nacija.hr

Otisak Stvaranja 2: Kamenje svjedoči

Svi vjerni katolici, počevši od otaca i naučitelja Katoličke Crkve, vjerovali su u povijesnu pouzdanost izvještaja o Stvaranju i globalnom Potopu iz Knjige Postanka. No, ultraliberalni teolozi na fakultetima i kroz medije zadnjih par desetljeća marljivo rade na tome da uvjere sve ljude kako Biblija nema uporište u povijesnim činjenicama. Ali, zanimljivo, kada se čini da će takvi teolozi uspjeti ugušiti teološke istine, tada neočekivano s područja znanosti ispliva potvrda za točnost Biblije. Kako Isus reče – kada učenici ušute, kamenje će vikati.

Tekst: Ivan Rusarin

Svi vjerni katolici, počevši od otaca i naučitelja Katoličke Crkve, vjerovali su u povijesnu pouzdanost izvještaja o Stvaranju i globalnom Potopu iz Knjige Postanka. No, ultraliberalni teolozi na fakultetima i kroz medije zadnjih par desetljeća marljivo rade na tome da uvjere sve ljude kako Biblija nema uporište u povijesnim činjenicama. Ali, zanimljivo, kada se čini da će takvi teolozi uspjeti ugušiti teološke istine, tada neočekivano s područja znanosti ispliva potvrda za točnost Biblije. Kako Isus reče – kada učenici ušute, kamenje će vikati.

U najdubljem bušenju Zemljine kore ikada izvršenom (dubine preko 12,2 km), evolucionisti su očekivali da će biti otkriven bazalt, ali neočekivano, na iznenađenje svih, otkriven je granit.

Nastanak te vrste granita, osnovne stijene naših kontinenata i središnje masa mnogih planina, kao što smo već rekli, oduvijek je bio nepoznanica jer se nigdje u prirodi ne može vidjeti njegov nastanak, a ne može ga se proizvesti niti u laboratoriju. Već desetljećima na vrhunskim simpozijima evolucionistički geolozi otvoreno priznaju da ne znaju objasniti porijeklo granita.

Usprkos tome, doslovno bez ikakvih dokaza, javnosti je prezentirana priča da je granit nastao polaganim hlađenjem usijane lave tijekom više milijuna godina. Zato, mnogi ljudi kada pomisle na nastanak našeg planeta, odmah zamišljaju usijani, kaotični planet koji se milijunima godina polako hladi. No, dr. Robert Gentry je u tzv. predkambrijskom granitu otkrio radioaureole polonija koji se raspada za samo u par minuta, a to svjedoči da je granit, osnovna stijena naših kontinenata, nastao i očvrsnuo gotovo trenutačno, unutar tih par minuta, inače aureole polonija ne bi mogle ostati. Za hipoteze evolucionista po kojima su graniti nastali ili kristalizacijom na velikim dubinama sporim hlađenjem ili rekristalizacijom ranije postojećih, duboko zatrpanih sedimentnih stijena – nema niti jednog izravnog dokaza.

Bajka

Za tzv. predkambrijski granit nema apsolutno nikakvih dokaza da je to magmatska stijena koja se hladila milijunima godina. Geolog dr. Andrew Snelling, 2008. godine, piše da mi danas ne vidimo nastajanje granita, te da u zadnjih desetak godina već i neki evolucionistički geolozi, autoriteti u istraživanju granita, otvoreno priznaju da formiranje granita nije trebalo milijune godina (npr. Petford 2000., Clemens 2005.), te da rezultati upućuju na vrlo brze, dinamične procese.

Dakle, ono što je Gentry otkrio u potpunoj je suprotnosti s evolucionističkim tumačenjem o navodnom postupnom hlađenju kroz milijune godina, a u isto vrijeme potpuno je u skladu sa biblijskim izvještajem o stvaranju u Knjizi Postanka koji govori o trenutačnom stvaranju Zemlje. Dr. Bruce Holman, profesor kemije na koledžu u Wisconsinu, tvrdi: „Svaki scenarij o nastanku Zemlje mora objasniti kako su se formirale aureole polonija u granitu.“ No, evolucionisti to ne uspijevaju objasniti.

Rezultati istraživanja dr. Gentrya stoje u vodećim znanstvenim časopisima već 25 godina i nitko ih nije uspio osporiti. Evolucionisti nisu uzvratili objavljivanjem svojih otkrića u tim vodećim znanstvenim časopisima u kojima su se pojavili Gentryevi izvještaji. Da imaju čvrste dokaze protiv Gentryevih zaključaka, evolucionisti bi brzo ispunili stranice znanstvenih časopisa pobijajući dokaze o Stvaranju. Tvrdnje nekih da su u granitu navodno pronađeni fosili, što bi značilo da to nisu izvorno stvorene stijene već naknadno nataložene, dr. Gentry je 2002. godine provjerio osobno proučavajući sve lokalitete koji su u vezi toga spomenuti. Za jedne je utvrdio da se uopće ne radi o fosilima, a drugi su ležali na granitu, a ne u njemu, što znači da su naknadno nataloženi na izvorni granit stvoren u Tjednu Stvaranja.

Otkrića o radioaureolama otkrivaju ono što je dugo bila dobro čuvana tajna u znanosti. Stvarajući hipotezu o Zemlji koja se razvija milijardama godina, evolucionisti su počinili veliku pogrešku pretpostavkom da se taj granit stvara prirodno, a da prethodno nisu imali čvrste znanstvene dokaze koji će potkrijepiti tu pretpostavku. Ipak, nešto se neobično dogodilo kada su te stijene nastale, nešto što se protivi svim fizičkim zakonima koje sada promatramo. Dokaz je zadržan u toj vrsti granita.

GentryVelika

Gentry kaže da pod mikroskopom možemo vidjeti mali misterij Božjeg Stvaranja, radioaureole polonija. One su tajna samo onima koji vjeruju u ideju o Zemlji čija starost navodno obuhvaća navodne milijarde godina. Onima koji žele razmotriti biblijski prikaz o nedavnom, brzom Stvaranju, te su radioaureole potpuno shvatljive. Uklapaju se u biblijsku sliku, jer su pronađene u stijenama koje su, po svemu sudeći, stvorene na samom početku Tjedna Stvaranja. Svijest o posljedicama ovih otkrića očito uznemirava evolucioniste.

Raphael Kazmann, profesor sa Louisiana State University, iako evolucionist, bio je potaknut da iskreno napiše dr. Gentryu: „Dragi dr. Gentry…Vaši rezultati će dovesti u nevolju inženjere rudarstva, geofizike i hidrogeologije. Udarac geološkoj znanosti mogućim mijenjanjem prihvaćenih stavova o trajanju geološkog vremena osjećat će se dugo. Vi i vaši kolege ste nas zadužili vašim požrtvovnim promatranjima, pažljivo sročenim u vašem radu, i hrabrošću koju ste pokazali objavljujući dokaze koji se protive konvencionalnoj mudrosti u geološkoj profesiji…moje pohvale za krajnje dobro urađen težak posao…Jasno je da ste vi i vaši suradnici otkrili fundamentalne informacije koje će biti teško, ako ne i nemoguće, uključiti u prihvaćene, uniformističko – evolucijske sheme.“

TV prilog o ovom zadivljujućem otkriću:

Koliko polonijeve aureole u granitu zapravo uznemiruju evolucionističke autoritete svjedoči i pismo već spomenutog vrhunskog evolucionističkog autoriteta, dr. Brenta Dalrymplea, koji na suđenju nije uspio osporiti zaključke dr. Gentrya. To je pismo Dalrymple, 1995. godine, zabrinut poslao svim članovima Američke geološke unije, napisavši: „Dragi kolege geolozi…Pokret [misli na znanstveni koncept kreacionizma] počinje utjecati na neka predavanja na koledžima, također, kada članovi ‘Klubova Postanka’ ulaze u učionice s pitanjima ometajućim i teškim za odgovoriti. Kako biste vi odgovorili studentu koji tvrdi da prisutnost polonijevih aureola u granitu pokazuje da je granit formiran trenutačno, tj. posebno stvoren?“

Zbog ovoga problema niže rangirani evolucionisti prihvaćaju bilo kakva tumačenja, koliko god bila amaterska i nerealna, samo da stvore privid da su našli odgovor te da tako pokušaju izbjeći za njih neugodno priznanje o očitoj maloj starosti Zemlje koja im pobija priču o milijunima godina dugoj geološkoj povijesti koju trebaju da bi spasili hipotezu evolucije. Dr. Gentry na Međunarodnom katoličkom simpoziju o Stvaranju, 2002. godine u Rimu, zaključuje: „Misterij polonijevih aureola tiho nastavlja uznemiravati dok niti jedno znanstveno pobijanje ne nadolazi.“

Polonij ili radon? Dr. Gentry u pravu: Polonij!

Naime, evolucionisti su od neugodnosti polonijevih aureola pokušali pobjeći hipotezama vatrogasca (!) Wakefielda i Collinsa, te osobito onom još jednog amatera – Brawleya (iz 1992.) koju je pokušao ponovno promovirati Bailleul, a koji su pokušali s tvrdnjom da to možda nisu radioaureole polonija već radona, a treba od pola do jedne milijarde alfa emisija da bi se proizveo svaki prsten u radioaureoli. Problem je što su njihovi tekstovi obmanjivo pisani tako da prosječan čitatelj stječe dojam da oni govore o dokazanom modelu, no čak i bolje upućeni evolucionisti priznaju da ta priča nikada nije dokazana eksperimentom, te je nisu željeli objaviti čak niti evolucionistički stručni časopisi kao što su Nature, Science i drugi u kojima je o svojim otkrićima objavljivao dr. Gentry, tako da je uglavnom potežu oni koji nisu poučeni kako razlučiti hipotezu od činjenica. Jedini mediji koji su željeli objaviti takve znanstveno nerealne priče jesu ekstremna ateistička stranica TalkOrigins i par s njom povezanih stranica, te jedan evolucionistički časopis za edukaciju. Collins je obmanjivo tvrdio da je ispitao sve granite koje je ispitao Gentry, a s obzirom na prirodu posla i svjetsku klasu instituta u kojemu je dr. Gentry vršio istraživanja, zna se da Collins nikako nije mogao doći do svih granita koje je imao dr. Gentry. Dr. Walt Brown kaže da Collinsovom mutnom objašnjenju manjkaju detalji i mehanizmi, a ostavlja mnoga pitanja neriješenima. Brawleyeva priča je nevaljana jer je radon kemijski inertan i on se ne koncentrira u radiocentre da tamo počiva tako dugo dok se ne pojave svih pola milijarde do milijardu alfa emisija, tj. on ne ostaje dovoljno dugo da se formira prava radioaureola. Polonij pak pokazuje odliku brze proizvodnje radioaureola.

Svi dokazi, osobito oni dr. Snellinga i njegove ekipe iz 2008./2009., potvrđuju da ih je dr. Gentry točno identificirao kao polonijeve. Gentry i Snelling su znanstvenici koji su istražili daleko veći broj tih uzoraka od bilo koga drugoga u svijetu. Evolucionističko-uniformističke hipoteze kojima pokušavaju osporiti očito vrlo brzo stvaranje granita pokazale su se neuspješnima, te granit za evolucioniste i dalje ostaje misterij, a daje snažnu potporu biblijskoj kronologiji.

Unutar Knjige Postanka 1-11

Fizičari, geolozi i geofizičari iz RATE skupine, nedavno su detaljno istraživali granite i radioaureole u njima. Član skupine, dr. Larry Vardiman, 2008. godine iznio je rezultate po kojima se vidi da su i uranijeve i polonijeve aureole nastale ekstremno brzo u ohlađenoj stijeni, te da je morao biti protok tekućine kroz već formiranu stijenu koja bi odmaknula polonijeve aureole od uranija i tada se polonij raspao i oblikovao aureolu i sve to u kratkom roku. Sve upućuje na to da je radioaktivni raspad u prošlosti bio puno brži nego danas (suprotno od uniformizma u koji vjeruju evolucionisti koji tvrdi da se sve oduvijek odvijalo sporo kao danas). Jedno od rješenja navodnog problema velike topline koji bi se proizveo ubrzanim raspadom, čitajte u knjizi dr. Walt Browna ‘In the beginning’ ovdje.

Uranijeve i polonijeve radioaureole formirane su istovremeno, tako da nešto za što se prema današnjim stopama raspada vjeruje da bi moralo trajati milijunima godina, odigralo se u najviše nekoliko dana. Transport se dogodio hidrotermalnim fluidom (vrelom podzemnom vodom koja je izbijala u Potopu) čime se polonij odvojio od roditeljskog uranija-238. Po onome što se vidi, nastanak granita, brzo hlađenje, protok tekućine i formiranje radioaureola, odigralo se u vremenu kraćem od godinu dana. Dr.Vardiman tvrdi da se brzo formiranje polonijevih aureola očito dogodilo i tijekom stvaranja Zemlje i tijekom globalnog potopa jer ih imaju i stijene koje su očito pretpotopne, ali i one koje su nastale u Potopu.

RATE skupina je svoja istraživanja i zaključke prezentirala i na kongresu Američke geofizičke unije (vidi ovdje i ovdje) gdje su većinom bili nazočni evolucionisti koji su pokazali veliko zanimanje za otkrića RATE skupine. Neki od evolucionista koji se bave geokronologijom posjetili su institut RATE skupine i bili su iznenađeni visokom razinom kvalitete rada RATE skupine i otvoreno su priznali da nemaju odgovarajuće tumačenje za ova otkrića u okviru svoje vjere u milijarde godina navodnog trajanja geološke povijesti Zemlje. Dr. Vardiman kaže da su nakon tog susreta i neki evolucionistički instituti počeli istraživati temu ubrzanog raspada jer ih je to ozbiljno zainteresiralo zbog moguće ekonomske i ekološke koristi.

Stvarnost

Bez obzira jesu li polonijeve aureole nastale samo u Tjednu Stvaranja ili pak i u Tjednu Stvaranja i u Potopu, činjenica jest da njihovo postojanje snažno svjedoči u prilog iznimno brzih procesa i točnosti biblijske kronologije koja svjedoči o Zemlji staroj manje od 10.000 godina, upravo kako su čvrsto držali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

 

Vezani članci