nacija.hr

Tko je bila Kajinova žena?

Katolička Crkva naučava da su Adam i Eva stvarne povijesne osobe, prvi par ljudi od kojih svi ljudi imaju porijeklo. Ovaj nauk povlači i neka pitanja: S kime su sklapali brakove djeca Adama i Eve? Ako je u početku Bog dopustio brakove između braće i sestara, zašto je to u vrijeme Mojsija zabranio? Nisu li takvi brakovi bili i tada opasni za potomstvo kao što bi bili danas? Je li Bog zbog toga nedosljedan? Biolozi kršćani daju odgovor

Tekst: Ivan Rusarin

Katolička Crkva jasno naučava da su svi ljudi na zemlji potomci prvoga para ljudi, Adama i Eve. Također, najnovije strogo znanstvene činjenice genetike, kada ih se precizno razluči od evolucionističkih nedokazanih hipoteza, zadivljujuće snažno upućuju na doslovno-povijesnu pouzdanost ovog nauka Katoličke Crkve o porijeklu svih ljudi od doslovno jednoga para ljudi. Neki su osjećali nelagodu zbog ovoga nauka Katoličke Crkve jer je to podrazumijevalo da su sinovi i kćeri Adama i Eve međusobno sklapali brakove i da se iz brakova braće i sestara čovječanstvo počelo širiti. Ta je nelagoda neke vodila u naivne i štetne pokušaje kompromisa s evolucionističkim vjerovanjima. Ali, pri toj nelagodi, svakako nije rješenje bježati u prihvaćanje nekršćanske ideje evolucije koja bi podrazumijevala da u našem genetičkom nasljeđu nosimo evolucijske plodove životinjskih parenja, što bi djelomično uključivalo i incestna parenja (inbreeding) zamišljenih životinjskih predaka čovjeka.

Pseudo-katoličke, pseudoznanstvene hipoteze teističkih evolucionista zapravo izazivaju daleko veću nelagodu i gnušanje. Nekima je pak problem stvaralo to što je Bog tek po Mojsiju, u 15. st. prije Krista, dao zakon kojim zabranjuje brak između bliskih rođaka. Tvrdili su da je to problem jer sugerira nedosljednost zato što to izgleda kao da Bog mijenja mišljenje, a to nije odlika Boga.

Prije svega, važno je napomenuti da je biološka činjenica, koju suvremena genetika apsolutno potvrđuje, to da smo svi mi ljudi na Zemlji, bez obzira na boju kože, nacionalnost itd., doslovno rodbina. Dakle, svi mi koji smo u braku, u braku smo sa osobom koja nam je rodbina. No, biološka problematika o kojoj ovdje govorimo odnosi se na brak između bliske rodbine. Zašto se uopće događaju defekti i deformacije kod djece iz brakova bliske rodbine? Da bismo to razumjeli, potrebno je znati nekoliko osnovnih činjenica genetike.

Nasljedne informacije koje se prenose iz generacije u generaciju kodirane (šifrirane) su na dijelove DNK koji sadrže ono što poznajemo pod nazivom „geni“. Kod uzastupnog kopiranja tih informacije, kopira se jedno po jedno kemijsko slovo. Tijekom tog postupka mogu se pojaviti pogreške koje nazivamo mutacije. Mutacije su odgovorne za tisuće nasljednih bolesti poput cistične fibroze, hemofilije, anemije srpastih stanica, fenilketonurije, progerije itd. One se prenose kroz generacije jer se, nakon što se pojavi takva pogreška u prijepisu, i ona nastavlja dalje kopirati. To je kao kad kopiramo računalni program ili tekstualnu datoteku koja sadrži pogrešku, pri kopiranju se kopira i pogreška. Ako se kopiranje ponavlja, kao što je to slučaj kod biološkog nasljeđivanja, pogreška ne samo da se prenosi dalje, već se prije ili kasnije pojavljuju nove pogreške koje se dodaju ranijim pogreškama. I tako se to s vremenom nastavlja. Ako imamo npr. populaciju čija je genetička informacija sadržavala samo jednu mutaciju, nakon nekog vremena, bit će populacija s dvije pogreške. Nakon nekog vremena, bit će s tri pogreške, itd. Budući defekti dodavat će se onim već postojećim. Ovaj problem povećanja genetičkog opterećenja akumuliranim mutacijama dobro je poznat u genetici. Ono što najsuvremenija genetika otkriva jest činjenica da prirodna selekcija nikako ne može riješiti problem nezaustavljivog nakupljanja štetnih mutacija. Svaka sljedeća generacija ljudi je sve opterećenija nakupljenim mutacijama.

Zanimljivo je da najnovije analize nakupljanja mutacija pokazuju da čovječanstvo ne može biti staro desecima tisuća ili stotinama tisuća godina kako nas pokušavaju uvjeriti evolucionisti jer bi u tako velikom vremenskom rasponu količina nakupljenih štetnih mutacija bila tolika da bi čovječanstvo izumrlo. Količina nakupljenih mutacija u skladu je jedino s doslovno-povijesnom pouzdanošću biblijske kronologije iz Knjige Postanka koja svjedoči o starosti svijeta i čovjeka manjoj od 10.000 godina.

Također, ta genetička činjenica upućuje na to da je u prošlosti genetičko stanje čovječanstva bilo zdravije nego što je to danas. I to je u skladu s onim što iznosi Knjiga Postanka o stanju predpotopnih i ranih poslijepotopnih generacija. Dakle, broj takvih pogrešaka se s vremenom u populaciji nemilosrdno povećava. Naravno, ne izazivaju sve mutacije vidljive defekte – ovdje govorimo samo o onim mutacijama koje utječu na funkciju. Zašto onda na sebi ne vidimo sve te stotine pogrešaka u obliku defekata i deformacija? Glavni razlog tome je činjenica da se geni pojavljuju u parovima. Kod gena odgovornih za neku odliku (npr. proizvodnju inzulina, hormona koji regulira razinu šećera u krvi), nasljeđujemo jedan gen od majke i jedan gen od oca. To je kao da imamo sigurnosnu kopiju normalnih uputa za slučaj pojave pogreške. Recimo da netko naslijedi defektnu kopiju gena za npr. proizvodnju „strukture F“ (bez obzira o čemu se radilo, npr. o nečemu što utječe kako će se izgraditi naše uši). Važno je da normalan gen naslijeđen od drugog roditelja još sadrži normalne upute za proizvodnju strukture F, što znači da će F (uši) općenito biti u redu. Ali, što se događa ako osoba naslijedi isti defektan gen od oba roditelja? Tada toj osobi nedostaju upute za proizvodnju normalne strukture F, što znači da će struktura F biti defektna.

Iako smo svi mi ljudi međusobno rodbina, ipak, što je netko bliži rod osobi s kojom je u braku, veća je mogućnost očitovanja neke od pogrešaka. Tako se povećava mogućnost da će dijete iz takvog braka naslijediti jednake pogreške (mutacije) od oba roditelja i time omogućiti jasno očitovanje deformacija i defekata.

Zašto se kod djece današnjih bračnih parova rijetko pojavljuju mutacijski defekti? Svaki od roditelja nosi na stotine pogrešaka i dalje ih prenosi (svaki roditelj kopira i prenosi samo polovinu svoje genetičke informacije na svako svoje dijete, iako se kod svakog djeteta radi o „različitoj polovini“). Ipak, pogreške kod jednog roditelja, uglavnom, nisu jednake pogreškama kod drugog roditelja.

S obzirom da muž i žena, uglavnom, imaju roditelje s prilično različitom genetičkom pozadinom, oni će imati bitno drukčije pogreške. Zato defektan gen od jednog roditelja biva „prekriven“ ili „kompenziran“ normalnim genom s normalnim uputama od drugog roditelja. Ipak, ponekad, nakon nekoliko tisućljeća nakupljanja mutacija nakon Pada prvoga para ljudi, zna se dogoditi da se i kod muža i žene koji nisu bliska rodbina ipak pojavi jednaka pogreška u paru na genu za određeno svojstvo, tj dođe do nasljeđivanja iste pogreške od oba roditelja. To je tragična, ali relativno rijetka pojava. Brat i sestra imaju zajedničke roditelje što znači da imaju iste izvore od kojih dobivaju svoje pogreške. Upravo zato postoji velika vjerojatnost da će potomstvo iz braka između brata i sestre naslijediti barem jedan par gena u kojemu je prisutna ista pogreška od oba roditelja. Zapravo, postoji šansa od jedan naprama četiri u vezi nasljeđivanja bilo kojeg određenog gena, ali zbog postojanja stotina mutacija postoji velika šansa da se barem jedna naslijedi od oba roditelja. Zbog toga se tako često pojavljuju deformiteti kod potomaka iz brakova između braće i sestara.

Osobe koje nisu u tako bliskom srodstvu (kao npr. polu-braća i polu-sestre) imaju manju šansu, ali ipak značajno visoku, od pojave deformiteta na potomstvu. Što su bliži rod, to je rizik veći. Zato je i iz bioloških razloga potpuno smisleno postavljati zakonske i moralne zabrane protiv brakova između braće i sestara ili bliže rodbine.

Kakve to veze ima s Kajinovom ženom i bračnim drugovima ostale djece Adama i Eve? Stvar je jednostavna. S obzirom da se s protokom vremena u populaciji nakuplja sve više pogrešaka, ako bismo pratili genetičku situaciju generacija ljudi unatrag u prošlost, otkrili bismo da bi svaka generacija koja bi bila sve bliža i bliža Adamu i Evi, imala sve manje i manje pogrešaka. Dakle, što je neka generacija bliža vremenu Adama i Eve, to joj je genetička situacija zdravija. Putujući tako unatrag u prošlost, do samog početka, došli bismo do trenutka kada u genima Adama i Eve nije bilo niti jedne pogreške, nije bilo niti jednog defektnog gena. Kao što nas Katolička Crkva jasno uči, prvi par, Adam i Eva, prije grijeha, bili su tjelesno besmrtni, živjeli su u savršenom svijetu u kojemu nije bilo robovanja materijalnom propadanju. Tek nakon Pada Adama i Eve, počinje robovanje propadljivosti, a to uključuje i pojavljivanje pogrešaka u prepisivanju DNK. Ali, potrebno je proći stotine godina kroz brojne generacije da se nakupi toliko pogrešaka da one počnu znatno povećavati rizik po djecu iz brakova braće i sestara. Drugim riječima, Kajin i ostali sinovi Adama i Eve, mogli su se bez bioloških problema vjenčati sa svojim sestrama ili, eventualno, u nekim slučajevima sa svojim nećakinjama. Što se tiče eventualnih ženidbi nekih Adamovih sinova s vlastitim nećakinjama ili udaja nekih Adamovih kćeri za vlastite nećake, napomenimo da u Bibliji imamo primjer Mojsijevog oca Amrama koji se oženio svojom vlastitom tetkom Jokebedom: „Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija“ (Izlazak 6,20). Ovo nipošto ne mora značiti da je Mojsijeva majka Jokebeda bila starija od svojega nećaka i muža, Mojsijevog oca Amrama. Naime, i u naše vrijeme kod brojnih obitelji gdje su se žene relativno rano udale, a rađaju i nakon navršene 40. godine života, događa se da majka i kćer, ili svekrva i snaha, rađaju otprilike u isto vrijeme. Tako da su stričevi ili tetke i njihovi vlastiti nećaci jednako stari, a čak mogu nećaci biti i nešto stariji od svojih vlastitih stričeva ili tetki. Poznati nedavni primjer gdje je nećakinja starija od svoje tetke jest kod čuvene obitelji Duggar. Kod Duggara su svekrva Michelle Duggar i snaha Anna Duggar (udana za Michellinog sina Josha) bile istovremeno trudne. Snaha Anna je ranije rodila negoli svekrva Michelle, tako da je u ovom slučaju nećakinja malo starija od svoje vlastite tetke. Dakle, sinovi Adama i Eve mogli su se bez bioloških problema oženiti svojim sestrama (a neki od njih čak s nećakinjama).

KajinovaZena

Ljude ponekad zbunjuje što se u Knjizi Postanka po imenu spominju samo Kajin, Abel i Šet i često ne primjećuju da također piše da su Adam i Eva imali još sinova i kćeri. Po imenu se npr. spominje samo Kaina i Abela jer se u vezi njih dogodila prva iznimno teška situacija nakon što su Adam i Eva napustili Eden. To se može usporediti sa situacijom u učionici u kojoj ima 30 učenika, ali se dogodila svađa samo između dvojice učenika. Kada učiteljica o tome daje izviješće, ona neće navoditi imena svih 30 učenika, već će spomenuti imena samo one dvojice oko kojih se dogodio problem. To što ona spominje imena samo dvojice učenika, nipošto ne znači da ostalih 28 učenika nije bilo u učionici. Tako i spominjanje samo Kajina i Abela nipošto ne isključuje postojanje ostale djece Adama i Eve i njihove međusobne brakove.

Sjetimo se, također iz Knjige Postanka, da je Abraham bio oženjen svojom polusestrom Sarom (usp. Postanak 20,12). Tu je neke ljude zbunjivalo to što je Bog zabranio brakove između braće i sestara. Jesu li onda generacije od djece Adama i Eve sve do Abrahama, a i kasnije, činili grijeh protiv Božjeg zakona? Ne, nisu. Bog je nekoliko stoljeća nakon Abrahama, Mojsiju objavio zakon. Iznimno je važno da nešto ne proglašavamo dobrim ili zlim prema vlastitom osjećaju ili mišljenju već prema onome što Bog o tome kaže. Bog nam o sebi objavljuje da se On ne mijenja. Ali, zbog ovoga neki su ljudi postavljali pitanje je li Bog prema ovome ipak nedosljedan ili mijenja li On ipak svoje standarde.

Zamislimo pastira koji pazi na svoje stado na otvorenoj livadi. Tu nema divljih životinja i jedina opasnost za ovce nalazi se na kraju livade u obliku litice s koje bi ovce mogle pasti. Pastir zato postavlja ogradu, ali samo uz liticu. Ta ograda predstavlja zakon ili zabranu. Nema potrebe postavljati ogradu na nekom drugom mjestu na livadi. Ali, nekoliko godina kasnije, u taj kraj dođu vukovi koji su nova opasnost za ovce. Ako odlutaju izvan pastirovog pogleda, postoji opasnost da ih vukovi ubiju. Zbog nove opasnosti, pastir sada postavlja ogradu oko cijele livade. Standardi koje ima pastir nisu se promijenili. On se i dalje jednako brine o svome stadu. Ali, situacija se promijenila i novi zakon (ograda) je uveden upravo iz brižnosti i ljubavi pastira prema svojem stadu da bi ga zaštitio od te nove opasnosti. Na isti način, nakon što je Bog dopustio brakove između bliske rodbine u svrhu osnivanja čovječanstva iz jednog jedinog čovjeka (i Eva je stvorena od Adama), a koji je bio na sliku jednog i jedinog Boga, Bog uvodi novi zakon koji je bio u svrhu zaštite ljudi od te nove opasnosti (nakupljenih mutacija).

To je posebno bilo važno Izraelcima kojima je Bog po Mojsiju dao Zakon. Naime, Izraelci su bili genetički „izolirana“ populacija jer im je bilo rečeno da izbjegavaju brakove s osobama iz ne-izraelskih populacija koje su štovale lažna božanstva. Zato je između Izraelaca postojala veća vjerojatnost sklapanja brakova s bliskim rođacima, tako da je već iz čisto bioloških razloga, zbog nakupljenjih pogrešaka (mutacija) i opasnosti po potomstvo, ta zapovijed postala nužna. Dakle, ne samo duhovno, već i biološko očuvanje izraelskog naroda bilo je od ključnog značaja jer je u tom narodu trebao biti rođen obećani Spasitelj. Suvremena znanost i ovdje potvrđuje da su Božji zakoni isključivo izraz Njegove mudrosti, brižnosti i ljubavi za čovjeka.

Vezani članci