nacija.hr

Geneza novog svjetskog poretka: Vezivanje Sotone Duhovnost

Geneza novog svjetskog poretka: Vezivanje Sotone

Uz dopuštenje našeg prijatelja Mladena Lojkića, donosimo isječak iz njegove knjige “Tko želi razoriti crkvu” koja vas neće ostaviti ravnodušnima. U ovom dijelu Mladen Lojkić donosi mnoge stvari koje možda niste znali ili niste razmišljali o njima pa svakako preporučamo da pročitate ovaj tekst

Tekst: Mladen Lojkić

Žudnja za vladanjem nad cijelim pučanstvom Zemlje traje od praiskona, otkada je naš Stvoritelj stvorio duhovni i zemaljski svijet. Prvo je stvorio duhovna, bestjelesna bića obdarena razumom i slobodnom voljom koja Sveto pismo naziva anđelima. Pobunu protiv svoga Stvoritelja pokrenuo je najsnažniji i najsjajniji anđeo, pun mudrosti i savršen u ljepoti, „zorin sin“ kako ga naziva prorok Izaija, Lucifer. Luciferovu mudrost pokvarila je oholost, gdje on ne želi samo biti neovisan u misli i u djelovanju od svoga Stvoritelja, i ne samo uživati svoje naravno blaženstvo, već i na silu prigrabiti božansku moć, postati jednak Bogu. Želio je postati osobiti Božji protivnik i neprijatelj, prvi slobodni mislilac, slobodoumnik, kao takav zavladati cijelim stvorenim svemirom i njime upravljati. Lucifer je nagovorio dio nebeskih bića da slijede njegov put u pobuni protiv Boga. Luciferova pobunjenička vojska je poražena, izgnana iz Raja, gdje im je Bog namijenio drugu ulogu, ulogu prokletnika koju će imati cijelu vječnost, bez mogućnosti povratka. Postali su zli duhovi, demoni. Izgonom iz Raja Lucifer postaje Knez demona, poglavica zlih duhova i dobiva stari biblijski naziv Sotona, što na hebrejskom jeziku znači suparnik ili klevetnik.

Grijehom anđela uzdrman je anđeoski svijet. Ostala je određena praznina na nebeskim prijestoljima. Da bi se popunila ta praznina, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, a Adam i Eva su primili izvornu svetost i pravednost za sav ljudski rod u kojemu je ujedinjen duhovni i materijalni svijet. Sotonin prvi uspjeh bio je već kod prvih ljudi, kada je u tijelu zmije, prvoj Ženi Evi ponudio plod sa zabranjenog stabla. Adam i Eva nisu izdržali prvu kušnju, egoistično su prezreli Božju ljubav, povjerenje u svoga Stvoritelja, željeli su i oni biti ravni njemu. Zbog svog egoizma udaljili su se od Boga, morali su se skriti pred Bogom, a Bog im je postao nevidljiv. Bog ih je kaznio i prognao iz Raja, izgubili su milost izvorne svetosti, morali se vratiti u prah iz kojega su uzeti, a smrt je postala stvarnost za sav ljudski rod. Posljedicom svoga zaraznog – istočnog (istočni -jer iz njega istječu svi drugi grijesi) grijeha naši praroditelji su zarazili cijeli ljudski rod, jer taj grijeh prelazi na sve njihove potomke. Bog je rekao zmiji o svom planu za otkupljenje ljudskog roda: „Ja zamećem neprijateljstvo između tebe i žene, između tvoga roda i njezina roda. Njezin rod će ti zatirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu“ (Pos. 3,5). Kroz ženin rod Bog će poslati Otkupitelja. Zmija (Sotona) također će imati svoj „rod“, lažnog spasitelja Antikrista.

Starozavjetni svijet bio je Sotonino kraljevstvo. Sotona je likovao usadivši svoje poslanje u poganske religije cijelog svijeta. Pali anđeli (demoni, đavoli) „preobražavaju“ se u čudovišne poganske bogove, u duhove koji su tobože dobri i zli, koji ljudima obećavaju razne usluge i naoko dobra djela u zamjenu za najodurnije i najkrvavije žrtve ili kaznu ukoliko izostane božanske časti i štovateljstva prema njima. Demoni u svojoj oholosti osjećaju zavist i mržnju prema čovjeku jer čovjek nije samo duhovno već i materijalno biće. Postali su prvi „gnostici“ koji su vidjeli zlo u materiji. U tom nadmetanju demonske vojske i ljudskih bića demoni su u apsolutnoj prednosti jer su grijehom naših praroditelja demoni dobili određenu vlast nad ljudima. Osim toga, oni su čisti duhovi, a ipak stvorenja i stoga su toliko moćniji od ljudi. Tu moć dobili su od Boga prije pobune i zadržali su je do danas kako bi zavodili ljude. Iako je Bog grješne anđele lišio svih izvanrednih darova milosti, ostala su im sva prirodna svojstva, potpuna naravna inteligencija, snaga i energija, kao i poznavanje svih prirodnih i fizičkih pojava koje ljudski um nije kadar razumjeti. Stoga nije čudno što su svi narodi cijelog Planeta, izuzev izraelskog, Sotonu uzdigli na božanski tron i stvorili kult zmije i Sotone identificirajući zmiju s logosom.

Osim što tijekom cijele povijesti ljudskog roda, Sotona želi preko svojih namjesnika vladati Zemljom i držati u pokornosti planetarno pučanstvo, on im prenosi poznatu laž, „Bit ćete kao bogovi“, koju je došapnuo Adamu i Evi u Edenskom vrtu. Prvi velmoža koji se htio obogotvoriti i vladati cijelim svijetom bio je graditelj Babilonskog tornja, Nimrod, silni lovac, koji je prema poganskom vjerovanju bio Luciferov porod, a pomoću meditacije je zaprimio od Lucifera doktrinu „obožavanja vatre“. Nimroda sasvim sigurno možemo smatrati klicom velikog majstora okultnog masonstva. Nakon što je Bog srušio Babilonski toranj, nakon što se ljudi raspršiše na sve strane i nasta „zbrka s jezicima“, središte masonske urote protiv Boga i čovjeka seli u drevni Egipat, u ezoteriju i hermetizam egipatske mitologije, u ogavnu i nastranu okultnu religiju sa zoomorfnim božanstvima i kultovima. Masonsku urotu prepoznajemo i u okultizmu kralja Salomona, sodomiji Aleksandra Velikog i mnogih drugih strahovladara našeg Planeta, koji su gajili sotonina snoviđenja, „postati bogovi“i upravljati cijelim svijetom.

Isusovim utjelovljenjem, odnosno činjenicom da je Sin Božji postao čovjekom, objavljen je rat demonima. Uzdrmano je kraljevstvo Sotone. Oslobođenje čovjeka bilo je moguće samo ponovnim savladavanjem đavla, što zasigurno nije mogao čovjek pod istočnim grijehom, već isključivo Bogo-Čovjek. Zato je Isus Krist došao na svijet „ponizivši sam sebe“, uzeo narav sluge i postao sličan ljudima. Bogo-Čovjek nije nikada poput Adama, poslušao glas Sotone, već je izabrao bezrezervnu poslušnost Ocu, što će ga dovesti do patnje i muke na križu.

Smrću na križu Isus je ispravio Adamovu krivnju, spasio je i otkupio čovječanstvo, kako pravednike starog Saveza i sve one koji su bili posvećeni milošću Božjom u pretkršćansko vrijeme te čekali u predvorju nebesa, tako i sav budući ljudski rod koji će slijediti njegov nauk. Kristovim uzašašćem probijeno je demonsko borilište za vlast nad ljudima koje su demoni raširili po „cijelom kozmosu“ i otvoren je put na Nebesa (Nebo nije poseban dio svemira, neki planet, već je nebo stanje gdje je duša čovjekova u punom zajedništvu s Bogom). Sotonina nadmoć nad zemaljskim vlastima bila je dokinuta, a vezivanje Sotone o čemu govori tajanstveno Ivanovo Otkriće (Otkrivenje) (Otk. 20, 1-4), bilo je završeno. Kristov dolazak na Zemlju apsolutno je središnji događaj cijele ljudske povijesti kada je vremensko i vječno postalo neodjeljivo, a s time i kršćanstvo dobiva element završnosti povijesti.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci