nacija.hr

“Pružite mir jedni drugima!” Crkveni dokumenti

“Pružite mir jedni drugima!”

OKRUŽNICA O ZNAČENJU PRUŽANJA MIRA U MISI

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata

1. »Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem« (1), riječi su kojima Isus svojim učenicima, okupljenima u dvorani Posljednje večere, prije svoje muke obećava dar mira, da bi u njih ulio radosnu sigurnost u njegovu trajnu prisutnost. Nakon svoga uskrsnuća Gospodin ostvaruje svoje obećanje uprisutnjujući se među njima na mjestu gdje se nalažahu u strahu od Židova, govoreći: »Mir vama!« (2). Kao plod otkupljenja, koji je Krist svojom smrću i uskrsnućem donio svijetu, mir je dar koji Uskrsli nastavlja još i danas darivati svojoj Crkvi, okupljenoj na slavlje euharistije, da bi ga svjedočila u svakodnevnome životu.

2. U rimskoj liturgijskoj tradiciji pružanje mira smješteno je prije pričesti, sa svojim specifičnim značenjem. Ono svoj oslonac pronalazi u euharistijskome razmatranju vazmenoga otajstva – drukčije nego što to čine druge liturgijske obitelji koje se nadahnjuju na odlomku Matejeva Evanđelja (usp. Mt 5, 23) – nudeći se kao »vazmeni poljubac« uskrsloga Krista prisutnoga na oltaru. (3) Obredi koji pripravljaju na pričest tvore jasno artikuliranu cjelinu unutar koje svaki element ima vlastitu vrijednost te pridonosi cjelovitomu smislu obrednoga slijeda koji smjera prema sakramentalnomu udioništvu u slavljenome otajstvu. Pružanje mira pronalazi, dakle, svoje mjesto između molitve »Oče naš« – s kojom se povezuje preko embolizma koji pripravlja za samu gestu mira – i lomljenja kruha – za vrijeme kojega se zaziva Jaganjca Božjega da nam daruje svoj mir. Tom gestom, koja »ima zadaću očitovati mir, zajedništvo i ljubav« (4), Crkva »zaziva mir i jedinstvo za samu sebe i za cijelu ljudsku obitelj, a vjernici izražavaju eklezijalno zajedništvo i uzajamnu ljubav, prije nego se pričeste na Sakramentu« (5), to jest na Tijelu Krista Gospodina.

3. U postsinodskoj apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis papa Benedikt XVI. povjerio je ovoj Kongregaciji zadaću razmotriti problematiku glede pružanja mira (6), kako bi se očuvao duh svetosti euharistijskoga slavlja i smisao otajstva u trenutku sakramentalne pričesti: »Euharistija je po svojoj naravi sakrament mira. Ta dimenzija euharistijskoga otajstva unutar euharistijskoga slavlja pronalazi specifičan izraz u obredu pružanja mira. Radi se, bez sumnje, o znaku velike vrijednosti (usp. Iv 14, 27). U naše vrijeme, bremenito zastrašujućim sukobima, ovaj znak, također s gledišta općega razumijevanja, poprima posebnu važnost, jer Crkva sve više posvješćuje svoju zadaću da moli od Gospodina dar mira i jedinstva za sebe i za cijelu ljudsku obitelj. […] Polazeći od toga, razumijeva se intenzivnost kojom se obred mira počesto doživljava u liturgijskome slavlju. U tome smislu, za vrijeme Biskupske sinode razmatrana je potreba oblikovanja te geste, koja može poprimiti prenaglašenu važnost, stvarajući stanovite oblike pomutnje među vjernicima i to upravo prije same pričesti. Dobro je napomenuti da odmjerenost, koja je nužna da se očuva pravi duh slavlja, ne oduzima ništa uzvišenomu značenju same geste ako, na primjer, mir međusobno pružaju samo osobe koje stoje jedna pored druge.« (7)

4. Papa Benedikt XVI., osim što je rasvijetlio pravi smisao obreda i samoga znaka mira, razjasnio je također njihovu vrijednost u smislu doprinosa kršćana da svojom molitvom i svjedočenjem ublaže najdublje tjeskobe i nemire suvremenoga društva. Zbog svega toga, on je ponovio svoj poziv da se poduzme briga o ovome obredu te da se ova liturgijska gesta vrši s vjerničkim osjećajem i odmjereno.

5. Ovaj se Dikasterij, na nalog prvosvećenika Benedikta XVI., već u svibnju 2008. obratio Biskupskim konferencijama tražeći njihova mišljenja o pitanju zadržavanja pružanja mira prije pričesti, gdje se sada nalazi, ili o njegovu premještanju u neki drugi trenutak slavlja, a s ciljem da se omogući njegovo bolje razumijevanje i vršenje. Nakon iscrpnoga razmišljanja, prosuđeno je shodnim sačuvati u rimskoj liturgiji obred mira na njegovu tradicionalnome mjestu i ne unositi ustrojbene promjene u Rimski misal. Ovdje je ponuđeno nekoliko praktičnih uputa s ciljem da se bolje izrazi smisao pružanja mira te da se ublaže oni oblici u kojima se zamjećuje pretjeranost i koji izazivaju pomutnju u liturgijskoj zajednici prije pričesti.

6. Tema o kojoj je riječ iznimno je važna. Ako vjernici ne razumijevaju i obrednim gestama ne pokazuju da žive ispravno značenje obreda mira, oslabljuje se kršćanski smisao mira i zanemaruje se njihovo plodonosno udioništvo u euharistiji. Stoga, uz prethodne misli koje mogu oblikovati jezgru prikladne kateheze i kojoj mogu pružiti izvrsna usmjerenja, razboritoj prosudbi Biskupskih konferencija nudi se nekoliko praktičnih poticaja:

a) Neka se osobito pojasni da obred mira već u sebi nosi duboko značenje molitve i pružanja mira u kontekstu euharistije. Ispravan načiN pružanja mira među sudionicima na misi obogaćuje značenje i nudi izražajnost samomu obredu. Stoga je sasvim ispravno tvrditi da nije riječ o nekome »mehaničkom« pozivu na međusobno pružanje znaka mira. Ako se predmnijeva da on, zbog nekih konkretnih okolnosti, neće biti učinjen na prikladan način ili se pak prosudi da je pedagoški opravdano ne vršiti ga, može ga se ispustiti, a katkada treba biti ispušten. Neka se ne zaboravi da rubrika u Misalu određuje: »Zatim, ako je zgodno (pro opportunitate), svećenik ili đakon doda: Pružite mir jedni drugima.«(8)

b) Na temelju ovih razmišljanja može se savjetovati da, na primjer, u prigodi objavljivanja prijevoda trećega tipskoga izdanja Rimskoga misala u pojedinoj zemlji ili kada budu objavljena nova izdanja toga Misala, biskupske konferencije razmotre postoji li potreba za promjenom načina pružanja mira od onoga načina koji je u svoje vrijeme uveden. Na primjer, ondje gdje se posegnulo za nekim ‘obiteljskim’ i svjetovnim gestama pozdrava, nakon iskustva iz protekloga vremena, oni bi mogli biti zamijenjeni drugim specifičnim gestama.

c) U svakome slučaju, bit će potrebno u trenutku pružanja mira bez odgađanja izbjegavati neke ZLOPORABE, kao što su:

− uvođenje »pjesme za mir« koja ne postoji u rimskome obredu;(9) 


− odlaženje vjernika s njihovoga mjesta radi međusobnoga pružanja mira; 


− udaljavanje svećenika od oltara da bi pružio mir nekomu od vjernika; 


− praksa da u nekim prigodama, kao što su slavlje Vazma i Gospodinova rođenja, ili u obrednim slavljima, kao što su: krštenje, prva pričest, potvrda, ženidba, ređenja, redovnička zavjetovanja i sprovod, pružanje mira postane prilika za izražavanje čestitaka, želja ili sućuti među prisutnima.(10)

Jednako se pozivaju sve biskupske konferencije da prirede liturgijske kateheze o značenju obreda mira u rimskoj liturgiji i o njegovu ispravnome vršenju u slavlju svete mise. U tu svrhu Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata prilaže ovoj Okružnici nekoliko poticaja.

7. Tijesan suodnos između zakona moljenja (lex orandi) i zakona vjerovanja (lex credendi) treba se, bez sumnje, protegnuti i na zakon življenja (lex vivendi). Postignuće zdrave zauzetosti katolikâ u izgradnji pravednijega i mirom ispunjenijega svijeta nije moguće očekivati bez nastojanja oko produbljenoga razumijevanja kršćanskoga značenja mira, a to velikim dijelom ovisi o ozbiljnosti kojom naše partikularne Crkve primaju i zazivaju dar mira i izražavaju ga u liturgijskome slavlju. Zahtijevamo i pozivamo na zauzetost glede ovih pitanja, jer o tome ovisi kakvoća našega sudjelovanja u euharistiji i djelotvornost naše ubrojenosti među one koji su, kako je to izrečeno u blaženstvima, tvorci mira.(11)

8. Na kraju ovih razjašnjenja, potiče se biskupe i, pod njihovim vodstvom, prezbitere, da vrjednuju i produbljuju duhovno značenje obreda mira u slavlju svete mise, u vlastitoj liturgijskoj i duhovnoj formaciji ter u prikladnoj katehezi vjernikâ. Krist je naš mir (12), onaj božanski mir, naviješten po prorocima i anđelima, i koji je On svojim vazmenim otajstvom donio na svijet. Taj mir uskrsloga Gospodina zazivamo, naviještamo i širimo na slavlju također s pomoću jedne ljudske geste, uzdignute na razinu svetoga znaka.

Sveti Otac Franjo, dana 7. lipnja 2014., odobrio je i potvrdio sve što je sadržano u ovome Okružnom pismu, koje je pripravila Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, ter naredio njegovo objavljivanje.

Iz sjedišta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata,

na svetkovinu Pedesetnice, 8. lipnja 2014.

Antonio kard. Cañizares Llovera, pročelnik (v.r.) 


† Arthur Roche, nadbiskup tajnik (v.r.)


BILJEŠKE:

1) Iv 14,27.
2) Usp. Iv 20,19-23.
3) Usp. Missale Romanum ex decreto SS. Concilii Tridentini restitutum Summorum Pontificum cura recognitum, Editio typica, 1962, Ritus servandus, X, 3.
4) Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Uputa Redemptionis sacramentum, 25. ožujka 2004., br. 71.; [AAS 96 (2004.) 571.].
5) Usp. Missale Romanum, ex decreto sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum, auctoritate Pauli Pp. VI promuglatum, Ioannis Pauli Pp. II cura recognitum, treće tipsko izdanje, 20. travnja 2000., 
Typis Vaticanis, ponovljeno i dopunjeno izdanje 2008., Opća uredba Rimskoga misala, br. 82. Usp. Benedikt XVI., Postsinodska apostolska pobudnica ‘Sacramentum caritatis’, 22. veljače 2007., br. 49.; [AAS 99 (2007.) 143.].
6) Usp. Benedikt XVI., Postsinodska pobudnica ‘Sacramentum caritatis’, 22. veljače 2007., br. 49., bilj. br. 150.; [AAS 99 (2007.) 143.].
7) Benedikt XVI., Postsinodska pobudnica ‘Sacramentum caritatis’, br. 49.; [AAS 99 (2007.) 143.].
8) Missale Romanum, Ordo Missae, br. 128.
9) U rimskome obredu nije predviđena nikakva pjesma za obred mira, jer je određeno vrlo kratko vrijeme za pružanje mira i to samo među vjernicima koji stoje jedan pored drugoga. Pjesma za mir, pak, zahtijeva znatno duže vrijeme za međusobno pružanje mira.
10) Usp. Opća uredba rimskoga misala, br. 82.: »Priliči da svatko pruži mir samo onima koji stoje pored njega, na odmjeren način«; br. 154: »Svećenik može dati mir poslužiteljima, ostajući uvijek u prezbiteriju, kako ne bi narušavao slavlje. Na isti način neka postupi ako, iz nekoga opravdanoga razloga, želi pružiti mir nekima od vjernika«; Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Uputa ‘Redemptionis sacramentum’, 25. ožujka 2004., br. 72.; [AAS 96 (2004.) 572.].
11) Usp. Mt 5,9ss. 
12) Usp. Ef 2,14.

www.zupa-kompolje.hr

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci