ne pruža nikakav dokaz evolutivnog nastanka novih struktura. To čak nije niti promjena u genskoj zalihi (eng. gene pool). Jednostavno rečeno, Brezova grbica je ostala brezova grbica, i uvijek će ostati brezova grbica.

Genetičarka dr. Georgia Purdom koja se bavi sustavnom provjerom evolucionističkih tvrdnji, također je nedavno podsjetila da je ovo samo primjer prirodne selekcije, a ne evolucije. Varijacije, npr. u boji, u populaciji mogu biti prednost za preživljavanje u određenom okolišu. Varijacija koju vidimo, kaže dr. Purdom, samo je rezultat sortiranja i resortiranja genetičkog materijala koji je bio prisutan u tom tipu organizma. Nije dodana nova informacija genomu tog organizma, a to bi bilo nužno da bi se evolucija nekako mogla odigrati. Nema nikakvog dokaza da bi tu počeo nastajati prijelazni evolucijski oblik između Brezove grbice i nekog drugog tipa organizma u koji bi Brezova grbica trebala postupno evoluirati. Biolozi koji su napustili evolucionističku vjeru ističu da je korištenje ovakvih primjera izraz očajnog stanja u kojemu se nalazi hipoteza darvinovske evolucije.

Razlog vjere u evoluciju nema veze sa znanošću

Glasoviti katolički autor Michael O’Brien zaključio je da iza liberalne teologije koja tvrdi da Sveto Pismo sadrži mitološke dijelove, zapravo ne stoji objektivnost, niti kritičko stanje struke ili znanosti, već se zapravo radi o izbjegavanju biblijske vjere, radi se o subjektivnosti, dubokim duhovnim problemima i gubitku mudrosti zbog ustrajanja u grijehu. Ista se stvar događa i na području prirodnih znanosti. Kada je čuveni evolucionist, biolog Julian Huxley, bio upitan za britansku televiziju zašto je ideja evolucije tako brzo prihvaćena, on je iskreno odgovorio: „Pretpostavljam da je razlog zašto smo svi mi uskočili u Porijeklo vrsta [Darwinovu knjigu] bio zbog ideje Boga upletenog u naše seksualne navike.“ Liberalnoteološke i evolucionističke pseudoznanstvene zablude zapravo su očajnička intelektualna potreba osoba koje žele nekako opravdati svoje prakticiranje djela koja Stvoritelj naziva grijehom.

NAPOMENA: U ovome članku korištena je i slika iz sjajne njemačke kreacionističke prirodoznanstvene knjige Evolution – Ein kritisches Lehrbuch koju je osobno kardinal Ratzinger (papa Benedikt XVI.) više puta citirao pišući o nepostojanju empirijskih dokaza za makroevoluciju. Knjigu Evolution – Ein kritisches Lehrbuch pisalo je čak 18 doktora znanosti (biologa, biokemičara, geologa i paleoantropologa), među kojima je i mikrobiolog/molekularni biolog, dr. Roland Süßmuth, profesor i član senata katoličke Gustav Siewerth akademije.

Vezani članci