nacija.hr

Pismo nerođenog djeteta Obitelj

Pismo nerođenog djeteta

Svaki puta kada vas budu pozvali da na izborima glasujete po svojoj “savjesti” i za one koji su “najodaniji načelima koje Crkva propovijeda” imajte spreman odgovor djetetu iz ove priče…

Pozdrav mama! Kako si? Ja sam dobro, hvala.

Prošlo je samo nekoliko dana od mog začeća, a ja evo već rastem u tvom trbuščiću.

Da budem iskren, ne mogu ti ni opisati kako sam sretan što si ti moja mama.

Ponosim se zbog činjenice da sam plod ljubavi.

Siguran sam da ću biti najsretnija beba na svijetu kad se rodim.

•••

Mamice, prošlo je mjesec dana i primijetio sam kako mi se tijelo oblikuje. Znam da sada nije ništa posebno, ali pričekaj pa ćeš vidjeti. Sigurno ćeš biti ponosna. Ipak, iako sam sretan, osjećam da nešto nije u redu…

Čini mi se da imaš nekakve strane misli koje me čine nemirnim i zabrinutim, no siguran sam da će sve biti OK. Ne očajavaj.

•••

Mama, već su prošla dva mjeseca, sad imam i ruke kojima se igram. Oh, kako sam sretan.

Mama, što nije u redu? Zašto u posljednje vrijeme toliko plačeš?

Zašto se ti i tata svađate svaki put kad se sretnete?

Zar me više ne želite? Učinit ću što god mogu kako biste me ponovno željeli…

•••

Mama, već su prošla tri mjeseca, a ti mi se još uvijek činiš tužnom. Nije mi jasno što se događa, tako sam zbunjen.

Danas smo išli doktoru i on je zakazao sastanak za sutra.

Nije mi jasno zašto; ja se dobro osjećam. Zar tebi nije dobro, mama?

•••

Mamice, kamo idemo? Što se događa?

Mamice, pa sad nije vrijeme za popodnevni odmor, nemoj ići spavati. Ja još nisam umoran. Želim se još igrati.

Uh!!! Što ova stvar radi u mojoj kućici?

Je li to neka nova igračka?

Hej! Pa ona usisava moju kućicu!

Molim te… ne povlači me! Ne… nemoj me udarati, to me boli!

Zar ne vidiš da sam još uvijek mali i da se ne mogu sâm braniti!

Mamice!!! Zaustavi ih, to je moja ruka!!!

Mamice, moja noga, otkinut će mi je!!!

Brani me, mamaaa!!!

Pomozi mi, mamaaa!!!

Reci im da stanu, obećavam da ću ih prestati udarati ako prestanu.

Kako je moguće da mi ljudsko stvorenje čini takvo što?

Oh, mamice, ne mogu dalje ovako, po…mo…zi… mi!!!

•••

Mama, prošlo je 17 godina otkad si donijela ovu strašnu odluku. Kako još patiš kad pomisliš na to.

Molim te, nemoj plakati. Sjeti se da te ja volim i da te čekam raširenih ruku.

Jako te volim!!!

Tvoja beba.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci