nacija.hr

Ne bavite se magijom?! A što je s puhanjem u svijeće na rođendanskoj torti? Duhovnost

Ne bavite se magijom?! A što je s puhanjem u svijeće na rođendanskoj torti?

Na skoro svim tortama ima svjećica koju dijete treba ugasiti. Ako dijete slučajno zaboravi zaželjeti želju, skoro uvijek ima netko nazočan koji dijete podsjeti da taj čin nije valjan. Pa, onda dijete ide ispočetka. Zaželi želju, puhne i ugasi svijeću. Tada su svi oni koji su sudjelovali u tom magijskom činu neopisivo sretni i svi plješću

Tekst: Elvis Duspara

Ima jedna stvar koju mi je ukazao nedavno jedan moj prijatelj. Naime, radi se o puhanju svjećica na rođendanskoj torti.

Vjerujem da je skoro svaki čovjek u Hrvatskoj bio makar jednom na dječjem rođendanu. I sad, svi iščekuju tortu. Ne bih ulazio u motive koji se nalaze na tim tortama, ali ima jedna stvar koja je zanimljiva. Na skoro svim tortama ima svjećica koju dijete treba ugasiti. Ako dijete slučajno zaboravi zaželjeti želju, skoro uvijek ima netko nazočan koji dijete podsjeti da taj čin nije valjan. Pa, onda dijete ide ispočetka. Zaželi želju, puhne i ugasi svijeću. Tada su svi oni koji su sudjelovali u tom magijskom činu neopisivo sretni i svi plješću.

Dijete je ponosno što dobiva odobravanje okoline i eto nam malog Rvata Katolika koji će uskoro kada vidi da mu je mačka prešla preko puta, brzo se okrenuti oko pete i pljunuti tri puta. Dok je još onako zapljuvane brade na brzinu će se, kao da tjera muhe, prekrižiti obavezno tri puta i nastaviti hod.

S obzirom da je dijete od malena poučeno da je magija super i da je tako lako se magijom baviti, dijete se tokom svog života pretvara u pravog malog Harry Pottera. S veseljem će kititi bor za Božić jer je to tako zabavno. Kada postavi pitanje zašto se kiti bor, od odraslih koji vole puhati u svijeću neće dobiti odgovor. Nakon toga dijete, koje je naučeno da sudjeluje u magijskim činima, shvaća da nije važno zašto nešto činiš, nego je važno da to nešto učiniš, a neka “sila” će to već odraditi. Nitko djetetu neće objasniti da su nordijski narodi za vrijeme zimskog solsticija, u čast demona Ištar (Izabele) sjekli ljudima glave i vješali ih na borove da bi udobrovoljili “kraljicu neba”. Isto kao što od ljubitelja puhanja u svijeće nitko djetetu neće znati objasniti zašto se za Uskrs farbaju jaja. Kada dijete pita kakve veze imaju jaja s Uskrslim Spasiteljem svijeta, onda će mu krenuti mudrovati kako je to simbol rađanja novog života. No, ti mudrijaši ne shvaćaju da se Isus nije reinkarnirao, nego je Uskrsnuo. Jaja su šarena i jako je zabavno kuckati se s drugima. Skoro nitko neće djetetu objasniti da to farbanje jaja opet ima veze s Ištar (Izabelom) i da se to radi da bi se taj demon udobrovoljio. Jer Ištar (Izabelu) pogani slave i kao božicu plodnosti.

S obzirom da dijete odrasta u tako “zdravom” okruženju gdje roditelji svako malo kuckaju u drvo kada čuju neku dobru vijest, dijete shvaća da to drvo ima neku snagu. Još ako pri tome čuje “magične” riječi: “Ne ureklo se!” ili “Da kucnem, Bogu hvala!”, dijete vidi da je tu neka ozbiljna stvar na snazi. Nakon nekog vremena i dijete počne svom silinom udarati u drvo da mu se ne bi slučajno nešto loše dogodilo.

Još kada vidi da je totalna fora se obući kao demon za vrijeme fašnika, dječjem veselju nema kraja. Oni upućeniji će djetetu objasniti da se na taj način tjeraju zle sile… Kakav Isus, što se strašnije obučeš više bježe od tebe.

Nakon takve vjerske poduke, dijete koje je sada već izgrađen čovjek dolazi pred Oltar da bi ozakonilo svoju vezu, a za plodnost, posut će ih rižom i konfetama. Na svadbi će sve one “katolkinje” s velikim žarom loviti buket jer to znači da je ta koja je ulovila buket sljedeća na redu za udaju. Rijetke su one koje će Boga moliti da im pošalje muža jer je jednostavnije uloviti neki tamo buket. Kakva molitva, a vidi buketa, sam mi upao u ruke?!

Još ako takvo dijete jednom bude član Župnog pastoralnog vijeća, može vam se dogoditi da ga čujete kako neće ništa reći protiv trudnice koja je preko puta njega, jer bi mogao dobiti ječmenac.

E pa drugovi i drugarice, to vam se sve skupa zove praznovjerje.

Ne mislim čitati za druge, ali svakako predlažem pročitati Katekizam Katoličke Crkve 2116 i 2117. Sad bi ljubitelji praznovjerja mogli reći da je to dio običaja.

Bog jasno kaže u Ponovljenom Zakonu 18,9-14: ”Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta.”

Prihvaćam mogućnost da će Kainovo potomstvo reći da je glupost ovo što govorim. No, ako je glupost ovo što govorim, kako se zovu čini kojima se oni bave i kojima od malena uče svoju djecu? Isto bi mogli prigovoriti da sam ja protiv dječjih radosti?! Ako je jedina radost koju oni svojoj djeci daju, puhanje u svijeće, jadna ta njihova djeca. Jesam li spomenuo da je puhanje u svijeće nastalo iz vjerovanja da se tako stupa u kontakt, znate s kime? Naravno, s Ištar (Izabelom). Kako bi nešto moglo proći bez nje?

A onda kada nastupe nevolje i čudom se budu čudili što im se događa, obilazit će razne gurue da se pomole za njih i da im riješe sve probleme. Neće im pasti na pamet, niti njima niti guruima, da bi mogli krenuti s time da se, za početak, odreknu puhanja u svijeće jer Bog se ne da izrugivati.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci