nacija.hr

Nanovo rođen ponovno na kioscima Svjedočanstva

Nanovo rođen ponovno na kioscima

Zbog velikog zanimanja, knjiga Nanovo rođen ponovno je puštena u prodaju na kioske Tiska. Ovdje donosimo uvodne riječi don Anđelka Kaćunka s nedavno održanog predstavljanja knjige u Gospiću, 9. Lipnja 2015.

Tekst: don Anđelko Kaćunko

Braćo i prijatelji!

Srdačno vas pozdravljam i izražavam golemu radost što ovu knjigu predstavljamo konačno i u Gospiću…

Prije nego prijeđem na opis knjige, želim uvodno napomenuti da je veoma teško govoriti o ovoj i ovakvoj knjizi. Zašto? Zato što je, najprije, riječ o (auto)biografskoj knjizi, i to obraćeničko-biografskom iskrenom i otvorenom izlaganju javnosti dijela svoga života. To pak znači da o takvom djelu ne bi trebalo uopće govoriti odnosno da bi pred njim i nad njim – naravno, čitajući ga – trebalo samo šutjeti i razmišljati.

Ali, evo vidite, ipak sam o ovoj knjizi već nešto rekao. Zapravo, to je ujedno čudesan paradoks – nema knjige o kojoj se ne može nešto reći, pa čak i onda kada to nije potrebno ili kada uopće ne bi trebalo. Jer – a ovo je drugi razlog (i za govor i za šutnju o knjizi) – knjiga je čudo, kao što je svaki čovjek, svaki pojedinac jedinstveno čudo. Čudo Božje stvaralačke ljubavi. A kako je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju odnosno kao kreator, i ova je knjiga čudo stvaralačke ljubavi ter očitovanje, tj. svjedočanstvo stvaralačke Božje ljubavi.

Eto, nadam se da sam, premda komplicirano, predočio zašto smatram da je o ovoj knjizi teško govoriti. Čak i samom autoru! Ali, možda je ipak, baš zbog svega toga – i lako.

Želim dodati još nešto. Istina je – kako sam napisao u osvrtu na ovu knjigu (što je objavljeno kao predgovor) – moram priznati ponovno, da su mi mnogo puta suze došle na oči, a nekoliko puta sam doista plakao, ali se i iskreno grohotom smijao, dok sam čitao ovu nevjerojatnu knjigu. Siguran sam da će isto tako na nju reagirati svaki iskren čitatelj.

A sada želim obrazložiti četiri karakteristike ove knjige. No najprije ću samo kratko napomenuti da ona od ukupno 273 stranice – nakon molitve, spomenutog predgovora, autorova Umjesto uvoda, ter zahvale i sadržaja na kraju – u 71 kratak opis pojedinih događaja ili razmišljanja o nekom važnom fenomenu, koji imaju svoj naslov – donosi pravu pravcatu nevjerojatnu životnu dramu jednoga čovjeka odnosno cijele njegove obitelji.

Dakle, ovako. Smatram da ova knjiga (možda bi trebalo dodati i naglasiti sintagmu uvjetno rečeno! – a možda i ne treba, prosudit ćete sami nakon čitanja) ima četiri osnovna pečata: navjestiteljski, novoevangelizacijski, ispovjednički i politički.

1. Navjestiteljska knjiga.

Kao što riječima navještaja radosne nade (“Gaudium et spes” – Radost i nada) započinje, nimalo slučajno, i pastoralna konstitucija Drugoga vatikanskog sabora o Crkvi u suvrjemenom svijetu), tako je i ova knjiga u cjelini ispunjena radošću i nadom. Gotovo kao u Došašću, u kojem se stalno naviješta Spasitelj koji će sigurno doći. A znademo da je jedan od zaštitnih znakova Došašća Ivan Krstitelj – prorok i navjestitelj bez dlake na jeziku – Ivan je nastupao kao Svjedok Svjetla i Glas (glasnik Božji) u pustinji; on je bio ponizan Glas – čista suprotnost brojnim i raznim oholim brbljavcima i galamdžijama svih političkih, sportskih i kulturnjačkh estradnih pozornica, ljubimaca medija.

Jednako tako nastupa Elvis – svakome je spreman reći Istinu krk u brk, bez diplomatskog muljanja i lažnoga kompromisa. Spreman je poginuti za Istinu – ali uvijek kao svjedok Radosti i Nade! Svjedok Radosti Evanđelja.

2. Knjiga za Novu evangelizaciju.

Vrijeme u kojemu živimo – neki ga nazivaju postpostmodernom, a neki čak postkršćanskom kulturom – slično je prvim kršćanskim vrjemenima kada su prvi Isusovi učenici nastupali kao čudotvorni svjedoci. Ne dakle kao uvjerljivi teoretičari, teolozi, filozofi, mudraci… nego kao čudotvorci. Zapravo, kao obraćenici – oni koji su prešli na Isusov Put. Oni su uvijek bili, i danas su, najjači magnet i reklama Evanđelja.

A, znademo, obraćenje – kao temeljni obrat, kao životni preokret – jest čudesan događaj i – kao Božji paradoks! – događaj stvaranja nečega bitno novog (“Evo, sve činim novo!” – Otk 21,5). Svi su obraćenici po nečemu, po bitnome isti, a po svemu drugome potpuno različiti. Nekoga je katolicizmu privuklo ono što ga je “trebalo odvraćati od njega” (Chesterton), a drugoga je očarao način na koji katolici susreću svoga Boga (Sv. Edita Stein)… Uvijek smo zadivljeni pred tim primjerima – od “starih” svetačkih velikana i uzora, do svjedoka “naših dana”… od Savla-Pavla do Andréa Frossarda (koji su se obratili “u dvije minute”), od Aurelija Augustina do Paula Claudela (koji su se dugo “borili s Bogom”) – da bismo na kraju sva njihova iskustva mogli svesti na “zajednički nazivnik” genijalno formuliran na samom početku Augustinovih “Ispovijesti”: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi (Gospodine)!”

Ovdje želim napomenuti da vjerujem kako ne moram dobronamjernu čitatelju posebno objašnjavati da bez ikakvih pretenzija (odnosno da “sine ira et studio”!) pristupam ovoj jednostavnoj i dirljivoj, ali svakako snažno svjedočkoj i dramatičnoj knjizi “maloga brata” i prijatelja Elvisa ter da njegov biografski prvijenac ne kanim uspoređivati s djelima raznih “orijaša kršćanstva”…

Ali, upravo za ovo naše vrijeme nove evangelizacije, vrijeme koje nikomu i ničemu više ne vjeruje nego svjedocima koji su spremni i život dati za ono što govore, ovo je idealna knjiga. Naime, posebnost je Elvisove knjige i njegova života – premda je sličnih slučajeva mnogo – u tome što ga Isusu nije privuklo “filozofsko mudrovanje” nego obiteljska tragedija, a to je događaj koji svakoga redovito stavlja “pred zid” pitanja o smislu života…

Možda će netko, s modernim odmakom od tradicionalne “pobožne literature”, unatoč autorovoj stilskoj jednostavnosti, biti oduševljen također Elvisovim “filmskim pristupom” u ‘slaganju’ knjige (što on čini spontano), ali to je, premda simpatično, potpuno sporedno glede njezine bitne poruke. A ona se može sažeti u dvije rečenice: Sve u životu dobiva svoj smisao po Bogu; ter, kako je ispovjedio Apostol Petar: “Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” osim imena Isusa Krista Nazarećanina (Dj 4,12). U tu je istinu Duspara duboko uvjeren i nju ispovijeda na svakoj stranici svoje knjige. Vjera je i u njegovu životu, kako je divno formulirao A. Frossard, “izraz uzajamne privlačnosti između Boga… i onog velikodušnog raspoloženja čovjekova srca da vjeruje u ljubav usprkos svim protivnim prividima…”

A ta temeljna istina, kao i odgovori na sva bitna pitanja ljudskoga života, kako autor ove knjige nedvojbeno mnogo puta ističe, nalazi se u Bibliji, poglavito u Evanđelju… Ono je pak, kako reče upravo citirani obraćenik, “knjiga koja ne dopušta da je čovjek čita sa škrtošću srca: vjera koju ono nadahnjuje, strašnom točnošću mjeri našu velikodušnost”… Sapienti sat.

3. Ispovjednička knjiga (kao kršćanski self help priručnik).

Vjerujem da znadete za današnji duhovno-kulturno-marketinški fenomen: poplava tzv. self-help literature – knjiga o tzv. samopomoći, kao antievangelizacijski odnosno protubiblijski navještaj samospasenja! Čuli se vjerojatno za dobro prodavane knjige takvih psiho-stručnjaka Šimleše i Krizmanićke, koji na tragu Freudove psihologije i psihijatrije zagovaraju također tzv. otvaranje duše i vlastitoga istresanje duhovnoga smeća čak pred javnošću – što se moglo vidjeti i u blasfemnim emisijama kao što su Big Brother ili Trenutak istine. Ali to je čista tj. – oprostite na izrazu – najobitčnija prljava obmana New age ideologije, koja odbacuje Boga i dubinski (ali ne javno) prjezire Krista.

U ovoj knjizi također je prisutno otvaranje duše i istresanje vlastitoga duhovnoga smeća pred javnošću. Ali naš Elvis to čini drukčije. Ovom knjigom on se pred očima javnosti “razgolićuje” potpuno iskreno – čak, moglo bi se reći, naivno dobronamjerno (ali to je potpuno u skladu s evanđeoskom ‘bezazlenošću goluba’!) – duhovno i ponizno. Baš kao što raskajani grješnik čini u ispovjedaonici, skrušeno priznajući vlastite zablude, stranputice, teške padove… potpuno predan Kristovoj milosrdnoj ljubavi koja jedina ljekovito prihvaća i ozdravlja svako srce. Elvis je pritom samo toj božanskoj Ljubavi duboko zahvalan što je “shvatio da nas samo Bog može spasiti od svih ovisnosti na koje bismo – bez Njega – bili nemilice vezani” (Frossard). Dakle, kao kršćanski priručnik za samopomoć – na tragu one biblijsko-pučke izreke: Pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći! (kao što glasi i knjižica jednoga katoličkog autora… – uredio vlč. Marinko Miličević), ta pomoć samome sebi sastoji se samo u tome da zatražiš pomoć od Boga odnosno da se za spasenje obratiš Isusu Kristu. A jedan od veoma efikasnih lijekova za ozdravljenje je i sv. ispovijed. To Elvis svjedoči.

4. “Politička” knjiga.

Od sve četiri odlike ove knjige jedino u ovom četvrtom slučaju potrebni su navodnici u naslovu kad je riječ o politici – i to glede one društvene i glede tzv. crkvene politike. Naime, autor se, stjecajem životnih okolnosti, družio i s ljudima koji su bili duboko uvučeni u politiku pa ova knjiga ima refleksija i svjedočenja i o tome području našega života, s posebno jakim utjecajima na mase i s velikom moću manipulacije. A tu su, s druge strane, također Elvisova iskustva iz nekih duhovnih pokreta… Nešto od tih svjedočanstava, siguran sam, bit će nekima veoma zanimljivo na poseban način, dok će kod drugih vjerojatno izazvati određena pitanja, dvojbe, sumnje pa čak i osporavanja. Ali, vjerujte, u svakoj Elvisovom ispovijesti prisutna je ljubav prema bližnjemu, baš kao što Isus od nas traži.

I, na kraju ovoga mojega nedorečenog osvrta – jer o ovoj knjizi može se još mnogo toga reći, i to na mnogo bolji način – želim samo naglasiti svoju radost što je ova knjiga objavljena i poglavito što je Gospodin Elvisa stavio na moj životni put. Istaknut ću još samo da se, nakon čitanja ove nevjerojatne knjige, ovih “ispovijesti” Elvisa Duspare, nameće iskren i fascinantan dojam ter (ne)vjerojatan zaključak kako čitatelju otvorena duha i srca – pod snažnim ‘pritiskom’ logike, etike i ‘duhovne estetike’ autorova životnog iskustva – jedino ostaje (po)vjerovati u Isusa Krista! Čestitam Elvisu i na ovom djelu i na “novom rođenju” u čudesnoj Radosti Evanđelja.

Nanovo rodjen prodaja

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci