nacija.hr

Strateški položaj Republike Hrvatske i hrvatskog naroda te korištenje tog položaja u ostvarivanju postavljenih ciljeva

Tekst: Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Položaj neke zemlje i naroda je datost koja je vidljiva na zemljovidu. Ta datost može pomoći sigurnosti i razvoju, ali i izazivati stalna sukobljavanja te ometati i onemogućavati razvoj svih potencijala. Republika Hrvatska ima upravo takav položaj, a možemo reći i susjede, koji su uočavali, uočavaju i ubuduće će uočavati, vrjednovati i u skladu s tim postupati prema Republici Hrvatskoj i Hrvatima, koji su smješteni na svom povijesnom prostoru od Jadrana do Drave, od Dunava i Drine pa sve do Dragonje u Istri. Taj i takav položaj hrvatskog naroda, te Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (gdje bi i Hrvati trebali biti suvereni) određivao je, određuje i ubuduće će određivati hrvatsku politiku u cjelini i politiku Republike Hrvatske.

U pojedinim dijelovima naprijed navedenog, povijesnog i etničkog prostora hrvatskog naroda, Hrvata je nestalo, u pojedinim su znatna ili neznatna manjina, relativna ili apsolutna većina, dok u nekima i nema značajnije prisutnosti drugih naroda. Politika Republike Hrvatske hoće-neće mora voditi računa o ovom hrvatskom etničkom prostoru i jačanju utjecaja hrvatskog naroda i Republike Hrvatske kao države na tom prostoru. Valja naglasiti da je ovaj prostor u geopolitičkom smislu jedinstven i njegova sudbina je usko povezana. Stoga je za politiku Republike Hrvatske izuzetno važna stabilnost ovog prostora, a osobito prostora Bosne i Hercegovine. Politika Republike Hrvatske ne smije bježati od svoje odgovornosti za Hrvate na području BiH i za razvoj hrvatskog naroda na cijelom tom prostoru.

Prostor na kojem obitavamo poznat je i kao prva vrata Euroazije. Zbog strateške važnosti ovog prostora velike sile nastoje na ovaj ili onaj način vladati tim prostorom ili barem imati svoj utjecaj. Republika Hrvatska se treba pokazati kao stabilna država kako bi bila pouzdan i odlučan čimbenik na cjelokupnom prostoru današnje Hrvatske i BiH, te kako bi snažno i pozitivno utjecala na susjedni balkanski prostor te na ostale susjede. Položaj Republike Hrvatske je takav da „grli“ BiH. Takva bi morala biti i hrvatska politika. Ona je do sada bila nejasna, neodlučna, pa čak i usmjerena protiv Hrvatske države i naroda u cjelini. Ovo “grljenje” ne shvaćam u nekom naivno-dobrohotnom emotivnom odnosu, nego u smislu stalne svijesti i brige što se tamo događa, a osobito što se tamo događa s hrvatskim narodom. Apsurdno je da je upravo politika Republike Hrvatske najčešće u sukobu s hrvatskim nacionalnim interesima. Ona je, osobito zadnjih petnaestak godina, pokazivala znakove srama što su Hrvati BiH uopće Hrvati. Gotovo je već postala tradicija da Republika Hrvatska ima bolje odnose s muslimanskom politikom i političarima nego s predstavnicima hrvatskog naroda. Jednostavno je došlo s jedne strane do zahlađenja hrvatsko-hrvatske politike, dok je s druge strane došlo do otriježnjenja hrvatske politike u BIH prema Republici Hrvatskoj. Hrvatska politika ne zna ni što bi s Republikom Srpskom.

Politika Republike Hrvatske jednostavno mora tražiti i naći odgovore na ova pitanja. Ona, u bitnim odrednicama, mora biti jedinstvena. Bez obzira na daljnji razvoj politika na ovom prostoru, u geostrateškom i geopolitičkom smislu, prostor Hrvatske i BiH će ostati jedinstven. Točno je da je za Republiku Hrvatsku važno da Srbija ne prijeđe Drinu. Također ne bi bilo dobro osnivanje muslimanske države na ovim prostorima. No, za Republiku Hrvatsku bi bilo najpogubnije da nestane Hrvata s područja BiH kao važnog čimbenika. Hrvatska takav scenarij ne smije dopustiti ako želi opstati hrvatska država i ako dalje misli biti važan čimbenik. Politika Republike Hrvaatske treba biti izbalansirana, pragmatična i okrenuta postizanju svojih ciljeva. Ona za to ima dovoljno potencijala materijalnog, kulturnog i biološkog. Ukoliko bi se Republika Srpska odvojila od BiH tada su mrtvi i Daytonski i Washingtonski sporazumi. Tada je mrtav i referendum o samostalnosti BiH i Hrvati se moraju izdvojiti iz takve krnje BiH. Dosadašnja pasivna hrvatska politika je praktično pomagala takav scenarij.

Valja naglasiti da je Hrvatska sjecište putova. Ona ima morske i riječne luke, mrežu autocesta, mrežu željeznica, sjecište je zračnih putova. Luka Rijeka je praktično u srednjoj Europi. Luka Ploče je osobito važna za BiH, no i za druge zemlje. Ovi potencijali mogu privući i druge ulagače. Hrvatska politika jednostavno sve svoje potencijale mora dobro poznavati, no poznavati i potrebe drugih. Hrvatska nikada ne smije voditi podmuklu politiku. Ona jednostavno mora kontrolirati jadranski, planinski i panonski dio. Važan je i nastavak izgradnje Jadransko-jonske autoceste. Također je važno prometno povezivanje od Jadrana do Baltika. Tako će srednja Europa dobiti čvrstu kralježnicu i okosnicu razvoja. Republika Hrvatska je po važnosti središnja zemlja te buduće autoceste te drugih prometnica i imala bi ogromne koristi od te autoceste. Jačanje luka, izgradnja kvalitetnijih željezničkih pruga te regionalne Zračne luke Zagreb.

Republika Hrvatska se treba ostvarivati i kao srednjoeuropska zemlja. Naš kulturni krug je srednja Europa. Ponovna uspostava snažne kulturne i gospodarske razmjene sa zemljama srednje Europe, kao što je Mađarska, Češka, Poljska, Njemačka, Slovačka, Austrija, Italija, Slovenija i dr. može dati novi zamah prirodnom razvoju Republike Hrvatske. Takve veze postoje, no nisu ni izbliza onog intenziteta koji bi morao biti. Ovo zapuštanje se dogodilo, i događa se, zbog balkanoida koji su se vezali prvenstveno uz Srbiju te druge zemlje bivše Jugoslavije. Balkanoidi svoju moć, osobito kulturnu i političku dominaciju, mogu održavati samo uz neprekinute i snažne veze s tim njima duhovno i mentalno bliskim prostorom. Srbijanski šovinisti koriste tu struju u Hrvatskoj radi vlastitih interesa, čekajući pogodan trenutak da uz pomoć srbijanskih prijatelja u svijetu ostvare svoje zločinačke nakane.

Po svemu sudeći susjedne zemlje i velike sile znaju značenje hrvatskog geostrateškog položaja, no nikako da to spozna i hrvatska politika. Ona se uistinu mora mijenjati i sazrijeti. Ona taj položaj treba koristiti za razvoj Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, ne šteteći nikome, ne ucjenjujući nikoga i ne dajući se ucjenjivati ni od koga. Takva samosvjesna Republika Hrvatska potrebna nama samima, ovom dijelu Europe i svijetu.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci