nacija.hr

T-Rex i drugi dinosauri pomeli Darwina i hipotezu evolucije

Dinosauri su dugo bili najjače sredstvo kojim se djecu lukavo uvlačilo u evolucionističku vjeru. Ipak, najnovija znanstvena otkrića učinila su dinosaure sredstvom povratka vjeri otaca i naučitelja Katoličke Crkve, tj. vjeri u povijesnu pouzdanost biblijske kronologije Knjige Postanka.

Tekst: Ivan Rusarin

Ako s mlađim osobama porazgovarate o tome kako su povjerovali ideji prema kojoj bi Zemlja bila stara milijunima i milijardama godina, u gotovo svim slučajevima osoba će vam reći da je to bilo preko materijala koji govore o dinosaurima i njihovom izumiranju prije navodnih 65 milijuna godina. Ipak, u zadnjih par godina, znanstveno je otkriveno više stvari koje upućuju na zaključak da fosili dinosaura nikako ne mogu biti stari milijunima godina. Otkrivena su očuvana meka tkiva, proteini, krvne stanice i skvence DNK raznih vrsta dinosaura. Svjesni da ova otkrića upućuju na to da fosili dinosaura ne mogu biti stari milijunima godina, a to znači da niti sedimentne stijene u kojima su pronađeni ti fosili ne mogu biti stare milijunima godina, evolucionisti su pokušali spasiti to svoje temeljno vjerovanje nudeći neke tvrdnje koje su se pokazale nelogične i znanstveno neutemeljene.

Evolucionisti, na osnovi svojih znanstveno dokazano neutemeljenjih metoda datiranja, vjeruju da su dinosauri izumrli prije navodnih 65 milijuna godina (o neutemeljenosti evolucionističkih metoda datiranja vidi od 1:04:40 do 1:12:57 ovog videa).

Danas je već mnogima poznata činjenica da je do sada pronađena velika količina kostiju dinosaura koje nisu potpuno fosilizirane. Kada se takve iskopane kosti dinosaura režu dijamantnom pilom osjeti se miris spaljene kosti koji se ne bi osjećao da je kost potpuno fosilizirana. Problem za one koji vjeruju da su dinosauri živjeli prije 65 i više milijuna godina jest u tome što ne postoji znanstveno utemeljeno objašnjenje kako bi kosti koje nisu fosilizirane mogle ostati sačuvane milijunima godina. Sve upućuje na to da bi jednostavno istrunule. Činjenica da nisu istrunule svjedoči da te kosti dinosaura nikako ne mogu biti stare desecima milijuna godina već puno manje.

Za evolucioniste je bilo dodatno šokantno kada su 1997. godine otkrivene krvne stanice T-Rexa.

T-Rex krvne stanice

Očuvane krvne stanice T-Rexa.

Zatim su 2005. godine uz krvne stanice otkrivena i meka, elastičina tkiva T-Rexa. Jednom oslobođena od kosti, krvna žila T-Rexa mogla se rastezati, čak i postaviti natrag na mjesto! Također, pronašli su i hem, dio hemoglobina, proteina koji nosi kisik i daje boju krvi. Zatim, 2007. godine, otkrili su očuvan protein kolagen 1 u kostima dinosaura T-Rexa. Godine 2009. pronađeni su proteini u mekom tkivu hadrosaura.

T-Rex meka tkiva Mary Schweitzer

Godine 2011., pronađena su meka tkiva i protein kolagen mozasaura, a izvučene su i sekvence DNK (iako nisu objavljeni konačni rezultati analize u vezi DNK). Sve je ovo bilo pronađeno u ostacima dinosaura za koje evolucionisti vjeruju da su stari više od 65 milijuna godina. Niti u jednom od slučajeva nije se radilo o kontaminaciji, tj. bila su to autentična tkiva dinosaura.

Genetičar dr. Jeffrey Tomkins, podsjetio je na slučaj kada je svjetski poznati stručnjak, molekularni genetičar, dr. Scott R. Woodward, objavio da je pronašao dio DNK u kosti dinosaura. Ta sekvenca je bila drukčija od DNK ptica, gmazova i bilo kojeg drugog organizma. Dr. Tomkins piše da su evolucionisti, svjesni da to otkriće znači prijetnju hipotezi evolucije, odmah pokušali to osporiti tvrdeći da se radi o kontaminaciji i to isključivo na osnovi nagađanja, ali bez stvarne znanstvene potvrde. Dr. Woodward je u prestižnom časopisu Science, u svojem odgovoru na te kritike, pobio tvrdnje da je u pitanju kontaminacija. Dr. Tomkins kaže da je ovaj događaj utjecao na to da se znanstvenici zbog straha od kritike nisu usuđivali objavljivati istraživanja DNK dinosaura.

Također, kineski znanstveni mediji su u više nastavaka izvijestili da je tim profesora s pekinškog sveučilišta koje vodi dr. Zhang Yun, uspio izvući dio DNK dinosaura bez tragova kontaminacije. DNK su izvadili iz fosila neizlegnutih jaja dinosaura za koje su evolucionisti vjerovali da su stari navodnih 70 milijuna godina.

Zašto otkriće sačuvnih sekvenci DNK dinosaura uznemirava evolucioniste? Zato što su kinetička istraživanja raspadanja DNK pokazala da DNK nakon smrti organizma u uvjetima blage klime ne može trajati niti 10.000 godina, a to evolucionistima oduzima navodno milijunima godina duga vremenska razdoblja koja očajnički trebaju da bi nekako pokušali priču o makroevoluciji prikazati kao moguću.

Neuspjeh evolucionističkih pokušaja objašnjenja

Evolucionisti su se ponadali da bi možda željezo iz krvi nekako moglo sačuvati meka tkiva neraspadnutima milijunima godina. Izveli su eksperiment kojim su pokušali dokazati tu svoju ideju. U stvarnosti, pokazalo se da taj eksperiment ni na koji način nije riješilo problem o mekom tkivu koje bi pomoću željeza nekako navodno ostalo sačuvano milijunima godina. Naime, stručnjaci ističu da čak niti formaldehid nikako ne bi mogao očuvati meka tkiva neraspadnutima milijunima godina, a pogotovo to ne bi moglo željezo iz krvi jer ono ne reagira s proteinima iz tkiva kao što reagira formaldehid. Dakle, ako formaldehid koji, kao što je poznato, usporava propadanje tkiva, ne može jako dugo sprječavati propadanje tkiva, koliko tek kraće vremena to može željezo. Pokazalo se da evolucionisti taj svoj eksperiment uopće nisu izvršili pod stvarnim uvjetima kojima su bila izložena otkrivena meka tkiva u fosilima. U tom eksperimentu evolucionisti su krvne žile ptice noja potopili u tekućinu s puno laboratorijski pripremljenog hemoglobina što u stvarnosti nema puno veze s uvjetima u kojima se nalaze fosilne kosti u sedimentnim stijenama. Ti evolucionisti su potpuno zanemarili da u stvarnom svijetu promatrane činjenice pokazuju da je stvarna količina hemoglobina puno manja i da s puno manje hemoglobina tkiva bogata krvnim žilama vrlo brzo propadaju. Također, taj je eksperiment uništio crvene krvne stanice da bi oslobodio njihovo željezo, a problem za evolucioniste je to što su u otkriću, objavljenom u lipnju 2015. godine, otkrivene crvene krvne stanice dinosaura u svome netaknutom obliku. Kako bi onda uopće željezo moglo očuvati tkiva dinosaura kada uopće nije izašlo iz crvenih krvnih stanica? Biokemičar dr. Josef Prousek otkrio je da mnogi eksperimenti potvrđuju da bi željezo čak oštetilo tkiva, a ne bi ih očuvalo. Zapravo, ističu znanstvenici kreacionisti, i dalje je prilično zapanjujuće da su meka tkiva uopće ostala sačuvana nakon 4.500 do 5.000 godina od globalnog Potopa.

Kada se radi o otkrivenim sekvencama DNK iz fosila dinosaura i drugih organizama za čije fosile evolucionisti vjeruju da su stari milijunima godina, nedavno istraživanje stope raspada DNK je pokazalo da bi se nakon 521 godine nakon smrti organizma raspalo pola količine DNK prisutne u kosti. Nakon sljedećih 521 godinu raspalo bi se pola od te polovine količne DNK, itd. Ovo jasno upućuje na to da kosti dinosaura mogu biti stare svega par tisuća godina. Jedno je evolucionističko istraživanje pokazalo da bi se na stalnoj temperaturi od 10°C DNK raspala za najviše 17.500 godina. Na temperaturi od 20°C, DNK bi se potpuno raspala za najviše 2.500 godina. Na stalnoj temperaturi od –50°C, DNK bi mogla trajati najviše 100.000 godina. Drugi tim je nedavno došao do rezultata prema kojima bi se na temperaturi od 15°C DNK potpuno raspala nakon najviše 131.000 godina. Također, objavili su i rezultate prema kojima mitohondrijska DNK, kada bi je se konstantno držalo na –5°C, ne bi mogla trajati dulje od 6.83 milijuna godina, a DNK koja se nalazi u staničnoj jezgri raspada se barem dvostruko brže od mitohondrijske DNK. Naravno, svakome, pa i evolucionistima, potpuno je jasno da fosili dinosaura nisu bili milijunima godina zamrznuti na –5°C. Dakle, čak i kod istraživanja čije su pretpostavke najvelikodušnije prema evolucionističkom vjerovanju, rezultati istraživanja raspada DNK i prisutnost proteina, krvnih stanica i fragmenata DNK u kostima dinosaura savršeno jasno svjedoče da fosili dinosaura nisu stari 65 i više milijuna godina, već im se starost mjeri u tisućama godina. S obzirom da su stijene u kojima su pronađeni fosili dinosaura stare jednako koliko i ti fosili, ovo također znači da i stijene u kojima su pronađeni fosili dinosaura nisu stare milijunima godina već se i tim stijenama starost mjeri u tisućama godina. Ovo svjedoči da su slojevi sedimentnih stijena nataloženi brzo u katastrofičkim uvjetima, tj. u globalnom Potopu.

PoetakPotopa

Također, kada su otkrili da su bakterije „oživjele“ nakon navodnih 250 milijuna godina, te da se njihov DNK može analizirati, neki su evolucionisti željeli to neugodno otkriće odbaciti tvrdeći da je to možda kontaminacija suvremenih bakterija, ali znanstvenici koji su otkrili tu bakteriju navode rigorozne procedure koje su korištene da bi se izbjegla kontaminacija. Sve upućuje na autentičnost otkrića koje ozbiljno dovodi u pitanje vjerovanje u navodne milijune godina starosti Zemlje.

Fosili dinosaura stari su tisućama, a nikako milijunima godina

Opće je poznata stvar da su u novije vrijeme otkrivene krvne žile i crvene krvne stanice dinosaura, a nikako se nije radilo o bakterijskom biofilmu (tj. nakupljenim mrtvim bakterijama). Čak su te žile dinosaura prekrivene endotelnim stanicama kakve se pronalaze u svim krvnim žilama. Također, pronalazi se i protein kolagen, a bakterije ne proizvode kolagen. Godine 2007., otkriven je očuvani protein kolagen 1 u kostima dinosaura T-Rexa. Godine 2009., pronađeni su proteini u mekom tkivu hadrosaura.

Microsoft Word - comparison images for press

Meka tkiva hadrosaura.

Godine 2011., pronađena su meka tkiva i protein kolagen mozasaura, a izvučene su i sekvence DNK (iako nisu objavljeni konačni rezultati analize u vezi DNK). Sve je ovo bilo pronađeno u ostacima dinosaura za koje evolucionisti vjeruju da su stari više od 65 milijuna godina. Niti u jednom od slučajeva nije se radilo o kontaminaciji, tj. bila su to autentična tkiva dinosaura. Istraživanja su pokazala da se potpuni raspad kolagena očekuje unutar tisuća godina, a nikako milijunima godina.   U listopadu 2012. godine, objavljena je nova informacija da su otkriveni proteini PHEX, histon H4, tubulin i aktin dinosaura T-Rexa i po svemu sudeći – jer svi rezultati na to upućuju – i autentični fragmenti DNK T-Rexa i Brachylophosaurusa canadensisa (jedne vrste hadrosaurida). Ovdje također nije bilo traga kontaminaciji koja bi došla od bakterija ili nekog drugog organizma.

T-Rex i Brachylophosaurus DNK

Otkriveni dijelovi DNK dinosaura T-Rexa i Brachylophosaurusa (crveno) jasno upućuju da fosili dinosaura nikako ne mogu biti stari desecima milijuna godina već svega nekoliko tisuća godina.

U siječnju 2013. godine, stručni časopis s područja biokemije stanica i tkiva, Acta Histochemica, objavio je rezultate istraživanja biologa dr. Kevina Andersona (profesora na Arkansas State University) i dr. Marka Armitagea (Department of Biology, California State University). Dr. Anderson i dr. Armitage otkrili su meka nefosilizirana tkiva iz roga dinosaura Triceratopsa (vidi ovdje).

Mark Armitage triceratops

Dr. Anderson i dr. Armitage zaključuju da kosti dinosaura nikako ne mogu biti stare milijunima godina već najviše par tisuća godina.

U lipnju 2015., objavljeno je da su znanstvenici sa The University College London istražili kosti dinosaura čuvane u British Museum-u i neočekivano otkrili u njima očuvane proteine i, po svemu sudeći, crvene krvne stanice.

Krvne stanice dinosaura 2015.

Čak i evolucionistička literatura iznosi podatke da bi većina proteina nestala za nekih 30.000 godina, a to znači da ovi fosili dinosaura moraju biti mlađi od 30.000 godina, što pak znači da su dinosauri nekoć živjeli istovremeno s ljudskim rodom. Evolucionisti priznaju da im nije poznat nijedan način fosilizacije koji bi mogao stanice i fragmente proteina održati milijunima godina. Znanstvenici kreacionisti tvrde da je, po svemu sudeći, najveći dio fosila nastao brzim zatrpavanjem u uvjetima globalnog katastrofičkog Potopa prije 4.500 do 5.000 godina, ali i to da su nakon Potopa i izlaska iz Arke, svi tipovi kopnenih organizama, uključujući i dinosaure (koje su tada ljudi nazivali zmajevima), nastavili živjeti i nastanjivati poslijepotopnu površinu Zemlje.

dinosauri potop2

U tom slučaju potpuno je razumno i za očekivati da će biti otkrivena meka tkiva, proteini i DNK dinosaura. Mnoga istraživanja egipatskih mumija i ostataka drugih ljudi iz tih vremena (na osnovi povijesnih dokaza) pokazuju sve vrste detalja koji spominju i u vezi istraživanja mekih tkiva i stanica npr. dinosaura T- Rexa. Objektivan znanstveni pristup otkrivenim činjenicama dovodi do zaključka da je očuvanost žila, stanica i složenih molekula kod dinosaura u potpunom skladu sa stavom znanstvenika kreacionista o Zemlji mlađoj od 10.000 godina, a istovremeno se snažno protivi  evolucionističkom vjerovanju prema kojemu su dinosauri izumrli prije više milijuna godina.

Također, 2000. godine, znanstvenici su tvrdili da su „oživjeli“ bakteriju pod nazivom Lazar, koju su pronašli u slanom kristalu za koji vjeruju da je star 250 milijuna godina. Bili su šokirani kad su vidjeli da je DNK te bakterije vrlo sličan DNK današnjih bakterija. Da su današnje bakterije rezultat 250 milijuna godina evolucije, njihov DNK bi morao biti vrlo različit od bakterije Lazar (na osnovi poznate brzine mutiranja). Osim toga, znanstvenici su bili šokirani kad su ustanovili da je DNK i dalje nepromijenjen nakon navodnih 250 milijuna godina. Kao što znamo, DNK obično vrlo brzo propada, čak i u idealnim uvjetima. Čak se i evolucionisti slažu da DNK u sporama bakterije (u stanju mirovanja) ne bi smio trajati više od milijun godina. Njihova zbunjenost je prilično velika. Međutim, otkriće bakterije Lazar nije ni šokantno ni iznenađujuće ako svoja očekivanja temeljimo povjerenju u povijesnu pouzdanost biblijske kronologije. Na primjer, globalni katastrofički Potop u vrijeme Noe, vjerojatno je nataložio velike naslage soli u kojima se bakterija našla. Ako su Lazar bakterije stare samo oko 4.500 godina (koliko je otprilike prošlo od Potopa), tim je veća vjerojatnost da je njihov DNK ostao nepromijenjen i sličan današnjim bakterijama. Također, DNK je pronađena u fosilima lišća magnolije kojoj evolucionisti pripisuju starost od navodnih 17 milijuna godina. Otkrivene su sekvence DNK dinosaura i mozasaura starih navodno 68 do 70 milijuna godina, te u ljusci fosilizirane ribe navodno stare 200 milijuna godina. Otkrivene su sekvence DNK iz dosta životinja sačuvanih u jantaru navodno starom od 25 do 120 milijuna godina. Kao što znamo, čak i evolucionistički autori priznaju da DNK ne može tako dugo trajati.

GeoloskiSlojeviNisuDugaVremenskaRazdoblja

Na slici je lancima DNK označena činjenica da su dijelovi DNK izvučeni iz fosila koji se nalaze u različitim slojevima geološkog stupa. To jasno upućuje da fosili i stijene u kojima se nalaze ne mogu biti stari milijunima godina već samo tisućama godina.

Uz sve to, podsjetimo se i na to da su krajem 2014. godine, na konvenciji Američke geofizičke unije (AGU), izneseni rezultati najsuvremenijih C-14 i AMS datiranja tkiva iz fosila različitih tipova dinosaura koja su bez iznimke pokazivala da su fosili dinosaura stari svega tisućama godina, a nikako milijunima godina (vidi ovdje).

Najsuvremenije strogo znanstvene činjenice i logični zaključci na osnovi samih znanstvenih činjenica, zadivljujuće upućuju na povijesnu pouzdanost biblijske kronologije o Zemlji staroj manje od 10.000 godina, te o globalnom katastrofičkom Potopu koji se dogodio prije 4.500 do 5.000 godina, upravo onako kako su nepokolebljivo vjerovali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Vezani članci