nacija.hr

Tko se moli nad vama? Duhovnost

Tko se moli nad vama?

Dok se netko moli nad vama, ako ne moli na glas da ga razumijete, kako znate što taj moli? Možda moli za vas, a možda saziva prokletstvo na vas? Možda izgovara Hasanaginicu i pravi vas budalom? Na koji način čovjek koji je u potrebi može znati što i koji duh se moli nad njim ako ne čuje i ne razumije molitvu?

Tekst: Elvis Duspara

– On ti radi s homoseksualcima.

– Što radi?

– Pa, postoje ljudi koji se žele osloboditi homeseksualnosti.

– Super, i što taj radi s njima.

– Pa oslobađa ih.

– I kakvi su rezultati?

– Kako misliš?

– Koliko ih je oslobodio?

– A to ti je proces, ne ide to preko noći.

– U redu, koliko dugo traje taj proces?

– Kako misliš?

– Pa, hvališ čovjeka da radi s homoseksualcima, a ne znaš kakvi su mu rezultati niti koliko proces traje.

– Sad ti kažem, treba vremena za oslobođenje.

– Čekaj, morali bi definirati mjerilo uspješnosti. Koliko je to? Jedna godina? Dvije godine? Pet godina? Ili kada se tim ljudima, da oprostiš, ona stvar više ne bude dizala ili izgube želju, pa se može reći kako ih je oslobodio?

– Ali, on ti ima dar ozdravljanja!

– Super, ajmo se opet vratiti na mjerilo uspješnosti?

– Kako misliš?

– Koliki postotak treba biti ozdravljen da bi se za nekoga reklo da ima dar ozdravljanja?

– Ne razumijem.

– Kako ne razumiješ? Ako osoba moli nad stotinu ljudi koliko ih treba ozdraviti da bi ti rekao da ta osoba ima dar ozdravljanja?

– Ne ide to tako.

– Nego kako ide?

– Pa, čovjek ima dar ozdravljanja!

– Ma, sve pet… koliki je postotak ozdravljenih?

– Opet ti o postotku.

– A o čemu bi ti? Isus kaže da ćemo ih po plodovima poznati. Dakle mene zanimaju plodovi.

– Ali, čovjek ima dar ozdravljanja…

– Ok, ako netko, recimo, moli nad njih stotinu svaki dan, to je 3.000 ljudi u jednom mjesecu, a 36.000 godišnje. Koliko njih treba biti ozdravljeno da bi ti rekao da taj netko ima dar ozdravljanja?

– Ne razumijem.

– Ako nitko od 36.000 ljudi ne ozdravi, može li se reći da taj netko ima dar ozdravljanja?

– Ne može.

– Dobro, a sad mi reci od njih 36.000 koliko njih treba ozdraviti da bi ti i dalje tvrdio da netko ima dar ozdravljanja? Jel’ to jedan, deset, sto, tisuću…? Koliko je to njih potrebno da bi se za nekoga reklo da ima dar ozdravljanja?

– Ti želiš reći da on nema dar ozdravljanja?!

– Nisam ja ništa rekao! Ti tvrdiš da osoba ima dar ozdravljanja, a ja tebe pitam koji je to kriterij da bi se za osobu moglo reći da ima dar ozdravljanja.

– Jel’ Isus sve ozdravio?

– Jest, osim u Nazaretu, koliko je meni poznato. No, i tamo je ozdravio par nemoćnika.

– Vidiš, nije mogao ozdravljati jer nisu imali vjere.

– Čekaj, ako je samo nečija vjera uvjet ozdravljanja, kako onda možeš za nekoga tvrditi da ima dar ozdravljanja?

– Ali, on ima dar ozdravljanja…

– Super, opet se vraćamo na postotak.

– Ne ide to tako…

– Nego kako? Ako netko moli deset godina svaki dan nad njih stotinu to je u deset godina 360.000 ljudi. E, ako u pet godina nije u stanju objaviti deset autentičnih svjedočanstava ozdravljanja, a molio si se nad njih 360.000, o čemu pričamo?

– Pa, postoje svjedočanstva na seminarima….

– Aha. Jesi ti slušao ta svjedočanstva? Nakon što voditelj nabroji sedamsto milijardi smrtonosnih bolesti od kojih je Duh Sveti oslobodio osobe, svi čekaju svjedočanstva.

– Pa, da…

– I onda ti izađu tri ženice koje kažu: Osjetila sam toplinu! Osjetila sam ljubav! Isuse volim Teeee!… i cijela dvorana u euforiji plješće. Eto, to su ta svjedočanstva.

– Ovi koji su ozdravili trebaju vremena da svjedoče…

– Slažem se. Ne može se znati da li je netko odmah ozdravio, ali može se znati u nekom periodu. No, i dalje nema tih silnih svjedočanstava.

– Treba vremena…

– Jest, ja znam za mnoge nad kojima su se kojekakvi gurui molili pa su umrli. Ok, obratili su se i na taj način spasili dušu svoju, ali nemojmo se praviti blesavi jer ovdje govorimo o daru ozdravljanja.

– Ti ne vjeruješ u ozdravljanje od strane Boga?

– Ja vjerujem da Bog može učiniti čudo i svjedokom sam mnogih čuda, no ozdravljenje zahtijeva i promjenu dotadašnjeg života.

– Kako misliš?

– Pa, ovo što ja vidim je isti princip koji koriste i ostali mufljuzi koji varaju narod. Samo neki bulje u narod koji misli da će ako mu dadne buket cvijeća ozdraviti, a neki polažu ruke. Mene zanima postotak uspješnosti.

– Ne razumijem…

– Ako ja imam neku bolest koju sam dobio neurednim životom, onda ako bi me Bog i oslobodio te bolesti, ta bolest će se opet vratiti ako ne promijenim ono što je dovelo do te bolesti.

– Ali, taj moli po daru spoznanja i zna koga Bog ozdravlja…

– Aha, jednom sam bio u jednoj molitvi gdje je taj isti molio za nas dvanaest. Malo se čovjek zanio pa je mislio da je u nekoj velikoj dvorani.

– I… što je bilo?

– Pa, čovjek je nabrojao jedno 70 smrtonosnih bolesti od kojih nas Bog oslobađa.

– Eto vidiš!

– Svi su bili oduševljeni kao i ti sada. Ali, najednostavnija matematika kaže da je svatko od nas prisutnih imao makar pet smrtonosnih bolesti u tom trenutku. Malo je nevjerojatno da ljudi koji su mislili za sebe da su zdravi imaju toliku količinu smrtonosnih bolesti.

– Možda vas je Bog oslobodio od tih bolesti…

– Ej, slušaš li ti sebe? Nas dvanaest i 70 smrtonosnih bolesti?! Ja mislim da je ovaj lupao bezveze, a naivčine kakav sam sam bio su se divili njegovom “daru ozdravljanja”.

– Ali, on polaže ruke na bolesnike…

– I što moli?

– Ne znam. Moli u sebi. Ali ljudi padaju dok on tako moli.

– A kako znaš što moli?

– Pa, moli za te ljude.

– Kako znaš?

– Pa znam.

– Kako znaš što moli ako ga nisi čuo što moli? Možda saziva prokletstvo na njih?

– Uh, pretjeruješ. Zašto bi on to radio?

– Samo postavljam pitanja. Zašto ne bi radio? Ja više ne dozvoljavam ikome da se moli za mene tako da polaže svoje ruke na mene. Još da on u sebi moli?! A što ako je demon nad njim, a ja mu dozvolio da se on “moli” nadamnom?! De ti moli na hrvatskom da i ja čujem što ti to moliš.

– Ali to ovdje nije slučaj.

– Kako znaš?

– Pa, lijepo znam.

– Eto, ja ne znam pa ne želim riskirati sa svakim koji tvrdi da ima dar ozdravljanja.

– Ali, ljudi počivaju u duhu…

– Osim ako ih ne gurnu pa upadnu…

– Ne razumijem, jesi li ikada počivao u duhu?

– Nisam nikada počivao u duhu, ali sam bio gurnut…

– Kako misliš?

– Na jednom “seminaru” sam stao u red gdje je osoba polagala ruke. Kako na koga ruke, tako taj upadne…. i došao red na mene i ovaj me gura rukom prema nazad. Znao sam da netko stoji iza mene i mislio sam se da to tako mora biti pa sam pustio da me odgura.

– I…?

– I ništa. Ležim ja tako kao kakvo tele i razmišljam se kako me ovaj gurnuo i kako to nije ono što ljudi pričaju da lebde na oblacima. Mislim se kako sudjelujem u prevari jer sam dopustio da me ovaj odgura… malo sam ležao na podu i digao se s grižnjom savjesti što sam dopustio da me ovaj gurne jer oni koji su gledali sa strane su mislili da ja “počivam”, a ja gurnut. Čak sam to poslije i ispovjedio.

– Možda te nije gurao nego ti se to tako učinilo.

– To sam i ja mislio… čak sam otišao do njega i pitao ga jel’ me gurnuo.

– I, što je rekao?

– U čudu me gledao i pitao zašto bi me gurao. Tvrdio mi da me nije gurao…

– Eto vidiš.

– E, onda sam ti se ja zainatio i otišao za mjesec dana opet na seminar i opet stao u red za polaganje ruku…

– I opet si pao?

– Nisam, nego sam rekao Gospodinu: Ako je tvoja volja Duše Sveti ti ćeš mene oboriti, ali ako me ovaj gura svojom snagom morat će se zatrkati kao kakav vol da bi me srušio…

– I…?

– I kada je došao ispred mene, krenuo on gurati rukom… gura li ga gura…. otresa glavom, puše u mene kao bik koji se najede djeteline… narod gleda kako on iz mene “izgoni demone”, a ja sam potiho molio da me Bog zaštiti od svakoga zla.

– I…?

– I nije me srušio.

– Hoćeš reći da ne postoji počivanje u duhu?

– To nisam niti jednom rekao. Niti sam protiv polaganja ruku jer je sam Isus rekao da će oni koji uzvjeruju i budu kršteni polagati ruke na bolesnike i da će bolesnicima biti dobro. Gledao sam jednog svećenika koji je samo doticao ljude i ljudi bi pali kao pokošeni. Čak je jedna curica od nekih desetak godina pala i to se nije moglo odglumiti nego sam uvjeren da je autentično. Ja tebi govorim o prevarama koje treba razotkrivati, a ne o tome da su svi prevaranti.

– Čekaj, jesi li ti protiv karizmatskog pokreta?

– Niti u kojem slučaju. Samo ti ukazujem na silne manipulacije i prevare koje rijetko tko više provjerava.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci