nacija.hr

Obitelj, obiteljska i demografska politika

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Opstanak Hrvatske države i napredak hrvatskog naroda ne ovisi toliko o “političkim božanstvima” koliko o majkama koje su voljne darovati život i očevima koji su voljni preuzeti odgovornost za obitelj, djecu i Hrvatsku. Ne treba ponavljati da je obitelj formalno predmet zaštite pravnog poretka. Međutim, obitelj je danas postala “strateški cilj”, ne njezinog opstanka i razvoja, nego meta napada, odnosno strateški cilj plana 21, raznih zelenih, narodnjaka, pedofila, liberala, socijaldemokrata, pa i demokršćana i drugih s ciljem njezinog konačnog nestanka. Najveća sredstva se danas ulažu u dekonstrukciju obitelji. Ona je, usprkos tome što je ozbiljno uzdrmana rastavama, preljubima, otimanjem majki i njenim pretvaranjem u radnicu i hraniteljicu, abortusima koji nagrizaju savjesti, kontracepcijskim sredstvima koja narušavaju fizičko, duhovno i fizičko zdravlje žene i njezinu slobodu kao osobe, pretvaranjem žene u sredstvo užitka i pohote, a ne darovateljice života, medijskim napadima i manipulacijama lažnih zaštitnca(ka) ženskih prava, preživjela. Ova zadnja linija obrane čovječanstva jedostavno mora pobijediti.

Obitelj je kolijevka života i ljubavi. Ona je odgojna i obrazovna institucija. Ona daje osobi filozofiju, vjeru, materijalno i duhovno blago i cjelokupni identitet. Upravo obitelj treba ojačati. Usprkos današnjem, u povijesti nezapamćenom, nasrtaju na obitelj, ona ima sjajnu budućnost. Nakon krize čovjeka i obitelji, uvjeren sam da dolazi nova preobrazba obitelji. Obitelj će ponovno biti otkrivena, otkloniti nedostatke i odbiti napade u današnjem vremenu. Uvjeren sam da će 21. stoljeće biti stoljeće ponovnog otkrivanja obitelji i njezine nove vizije i uloge, muževa koji hrabro štite djecu,žene, majke te majki i žena koje će odvažno reći ne prevarantima i zatirateljima ženstvenosti.

Što se tiče hrvatske obitelji ona je bila i jest ključ opstanka hrvatskog naroda i države. I kada nismo imali državu, obitelj je bila neosvojiva tvrđava vjere i hrvatstva. I kada su nas podijelili u nekoliko međusobno neprijateljskih država, mi smo opstali. Obitelj danas treba potporu države, lokalne vlasti i vjerskih ustanova. Razvoj obitelji se ne smije prepustiti slučaju. Njen razvoj treba usmjeravati i poticati. Država mora znati što znači obitelj i pružiti joj svu potrebnu institucionalnu potporu. No i vjerske zajednice (osobito Katolička Crkva) trebaju biti puno aktivnije i davati snažniju potporu.

Obitelj je zajednica roditelja i djece. Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene. Brak i obitelj su bile, jesu i moraju biti institucije. Obitelj treba vratiti izvorima. Moramo odbaciti redefinicije obitelji. Institucionalna obitelj i brak moraju imati potporu. Država treba obeshrabriti veze koje se uzdižu na razinu braka i obitelji, iako to nisu niti mogu postati pukim zakonskim propisima ili političkim projektima. Dapače, umjesto zloćudnih karcinoma koji su uvedeni i još se nastoje uvoditi u predškolski i školski sustav, pod krinkom lažnog zdravstvenog i građanskog odgoja, trebamo uvesti obiteljski odgoj i domaćinstvo u školski sustav. Taj odgoj bi trebao uočiti moderne nasrtaje na obitelj te pokazati djeci vrijednost obitelji, braka, vjernosti te obiteljskih obaveza za dječake i djevojčice i kućanskih (ženskih, muških i zajedničkih) poslova. Taj odgoj bi trebao dati određena znanja i vještine koji se tiču odnosa u obitelji, gospodarenja i praktičnih vještina nužnih za dobro funkcioniranje obitelji.

Obiteljska politika

Obiteljska politika dio je ukupne politike i to socijalne, demografske, ekonomske, zdravstvene, medijske, obrazovne, odgojne i drugih politika.

Država u svim područjima mora znati što hoće, a što neće. Država jednostavno mora imati obiteljsku politiku. Obiteljska politika treba polaziti od najviših etičkih i moralnih načela. Obitelj treba zaštititi da može disati u slobodi svog unutarnjeg života.

Brak je trajna i doživotna zajednica ljubavi i vjernosti supružnika te najbolji jamac sretne obitelji. Takav brak je otvoren novom naraštaju. Iz takvog braka rađaju se sretna, zadovoljna, prihvaćena djeca. Takav brak sposoban je odgojiti dobre ljude, zdrav naraštaj, požrtvovne domoljube, muškarce i žene spremne na svaki izazov. U obitelj i brak smije se intervenirati samo u nuždi i to kada traže supružnici ili kada su odnosi u obitelji i braku toliko narušeni da je nazočno nasilje, ovisnost, zanemarivanje i sl.. Nažalost, čitav niz zakonskih propisa ne poštuje obitelj, nego je naš pravni sustav razvio nepotrebni i grubi intervencionizam u obitelj i obiteljske odnose. Taj intervencionizam je plod rodne ideologije.

Obiteljska politika treba krenuti i od demografske politike. Hrvatska mora odgovoriti na pitanje koliko stanovništava treba imati za deset, dvadeset ili pedeset godina. Ona treba odgovoriti koju nacionalnu i socijalnu strukturu želi. Demografsku politiku treba usmjeriti na dva kolosjeka. Koliko Hrvatska treba stanovništva i kako postići projekciju brojnosti stanovništva. Drugo, kakav raspored stanovništva trebamo. Hrvatska nužno treba veći broj stanovnika. Kod ovog povećanja moramo se usmjeriti na to da etnička struktura i dalje ostane homogena. Nadalje, Hrvatska treba prvo zaustaviti pad stanovništva i to većim natalitetom i povratkom naših iseljenika i njihovih potomaka, te zaustavljanjem iseljavanja. Uz ove dvije mjere, u manjem opsegu, dolazi u obzir i treća mjere, a ta je priliv stanovništva istog kulturnog i vjerskog kruga. Svi ovi procesi trebaju se odvijati uz aktivnu ulogu države i njezino usmjeravanje ka ravnomjernom razvoju države i pokrivenosti cijelog prostora stanovništvom.

Država bi, u skladu s nalogom Ustava i drugih pravnih akata, te sukladno svijesti ljudi i njihovoj potrebi, morala poduzeti niz mjera porezne politike koje će ojačati materijalnu poziciju i zaštitu obitelji. U ovakvoj zaštiti treba polaziti od naših kršćanskih temelja, kršćanske filozofije i antropologije. Država ne smije ostati samo na praznim riječima, nego djelatno poduprijeti obitelji, osloboditi gradove i sela od onog što potiskuje djecu i odvlači ih pred kompjutore i besmislene zarobljavajuće igrice.

Ta politika se treba sastojati od poreznih olakšica i poticaja. Porezne olakšice trebaju ići za tim da mladi ranije stupaju u brak, da se stimulira rađanje brojnijeg potomstva, da se mjere usmjere tome da više generacija stanuje zajedno ili u neposrednoj blizini te da rodbina (braća i sestre) također žive u neposrednoj blizini ako je to moguće. Ovakva blizina poticala bi i solidarnost, odnosno pomoć kod obiteljskih obaveza i poslova, ali i kod čuvanja djece, pomoći oko starijih članova uže i šire obitelji, uzajamna povezanost i solidarnost i sl.. Upravo okupljanje obitelji može u većoj mjeri smanjiti troškove državi (manje bolovanja, manje opterećivanje vrtića, zajedničke planove, prijevoz i sl.). Obiteljska politika mora poticati i osjećaj pripadnosti širem obiteljskom stablu koje je važno za razvoj cjelovite osobe i njezin identitet.

Demografska politika

Demografska politika postaje jedna od najvažnijih politika razvijenih zemalja, ali i zemalja u razvoju. U Hrvatskoj je sve veća demografska rupa. Nastavak sadašnje demografske politike, koja se sastoji u poticanju depopulacije na razne načine (iseljavanje, kasnije stupanje u brak, rastave, abortusi, neplodnost, homoseksualne veze, neodgovorno spolno ponašanje i prerano stupanje u intimne odnose, prezaposlenost majki, politika jednog djeteta, porezna politika, radno zakonodavstvo i dr.) znači ubrzano izumiranje Hrvata kao naroda i naseljavanje nekih drugih na sadašnje hrvatske prostore. Sadašnja demografska politika je zločinačka politika.

Važnost demografije i demografskih kretanja treba biti sastavni dio obrazovanja već od početka školovanja.

Novi feminizam

Novi feminizam je novo shvaćanje žene, njezine uloge, poslanja i njezinog dostojanstva. Ženu treba osloboditi od zlobiti koja joj je podvaljena kao dobrobit. Ženu su navodno oslobodili od okova obitelji, neslobode, nasilja, podložnosti i dr. Međutim, žena je danas duboko zarobljena. Njezino ropstvo je u sustavu koji kroz ženu nastoji promicati smrt umjesto života, raskalašenost umjesto zdravog stida, užitak umjesto vjernosti, čudotvorne tablete koje donose smrt umjesto odgovornosti za vlastito tijelo. Novi feminizam polazi od kršćanske (pobliže katoličke) antropologije i filozofije. On polazi od znanstvenih činjenica koje raskrinkavaju moderne tabue koji zavode žene i muškarce i tako zavedeni postaju robovi mode, kozmetike, poslodavaca, medija, ideologija i kultova.

U novom feminizmu žena nije roba i igračka za zadovoljavanje nečijih strasti. Žena je odgovorna i samosvjesna. Žena je svjesna svoje ženstvenosti i snage koju ima kao žena. Ona spoznaje svoju unutarnju snagu i ljepotu te izvanjski čini njezine ljepote izviru iz ljepote njezine nutrine i ženstvenosti. Takve žene odbacuju moderno ropstvo i bivaju slobodne za majčinstvo, darovanje života, obitelj i teškoće koje su sastavni dio života. U tom novom feminizmu žena nije u sukobu s muškarcem. U tom novom feminizmu ona ne treba kvote da ju štite od zlih muškaraca. U tom novom novom feminizmu žena ne treba visoki društveni položaj da bi bila ostvarena. Njoj su istovremeno otvorena vrata za sve najodgovornije dužnosti ako u svojoj nutrini zna da joj je to poslanje. Žene kao dobro obrazovane osobe to obrazovanje prenose prvenstveno na svoju djecu. Oslobađanje žene od modernih ropstava može biti vrlo plodonosno za budućnost naroda. Novi feminizam dovest će i do novog i boljeg položaja i samog muškarca.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci