nacija.hr

Genetika otkriva Adama, Evu i Knjigu Postanka

Katolička Crkva naučava da su svi ljudi potomci prvoga para ljudi, Adama i Eve. Liberalni teolozi pokušali su katolike odvratiti od ovog nauka Crkve pozivajući se na nedokazana evolucionistička vjerovanja ateista i ultraliberalnih protestanata. Ipak, znanstvene činjenice genetike snažno podupiru ovaj nauk Katoličke Crkve.

Tekst: Ivan Rusarin

Katolička Crkva jasno naučava da su Adam i Eva stvarne povijesne osobe, prvi par ljudi od koji svi ljudi koji su ikada živjeli vuku porijeklo. Liberalni teolozi u nastojanju da odbace taj nauk Katoličke Crkve, nasjeli su na evolucionističko vjerovanje o početnoj populaciji od (navodnih) 10.000 ljudi koje promovira ultraliberalni protestant Francis Collins koji je veliki protivnik tradicionalnog katoličkog pristupa Božjem Stvaranju i Knjizi Postanka 1-11, te prvom paru Adamu i Evi, koji su držali svi oci i naučitelji Katoličke Crkve. Iznimno je važno da katolici budu svjesni da im liberalni teolozi zapravo nude vjerovanja ultraliberalnih protestanata i ateista koja nisu utemeljena u strogo znanstvenim činjenicama ljudske genetike.

    Tvrdnje o tome koliko je parova trebalo da bi se dobila današnja genetička raznolikost ljudi traže govor o tome koliko je vremena potrebno da bi se dobila ta genetička raznolikost. Kada su evolucionistička datiranja u pitanju, važno je znati da te navodne velike starosti dolaze na osnovi evolucionističkih nedokazanih vjerovanja prema kojima je „od molekula do čovjeka“ evolucija proizvela život, te vjerovanja da su ljudi postupno nastajali kroz bolnu i krvavu evoluciju iz sve čovjekolikijih hominida nakon što su se odvojili od majmunolikih predaka prije više milijuna godina. Opće je poznata stvar da evolucionističko datiranje tzv. molekularnim satom nipošto nije precizno i pouzdano, a utemeljeno je na nedokazivim nagađanjima i kružnom razmišljanju što mu oduzima odliku stvarne znanosti. Također, evolucionisti taj „sat“ moraju kalibrirati. Sve to čini evolucionistička datiranja neznanstvenim i nevaljanim.

    Kakav su zapravo dokaz za tu navodnu početnu populaciju od 10.000 ljudi Collins i drugi iznijeli? Doslovno – nikakav dokaz! Samo iznova kao mantru ponavljaju svoje vjerovanje da je tako velika populacija, koja je navodno živjela prije navodnih 100.000 godina, nužna. I to je to. To je sve što imaju. A upravo na osnovi tog maštovitog evolucionističkog vjerovanja liberalni teolozi pokušavaju odvući katolike od trajnog nauka Katoličke Crkve o porijeklu svih ljudi od jednoga jedinog para, Adama i Eve. Cijela ta evolucionistička priča počiva na nedokazanim i nedokazivim pretpostavkama. Naime, kada se analizira njihova objašnjenja vidi se da njihova hipoteza počiva na vjerovanju da se evolucija zaista dogodila, počiva na vjerovanju da su ljudi i majmuni malo pomalo nastajali zamišljenim milijunima godina dugom evolucijom od zajedničkog životinjskog pretka, ta na vjerovanju da je djelovanje prirodne selekcije proizvelo raznolikost živih vrsta. Na temelju tih svojih vjerovanja, evolucionisti interpretiraju genetičke podatke. Povezano s time, evolucionistička datiranja tzv. mitohondrijske Eve (mtEve) i tzv. Y-kromosomskog Adama pokušaji su da se prema stopi mutacija u genomu populacije procijeni prije koliko je vremena živio zajednički predak svih ljudi. Evolucionisti vjeruju da su stope mutacija pouzdan „molekularni sat“, ali, ističu genetičari kreacionisti, stopa mutacija nije bila ista tijekom povijesti, stope mutacija nisu iste u svim populacijama, razlikuju se u različitim dijelovima mitohondrijske DNK i zapravo ih računaju koristeći kao osnovu pretpostavku evolucionističke vjere prema kojoj su se ljudi i čimpanze razdvojili od zajedničkog životinjskog pretka prije navodnih 5 do 7 milijuna godina. Također, u datiranjima se oslanjaju na radiometrijske „metode“ datiranja koje su se u novije vrijeme, tijekom sustavnih provjera, eksperimentalno pokazale kao znanstveno nevaljane i neupotrebljive. Dakle, evolucionisti koristeći svoja nedokazana vjerovanja pokušavaju dokazati svoje vjerovanje. To je znanstveno nevaljan postupak koji se naziva kružno razmišljanje.

    Pa, kako su evolucionisti došli do svojega vjerovanja da je početna populacija morala biti 10.000 ljudi? Kod „mtEve“ i „Y-kromosomskog Adama“ evolucionisti vjeruju da je morala biti te velika početna populacija, ali je, prema njihovom vjerovanju, tijekom vremena nekako nestala većina genetičkih tragova te njihove zamišljene velike početne populacije. I tada, evolucionisti uključuju svoje vjerovanje o stopi mutacija za koju vjeruju da bi im trebala da bi nekako omogućila da se evolucija dogodi, te uzimajući u obzir današnju svjetsku populaciju, evolucionisti su izračunali da je početna populacija morala biti tako velika, a prije navodnih 100.000 godina da bi danas mogli pronaći samo po jedan genetički trag za svaki spol (tu osobu čiji je trag preživio do našega vremena evolucionisti smatraju zadnjim zajedničkim pretkom). Zaista ne treba biti doktor genetike ili molekularne biologije da bi se prepoznalo kakva je ovo neozbiljna, nedokazanim maštanjima i kružnim razmišljanjem ispunjena evolucionistička pseudoznanost.

    Biologinja, dr. Ann Gauger, napisala je, 2012. godine, u knjizi Znanost i ljudsko porijeklo, da je tijekom svojega istraživanja humanih leukocitnih antigena (HLA gena) ostala iznenađena kada je otkrila da ta regija našega genoma nipošto ne isključuje mogućnost da su svi ljudi koji su ikada živjeli potekli od doslovno jednog jedinog para ljudi, te da je prvi par ljudi mogao nositi dovoljno genetičke raznolikosti da bi dali danas postojeće osnovne haplotipove. Zbog tih otkrića je, ističe dr. Gauger, počela preispitivati sve što je učila o navodnom evolucijskom životinjskom porijeklu čovjeka. Dr. Gauger zaključuje: „Ali, jedna je stvar sada sigurna: Adam i Eva nisu pobijeni znanošću i svatko tko tvrdi drukčije lažno prikazuje znanstvene dokaze.“

AdamEva.

    Molekularna genetičarka, dr. Georgia Purdom, profesionalno se bavi pitanjem porijekla i jedan je od najpreciznijih znanstvenika kada se radi o jasnom razlučivanju strogo znanstvenih činjenica od evolucionističkih nedokazanih pretpostavki. Dr. Purdom podsjeća da su čak i genetičari koji pripadaju evolucionističkoj vjeri, Dan Graur i Willian Martin, upozorili javnost da se evolucionističkim molekularnim „datiranjima“ i njihovim kalibriranjima zapravo ne može vjerovati. Graur i Martin iskreno kažu: „Usprkos njihovoj zavodljivosti, moramo s tugom zaključiti da su sve procjene razdvajanja (koje evolucionisti koriste u kalibriranju molekularnog sata) o kojima ovdje govorimo su bez vrijednosti. Naš savjet čitatelju jest: kad god vidite procjenu vremena u evolucionističkoj literaturi, to je nesigurno“.

    Genetičar dr. Kevin Anderson, profesor na Arkansas State University, krajem 2013. godine, objasnio je da kada se iz istraživanja uklonilo apsolutno neutemeljeno korištenje analize mtDNK čimpanzi u datiranju ljudske mtDNK, dobio se zanimljiv rezultat prema kojemu je mtEva živjela prije svega 6000 do 7500 godina. Dr. Anderson još dodaje da je najnovija genetička analiza pokazala da je od Eve do nas danas prošlo svega nekih 400 generacija, dakle, nije prošlo više od 8000 godina.

    Genetičar dr. Robert Carter je, 2014. godine, o datiranju prve žene od koje svi ljudi potječu, napisao: „Korištenje stvarnih stopa mutacija daje starost Eve od 6000 godina. Nedavnija studija pokazala je da se mutacije u mitohondrijskoj kontrolnoj regiji (one obuhvaćaju približno 2/3 svih mitohondrijskih mutacija) pojavljuju stopom od jedne u svakoj sljedećoj generaciji. S obzirom da je Evina mitohondrijska sekvenca rekonstruirana i objavljena u evolucionističkoj literaturi, i s obzirom da je većina mitohondrijskih linija manje od 30 mutacija udaljeno od ´Evine´ konsenzus sekvence, i s obzirom da su najodvojeniji samo 100 mutacija odvojeni, raznolikost mitohondrijske DNK unutar suvremene ljudske populacije može se s lakoćom uklopiti u 6000 godina/200-generacijski vremenski okvir.” Ovo se zapanjujuće lijepo poklapa s biblijskom kronologijom iz Knjige Postanka.

    Dr. Kevin Anderson je, 2014. godine, na Faith and Science Conference, također objavio sljedeće o istraživanju pojave mutacija u ljudskim populacijama: „Kada pratimo porijeklo tih mutacija, one ne idu unazad jako daleko. Genealoški predak svih današnjih ljudi živio je oko 3000. godine prije Krista.“ Ovo se također lijepo slaže s biblijskom kronologijom Knjige Postanka jer se, kao što znamo, prema biblijskoj kronologiji, globalni Noin Potop dogodio negdje između 2500. i 3000. godine prije Krista, a Noa je taj predak od kojega svi danas živući ljudi imaju porijeklo.

    Dr. Georgia Purdom, o evolucionističkom vjerovanju da su ljudi došli od navodne početne populacije koje je navodno brojila nekih 10.000 tzv. hominida, piše: „Ove studije su utemeljene na nagađanjima o prošlosti. Za evolucionističke znanstvenike, ovo uključuje pretpostavljene evolucijska srodstva, pretpostavljene stope mutacija i pretpostavljena vremena generacija (tj. pretpostavka da vremena između roditelja i potomstva ne variraju). Oni neosnovano pretpostavljaju evolucijske procese da bi pokušali dokazati evolucijske procese što je znanstveno nevaljan pristup. Ako su pretpostavke netočne, tada ni matematičke simulacije neće dati točnu veličinu početne populacije koje bi bila nužna da bi se proizvele današnje ljudske genetičke varijacije.“

    Jednostavno rečeno, evolucionistička priča nije znanost jer je to samo interpretacija utemeljena na svjetonazorskim nagađanjima koja je nemoguće strogo znanstveno provjeriti i potvrditi. Strogo znanstvene činjenice ljudske genetike jako se lijepo slažu s biblijskom kronologijom koja svjedoči o starosti svijeta i čovječanstva manjoj od 10.000 godina, o porijeklu svih ljudi od samo jednoga para ljudi, o globalnoj katastrofi koja je jako smanjila broj ljudi (Potopu), te o širenju čovječanstva s jedne lokacije.

    Zanimljivo, genetičari primjećuju da uz svu svoju raznolikost, ljudski genom zapravo ima premalu raznolikost za evolucionističko vjerovanje prema kojemu bi čovječanstvo bilo staro stotinama tisuća godina. Dr. Purdom piše: „Genetički dokaz je u skladu s ‘mladom’ ljudskom DNK i ljudskom rasom koja je započela s vrlo malom populacijom (Bog nam objavljuje po Bibliji da je početna populacija bila dvoje ljudi!). Međunarodni HapMap projekt nastoji proučavati izabranu skupinu DNK sličnosti i razlika između ljudi poznatu kao polimorfizam pojedinačnog nukleotida (SNP). Za SNP-e se vjeruje da predstavljaju genom (cijeli ljudski DNK) tako da što je istina za njih bilo bi istina i za cijeli genom. Ova i druga istraživanja pokazala su da je razlika u DNK između bilo koja dva čovjeka zapanjujuće niska…svega 0.1 posto. Osvrćući se na ovaj vrlo niski postotak, neki su znanstvenici stava da je ‘Ovaj omjer nizak u usporedbi s onim mnogih drugih vrsta, od voćnih mušica do čimpanzi, što odražava nedavno porijeklo naše vrste od male početne populacije’. Oni su također izjavili, ‘[određene genetičke procjene] nam govore da ljudi samo neznatno variraju na razini DNK i da je samo mali dio ove varijacije razdvaja populacije na kontinentima.’ Ova su otkrića u skladu s biblijskom povijesti prema kojoj su ljudi stvoreni prije nekoliko tisuća godina (manje od 10.000 godina); drugim riječima, malo je vremena prošlo, te zato ima malo genetičke varijacije. Mnoga mjesta u kojima ljudski genom varira pojavljuju se samo u dvije ‘verzije’. Ovo je prilično u skladu s biblijskom istinom da se naša početna populacija sastojala od samo dvoje ljudi. Nadalje, druge genetičke varijante pojavljuju se u verzijama ograničenim na specifične populacije, a to je otkriće u skladu s biblijski dokumentiranim raspršivanjem od Kule Babionske što je rezultiralo izolacijom nekih skupina od ostatka ljudske populacije…kada je skupina evolucionističkih genetičara 2009. godine vršila vrednovanje različitih modela ljudskog porijekla, oni su prešutno proglasili vjerojatnost ljudskog porijekla od ljudi koji su se raselili od Kule Babilonske. Ono što su oni nazvali „model trenutačnog širenja“ zvuči poprilično kao ono što se dogodilo kod Kule Babilonske, nešto nakon globalnog Potopa. Ovi su evolucionisti otkrili da su genetička ‘predviđanja’ modela trenutačnog širenja u skladu s promatranim ljudskim genetičkim varijacijama!“

    Najsuvremenija genetika otkrila je glavne obrise Knjige Postanka, uključujući Stvaranje koje se dogodilo prije manje od 10.000 godina, porijeklo svih ljudi od jednoga jedinog para ljudi, globalni Potop i širenje čovječanstva nakon Kule Babilonske. Danas, zahvaljujući i najsuvremenijoj znanosti, katolici imaju sve potrebne argumente da izvještaje iz Knjige Postanka smatraju povijesno pouzdanima upravo kao što su ih nepokolebljivo smatrali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Vezani članci