nacija.hr

Masonerija ponižava Hrvatsku Domovina

Masonerija ponižava Hrvatsku

Treba široj hrvatskoj javnosti kazati da jedna te ista ruka ubacuje provokaciju kao problem, potom o njoj putem svojih medija izvještava, da bi onda preko sluganskih političara iz vodećih stranaka odredila snagu, obim i intezitet blebetanja kojom će se isti pokušati riješiti, ali ponajviše samo opisivati i osuđivati

Tekst: Smiljan Strihić

Kako objasniti hrvatskom narodu da se ne uzbuđuje na jeftine provokacije isplanirane pomno u masonskom podzemlju, a isprobane diljem svijeta u brojnim, prije Hrvatske porobljenim državama? Ne treba naglašavati da je svaki narod u vrijeme izbora posebno osjetljiv, a sve to navedeni osvajači koriste obilato u pripremi i planiranju ponižavanju i dezintegriranju pojedinih država unoseći u javni život beznađe, zbunjenost i malodušje. Svjetska masonska velevlast je neprestano u ofenzivi, tako da u Hrvatskoj svakodnevno možemo zabilježiti neku novu provokaciju, ili recikliranje starih, koje se poput nedavnog kukastog križa na Poljudu još uvijek spominju.

Treba široj hrvatskoj javnosti kazati da jedna te ista ruka ubacuje provokaciju kao problem, potom o njoj putem svojih medija izvještava, da bi onda preko sluganskih političara iz vodećih stranaka odredila snagu, obim i intezitet blebetanja kojom će se isti pokušati riješiti, ali ponajviše samo opisivati i osuđivati. Tako planirani incidenti poput zadnjeg ispada srpskog ministra Vulina se običnom čovjeku doimaju nevjerojatni i šokantni, što i imaju za cilj, jer doktrina šoka je oprobana metoda kojom se lako postižu željeni učinci kod napada na ciljanu skupinu. Budući je kardinal Alojzije Stepinac za većinu vjernika najomiljeniji među blaženicima, upravo je on u ovo vrijeme kada se očekuje njegovo proglašenje Svetim, najpogodnija meta masonskim i protukršćanskim elitama protiv kojeg kreiraju napade preko raznih vulina, vučića i dodiga. Ti napadi su u svom sadržaju toliko prozirni, jeftini i glupavi da se ozbiljan promatrač jedva može suzdržati od smijeha.

Počelo je s onim bezveznim kukastim križem protiv Malte, pa ovaj incident u Poljudu koji je namjerno pušten u određeno vrijeme da ga mediji razglase, i na kraju zalutali ministar Vulin, koji svojom izjavom doista odražava politički stav srbijanske Vlade, a ne svoje privatno mišljenje, kako se u kavanama često komentira. Tim incidentima i provokacijama dodajmo i odluku srpskog premijera Vučića i Dodiga da dan 5. Kolovoza proglase nekakvim “Danom progonjenih Srba” iz tzv. Krajine, potom nedavni “Troprsti” mural na osnovnoj školi u Umagu, zatim niz vukovarskih ispada pojedinaca iz srpske nacionalne manjine koji svojim četnikovanjem provociraju Hrvate u vlastitoj državi. Uz te incidente i provokacije od strane pojedinaca a i službene srpske politike, hrvatska vlast začudno ostaje nijema. To svakako nije slučajno i iza toga stoji upravljačka ruka i potpora moćnika skrivenih u tajnim masonskim ložama, te Rotary i Lions klubovima, koji takve provokacije i očekuju. Oni oduvijek vide ove prostore sa jakom i sluganskom Srbijom na čelu, a Hrvatska na tim kolonijalnim kartama mora postati nekakva ušutkana zalud zemlja na već odavno iscrtanim geopolitičkim kartama Balkana. Da je tako vidi se iz brojnih sastanaka masonskih prvaka u Beogradu od 2012. godine do danas, koji nisu tamo slučajno održani, te ovom prošlogodišnjem samitu Trilateralne komisije, održanom također u Beogradu, gdje je potvrđeno da Srbija zadržava status “Vrhovnog sluge” na brdovitom Balkanu, uz već prije poznati detalj masonskog plana da se Hrvatsku izbaci u nekakvu “Grčku ligu” i totalno dezintegrira. A i logično je kada su ti vladari izabrali lidera u “regionu” da taj ima mandat govoriti budalarije jer mu to stoji u opisu posla regionalnog lidera, dok drugi moraju šutjeti. Kada bi ti svjetski moćnici imali malo morala i poštovanja prema žrtvama nedavne agresije Srbije na ovim prostorima, onda bi promislili koliko je prihvatljivo tim polutajnim i tajnim organizacijama održavati skupove u državi koja je bila zemlja agresor, a to još uvijek ne želi prihvatiti, niti priznati. Upravo zbog takvog odnosa tih u svijetu vladajućih masonskih struktura, događa se da Srbija dobija krila i potporu za ovakve provokacije i ponižavanja susjeda koje je do nedavno u agresiji ubijala. No te se masoniziranane organizacije ne obaziru na pravdu, moral i poštivanje žrtava agresije, već slijede svoje stoljetne kolonijalne interese porobljavanja zacrtanih država u beskrupuloznom ostvarivanju svojih strateških ciljeva. Na tom putu prate staru politiku tolerantnog pristupa četničkom pokretu koji je oduvijek u zapadnom svijetu, posebice Sjedinjenim Državama i V. Britaniji imao status saveznika i produžene ruke njihovih interesa uz obvezno dopuštenje da polički livriraju između tobožnje privrženosti majčici Rusiji i masonskom Zapadu. Te prozirne bravure izvodio je uspješno Tito kao marioneta anglo-masonskih vlastodržaca, potom vožd Milošević, a danas to jednako odrađuje četnički dvojac Nikolić – Vučić.

Naši politički analtičari, a slijede ih i povijesničari, također često iznutra provociraju vlastiti narod, tako što te jeftine političke slalome tumače kao nekakvu pripadnost Rusiji, a nekada Kominterni ili NKVD-u , ne navodeći da je to bilo sekundarno u Titovom zločinačkom životopisu, a sve kako se iznošenjem istine ne bi ogriješili o zapadne masonske nalogodavce koji su stvarno kolo vodili, kao i danas. Tako nas navedeni povijesničari obmanjuju navodeći nekakvu pripadnost Tita i svih srpskih vlastodržaca iz “Belih dvora” tobožnjim slugamama ruskog imperjalizma tajeći stvarnu narav vječne marionetske zadaće beogradske čaršije interesima masonskog zapada. To provociranje zdravog razuma ide toliko daleko da se u analizama zbivanja oko Blajburga perfidno iznose nekakve klimave činjenice o ruskom uplivu u odlučivanju sudbine stradalih Hrvata na Križnom putu, kako bi se prikrio i umanjio upliv britanskog masonskog i vojnog vrha u odgovornosti za taj zločin. Ista matrica koristi se i u tumačenju genocida kod Armenaca, gdje se podvaljuje nekakvo rusko uplitanje, dok se turski masoni i organizacija “Mlada Turska” sa svojim londonskim masonskim nalogodavcima u analizama zanemaruju na isti način kako se i kod Blajburga prikriva ta ista masonska doktrina koja na svom demonskom putu baš ne voli previše Kršćane. Nedavno smo takve provokacije mogli slušati na jednoj tribini u zagrebačkom “Biskupijskom centru na Kaptolu, kada je gostovao i uvaženi grof Tolstoj, ne dajući u izlaganju oko Blajburga previse važnosti “Klagefurtskoj zavjeri”, već je govori o nekim novim detaljima iz Ruskoga arhiva do kojih je došao blagonaklonošću velikog masonskog sluge Borisa Jeljcina. Za ovom povijesnom nebulozom i provokacijom, čini se ne zaostaje ni povijesničar Tvrtko Jakovina kad navodi nekakvu “anglofobiju” kod Titovih partizana, kao da je masonsku špilju u Londonu previse zanimao stav Titovih šumskih boraca za Jugoslaviju.

I zato se čudimo nekim novinarima koji analizirajući količinu i drskost incidenata u Hrvatskoj, ne razumijjevajući da su naši političari doslovno onemogućeni reagirati zbog izloženosti velikim pritiscima u donošenju odluka koje nisu u suglasju sa politikom navedenih vladara svijeta. Tako ćemo i nadalje svjedočiti raznim provokacijama i incidentima, gdje će kukasti križevi i razna fašistička obilježja frcati na sve strane, a sve iz navodno skrivenih radionica desnih ekstremista koji se evo opet bude diljem Hrvatske, dovodeći se u neprihvatljiv politički položaj, a sve kako bi napravili čist prostor novom masoniziranom valu konzervativizma, kojeg je biračima iz nerazumljivih razloga preuzela Ruža Tomašić. Na kraju velika provokacija u svezi kukastog križa na Poljudu dolazi od strane saborskih zastupnika što su se ujedinili u osudi neke za Hrvate doista neuobičajene pojave. Oni jednostavno nisu smjeli osuđivati događaj na Poljudu, ako nema niti sumnji, još manje naznaka u istrazi čije je to djelo. Takav muk istražitelja svakom političaru u Saboru daje čistu poziciju da ništa ne osuđuje dok postoji mogućnost da je to podmetnuto, a ovako su osuđujući pojavu automatski prihvatili odgovornost nekih skupina unutar Hrvatske, što su masonske sluge i željeli postići onom primitivnom i barbarskom provokacijom. Provokacije su doista postale dio svakodnevnih nastupa većine naših političara, pa ne čudi doslovno ruganje predsjednice Kolinde da je ulazak Hrvatske u masoniziranu EU bio težnja i cilj hrvatskih građana. Običnom i prostodušnom narodu je jasno da smo od masonskih vladara bili prisiljeni ući u EU i NATO, kako bi ti praunuci bjelosvjetskih osvajača na uzici imali one koje su na silu i zadužili, a naplata (otimačina) će otpočeti prvo preko otoka i ugljikovodika na moru i kopnu, a biti nastavljena na vodama i poljoprivrednom zemljištu . Do početka te faze Hrvati će morati progutati još punu vrećih provokacija, među kojim su ova nova floskuletina o nekakvom zajedništvu i onu o konzervatizmu na hrvatski način, sa premazom masoniziranog Robina Harrisa, dugogodišnjeg stanovnika našeg Dubrovnika.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci