nacija.hr

Katolički kreacionizam i katolički kreacionisti s apostolskim blagoslovom pape Benedikta XVI.

Iznosimo neke od misli i zaključaka prirodoznanstvenika i teologa izrečene na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji održanoj na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji kojoj je papa Benedikt XVI. službeno dao svoj apostolski blagoslov. Također, iznijet ćemo i neke od zaključaka izrečenih na međunarodnom katoličkom kreacionističkom simpoziju, čiji su sudionici, 2002. godine, dobili blagoslov pape Ivana Pavla II.

Tekst: Ivan Rusarin

Tradicionalni, autentični katolički pristup Knjizi Postanka 1-11 nije fundamentalizam

U novije vrijeme vrlo je raširena liberalna teologija koja počiva na idejama koje su nastale u ne-katoličkim liberalnim protestantskim krugovima i koje su postupno liberalni teolozi ubacivali u razmišljanje katolika. Kada liberalni teolozi i osobe čije su razmišljanje oblikovali liberalni teolozi žele ušutkati katolike zastupnike autentičnog nauka Katoličke Crkve o Stvaranju i početnom savršenom stanju stvorenog svijeta i prvoga para ljudi, tada jednostavno kao metodu ušutkivanja koriste proglašavanje zastupanja autentičnog nauka „fundamentalizmom“, a zastupnike autentičnog nauka Crkve proglašavaju „fundamentalistima“. To je osobito nepošteno ponašanje u današnje vrijeme kada pojmovi „fundamentalizam“ i „fundamentalist“ u razmišljanju današnjeg čovjeka označavaju osobe spremne na nasilje i terorizam.

Opće je poznato da je papa Benedikt XVI. bio protivnik fundamentalističkog pristupa Bibliji, te ga nikada ne bi blagoslovio. Upravo zato je iznimno važna činjenica da je papa Benedikt XVI. službeno, od srca, nakon što se osobno pažljivo upoznao sa sadržajem te konferencije, udijelio svoj apostolski blagoslov katoličkoj kreacionističkoj konferenciji na kojoj su prirodoznanstvenici katolici iznosili najnovije argumente za povijesnu pouzdanost izvještaja o Stvaranju i globalnom Potopu iz Knjige Postanka, pouzdanost biblijske kronologije, te argumente o nemogućnosti makro-evolucije.

Na koncu, podsjetimo se, sam je papa Benedikt XVI., krajem kolovoza 2013. godine, tradicionalno evolucionističko vjerovanje prema kojemu su kopneni četveronožni organizmi nastali evolucijom iz riba, otvoreno nazvao znanstvenom fantastikom, sljedećim riječima: „Veliki Jacques Monod je napisao rečenice koje bi sigurno on sam uvrstio u svoje djelo samo kao znanstvenu fantastiku. Citiram: ‘Pojavljivanje kopnenih kralježnjaka… vlastiti postanak vuče iz činjenice da je primitivna riba ‘odabrala’ poći istraživati zemlju, ali na kojoj se nije bila u stanju kretati osim skačući na nespretan način i stvarajući tako, kao posljedicu, promjenu ponašanja, selektivni pritisak pod kojim su se razvijali snažni udovi kopnenih kralježnjaka. Među potomcima tog smionog istražitelja, tog Magellana evolucije, neki mogu trčati i brzinom većom od 70 kilometara na sat…’

papaBenedikt

Ovdje ćemo iznijeti neke od misli i zaključaka prirodoznanstvenika i teologa izrečene na  katoličkoj kreacionističkoj konferenciji održanoj na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji kojoj je papa Benedikt XVI. službeno dao svoj apostolski blagoslov. Također, iznijet ćemo i neke od zaključaka izrečenih na međunarodnom katoličkom kreacionističkom simpoziju, čiji su sudionici, 2002. godine, dobili blagoslov pape Ivana Pavla II.

Dr. Alma von Stockhausen, ugledna katolička teologinja, prorektorica katoličke Gustav Siewerth akademije, nakon detaljne analize zaključuje da iza ideje evolucije stoji Sotona: „Teorija evolucije je najsveobuhvatnija suprotnost kneza ovoga svijeta (Sotone) Trojedinome Bogu koji, kroz najveće samoodricanje Sina, nas želi otkupiti od smrti, rezultata našega grijeha.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Profesor katoličke dogmatske i fundamentalne teologije na Papinskom učilištu Regina Apostolorum, dr. Ralph Weimann, zaključuje o valjanosti kreacionizma[1]: „kada katolički učenjaci važu razloge za i protiv teorije evolucije, oni nalaze da, daleko od proturječenja tradicionalnom katoličkom shvaćanju Stvaranja kojega je nosio sv. Toma, znanost 21.st. usklađena je s tradicionalnim naukom.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

AndreasLaunbiskup

Poznati katolički teolog, biskup mons. prof. dr. Andreas Laun u svojem izlaganju pod naslovom „Evolucija i kreacionizam: Teološka razmatranja“ podsjetio je na sljedeću žalosnu stvarnost u vezi ponašanja mnogih današnjih teologa: „Danas postoji veća opasnost da teolozi prihvate znanstvenu teoriju prebrzo negoli da je odbace bez dužnog razmatranja.“ Biskup mons. dr. Laun istaknuo je da danas postoji „suvremeni veto na slobodu mišljenja“ i iznosi žalosnu činjenicu o tome kako se gleda na one koji iznose zaključke protivne ideji evolucije: „Čini se da je posebno prijezira vrijedno ako teolog ponudi svoje mišljenje i odbije ‘zapaliti tamjan’ poraženoj dogmi ‘Sve je evolucija!’.“ Mons. dr. Laun nastavlja: „Pa ipak, možda dolazi vrijeme kada ovaj mit [o evoluciji] dolazi do kraja koji zaslužuje te je još jednom moguće objektivno provjeriti argumente prema Pavlovom načelu : ‘Sve provjeravajte.‘(1 Sol 5,21) Odbacite ono što je loše.“Za poznati pokušaj Karla Rahnera da na umjetan, usiljen i, na koncu, neuspješan način spoji hipotezu evolucije s katoličkom vjerom, mons. prof. dr. Laun, kaže: „Karl Rahnerova teorija „samotranscendencije“ može biti upravo ovo…filozofska besmislica, a u svjetlu kritike naučavanja evolucije koji raste u današnje vrijeme, potpuno nepotrebna. Treba je što prije napustiti.“ Također, mons. prof. dr. Laun podsjetio je da je sam Darwin dao smjernicu kako prepoznati propast ideje evolucije: „Sam Darwin je rekao: ‘Ako bi se dokazalo da postoji neka vrsta složenog organa koja nije mogla nastati kroz puno malih promjena koje su slijedile jedna drugu, tada bi moja teorija potpuno propala.’“ Kao jedan od primjera organa koji ruši ideju darvinovske evolucije, biskup dr. Laun navodi primjer neumanjivo složenog sustava bakterijskog motora: „Elektro-motor bakterije…potpuno je nemoguće da su se ovi motori mogli razviti malim koracima evolucije, upravo nemoguće poput poznatog primjera majmuna koji bi slučajnošću napisao djela Shakespearea.“ Na kraju, mons. prof. dr. Laun poziva katoličke teologe da napuste ideju evolucije: „teolozi bi morali prihvatiti kriticizam koji je nedavno formuliran i koji je dokazao da je evolucija zaista nemoguća…Dolazim do sljedećeg zaključka: teolozi bi morali napustiti teoriju evolucije.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

Vlč. dr. Victor Warkulwiz, M.S.S., katolički svećenik, teolog, doktor fizike i kozmolog, podsjeća na pravi razlog zašto neke osobe u crkvenim krugovima privaćaju hipotezu evolucije, a odbacuju povijesnu i znanstvenu pouzdanost Knjige Postanka 1-11.: „Mnogi od njih boje se više od ičega drugoga biti prozvani ‘fundamentalistom’“. Vlč. dr. Warkulwiz zaključuje: „Katolički znanstvenici i učenjaci moraju odbaciti teoriju evolucije jer je autentična katolička teologija Stvaranja ne može prilagoditi. Kao prvo jer je pogrešna. Uz to je i opasnaKnjiga Postanka može biti tumačena u ‘doslovnom i očitom smislu’ bez ikakvog proturječja od autentične znanosti. Upravo suprotno, autentična znanost potvrđuje jasno značenje Knjige Postanka. Ovo je istina za astronomiju i druge znanosti kao što su geologija i paleontologija.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

Katolički teolog, profesor na Papinskom katoličkom sveučilištu Puerto Rica, vlč. dr. Brian Harrison, zaključuje: „Katekizam potiho zagovara povijesnost Evinog porijekla od Adamova boka…jednom kada se katolici vrate prepoznavanju ne-evolucijskog porijekla ženskog ljudskog bića kao istine koju uči Božja riječ, oni teško mogu zagovarati evolucijsko porijeklo muškarca.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

Biokemičarka i mineraloginja/geologinja, dr. Marie-Claire van Oosterwyck-Gastuche, koja je bila osobno uključena u geokronološka istraživanja diljem svijeta, pa tako i u Africi, smatra da je hipoteza evolucije zapravo religija, te za dva razvikana afrička nalazišta fosila kaže da su to zapravo postala svetišta religije evolucije. Tako za nalazište Olduvai kaže: „Ono predstavlja jedno od svetišta nove evolucionističke Religije.“ Također, za nalazište Laetoli (gdje je izvedena jedan od najpodmuklijih evolucionističkih prevara koja još uvijek traje), dr. Oosterwyck-Gastuche kaže da to predstavlja „još jedno svetište evolucionističke Religije.“ Dr. van Oosterwyck-Gastuche, analizirajući paleoantropološka otkrića i geološke karakteristike tih nalazišta, zaključuje: „Rezultat ovoga istraživanja upućuje da nema životinjskoga u našem porijeklu…Životinjsko porijeklo čovjeka je pobijeno.“ Dr. Oosterwyck-Gastuche podsjetila je da je od prvog čovjeka Adama do rođenja Spasitelja Isusa Krista prošlo nekih 4000 godina.

SviSuOniPotomciAdamaiEveiNoineObitelji

Također, dr. van Oosterwyck-Gastuche kao osoba koja je bila osobno uključena u geokronološka istraživanja, podsjetila je da evolucionisti koriste debljine slojeva stijena i indeks fosile kao dokaze za evoluciju što jasno pokazuje slučaj kružnog razmišljanja. Dr. Oosterwyck-Gastuche kaže da evolucionisti pretpostavljenu starost indeks fosila koriste da bi identificirali sloj stijene što je pogrešan način, te da isto kružno razmišljanje evolucionisti primjenjuju iznova i iznova. Dr. Oosterwyck-Gastuche, izlažući analize geoloških struktura na afričkom kontinentu, zaključuje da ti događaji „čudesno sliče izvještaju iz Knjige Postanka 6-11“ i dodaje da je „teško ne pozvati se na univerzalni Potop“ da bi se objasnili ti događaji. Dr. Oosterwyck-Gastuche zaključuje da biblijski izvještaj nije pripovijetka , već on „nosi znanstvenu poruku koja jedino u našem vremenu može biti shvaćena zahvaljujući nedavnim znanstvenim otkrićima“, te da „to nije bila jednostavna poplava ograničena na Mezopotamiju.“ Dr. Oosterwyck-Gastuche na kraju zaključuje da svi detalji biblijskog izvještaja o globalnom katastrofičkom Potopu imaju znanstveno značenje. (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Katolički teolog, vlč. dr. Johannes Grün, zaključuje: „Koristeći izraz ‘dobro’ s njegovim prihvaćenim metafizičkim značenjem, Koncil Otaca priopćio je istinu da je svemir bio stvoren sa svojim vlastitim savršenstvom – ‘dovršen’ i ‘skladan’. Zaista, Bog kao beskrajno svemoćno i savršeno Biće ne može izvesti nesavršenost iz Sebe. Drugim riječima, nema smisla da bi Bog izabrao stvarati stvari izvan Sebe nedovršeno i kroz faze razvoja (tj. evoluciju).“ Vlč. dr. Grün ističe: „Nema razloga, znanstvenog ili biblijskog, da se pokuša uskladiti kronologiju Biblije (heksameron, 6 stvarnih dana Stvaranja) s evolucijom.“ Vlč. dr. Grün podsjeća da se „starost Zemlje ne može odrediti empirijskim znanostima i svi pokušaji da se to učini počivaju na nekoliko neprovjerljivih pretpostavki, posebno takozvani uniformistički princip da je ‘sadašnjost ključ za prošlost’.“ Vlč. dr. Grün podsjetio je da su za principe na kojima počivaju evolucionističke vremenske ljestvice eksperimenti pokazali da su to nevaljani principi. Vlč. dr. Grün dodaje: „Štoviše, daljnja istraživanja pokazuju da su se formacije stijena za koje se mislilo da su trebali milijuni godina da bi se formirale, mogle formirati za manje od godinu dana.“ (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002.)

Molekularni biolog, prof. dr. Roland Süßmuth, član senata katoličke Gustav Siewerth akademije, zaključuje da se geologija, biblijska kronologija, Potop i genetika lijepo slažu: „u svjetlu sedimentoloških istraživanja 21. st., također je moguće uskladiti dokaze genetike i paleontologije sa iznenadnim i vrlo nedavnim stvaranjem različitih tipova organizama, svakog s njegovim unaprijed programiranim genetičkim potencijalom da se prilagode širokim varijacijama uvjeta okolišaNedavni napredak učinjen u biološkim istraživanjima može se smatrati usklađenim s objavljenom i apsolutnom istinom Biblije: Darwinova hipoteza je oborena…makroevolucija – koja ide izvan mikroevolucije (varijacije vrste unutar postojećih odlika) nije mogla biti uvjerljivo demonstrirana…Drugim riječima, stvorenja nisu evoluirala iz jedne vrste u drugu, već su bile posebno stvorene ´po svojim vrstama (tipovima)´, ili kako to I. vatikanski sabor proglašava, `u cijelom njihovom bivstvu iz ničega´…Terenski i laboratorijski dokazi pokazuju da se promjene događaju samo unutar tipova, a nikada izvan tipova.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Biofizičar dr. Lee Spetner razotkriva hipotezu evolucije kao mit i neznanstvenu vjeru: „Evolucija od molekula do čovjeka je mantra koju evolucionisti koriste da bi unaprijedili filozofiju naturalizma. Nedostaje joj strogost znanstvene teorije…(ona) je zaista samo mit koji ne podržava ništa više od nade i vjere.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Katolici kreacionisti fizičari, dr. Jean de Pontcharra i dr. Robert Bennett, iznosili su rezultate višegodišnjih sustavnih provjera evolucionističkih metoda datiranja koje su se pokazale nevaljanima. Stijene stare svega nekoliko godina ispadale su stare ili stotinama tisuća godina ili milijunima godina. Nema dokaza da je Zemlja stara milijardama godina. (International Catholic Symposium on Creation, Rome, 2002., Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Katolici znanstvenici kreacionisti, geofizičar i geolog, dr. Josef Holzschuh, radiokemičar i stručnjak za C-14 metodu, Hugh Miller i ugledni francuski nuklearni fizičar, dr. Jean de Pontcharra, više su puta navodili primjere otkrića mekih tkiva dinosaura i podsjećali da to jasno upućuje na zaključak da fosili ne mogu biti stari milijunima godina već samo tisućama godina. Također, oni su prezentirali i rezultate najnovijih određivanja starosti materijala iz kostiju raznih vrsta dinosaura. Rezultati su bez iznimke pokazivali da kosti dinosaura iz raznih dijelova svijeta nisu stare milijunima godina već su se redovito pokazale stare tisućama godina. Analiza slojeva u kojima su pronađeni fosili tih dinosaura pokazala je da su živjeli u suptropskoj klimi, a zatrpavanje organizama uzrokovano je djelovanjem vode koje je nataložilo sedimentne slojeve koji sadrže fosile dinosaura. Nakon što je pažljivo otklonjena svaka mogućnost kontaminacije uzoraka, kolagen iz ostataka 9 dinosaura iskopanih u raznim državama SAD-a i Kini, npr. triceratopsa, akrokantosaura, hadrosaura i alosaura, bio je datiran AMS metodom i ono što su rezultati pokazali bilo je porazno za evolucionističke tvrdnje o milijunima godina starosti. Da su dinosauri stvarno stari desecima milijuna godina, uopće ih se ne bi moglo datirati AMS metodom. Starosti koje je pokazao AMS bile su: 30 890 godina (+/- 380) za ostatke triceratopsa, 23.170 godina (+/- 170) za hadrosaure, a 31. 360 godina (+/- 100) za alosaura. Dodatno je zanimljivo što su znanstvenici iz Kolbe centra sva datiranja vršili u nekoliko međusobno neovisnih ne-kreacionističkih instituta. Ovi znanstvenici katolici, stručnjaci za metode datiranja, zaključuju da kosti dinosaura nikako ne mogu biti stare milijunima godina, već mogu biti stare samo tisućama godina. Također, zaključuju da zbog više čimbenika koji su utjecali na količinu C-14 u fosilima, starost kostiju dinosaura može biti puno manja od tih 22.000 do 38.250 godina koje su pokazale C-14 i AMS metode. Autori podsjećaju na dokazane slučajeve gdje se pokazalo da više čimbenika iz okoliša utječe da C-14 i AMS metode pokazuju tisućama godina veće starosti od stvarnih starosti uzorka. Tako su materijali iz sada živućih stabala koja rastu u blizini aerodroma ispadali stari 12.000 godina, sada živuće biljke u Montezuma Well-u ispadale su stare od 19.300 do 24.750 godina, a biljke uzgajane u laboratoriju ispadale su stare 4000 godina. Zato ovi stručnjaci smatraju da je stvarna starost fosila dinosaura puno manja od tih 22.000 do 38.250 godina. Tako, ističu oni, nova istraživanja pokazuju da su dinosauri jednako stari kao mamuti, mastodonti, sabljasti tigrovi i ljudski rod, tj. dinosauri su živjeli u isto vrijeme s ljudskim rodom, a to dodatno dovodi u pitanje i evolucionističke metode određivanja starosti stijena u kojima su ti fosili dinosaura pronađeni, a na koje se evolucionisti pokušavaju osloniti. Autori su točku po točku pobili svih pet evolucionističkih pokušaja objašnjenja kojima su evolucionisti pokušali izbjeći ove činjenice koje se protive hipotezi o milijunima godina starosti stijena i fosila u njima. Doslovno svi argumenti evolucionista bili su utemeljeni na već otprije pobijenim tvrdnjama, te zastarjelim i znanstveno nedokazanim i, zapravo, nevaljanim uniformističkim vjerovanjima. Ovi katolici, stručnjaci za problematiku metoda datiranja, postavljaju pitanje: „Kako, dakle, itko može vjerovati radiometrijskom datiranju mjesečevih stijena, meteorita i drevnih slojeva koje je ustanovilo starost Zemlje od oko 4.5 milijardi godina? Sa svim njegovim problemima, kako radiometrijsko datiranje može biti od ikakve vrijednosti za izučavanje zemljine kronologije? Suprotstavimo gore navedenim dugim razdobljima od milijuna i čak milijardi godina s rezultatima Guy Berthaultove paleohidrauličke analize geoloških formacija u Rusiji i SAD-u. ‘U slučaju Ruske platforme, pokazalo se da vrijeme koje bi bilo potrebno da se sediment nataloži ne bi bilo dulje od 0.01% od onoga koje im pripisuje (evolucionistička) vremenska ljestvica.’…Zaključak: evolucija se, kako je zamišljena od strane svojih zastupnika, ne može, dakle, odigrati u tako kratkom vremenu…’“. (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Profesor filozofije prirodnih znanosti na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji, dr. Horst Beck, podsjeća na stvarnost u svijetu znanosti koju se više ne može izbjegavati: „Slobodna od ovog naturalističkog pritiska, teorija Stvaranja (kreacionizam), razmatrana diljem svijeta od strane kršćanskih i židovskih mislilaca, u međuvremenu je proizvela plodne konkurentske alternativne paradigme: u biologiji putem osnovnog tipa…razvijenog od strane stručnjaka, u geologiji putem uvjerljivih modela Potopa uvjerljivo predloženih od strane nekih stručnjaka.“ Prof. dr. Beck podsjeća i na zanimljivu činjenicu da su čak i dvoje geologa evolucionista u svojoj knjizi priznali da se globalni katastrofički Potop očito zaista dogodio prije više tisuća godina. O tome dr. Beck piše: „U vezi s Potopom, nadahnuti smo fascinantnom publikacijom dvoje geologa, Alexandera i Edith Tollmann sa Sveučilišta u Beču: ‘Und die Sintflut gab es doch’ (‘Ipak je bilo Potopa’)…Oni naglašavaju potrebu napuštanja aktualizma (temeljnog evolucionističkog tumačenja) u geologiji, te da se još jednom prizna stvarnost ogromnog katastrofičkog Potopa. Oni datiraju Potop na 7500. god. prije Krista. Zaista, stvarna povijest čovječanstva i zemaljskog ekosustava nosi ožiljke ovoga osuđujućeg Potopa…Paradigma globalnog Potopa čini se vrlo plodnom za ove povijesno orijentirane znanosti kao okvira za tumačenje svih poslijepotopnih događaja i razvoja.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

GeoloskiSlojeviNisuDugaVremenskaRazdoblja

Guy Berthault, francuski je geolog/sedimentolog čije radove objavljuju Francuska i Ruska akademija znanosti, te Geološko društvo Francuske. Prof. Berthault član je katoličkog Kolbe centra za izučavanje Stvaranja. Berthault podsjeća da eksperimenti i najnovija istraživanja geoloških formacija upućuju na vrlo brzo nastajanje i vrlo malu starost geoloških slojeva. Berthault je eksperimente u stratifikaciji (taloženju slojeva) počeo provoditi na Sveučilištu Colorado sa sedimentologom prof. dr. Pierre Julienom. Zatim je eksperimente nastavio provoditi u suradnji s timom sedimentologa Ruske akademije znanosti koje predvodi dr. Alexander Lalomov. Njihova nedavna istraživanja geološkh formacija Krimskog poluotoka „pokazuju da vrijeme sedimentacije proučavane sekvence odgovara doslovno trenutačnoj epizodi dok je prema (evolucionističkoj) stratigrafiji trebala nekoliko milijuna godina. Štoviše, nedavni izvještaj koji se tiče sjeverozapadnog ruskog platoa u području St. Petersburga pokazuje da je vrijeme sedimentacije bilo puno kraće od onoga koje mu je pripisala (evolucionistička) stratigrafska vremenska ljestvica: 0.01% vremena.“ To znači da nova istraživanja upućuju na to da se geološki slojevi koji sadrže fosile nisu taložili polako milijunima godina, već su taloženi u vrlo kratkom vremenu pri katastrofičkom djelovanju vode. Tako, položaj fosila u slojevima sedimentnih stijena nema veze s evolucijom. Prof. Berthault zaključuje: „Očito, ovo kratko vremensko razdoblje ne podupire evolucijsku hipotezu…predlažem geološku kronologiju u skladu s eksperimentalnim promatranjima utemeljenu na vremenu sedimentacije – vremenu koje nije dovoljno za evoluciju vrsta kakva je smišljena od strane zastupnika evolucijske hipoteze.“ (Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

Katolički filozof dr. Dominique Tassot održao je predavanje „Stvaranje i vrijeme“. U tom predavanju dr. Tassot je detaljno prikazao autentičan nauk Katoličke Crkve o stvaranju svemira, trajanju stvaranja, starosti svijeta, o prvome ljudskom paru Adamu i Evi, te Potopu. Donosimo samo vrlo kratak, djelomičan pregled zaključaka, inače vrlo detaljnog i opsežnog predavanja dr. Tassota o autentičnom katoličkom nauku. Dr. Tassot zaključuje: „Prvi čovjek Adam bio je posebno, izravno i trenutačno stvoren od Boga…dan kojega je Bog stvorio Adama i Evu – bio je posljednji dan tjedna stvaranja…Oci (Katoličke Crkve) držali su da je razdoblje stvaranja bilo dovršeno šestoga dana, a da je razdoblje Providnosti počelo Sedmoga dana…Mora se spomenuti najnovije geološke eksperimentalne podatke koji pobijaju hipotezu da su stijene i fosili u njima jako stari. Geološke formacije na koje je ona bila primijenjena pokazale su se stare par tisuća godina, a ne milijunima…doslovno povijesni smisao prva tri poglavlja Knjige Postanka ne može se dovesti u pitanje…Knjiga Postanka sadrži pripovijesti o događajima koji su se zaista dogodili, koje su u suglasju s povijesnom stvarnošću i objektivnom istinom, nisu legende dijelom povijesne, dijelom mašta…Ukratko, PBP (Papinsko biblijsko povjerenstvo) definitivno isključuje mogućnost da bi čak ijedan dio pripovijesti Postanka 1-3 mogao biti fikcija i ne-povijesan…Prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka ne upućuje na to da je milijun godina prošlo između stvaranja Adama i spomena Abrahama. Rodoslovlja u ranim poglavljima Knjige Postanka pokazuju kontinuitet. Zašto bi iznenada, tijekom par godina oko 1860. godine (što je vrijeme pojave Darwinove knjige), povijest Adama i njegovih potomaka, uključujući Potop, bila odbačena kao alegorija? Povijest neupitno prihvaćena od strane Židova, a zatim od kršćana opisuje razdoblje od nekoliko tisuća godina. Je li moguće da je patrijarsima, apostolima, crkvenim ocima, naučiteljima i papama, nemajući ‘povlasticu’ (evolucionističke) geološke hipoteze dugih razdoblja, Bog dopustio da stoljećima naučavaju zabludu? Nije li vjerojatnije da su predstavnici Crkve bili u pravu, a (evolucionistički) geolozi u krivu? Nije li znakovito da je sam Isus Krist naučavao da su izvještaj o Stvaranju i Potop bili povijesni?(Evolution Theory and the Sciencies: A Critical Exemination, Gustav Siewerth Akademie, 2009.)

BiskupiprotivnicidarvinizmaLadislavHuckoiAndreasLaun

Biskup prirodoznanstvenik dr. Ladislav Hučko (na slici lijevo) i biskup dr. Andreas Laun (na slici desno) bili su sudionici katoličkih kreacionističkih konferencija.

Uz službeni apostolski blagoslov pape Benedikta XVI. ovoj katoličkoj kreacionističkoj konferenciji na Gustav Siewerth akademiji, također je važno i to da je na toj kreacionističkoj konferenciji sudjelovao i biskup mons. dr. Ladislav Hučko, tajnik češke biskupske konferencije. Zanimljivost je i u tome što mons. Hučko, uz doktorat iz dogmatske teologije ima i doktorat s područja eksperimentalne fizike, te je tako mogao biti iznimno dobro upućeni sudionik ove katoličke kreacionističke konfrencije. Na istoj konferenciji, uz spomenute predavače, predavanja o neutemeljenosti ideje evolucije održali su i ugledni poljski populacijski genetičar dr. Maciej Giertych, teolog i doktor medicine Wolfgang Lindemann, fizičar dr. Thomas Seiler i dr. Na međunarodnom katoličkom kreacionističkom simpoziju održanom u Rimu, uz spomenute predavače, predavanja o neutemeljenosti ideje evolucije održali su i ugledni katolički intelektualac i član Papinske akademije za život dr. Josef Seifert, fizičar i kozmolog dr. Robert Gentry, fizikalni kemičar dr. Arthur Gohin, astronom pariškog opservatorija dr. Christian Bizouard i dr.


[1] Dodatak: Biskup Robert Francis Vasa, 2007., napisao je otvorenu potporu katoličkom kreacionizmu sljedećim riječima: „promatrani fenomeni koje oni (evolucionisti) pokušavaju objasniti jednako se bez problema, valjano i lako mogu objasniti čimbenicima Knjige Postanka kao što je izravno Božje Stvaranje i Potop Knjige Postanka.“ Za Catholic Sentinel, u lipnju 2007., biskup Vasa je, pišući o obilasku geoloških lokaliteta, napisao: „Nalazim sve težim za vjerovati, dakle, da je Njemu trebalo 50 ili 75 ili 114 milijuna godina da bi to stvorio takvim kakvo jest…Moram vam reći da je dokaz mlađe Zemlje (stare tisućama, a ne milijardama godina) prilično nasavladiv.“

Vezani članci