nacija.hr

Oružane snage u službi mira i razvoja Republike Hrvatske

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Hrvatska se ponosi svojom vojnom i ratničkom poviješću. Hrvati su osobito ponosni na svoje pretke, koji su često morali hrabrošću srca, snagom oružja, vještinom ratovanja i ratnim lukavstvom braniti svoj narod. Veliki hrvatski muževi, ratnici, ostavili su neizbrisiv trag u svijesti hrvatskog naroda o svojoj odvažnosti, hrabrosti i umijeću. Njihova snaga branila je i obranila Europu i kršćanstvo od zavojevača koji su htjeli pokoriti Europu i izbrisati njezin kršćanski identitet. Preduvjet za to bilo je pokoravanje Hrvatske i hrvatskog naroda. Zahvaljujući njima Hrvatska danas postoji. Zahvaljujući umnogome i njima Europa je opstala kao kršćanski kontinent te je mogla razvijati znanost, kulturu, umjetnost, školstvo, nacije i države. Hrvati su svjesni da od te i takve Europe nismo dobili zasluženo priznanje, nego upravo suprotno, nijekanje, prijezir, zatiranje, omalovažavanje. No hrvatski vojnik ostao je i danas na braniku kršćanske Europe. Doduše, Europa danas nastoji sasjeći kršćanske korijene i srušiti svoje temelje, no taj proces će biti zaustavljen vjerojatno nakon gorkih iskustava koja prolazimo i koja će Europa u skoroj budućnosti prolaziti.

Tu specifično hrvatsku snagu, volju i umijeće, doživjela je i ova generacija. Pobjedom u Domovinskom, obrambenom i oslobodilačkom, ratu stasala je nova hrvatska vojska. Vojska koju svi uvažavaju i dive joj se. Upravo to moramo prenijeti novim generacijama. Svjedoci, sudionici i heroji ovog rata i pobjede moraju dobiti svoje mjesto u društvu, državi, oružanim snagama, sigurnosnim službama, a osobito u nastavnim planovima i programima, te im omogućiti kontakt s djecom u osnovnim i srednjim školama i na fakultetima. Ovakav pristup našim živućim junacima potrebno je žurno osigurati. Hrvatska ima živuće junake, jednake Zrinskim, Frankopanima, Jelačiću, Jurišiću, Borojeviću i nebrojenim drugim velikim vojskovođama.

Hrvatske oružane snage danas ne moraju biti velike, no moraju biti dobro opremljene i uvježbane. Sva tri roda vojske moramo razvijati, pri tome budno uočavati razvoje oružanih snaga u svijetu i kod naših susjeda. Hrvatske oružane snage moraju biti spremne uvijek izvršiti svoju moralnu, ustavnu i zakonsku dužnost prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi kao jamcu opstanka i napretka Hrvatske. Potrebno je vratiti vojsku narodu. To se odnosi na obavezno služenje vojnog roka naših mladića. Takvo služenje kod njih treba razviti osnovna vojna znanja i vještine, domoljublje, disciplinu te biti na službi u slučaju ratnih prijetnji ili rata, prirodnih katastrofa ili katastrofa izazvanih ljudskim radnjama.

Oružane snage, da bi uistinu bile efikasne, trebaju jasnu i snažnu te nacionalno odgovornu politiku. Političke elite nikada i ni u kakvim uvjetima ne smiju se poigravati nacionalnom sigurnošću, tj. mirom. Odgovorna i jasna politika preduvjet je mira i stabilnosti u oružanim snagama i oružanih snaga. Današnji svijet pun je izazova. Više nikome nije zajamčena sigurnost. I najsnažnije i najveće nacije i države izložene su različitim ugrozama.

Republika Hrvatska daje značajan doprinos različitim mirovnim akcijama. Mirovne akcije pod vodstvom Ujedinjenih naroda su one u kojima Hrvatska vojska smije sudjelovati. Takvo sudjelovanje treba procjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, te vodeći se načelom sigurnosti naših vojnika. Udio naših vojnika u tim misijama ne smije prelaziti razumnu granicu, odnosno ne smije doći u pitanje sigurnost Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska ima obavezu kao članica NATO saveza. Prema tom ugovoru članice moraju priskočiti jedna drugoj u pomoć u slučaju vanjske ugroze. U dogledno vrijeme nezamisliv je scenarij da bi netko izvana napao neku od članica tog saveza. Međutim, itekako je zamisliv scenarij unutarnjih nemira, pa i sukoba među članicama Saveza. Taj i takav Savez Hrvatska mora koristiti i za jačanje svojih oružanih snaga. Te oružane snage trebaju raspolagati najmodernijim oružjima i drugim sredstvima odvraćanja. Svakako da su zamislivi i unutarnji sukobi u pojedinim članicama NATO saveza i to bilo da su oni potaknuti nekom vanjskom ili unutarnjom djelatnošću pojedinih politika ili država ,ali je zamislivo i da pojedine članice NATO saveza potiču nestabilnost i nesigurnost u drugim članicama iz raznih razloga. Uglavnom, jedini trajni Savez je onaj naroda sa svojim vlastitim interesima i ciljevima. Svi drugi savezi su prolazne naravi.

Današnji svijet je prepun prijetnji. Na svjetskoj sceni mnogo je snažnih igrača i onih koji hoće postati snažni, dominantni na određenom prostoru, kontinentu ili na cijelom svijetu. Mnoštvo militantnih islamskih frakcija, podržani raznim idejama prema kojima Islam mora prevladati na cijelom svijetu, kuca i na hrvatska vrata, odnosno bolje rečeno, hrvatski narod već više od dva desetljeća je izložen projektu otvorene islamizacije BiH, s tim da se pipci, naizgled mirno i pitomo, puštaju i u Hrvatsku. Naravno da je islamizacija prije toga bila nešto prikrivenija. Volja za islamizacijom BiH i projekt islamizacije jasno je zapisan u Islamskoj deklaraciji autora Alije Izetbegovića. Njegov sin i cijela muslimanska politika u BiH (iznimke ozbiljne i nema) snažno nastavljaju s tim projektom u našem vremenu. Ako se trendovi nastave ne samo da će Hrvatska biti izložena i nasilnim udarima islamista, ona bi mogla postati i važan cilj islamista za daljnja širenja. Za daljnju sigurnost nije dovoljno razvijati same oružane snage, nego ukupnu sigurnosnu strukturu.

Velikosrpsku politiku i pretenzije na hrvatski teritorij samo slijepci ne vide. On ni u jednom trenutku nije izgubio svoju životnost u srpskom nacionalnom biću. Iako je i sama Srbija izložena sve više islamističkim prisezanja, ona se ipak ne odriče želje za ovladavanjem i nametanjem svoje volje hrvatskom narodu i državi. Snažne veze s Rusijom te Velikom Britanijom u određenim okolnostima mogu dati još snažniji poticaj za još agresivniju politiku Srbije.

Ne treba zaboraviti da ni u jednom od susjednih država i naroda nije potpuno zamrla želja za hrvatskim teritorijem. Nije isključeno da će se u jednom trenutku, kada za to nastanu povoljne okolnosti, pokušati tu ideju silom ili na drugi način oživotvoriti. Iluzije o svijetu gdje vlada i gdje će vladati „mir i sigurnost“ valja odbaciti i biti spreman na svaku situaciju.

Nadalje, Hrvatska mora razvijati vlastitu vojnu industriju. Takva industrija potiče razvoj gospodarstva i jamči samostalnost u slučaju ratnog stanja. Iako se neki izruguju krilatici „Hrvatska puška na hrvatskom ramenu“, ona i dalje treba biti misao vodilja.

Na kraju valja istaći da nam je nužna snažna hrvatska vojska. Ona je jamac mira i stabilnosti. Nju i dalje treba razvijati i sve njezine vidove. Također trebamo zbog neovisnosti i samostalnosti Republike Hrvatske razvijati i opremanje oružjem, oruđima i drugom opremom oružanih snaga. Kada bi hrvatski političari bili na razini hrvatskog vojnika, mir i razvoj bili bi zajamčeni.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci