nacija.hr

Veljko Marić i Kapetan Dragan su pod ingerencijom masonerije koja u izbornoj godini pogoduje SDP-u Domovina

Veljko Marić i Kapetan Dragan su pod ingerencijom masonerije koja u izbornoj godini pogoduje SDP-u

U parlamentarnim izborima koji slijede, masonska i prateća rotarijanska klika je doista odlučila dati prednost vladajućem SDP-u, ne zato što su im oni nešto miliji, već zato što su pouzdaniji i svjetonazorski sigurniji. Ta odluka se dogodila onoga momenta kada je Karamarko blago opijen slavodobitnim trijumfom nakon onih žalosnih unutarstranačkih izbora, zavapio da se HDZ vraća izvornoj politici, te liku i djelu dr. Franje Tuđmana.

Tekst: Smiljan Strihić

Netko jednom reče; šport je kao i život. Uz to ide politika, umjetnost i druge ljudske djelatnosti kojima osoba izražava sebe i svoj karakter. Imaš talent, ideš u klub, potom rad i trening, pa uspjeh i svi te poštuju i slave, a ti i dalje zapinješ jer putem prema usponu stati se ne smije. E tu je u športu, kako individualnom, tako i timskom najveći problem. Samo rijetki ostaju na vrhu uspijevajući obraniti titulu ili prvo mjesto. U tom teškom zahtjevu važnu ulogu odigrava trener. Taj je problem shvatio i naš trenutno vodeći klub SDP i premijer Milanović, te dopustio da mu instaliraju uglednog i iskusnog “političkog” trenera sa kojim Milanović, kako narodu, tako i strankama zabija golove i stiče laganu, ali sigurnu prednost do kraja ovogodišnjeg nadmetanja.

Da je SDP, kao vladajući odlučio ponovno uzeti “titulu”, Hrvati su mogli shvatiti kada je Milanović, gostujući kod Stankovića prije nekoliko godina izjavio da će mu na golu braniti Josip zvani Tito. Tada se moglo shvatiti da premijer želi po onoj partizanskoj buditi kod publike istok i zapad a publika na jugu i sjeveru je preko polovice za SDP spremna. Tako partijskom računicom u svojim projekcijama stvar vide SDP-ovci. Za to vrijeme HDZ je do početka proljeća zabijao neke golove preko brzog desnog krila Željka Reinera, ali danas je uz vrckavog Jandrokovića najozbiljnija ugroza SDP-u postao prekaljeni centarfor iz Vukovara Zvonko Milas. Milas uz robusnog Borića i vještog Marića predstavljaju ozbiljan problem SDP-u naročito na domaćem terenu u Saboru, gdje HDZ opasno prijeti.

Želeći ove dane izbjeći neugodne poraze od Imunološkog, RIZ-a I Kroacija osiguranja, SDP je uspješno remizirao sa “Braniteljima” odigravši neriješeno na domaćem terenu 1-1. I tako bi mogli unedogled sportskim jezikom prepričavati političke gluposti kao da su nastale na kazališnim daskama koje doista život ne znače. Važnije je ozbiljno progovoriti o svakodnevnim događanjima koja mediji u rukama stranih vlasnika nazivaju vijestima. Niti su to vijesti, niti to ima veze sa Hrvatskom, još manje sa svakodnevnim problemima u gospodarstvu, kulturi, zdravstvu, industriji i svim elementima javnoga života koji je masonskom rukom doveden na rub ponora. Pratimo samo prenevažna dogođanja od važnih tema koja su tako vješto preparirana, te premazana bojom trivijale i natopljena pseudo mirisima, da smo gotovo svi povjerovali da je sve tako i drugačije ne može, te po onoj staroj – nema alternative.

U parlamentarnim izborima koji slijede, masonska i prateća rotarijanska klika je doista odlučila dati prednost vladajućem SDP-u, ne zato što su im oni nešto miliji, već zato što su pouzdaniji i svjetonazorski sigurniji. Ta odluka se dogodila onoga momenta kada je Karamarko blago opijen slavodobitnim trijumfom nakon onih žalosnih unutarstranačkih izbora, zavapio da se HDZ vraća izvornoj politici, te liku i djelu dr. Franje Tuđmana. Imalo upućeniji političar bi trebao znati da se od toga imena masoneriji i pridruženoj bratiji ledi krv u žilama, pa navedenim stavom potvrđuju staru navadu da preferiraju stranke lijevice i pridružene liberale, te “Narodnjake”. To se skriveno zeleno svijetlo još ne isčitava u nesigurnim statistikama i anketama, a i rano je za uspon, međutim SDP uz američkog PR stručnjaka ima velike apetite i lukavi plan, koji će rast anketnih istraživanja vjerojatno ostaviti za sredinu ili kraj same jeseni.

U prilog tome Kukurikavci su krenuli na ponižavanje branitelja ispred i u crkvi Svetoga Marka u Zagrebu, a Milanović je dovođenjem istih na RAZGOVOR ostvario psihološku prednost, samim time što će diktirati svojevrsnu sapunicu od tih susreta i što je važno može ih dozirati po vlastitoj volji. Dakle sama činjenica da upravlja dvama elementima u razgovoru sa braniteljima, daje mu dodatnu popularnost među biračima od kojih su najbitniji NEODLUČNI na koje i cilja. On će same razgovore pokušati uspavati provlačeći ih kroz birokratsku maglu rotarijansko-masonskih labirinta, gdje je i nastala većina zakonskih smicalica koje ponižavaju status svih branitelja. Dovođenje Veljka Marića i prišivanje ordena na vlastiti rever za taj čin, bilo je očekivano i kod HDZ-a uzrokuje dodatni škrgut zubi kojeg teško može ublažiti Marijana Petir. Posebne napore čini masonska bratija nalijevajući dodatno kukurikavcima kod izručenja kapetana Dragana, što će imati dodatne učinke na biračko tijelo. Međutim najveći udarac SDP i Milanović pokušati će zadati HDZ-u kada se objave rezultati arbitraže sa Slovenijom, gdje bi se moglo dogoditi dosta lošega za Hrvatsku, a to će se svaliti na HDZ, koji je i potpisao taj sporazum. Nakon toga Milanoviću će navedena masonerija pokušati doliti još glasova time što će mu iz petnjih žila nakon ljeta omogućiti službeni početak projekta “Pelješkog mosta”.

U tom paketu svekolike potpore SDP-u ne malu zaslugu za pridobijanje birača pridonijeti će kadidatura Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a, što se vjerojatno i može dogoditi, no sami čin kandidature pomoći će Kukurikavcima u rastu popularnosti jer će ona kod velikog dijela (neodlučnih) birača biti percipirana kao kukurikavi kadar. Iz političkog miljea, SDP će imati na raspolaganju četiri medijski razvikane stranke, koje su sve spremne koalirati sa vladajućima, bez obzira što sada hine neku neodlučnost i različitost koja je vidljiva, ali nije zato vidljiv isti gazda koji je kod naredbi neumoljiv, a stanuje na Temzi. Najbitnije je na vrijeme shvatiti da o politici sa njime nema rasprave. Taj poker lijevih stranaka vođen Čačićem,Tireli, Holly i Josipovićem ima još jednu ulogu na hrvatskom političkom nebu, a to je da osim pokušaja bojanja Hrvatske u crveno, postigne iluziju kod javnosti da je lijevo biračko tijelo jednako onom “desnom”, što je neistina. Bez obzira što su birači “desnice” skloniji neizlasku na izbore, realno stanje je 60. naspram 40. što je neki dan potvrdio i Žarko Puhovski, a nitko ga nije demantirao.

Velike predizborne poene SDP kani izvući iz ovogodišnje turističke sezone, koja će morati biti rekordna, mada će to biti samo nepotpuni brojevi, ali možemo očekivati napumpane rezultate prožete kao i uvijek beznačajnim brojkama noćenja. HDZ će u nizu ovih predizbornih “poklika” ostati bez odgovora, ali zato svakodnevno postavlja pitanja od kojih SDP-u pada mrak na oči. Sada je užareno pitanje oko prodaje Croatia osiguranja, te pripetavanje tko će pogoditi “usridu” na ovogodišnjoj Sinjskoj alci. Vjerojatno je i tamo nakakav prikriveni strah od zalutalih zviždanja kao u Kninu, pa to SDP-ovci doživljavaju kao da će biti pogođeni zoljom. Inače Kukurikavci komunističke provenijencije imaju još od prošle im države ugrađene senzore koji ne prepoznaju kritiku i sudeći po vrataru kojeg je Milanović postavio na vrata ovog SDP-a oni su kao stranka zapravo nepogriješivi, samo mi to ne vidimo.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci