nacija.hr

(VIDEO) Paleoantropologija objektivno: Nema fosilnog dokaza da su ljudi nastali evolucijom iz životinjskih predaka

Ovaj video donosi spoj jedinih na hrvatskom jeziku dostupnih materijala u kojima se ravnopravno iznose stručna mišljenja i evolucionista i kreacionista koji se bave temom odnosa paleoantropologije i porijekla čovjeka.
U ovom video materijalu stručnjake koji se bave pitanjem porijekla čovjeka može se podijeliti u tri skupine: 1. Ekstremni evolucionisti, 2. Iskreni evolucionisti i 3. Kreacionisti.
1. Ekstremno evolucionističko tumačenje zastupaju Chris Stringer i Bill Kimbel
2. Evolucionisti koji iskreno priznaju probleme evolucionističkog tumačenja i manjak dokaza za evoluciju su Fred Spoor, Charles Oxnard, Adrienne Zihlman, Richard Milton i Mark Roberts.
3. Kreacionističko tumačenje, usklađeno s Knjigom Postanka, te ocima i naučiteljima Katoličke Crkve, zastupaju Sigrid Hartwig-Scherer, Marvin Lubenow i Carl Wieland.

Uz video, ovdje donosimo i cijeli tekst videa:

Po Božjem obličju

To su bile dlakave životinje koje su stanovale na drveću, s dugim repom i šiljastim ušima. Ali dame su više voljele da njihovi partneri budu bez dlake, pa su tako odabrale supružnike s najmanjom količinom dlake na sebi. Tako su naši preci izgubili dlaku. Sve ovo bila je mašta Charlesa Darwina prije jednog stoljeća dok je razmišljao o našem porijeklu. Mi smo načinjeni, rekao je Darwin, ne na sliku Božju, nego na sliku čovjekolikih majmuna. Svojom izložbom o porijeklu čovjeka londonski Prirodoslovni muzej odaje počast Darwinu. Iako je najprije bio izgrađen s ciljem da prikaže čudo stvaranja svijeta, ovaj je muzej danas spomenik evolucije.

Dr. Chris Stringer, paleontolog pri ovom muzeju, uvjeren je da je Darwin bio u pravu.

Dr. Chris Stringer: „Smatramo da je razdvajanje čovjeka od majmuna nastalo prije oko 5 milijuna godina, iako u tom razdoblju razdvajanja ne postoje dokazi u fosilnim ostacima.“

Fosili naših navodnih ljudskih predaka, ponekad samo mali komadići kostiju i zuba ostavljaju puno mjesta mašti. Postoji mnogo neslaganja među stručnjacima što razlikuje fosil majmuna od čovjekova pretka. Tumačenje dokaza uvelike ovisi o pogledu na svijet koji prihvaćate; Stvaranje ili evoluciju.

Dr. Carl Wieland: “S obzirom da sam medicinski obrazovan, predmet ljudskog porijekla – anatomija naših navodnih predaka, bio mi je uvijek zanimljiv. Mislim da sam postao evolucionist sa 10 godina, kada se ovaj kolosalni magazin raširio zato jer je Zinjanthropus ili “Nutcracker Man” pronađen. Evo kako je izgledao, pa kako je to mogao itko negirati. Ali do vremena kada sam postao vjernik, nekih 15-ak godina poslije,”Nutcracker Man” je već iščezao iz javnosti, i danas je pošteno reći da više nitko ne vjeruje da je on predak. Evolucija je veoma snažna riječ u pogledu na život koja, mislim, ispunja duboke potrebe nekih ljudi. U stvarnosti postoji opravdani način gledanja na navodne fosilne ostatke “pračovjeka”, za koji držim da čini manje štete činjenicama i u skladu je sa kontekstom Knjige Postanka. I danas ako uzmete zajedno sve činjenice vezane za sve varijacije, fosilna bića, fosilne majmune, fosilne ljude, možete pokazati da je svaki od ovih slavnih izložaka prijelaznih oblika, navodnih praljudi namjerno izrađen po mjeri.”

U svojoj knjizi “Putovanje od zore” Donald Johanson, koji je opisan kao najistaknutiji antropolog, rekao je: “Ono što morate razumijeti je to da se ova priča temelji na mašti potpomognutoj znanstvenim nagađanjem.” A koliko je to nagađanje dobro, to je tema rasprave.

Na temelju nekoliko ostataka kostiju nije moguće izvesti vjerodostojan zaključak ni rekonstruirati kosu, kožu, oči, nos, uši, usne i ostale crte lica. Unatoč tome, evolucionisti u svojim ateljeima grade izmišljene rekonstrukcije i, prema zahtjevima svoje teorije, uobličavaju meka tkiva koja ne ostavljaju tragove u fosilnom zapisu. Ljudske oči postavljaju na majmunski kostur, prekrivaju ga željenim tkivima pa nastaju majmunska lica koja imaju ljudski pogled. Da te skice i makete nemaju nikakvu znanstvenu vrijednost, Earnest Hooton s Harvarda objašnjava ovako: „Na lubanji neandertalca jednakom lakoćom možete modelirati crte čimpanze i crte lica filozofa. Takve rekonstrukcije nemaju gotovo nikakvu znanstvenu vrijednost i uporabljuju se radi manipuliranja ljudima.“

Evolucionisti idu toliko daleko da uz pomoć iste lubanje rekonstruiraju različita lica.
Tri različito rekonstruirana crteža, načinjena za fosil nazvan Australopitekus robustus (Zinjantropus), dokazuju koliko su evolucionisti uporni u proizvodnji krivotvorenih maski.

Dr. Chris Stringer, paleontolog pri ovom (londonskom) muzeju, uvjeren je da je Darwin bio u pravu.

Dr. Chris Stringer: „Smatramo da je razdvajanje čovjeka od majmuna nastalo prije oko 5 milijuna godina, iako u tom razdoblju razdvajanja ne postoje dokazi u fosilnim ostacima. Imamo dokaz od prije nekih 4 milijuna godina da su postojala bića zvana australopithecus koja su po mnogo čemu sličila na čovjekolike majmune, ali su hodala uspravno i u svojim zubima sasvim sigurno pokazuju ljudske značajke.“

Čuvena Lucy smatra se najranijom vezom s drvetom našeg (navodnog) evolutivnog razvoja.

U Etiopiji je fosilne ostatke iskopao dr. Donald Johanson, predsjednik “Instituta za ljudsko porijeklo” koji je sastavio oko 40%-tni skelet, 90 cm visok i mozga veličine čimpanzinog. Nazvana je “Lucy”. Uza svo divljenje Lucy je opisana kao majmun koji se držao uspravno, koji je navodni predak nas sviju.

“AUSTRALOPITEK” Majmun ili Predak?

Dr. Bill Kimbel: “Svi su čuli za Lucy, popularni skelet star navodnih 3.2 milijuna godina, iz Etiopije. Ona je jedan od najstarijih, najcjelovitijih znanih ostataka Australopiteka. Ona je važna, jer pokazuje da od vrata naniže australopitek ima u osnovi ljudsku anatomiju. Glava je uistinu veoma primitivna, mozak djeluje maleno u odnosu na veličinu tijela, lice je izbočeno i majmunoliko, međutim očnjaci, zubi koji se nalaze ovdje u čeljusti, smanjeni su i u osnovi su ljudskog oblika. Komad koji mi imamo od australopiteka je takav u kojem se miješaju anatomski primitivne mamjunolike i ljudske osobine. Ovo stavlja Australopiteka u prijelazni položaj između-sa jedne strane velikog majmuna i nas samih s druge strane.”

Za popularnu Lucy se misli da je najranija karika u lancu evolucije. Ali postoje velika neslaganja među stručnjacima. Neki tvrde da su Lucy i ostali australopiteci samo vrsta izumrlih majmuna.

Paleoantropologica  dr. Sigrid Hartwig-Scherer proučavala je fosile i iz svojih podrobnih studija zaključila da se oni mogu klasificirati kao primjerci izumrlih vrsta čovjekolikih majmuna ili pravih ljudi.

Dr. Sigrid Hartwig-Scherer: “Ovi australopiteci pripadaju jednoj osnovnoj skupini i granaju se u nekoliko smjerova, tako da su neki primjerci imali kutnjake i vrlo male prednje zube. Ne bih rekla da su to preteče današnjih ljudi.”

Dr. Marvin Lubenow, profesor na koledžu kršćanske baštine u San Diegu, načinio je studiju života čovjekolikih majmuna. On je uvjeren da je u potrazi za ljudskim precima došlo do pogrešnog tumačenja fosilnih ostataka.

Dr. Marvin Lubenow: “Evolucionisti vjeruju da smo vi i ja evoluirali od predaka čimpanze. Međutim, čimpanze nemaju dvije moždane polulopte i imaju razmjerno mali mozak. Svojim rukama čimpanze ne mogu praviti oruđa za rad, stoga evolucionisti moraju nekako pronaći životinju koja ima makar tu sposobnost, kao i hodati uspravno i posjedovati razmjerno krupan mozak. Ostaci australopitechusa su samo jaka potvrda da je riječ o jednoj od prvih izumrlih vrsta. Ne postoji dokaz da su oni u srodstvu s nama ljudima.”

Sama činjenica da su pronađene životinje koje su hodale uspravno ne dokazuje da smo mi evoluirali iz čovjekolikog majmuna. Marvin Lubenow vjeruje da se čovjekolika stvorenja nikad nisu pretvorila u ljude. Bog je stvorio čovjekolike majmune kao takve, a ljude kao ljude.

Richard Milton, novinar koji piše znanstvene članke u svojoj knjizi “Razaranje Darwinovog mita” slaže se s kreacionistima u tome da su fosili ostaci ili čovjekolikih majmuna ili stvarnih ljudi koji izgledaju kao “čovjekoliki majmuni”.

Richard Milton: “Darvinisti kažu da je australopithecus ta karika koja je nedostajala u njihovoj teoriji. Skelet čuvene Lucy je najpoznatiji primjer australopithecusa. Štoviše, skelet Lucy je umnožen za muzeje širom svijeta tako da se pokazuje kao predak ljudi. Obično ima lice poput čovjekolikog majmuna i tijelo poput čovjeka, ljudske noge i ruke. Međutim, Lucyne kosti su kosti izumrlog čovjekolikog majmuna. Njezine ruke i noge su karakteristične za životinje koje žive na drveću. To je bilo stvorenje koje je moglo povremeno sići s drveća, ali sasvim sigurno nije provelo većinu svojeg života hodajući uspravno. Mnogi antropolozi koji su proučavali ostatke australopithecusa došli su do zaključka da je to ništa drugo do izumrli čovjekoliki majmun. Jedino darvinisti inzistiraju da je australopithecus predak ljudi. Smatram da je tragedija što djecu u školi uče sa svom uvjerljivošću i snagom da je australopithecus njihov predak kad za to doslovno ne postoji ni jedan dokaz.”

Kontroverzna dvorana slave daje portret našeg navodnog evolutivnog porijekla. U njoj se nalaze razni majmuni koji sliče na ljude i jedna čovjekolika majmunica. Ali, naši preci u obliku čovjekolikih majmuna više sliče na neku galeriju vragolana koja je nastala zbog pogrešne identifikacije fosilnih ostataka s likom čovjekolikog majmuna-čovjeka (pračovjeka) koji je rekonstruiran od ostataka majmuna, svinja, pa čak i delfina. Najzloglasniji čovjekoliki majmun-čovjek (pračovjek) po imenu “Čovjek iz Piltdowna” 50 je godina slavljen kao prvi Englez, sve dok nije priznato da je riječ o prijevari. Riječ je o ljudskoj lubanji koja je spojena s umjetno obojenom vilicom orangutana čiji su zubi izbrušeni.

Richard Milton: “Osim dokaza u tumačenju fosilnih ostataka, postoje, naravno, još gori primjeri kao što je slučaj ranog američkog čovjekolikog majmuna-čovjeka za kojeg se ispostavilo da je izumrla vrsta ili stvorenje koje je sličilo na svinju. Tako je sva povijesnost “karike koja nedostaje” u evoluciji tužna priča prije svega za znanost. Ona predstavlja mješavinu prijevare, pogreške i krivog tumačenja fosilnih ostataka.”

Dr. Chris Stringer: “Neke se stvari ne uklapaju tako lako, a to ovisi koje značajke odaberete – ljudske ili čovjekolikog majmuna. Prema tome to je pitanje koje nije nimalo jednostavno.”

Priča o ljudskoj evoluciji s galerijom spornih čovjekolikih majmuna-ljudi (praljudi) propovijeda se u propovijedima, popularizira u novinskim člancima i podučava kao činjenica u školama i muzejima. Fosili naših navodnih ljudskih predaka, a ponekad su to samo djelići i dijelovi kostiju i zuba, ostavljaju doista na volju bujnoj mašti. Među stručnjacima postoji mnogo nesuglasja o tome što razlikuje jedan fosil čovjekolikog majmuna od čovjekovog pretka. Tumačenje fosilnih ostataka ovisi o mnogočemu, o tome koji pogled usvajate kao svoj: da je svijet stvoren ili da je čovjek nastao evolucijom. Marvin Lubenow vjeruje da se čovjekolika stvorenja nikada nisu pretvorila u ljude: Bog je stvorio čovjekolike majmune kao takve, a ljude kao ljude.

Dr. Marvin Lubenow: “Čitavo pitanje potječe od redukcionističkog i humanističkog stava prema ljudima. To da su ljudi samo životinje koje hodaju uspravno i posjeduju krupan mozak, te prave oruđa za rad je samo pretpostavka. Najvažnije što naglašava Biblija u vezi s tim tko smo vi i ja jest to što smo načinjeni na sliku Božju.”

Većina evolucionista negira mogućnost ikakvog nadnaravnog utjecaja u našim životima Mi smo za njih samo goli čovjekoliki majmuni bez sudbine, bez smisla života, ništa više od ljudskih životinja koje nemaju ni duh ni dušu.

Richard Milton: “Ključan aspekt darvinizma, kad je riječ o nama, jest pitanje odakle potječemo. Darwinov odgovor je da smo prije nekoliko milijuna godina u prošlosti mi i čovjekoliki majmuni evoluirali iz zajedničkog pretka koji je sličio na čovjekolikog majmuna. Međutim, taj zaključak uopće nije izveden na osnovi činjenica. Toj teoriji nedostaje jedna karika, a stručnjaci s tog područja su nam u proteklih sto godina ponudili mnoge kosture kao tu kariku, ali u svakom pojedinom slučaju se dogodilo da sve udarne vijesti ubrzo zamru kada se otkrije da su ozbiljni znanstvenici proučili kostur i otkrili da je riječ ili o fosilu izumrlog čovjekolikog majmuna ili o mrtvom čovjeku.”

Mnogi antropolozi koji su pregledali ostatke australopiteka su došli do zaključka da se ne radi o ničemu više doli izumrlom majmunu.

Bill Kimbel: “Možemo vidjeti u Lucyinoj zdjelici, možemo je usporediti sa ljudskom zdjelicom i pokazati da je hodala baš kao i mi. S ravnom kralježnicom, s uspravnom kralježnicom za razliku od bilo kojeg bića na zemlji. Ovo su vrlo primitivna majmunolika bića, no za razliku od pogleda kreacionista, oni nisu majmuni. A razlog zbog kojega znamo da nisu majmuni je taj što su hodali baš kao i mi.”

Oblik zdjelice može dati neke ideje o pokretačkome sustavu izumrloga stvorenja. Ali, Lucyina zdjelica je bila veoma uništena, pa je rekonstruirana od 40 malenih dijelova.

Na Londonskom Sveučilištu nizozemski istraživač i anatom dr. Fred Spoor baca novo svijetlo praveći računalne rendgenske snimke polukružnih kanala unutrašnjeg uha. Dr. Spoor je mogao usporediti trodimenzionalnu rekonstrukciju unutrašnjeg uha Lucyine vrste s majmunima i ljudima da bi vidio kako su hodali.

Dr. Fred Spoor: “Stvarno uzbudljiva stvar je bila ta…-Uzmimo fosil od toga jednoga našeg navodnog pretka, na skeneru, jednom skeneru mozga…Ono što smo našli gledajući jednog od ovih australopiteka je to da je sustav ravnoteže potpuno jednak onome što vidimo kod majmuna. Nisu u potpunosti prilagođeni za hodanje na dvije noge. Nisu bili kao mi u smislu trčanja, skakanja, ili bilo kakvog kompliciranog kretanja na dvije noge.”

Na kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu, evolucionistički antropolog dr. Adrienne Zihlman je pokazala da Lucyin skelet jako sliči pigmejskoj čimpanzi.

Dr. Adrienne Zihlman: “Kada pogledate kosture uočite nevjerojatnu sličnost. Ono što ne znamo je kakvo meso ide na kosti. Problem sa ostacima kostura je taj da su vrlo razlomljeni, možete imati jednu ili dvije izolirane kosti, možete imati čak i komad kostura, ali zapravo nemate podatak na osnovu kojeg možete odrediti da li je slučaj o varijaciji unutar vrste ili varijaciji između vrsta. Trebamo stvarne podatke i moramo ograničiti našu maštu, jer kad pokušate zamisliti kako je nešto izgledalo, ako ne započnete s kostima to sve završi kao nagađanje.”

U Perthu, profesor anatomije na sveučilištu Zapadne Australije, dr. Charles Oxnard radi opsežnu, multivarijabilnu računalnu analizu fosila australopiteka, uspoređujući ih sa živućim primatima i ljudima. Ustanovio je da Lucyina vrsta ima osobine različite, ali ne i prijelazne između majmuna i čovjeka.

Dr. Charles Oxnard: “Ono što je nađeno je veoma zanimljivo. A to je da u određenim aspektima australopiteci zaista izgledaju kao ljudi, a u drugim aspektima izgledaju kao majmuni, a ponekad kao različiti majmuni. Kada pogledate cijelu stvar zajedno, a to je ono za što je većina varijabilnih statistika sposobna činiti, skoro uvijek ispadne da je australopitek poprilično različit od suvremenih ljudi ili različitih vrsta suvremenih majmuna.”

U blizini Laetoli (Tanzanija) nalaze se otisci stopala fosilizirani u vulkanskom pepelu, koji izgledaju baš kao ljudski otisci. Evolucionisti vjeruju da otisci pripadaju pračovjeku. Ali tvrdnja da je Lucyina vrsta hodala kao i mi dovedena je u pitanje od strane mnogih stručnjaka. Australopiteci, kao Lucy, primarni su izložak ljudske evolucije, i ključna stvar je: jesu li su oni zaista hodali uspravno?

Dr. Carl Wieland: “Evolucionisti će ukazivati na ove otiske iz Laetolija u vulkanskom pepelu i reći će ‘vidite hodali su uspravno’. Ali jednostavne činjenice su da ti tragovi iz Laetolije, koji su zaista napravljeni od uspravnih hodača, nisu mogli biti napravljeni od strane australopiteka. Oblik stopala australopiteka je drukčiji, a CAT skenirane slike lubanje, centra za ravnotežu u lubanji su pokazale nesumnjivo da australopiteci nisu hodali uspravno kao ljudi, a ni na neki prijelazni način.”

Dr. Charles Oxnard: “Jedan moj dobar kolega i prijatelj je napravio računalni model koji je pokazao da ukoliko pokušate napraviti australopiteka s mjerama za koje znanstvenici vjeruju da imaju, koji hoda na taj prijelazni način, model pada. Nije bio moguć.”

(O izumrlom majmunu australopiteku “Lucy”, pogledajte i kratki video “Profesor anatomije otkriva kako su od kostiju majmunice pokušali napraviti polu-čovjeka” koji otkriva zapanjujući podatak.)

Ako Lucyina vrsta nije hodala kao mi, tko je onda napravio otiske u Laetoliju? To je misterij! Ali rad dr. Russella Tuttlea sa Sveučilišta u Chicagu nam daje trag. On je otkrio da otisci stopala izgledaju baš kao ona kod djece koja hodaju bosa po plaži.

Dr. Carl Wieland: “I ako zanemarite datiranje zajedno sa svom njegovom evolucionističkom pristranošću, otiske u Laetoliju su napravili obični mladi ljudi, koji nisu nosili cipele. I mislim da je tragično da se školsku djecu uči tako konačno i s uvjeravanjem da su australopiteci, kao Lucy bili njihovi preci, kada će vam čak i profesionalni anatomi sa evolucionističkim svjetonazorom, reći da je anatomija sasvim pogrešna. Da ne mogu biti na nikakvoj direktnoj evolucijskoj liniji koja vodi do čovjeka.”

(O tome da su australopiteci samo izumrle vrste majmuna pročitajte i članak “Australopithecusa deyiremeda i Australopithecus sediba ne daju dokaz evolucije, samo su ostaci mrtvih majmuna i nemaju veze s ljudskim porijeklom“).

Evolucionisti se nisu zadovoljili samo pokušajima izraženima na skicama, nego su organizirali i pravo krivotvorenje. Najpoznatija takva znanstvena krivotvorina je fosil takozvanog Piltdownskog čovjeka koji je prikazan u Engleskoj 1912. godine od evolucionističkog znanstvenika Charlesa Davsona. Taj fosil prikazan je kao najvažniji dokaz prijelaznog oblika između majmuna i čovjeka, pa je više od 40 godina bio izlagan u muzejima. Kada su ga 1949. godine stručnjaci ponovno analizirali, otkrili su da je to bio krivotvoreni fosil koji je proizveden montiranjem majmunske vilice na ljudsku lubanju. Oslanjajući se na samo jedan jedini zub, evolucionisti su 1922. godine improvizovali primjer prijelaznog oblika i nazvali ga “čovjek iz Nebraske”. Dan mu je i zvučni latinski naziv – Hesperopitekus haroldkuki, a načinjeni su i izmišljeni crteži s prizorom iz obiteljskog života toga čovjeka. Ubrzo je ustanovljeno da je zub, koji je bio jedini dokaz za objavljivanje postojanja “čovjeka iz Nebraske”, zapravo pripadao divljoj svinji.

Dr. Chris Stringer: „Mislim da se u praksi pokazalo kako stav da možete jasno podijeliti fosilne dokaze na fosile ljudi i životinja, i da su stvorenja poput australopithecusa i habilisa smiješne vrste čovjekolikih majmuna, a da su erectus i neandertalac smiješni tipovi ljudi, ne može funkcionirati kada je riječ o habilisu. Homo habilis ima mozak koji je veći od mozga bilo kojeg čovjekolikog majmuna i fosila čovjekolikog majmuna, a njegovi zubi su zubi čovjeka.“

Homo habilisa („spretnog čovjeka“) je otkrio Richard Leaky. Tada je pronađenoj lubanji dat broj 1470. U novinama je bio naslov „Najstariji čovjek na svijetu“. Nazvan je „Vješt čovjek“ jer se smatralo da je bio vješt s alatom i oruđem. Za njega se smatralo da sliči na čimpanzu jer ima mozak kao ovaj na slici.

Dr. Marvin Lubenow: „Veličina mozga nije toliko bitna koliko način na koji je on povezan što ga čini ljudskim mozgom. Da imate mozak gorile i neki stroj kojim biste mogli učiniti da on eksplodira 4 puta na 16 kubnih centimetara, ne biste dobili ljudski mozak već samo golemi mozak gorile. Takvo stvorenje bilo bi inteligentno kao i današnja gorila.“

Dr. Sigrid Hartwig-Scherer: „Ovo je 1470. Zaista ima veliki mozak, ali značajke lica i drugih dijelova tijela podsjećaju u mnogome na neke odlike australopithecusa. Ovo je vjerojatno neka podvrsta australopithecusa s velikim mozgom i tipičnim licem australopithecusa.“

Fred Spoor sa sveučilišta u Londonu našao je nešto neočekivano.

Dr. Fred Spoor: „Organ za ravnotežu nam govori da je ovo stvorenje moglo još manje hodati na dvije noge nego što je to mogao australopithecus. To očito baca nove sumnje na to da je ovaj fosil dosita karika koja nedostaje. Skenerske snimke unutarnjeg uha pokazuju polukružne kanale koji određuju ravnotežu i pokrete. Oni više sliče na kanale kod babuna nego na one kod ljudi. Organ za ravnotežu nalazi se negdje na strani kad otvarate uho. Ako pogledate taj organ, vidite tri vrlo istaknuta polukružna utora koji se po mjerama vrlo razlikuju od ljudskih. Evolucionisti tvrde da je Homo habilis hodao uspravnije od svojih navodnih evolutivnih predaka australopithecusa kao što je čuvena Lucy. Ono što se naziva Homo habilis je nešto štose često viđa u ‘prijelaznim vrstama’ između australopithecusa i Homo erectusa. Bilo je pravo iznenađenje to što sam ja ovdje otkrio jer ono što smo otkrili u većini polukružnih kanala i čitave strukture unutrašnjeg uha nije uopće bilo prijelazni oblik između onoga što zovemo Homo erectus i australopithecus. Za to imam dokaze i od drugih otkrića u istočnoj Africi. Tamošnji znanstvenici otkrili su da su kosti udova ovog stvorenja manje prilagođena za hod na dvije noge i da više sliče na stopala majmuna u odnosu na australopithecusa poput Lucy. Mogli biste reći da su stopala manje evoluirala u odnosu na ono što vidite kod ljudi od onoga što vidimo kod australopithecusa. To ne biste očekivali vidjeti ako vam je želja uredno razdvojiti sve kosti na ovu i onu skupinu. Tradicionalna teorija o evoluciji nastala je tako što navodno postoji neprekidan smijer evoluiranja na čijem se kraju nalazimo mi.“

Dakle, je li Homo habilis stvarno naš predak? Mnogi stručnjaci se slažu u tome da je ovaj čovjekolikomajmunski-čovjek (pračovjek) zapravo mješavina kostiju nekoliko različitih vrsta.

Dr. Marvin Lubenow: „Konačno sam zaključio da je Homo habilis načinjen od najmanje dvije, ako ne i više različitih skupina koje ne pripadaju jedna drugoj. To je bio sklop nekoliko raznolikih tipova životinja. Homo habilis je kaos, a s tim pada u vodu teorija o glavnom prijelaznom razdoblju australopithecusa i Homo erectusa, današnjeg čovjeka.“

Dr. Chris Stringer: „Habilis nije predak današnjeg čovjeka kao što bih rekao i za neandertalca. To ipak ne znači da su to bili čovjekoliki majmuni.“

Dr. Fred Spoor: „Mislim da većina znanstvenika danas shvaća da ono što smo nekad nazivali Homo habilis nije jedna posebna vrsta, već neka vrsta kante za otpatke raznih fosila koji su skupljeni zajedno i koji bi trebali predstavljati prijelaznu vrstu od australopithecusa u Homo erectusa. Sve više ljudi shvaća da je riječ o najmanje dvije vrste, ako ne i više njih.“

Dr. Chris Stringer: „Mislim da je habilis glavni problem buduću da postoje najmanje dvije vrste u njemu i tako sada više nemamo jasan razvitak od habilisa k erectusu.“

HABILIS NEVALJANA KATEGORIJA

Dr. Carl Wieland: „Neke od ovih rekonstrukcija se stvarno temelje na sklepanim fosilnim nalazima. Na primjer, na ovoj koja je nazvana Homo habilis, dijelovi koji su pronađeni su ova tamnija područja a svijetla područja su, vidite na primjer sva ova svijetla područja, za njega nije pronađena niti jedna kost, već je rekonstruirana i uklopljena. I tako mnogi evolucionisti, što nije iznenađenje, nalaze da ne postoji tako nešto kao Homo habilis, i da je to samo fantomski takson, lažna klasifikacija. I mnogi od ovih su vjerojatno Australopiteci koji su jednostavno krivo označeni. I kao što smo već vidjeli, Australopiteci prema radovima samih evolucionista, nisu označeni kao ljudski preci.”

Po zamisli evolucionista, praljudi su potekli od Homo erectusa, uspravnog čovjeka, koji je sljedeći navodni čovjekoliki majmun-čovjek (pračovjek).

Dr. Chris Stringer: “Pojava pravih ljudi u fosilnim ostacima vidi se kod vrste Homo erectus. Ovo je stvorenje imalo krupan mozak i definitivno je znalo izrađivati oruđa od kamena, a tu se po prvi puta u fosilnim ostacima uočava i dokaz da se jedna vrsta počela baviti lovom, a i njezin kostur po svojoj veličini mnogo više podsjeća na ljudski.”

Dr. Marvin Lubenow: “Homo erectus po svim značajkama najviše sliči na čovjeka. Sve što možemo očekivati iz arheoloških nalaza što govori o ljudskim značajkama jesu kamena oruđa koja su pronađena na polovici nalazišta, kontrolirana uporaba vatre u desetini nalazišta, običaju sahranjivanja nađeni na nekim australskim nalazištima, ukrašavanje kostiju crvenožutom bojom, kao i činjenica da je mozak Homo erectusa potpuno u skladu s veličinom današnjeg čovjeka. Tako smo našli prave odlike čovjeka. Kad kažem čovjeka, mislim na potomke ljudi koje je Bog stvorio šestog dana Stvaranja i koju su bili potpuno stvoreni na sliku Božju.”

HOMO ERECTUS PRAVI ČOVJEK

Dr. Sigrid Hartwig-Scherer: “Vjerujem da Homo erectus pripada osnovnom tipu ljudi. On ima potpuno određene ljudske odlike, I to mnogo njih. Te značajke možete staviti zajedno s drugim ljudskim oblicima u jedan osnovni tip. Tako da su to doista bili pravi ljudi.”

Dr. Chris Stringer: “Da. Smatram da je Homo erectus doista čovjek. Nemam poteškoća vjerovati u to. Time što ga nazivamo Homo erectus stavljamo ga u ravninu s čovjekom. On jest čovjek, primitivniji zato što je postojao u ranijem dobu, ali čovjek koji se s vremenom mogao mijenjati. No, u svakom slučaju, erectus jest čovjek.”

Dr. Marvin Lubenow: “Ima, doduše, nekih razlika među kojima je, recimo, deblji luk obrva što ga oni imaju. Ako uzmem u obzir neandertalca, osobno držim da je Homo erectus manja verzija neandertalca.”

Homo erectus se smatra primitivnim pogrbljenim čovjekolikim majmunom-čovjekom. Ali, skenerske snimke Freda Spoora pokazuju da je on hodao kao što mi danas hodamo.

Dr. Fred Spoor: “Ono što smo otkrili kod njega jest da je organ za ravnotežu potpuno isti kao organ kod današnjih ljudi. Oni su imali te uvećane kanale u ušima poput nas. To nije nikakvo iznenađenje jer ako pogledamo cijelo to biće, osobito skelet iz Afrike, jasno je da su ta bića od vrata naniže izgledala poput nas. Vrlo su slična nama, baš kao i njihov organ za ravnotežu. Vjerojatno su imali pokrete kao i mi danas. Bili su profinjeni prilikom trčanja i u svemu što su radili. Stoga je očito pitanje: Što se dogodilo u međuvremenu? Gdje je prijelazno razdoblje? To je ono što je najproblematičnije pitanje.”

Gdje je prijelaz?

Dr. Chris Stringer: “Da, mislim da je Homo erectus zaista čovjek, nemam problema vezano za to. Nazivajući ga Homo erectus svrstali smo ga u rod Homo, on je čovjek. Ali opet, razlike od nas, Homo sapiensa su velike.”

Dr. Carl Wieland: “Zbog njihovog drukčijeg gledišta, evolucionisti će se usredotočiti, pa čak i preuveličavati razlike između erectusa i suvremenog čovjeka. A kreacionisti će se naravno usredotočiti na sličnosti i zato je zanimljivo vidjeti kako se sve više ovih fosila proučava, mišljenja su se promijenila pod utjecajem dokaza, tako da čak i evolucionistički stručnjak dr. Milford Wolpoff, sa Sveučilišta u Michiganu, vjeruje da bi erectusa trebalo preimenovati u Homo sapiensa baš kao što smo mi. Pa čak i oni koji se ne slažu sa Wolpoff-om, vidimo da sve više smatraju, pa čak i po stupnjevanju, da je erectus bio čovjek.”

Nakon prijevare o navodno prvom Englezu, u Engleskoj nisu nađeni nikakvi “čovjekoliki majmuni-ljudi (praljudi)” sve dok novine nisu objavile da je otkriven “Boxgovski čovjek” iz 1986. godine. Među životinjskim fosilima rasutim na obalnoj zaravni blizu mjesta Boxgrove, pronađeni su dijelovi oglodane ljudske nožne kosti. Dr. Mark Roberts, ravnatelj iskopavanja, klasificirao je to otkriće kao Homo heidelbergensis.

Dr. Mark Roberts: “Pored mnoštva arheoloških predmeta i smrskanih kostiju, ono što smo ovdje našli su samo dva dijela ljudskih kostiju, ostatke dviju jedinki. Prvo smo našli kost ljudske noge u mulju, vuk je izglodao obje te kosti, tako da su one vjerojatno ovamo dospjele s nekog drugog mjesta. Potom smo tijekom iskopavanja prošle godine našli dva zuba.”

Tvrdi se da su ovi fosili stari pola milijuna godina, u doba kad su u ovim krajevima živjeli i glodavci koji su danas izumrli.

Dr. Mark Roberts: “Je li riječ o zgrbljenom, dlakavom čovjekolikom majmunu-čovjeku (pračovjeku)? Mislim da je odgovor veoma jasan. Nije. Kad smo razmotrili naše prve analize kostiju, koristeći se kompjuterskom tomografijom, shvatili smo da je riječ o čovjeku koji je za života imao vrlo raznoliku aktivnost. Iz ostataka smo uspjeli vidjeti da je riječ o krupnom pojedincu. Zato smo i pretpostavili da je to bio čovjek, samo na osnovi čiste veličine njegovih kostiju i moguće je da je on bio prilično taman. Ali, pogrbljen? Ne, uopće nije bio pogrbljen. Riječ je o tjelesno jakoj osobi. Takva bića bi već bila pri vrhu zamišljenog evolucijskog drveta, smatrali bismo ih završnicom životinjske hijerarhije. Dlakavi? Moguće je da su bili pomalo dlakavi, ali pogrbljeni ne.”

BOXGROVSKI ČOVJEK PRAVI ČOVJEK

Prvi “čovjekoliki majmun-čovjek (pračovjek)” koji je otkriven bio je neandertalski čovjek koji je opisan kao pogrbljen, dlakav, zvijer s toljagom u ruci. Kako je tijekom godina otkrivano sve više kostura, uvidjelo se da je neandertalac doista čovjek s mozgom koji je veći od našeg i čovjek profinjene kulture.

Dr. Chris Stringer: “Ti su ljudi imali ovaj dvostruki luk obrva iznad očiju. To je vrlo dojmljiva značajka i podrazumijevalo se da su se ispod tog jakog luka nalazile oči. Brada doslovno ne bi postojala. Sredina lica bila bi izvučena. Tijelo tih bića trebalo bi biti kratko i široko s dosta mišića. Ovdje vidimo repliku neandertalskog čovjeka iz La Ferrassie u Francuskoj. Mozak tog čovjeka je vrlo velik, veći od prosječnog mozga današnjih ljudi, s karakterističnim dvolučnim obrvama neandertalca, velikim nosom i prednjim zubima. Tijelom okruglog oblika jasno možemo vidjeti da je riječ o čovjeku koji hoda uspravno, nema povijena koljena, a ruke mu se ne vuku po zemlji.”

Prvi “pračovjek” koji je otkriven je bio Neandertalski čovjek. Okarakteriziran kao priglupi, dlakavi brutalni korisnik toljage. S godinama kako se otkrivalo sve više kostura, pokazalo se da su neandertalci bili pravi ljudi. Sa većim mozgovima od našeg i profinjenom kulturom.

Dr. Carl Wieland: “Znate zaprepašćujuće je nabrojati sve činjenice vezane za neandertalce koje jasno pokazuju da su bili u potpunosti ljudi. Na primjer, pokazalo se da su pravili drvene konstrukcije za stanovanje, koje se prekrivali sa životinjskom kožom. I pronašli su 5 različitih muzičkih instrumenata, i da su trgovali nakitom, da su gradili složene konstrukcije 1.5 kilometra ispod zemlje. Pronašli su drvena koplja, fino izbalansirana kao današnja bacačka sredstva. Ako pogledate ove računalne rekonstrukcije, koje su također objavljene u National Geographicu, od pravih lubanja, bez uobičajenih dodataka koji ih čine dlakavima ili majmunolikima, koristeći samo suvremene forenzičke metode, evo kako su onda mogli izgledati. Baš kao ljudi, ljudi iz susjedstva.”

NEANDERTALAC PRAVI ČOVJEK

(O činjenicama vezanim uz “neandertalskog” čovjeka koje se zadivljujuće slažu s izvještajima iz biblijske Knjige Postanka, pogledajte video “Forenzički stručnjak svjedoči: Fosili neandertalskog čovjeka upućuju na točnost Knjige Postanka“.)

Richard Milton: “Ono što se događalo sa svakim slučajem je to da nakon što su osvanule naslovnice, nakon objave otkrića, ozbiljni istraživači bi proučili nalaze i pronašli bi da je pronađeni fosil ili izumrli majmun, ili izumrli čovjek.”

Postoje sporovi i zbunjenost vezani za odljeve lubanja konstruirane od komadića kostiju. Neki evolucionisti su sami uvjereni da australopiteci nisu ljudski preci.

AUSTRALOPITHECUS Izumrli majmun

Lucy je samo izumrli majmun.

HOMO HABILIS Mješavina izumrlih majmuna

Mnogi stručnjaci prepoznaju da je Homo habilis “kanta za otpatke” raznih vrsta, a ne važeća kategorija.

A evolucionisti se slažu s kreacionistima da su Homo erectus, zajedno sa ostalim drevnim ljudskim oblicima, izumrle varijacije pravih ljudi.

Pa, gdje li su onda naši “praljudski” preci?

Ne postoji jasna progresija od ranog čovjekolikog majmuna prema suvremenom čovjeku, ali oni ne postavljaju pitanja o pretpostavci da se evolucija ipak nekako dogodila.

Paleoantropolozi koji izučavaju ljudske fosile mogu dovesti svoju karijeru u pitanje kao i svoj znanstveni rad ako ne prihvate službeni evolucionistički model o porijeklu čovjeka.

Jedan stručnjak o ljudskim fosilima na münchenskom sveučilištu usudio se ne složiti se sa službenim tumačenjima.

Dr. Sigrid Hartwig-Scherer: “Okvir mog znanstvenog rada jest ono što je zapisano u Bibliji. Ja vjerujem da je Bog stvorio osnovne tipove života koji su kasnije doživjeli raznolikost kad su živa bića ponovno nastanjivala Zemlju.“

Kreacionisti vjeruju da ljudski fosili pripadaju ranim potomcima Noine obitelji od kojih su mnogi bili špiljski ljudi koji su pokušavali preživjeti u neprijateljskom svijetu.

Adam i Eva  Noa i obitelj  Potop  Babel  Sve suvremene ljudske rase

Dr. Sigrid Hartwig-Scherer: „Imamo sukcesiju formi. U ‘pliocenskom’ dobu došlo je do australopitečke radijacije, tako da su ova bića naselila cijeli istok i jug afričkog kontinenta. Potom su došli ljudi, a nakon nekog vremena su se proširili na cijelu Europu i Aziju, tako da je došlo do migracijskih valova koji su manje-više prekrili cijeli stari svijet.“

Fosilna sekvenca  Majmuni prvi zatrpani

Migracije životinja bile su brže od migracija ljudi tako da se fosili čovjekolikih majmuna uglavnom nalaze ispod najstarijih ljudskih fosila.

Prema kreacionističkom modelu, zemljopisni raspored stvorenja koja sliče na čovjekolike majmune nastao je zbog migracija koje su se dogodile nakon Velikog Potopa. Svijet se tada našao u vrlo teškim uvjetima, a to se često pogrešno tumači kao evolutivna progresija. Hipotetičko vjerovanje evolucionista predstavlja se kao ništa drugo do opće prihvaćena stvar, iako postoji veliko neslaganje među stručnjacima o tome što je sve proizašlo iz problema prilikom slaganja lubanja i dijelova skeleta. Pritom su se koristili samo neki sićušni dijelovi i sićušne kosti, pa je mogućnost pogreške bila velika.

Neki evolucionisti su uvjereni da australopithecusi nisu ljudski preci, Lucy je samo izumrli majmun.

Mnogi stručnjaci smatraju kako je Homo habilis zbirka ostataka različitih životinjskih vrsta, a nikako nešto što bi se trebalo razmatrati sa znanstvenom ozbiljnošću.

I evolucionisti i kreacionisti slažu se da su Homo erectus kao i drugi drevni ljudski oblici različite inačice pravog čovjeka.

Gdje li su onda čovjekoliki majmuni-ljudi (praljudi), naši navodni preci?

Neki evolucionisti kažu da su ih otkrili, drugi sumnjaju u to, ali svi i dalje vjeruju da je čovjekoliki majmun-čovjek (pračovjek) postojao i da će ga jednoga dana otkriti. Kreacionisti kažu da evolucionisti nisu pronašli takvo stvorenje i da nikada neće ni pronaći iz jednostavnog razloga – takva stvorenja nikad nisu postojala. Mi ljudi načinjeni smo po Božjem obličju.

SviSuOniPotomciAdamaiEveiNoineObitelji

Vezani članci