nacija.hr

U susret svetom Stepincu

Tekst: Zvonko Franc

Moj je tata jako volio Stepinca tako da sam jako rano u svom životu imao priliku slušati o tom svecu Božjem. Tako sam ga i ja zavolio. Nedavno sam gledao neke tatine stvari i našao sam pismo iz hrvatske katoličke misije u Nizozemskoj u kojem mu odgovaraju da oni nemaju knjigu o Stepincu koju traži. Riječ je o knjizi „Stepinac govori“ Eugena Beluhana Kostelića izdanoj u Valencija, 1967. godine. Tata ju je ipak nabavio za vrijeme svog gastarbajterskog rada u Njemačkoj kamo je kao i tisuće drugih Hrvata iz Zagorja krenuo za boljim životom početkom 70. godina.

Prošlih dana u medijima se dosta pisalo kako se „odgađa“ kanonizacija našeg svetog Viktora (pobjednika) Alojzija Stepinca iz poštovanja prema osjećajima bratske Pravoslavne Crkve. Zapravo, piše se svašta. Pri tome i puno laži. Nažalost. No, uvijek je tako kada su u pitanju sveci. Svetac se ne može biti bez neprijatelja, bez onih kojima se čovjek mora zamjeriti na svom putu prema Bogu i na putu ostvarenja Božjeg poziva na svetost. A naš sveti Viktor sukobio se s najvećim sotoninim silama i njihovim slugama. I zato je mudra odluka naše Majke Crkve da se sučele pitanja i sumnje s odgovorima i argumentima. To nimalo neće umanjiti Stepinčev mučenički i sveti život. Upravo suprotno. Njegov svetački lik zasjat će još jače u svom svjedočanstvu vjernosti Bogu. S druge strane, ako bi se forsirala odluka to bi moglo samo pomoći silama tame koje Stepincu nikad nisu niti će oprostiti njegovo jasno, nepodijeljeno i sveto NE njihovim ponudama moći, slave i bogatstva ako bi im se poklonio. Pomoglo bi im da u poznatoj sotonskoj igri pokušaju izokrenuti i unijeti nove razdore u ionako razdijeljeno tijelo Kristove Zaručnice – Crkve. A Isusov poziv da svi budu jedno, nešto je što nas obvezuje! To je Isusova zapovijed i ne možemo se zvati Njegovima, ako tu zapovijed ne poštujemo.

Siguran sam da bi naš sveti Viktor, koji je toliko ljubio Crkvu da je zbog njezina jedinstva u konačnici bio mučen i ubijen, učinio isto. Zato, svi koji ste pomalo nestrpljivi za danom kanonizacije, ne zaboravite to njegovo svjedočanstvo, žrtvu, ali i opomenu nama, zbog čijeg je duhovnog dobra umro, da ostanemo vjerni i da u svemu osluškujemo Božju volju pouzdajući se u Njegovu svemoć i Providnost. Ne brinite se za slavu Božjih Mučenika – nju ne daju ljudi, nego Bog. I On će sve providjeti u najbolje vrijeme.

Svaki put kada se sjetim našeg Sveca, ili kad prođem kraj njegove katedrale, zastanem pred njegovim grobom, pred očima mi se javi slika mog tate i zanosa s kojim mi priča o svetom Stepincu koji je ostao vjeran Bogu do kraja. Koji se odrekao sotoninih ponuda moći, slave i bogatstva i na kraju dao svoj život za svog Učitelja i Spasitelja Isusa Krista i Njegovu Crkvu. Pritom uvijek bi mu potekle suze iz očiju. Danas kad razmišljam o tome, s nadom da je moj tata sada u društvu sa svojim ljubljenim Kardinalom u Kući Očevoj, u tim suzama ne vidim samo silni domoljubni ponos, jer se Stepinac žrtvovao i za hrvatski narod, nego još više vjerničko uzdanje. Gotovo krik divljenja – da mi je ta vjera! I doista Bože – kako bi bilo lijepo i dobro biti svet kao tvoj vjerni sluga Stepinac! Daj nam takvu vjeru! Daj da nam Ti i Tvoja Volja uvijek budete na prvom mjestu! Daj nam svoga Duha da nam svojim darovima otvori oči za Tvoju Volju.

Ovih dana, a tako će biti do Stepinčeva 2016. godine, u župama Zagrebačke nadbiskupije traje molitveni hod sa relikvijarom svetog Stepinca. Znam da mnogi imaju pogrešno razumijevanje relikvija pa ih doživljavaju kao neke magične stvari koje izvode čuda. Ako ste među njima, bilo bi mi dobro da razmislite što relikvije doista jesu, što one znače kršćaninu, odnosno što one znače u povijesti Crkve. Ako relikvije doživljavate kao neka magična sredstva onda jako teško griješite. Relikvije svetaca su dragi materijalni podsjetnik na velike svjedoke vjere koji su svojim svetim životom živjeli i svjedočili za Boga. I drugo, Bog se ponekad posluži relikvijama da bi očitovao svoje milosrđe i s druge strane potvrdio da je čovjek kojemu pripadaju ti materijalni ostaci svet, primjer koji vrijedi nasljedovati da bismo prispjeli Bogu u vječnost.

Na kraju želim s vama podijeliti jednu misao o svetom Stepincu – ne samo da je rekao odlučno NE neprijateljima Crkve u Hrvatskoj koji su, nudeći mu moć, vlast i bogatstvo htjeli odijeliti istu od Petra u Rimu,  nego je svojim NE zaustavio domino efekt sličnih odcjepljenja u trpećoj Crkvi zemalja istočne Europe koje je okupirao i tlačio Staljin i njegove diktatorske i zločinačke marionete od Tita pa na dalje. Jer zamislimo na trenutak što bi značilo Stepinčevo DA Titu, kako bi to djelovalo na trpeću Crkvu i što bi to značilo za komunističku propagandu. Siguran sam da bi se dogodio strašan scenarij i veliki otpadi od vjere i jedinstva. Bili bi to strašni udarci za Crkvu jer Crkva je tamo gdje je Petar. On je stijena na kojoj je Gospodin odlučio sagraditi svoju Crkvu. Stepinčevim NE sotoni na njegove tri kušnje kojima je kušao Isusa i kojima kuša svakog kršćanina, zasijano je sjeme vjere koja je bila jasan i svijetli primjer drugim pastirima Crkve koji su se u komunističkim zemljama našli u istim ili sličnim kušnjama. Nismo ni svjesni koliko velikog sveca je Bog podigao baš u našem hrvatskom narodu i tek ćemo u budućnosti vidjeti što je to Bog učinio po svom vjernom sluzi kardinalu Viktoru Alojziju Stepincu za hrvatski narod i Crkvu, kako na ovim prostorima tako i za univerzalnu Crkvu.

Zato, ne smiju nas čuditi napadi na svetog Stepinca, laži, mržnja i zlo kojim se neprijatelji Crkve, kako oni vanjski tako i oni unutarnji, okomljuju na njega. Nikad neće prestati i nikad mu neće oprostiti njegovo NE! Taj poraz njihov gospodar sotona ne može podnijeti.  Nekako osjećam da će se u budućnosti još i pojačati napadi na Kardinala, jer će Stepinčev primjer vjernosti Bogu biti snažno nadahnuće u vremenima koja nam dolaze, a u kojima će trebati jasno reći komu služimo i komu želimo pripadati.

Sveti kardinale Viktore Alojzije Stepinče moli za nas!

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci