nacija.hr

Dr. Ante Starčević Domovina

Dr. Ante Starčević

Objavljujuemo u cijelosti govor gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH Grada Zagreba i Zagrebačke županije koji je održala na Medvedgradu i pred grobom Dr. Ante Starčevića povodom Dana branitelja Grada Zagreba 31.-og. svibnja 2015.

Tekst: Rozalija Bartolić

„Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara.“

Jedna je to od mnogobrojnih domoljubnih misli Ante Starčevića, čovjeka kojeg se s pravom uvriježilo zvati Ocem Domovine, a na čijem smo se zadnjem počivalištu danas okupili.

Hvaljen Isus i dobar dan poštovani prijatelji.

One koji su to možda zaboravili, treba podsjetiti na nekoliko osnovnih podataka iz njegove bogate biografije.

Hrvatski političar i književnik rođen je 23. svibnja 1823.godine u mjestu Žitnik kod Gospića. Pored političkih aktivnosti bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom. Danas se često naziva ocem Domovine.

U jesen 1845.godine završava gimnaziju u Zagrebu te odlazi u sjemenište u Senj, a od tamo u Peštu na studij teologije. Filozofiju doktorira u Pešti 1848. Tada se, umjesto svećeničkom pozivu, odlučuje posvetiti borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku. Nakon neuspjelog pokušaja dobivanja mjesta predavača na Zagrebačkom Sveučilištu radi u odvjetničkom uredu odvjetnika Šrama sve do 1861. godine kada je izabran za velikog bilježnika Riječke županije, ali je 1862. suspendiran i kao protivnik režima osuđen na mjesec dana zatvora. Iste godine izabran je u Hrvatski Sabor kao predstavnik Rijeke. Za zastupnika u Hrvatskom Saboru biće biran ponovo 1865., 1871., i od 1878.godine do kraja života.

U Hrvatskom Saboru bio je najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti, odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava koju je s Eugenom Kvaternikom osnovao 1861.godine. Od prvih svojih zapisa iz 1861. pa do zadnjeg svog govora Starčević je punih 30 godina neumorno dokazivao kako je glavna i najpreča stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti “dok bude pod Austriom-Madjarijom”. Dosljedno je zauzimao krajnje neprijateljski stav prema “umišljotini koja se zove Austrija; u kojoj su se vlade i vladari… urotili protiv narodima”. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju.

Zbog svog političkog djelovanja utamničen je 1863. Nakon izlaska iz zatvora ponovno se zapošljava u Šramovu uredu do listopada 1871. Nakon Kvaternikovog ustanka u Rakovici ponovno je utamničen, a Stranka Prava raspuštena. Sedam godina kasnije (1878.) nanovo je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, čijim je zastupnikom bio sve do svoje smrti.

Ali što se to od Starčevićeve borbe za Hrvatsku samostalnost do danas promijenilo, i iz kojih to njegovih misli možemo i danas crpiti inspiraciju?

Kada se te misli danas pažljivo čitaju, možemo shvatiti pojam ponavljanja povijesti, a kada bi neke slične poruke danas uputili našim političarima, vjerojatno bi bili tuženi od strane dežurnih zaštitnika sloboda.

A što je Starčeviću sloboda? „Sloboda i naroda i pojedinca, ograničena je pravom na slobodu drugih naroda i pojedinaca. Sloboda, dakle, nije neograničena samovolja koja vodi u anarhiju, nego je pravo, iz kojega proizlaze i dužnosti.“

Svoje poglede i politička uvjerenja temeljio je na principima etičnosti, jer je to temelj državnog i narodnog opstanka. To bi morao biti i temelj ponašanja ovodobnih hrvatskih političara koji su od naroda birani osigurati bolju budućnost za nadolazeće generacije.

Znao je lučiti domovinsku dužnost od oporbenog stajališta. Drugim riječima, znao je razliku između Države kao zajedničkog dobra, i vlade kao stranačko-političke opcije. Zahtijevao je da svi koji obnašaju dužnosničke službe u vlasti, svoje osobne interese podrede općem dobru. Tvrdio je: Javna služba nije i ne smije biti prilika za osobno isticanje ili za sjecanje materijalne koristi. Takva politika je zla politika. Glavno sredstvo, upravo načelo zle politike stoji u tom, da se na najviše časti, u najviše vlasti postavljaju ljudi što je moguće hrđaviji i najnesposobniji.“ Kao da je to pisao sinoć!

Stoga onima koji se igraju budućnošću naše djece, a rasprodajom Hrvatske pretvoriti ih u kmetove bez vlasništva, jasno moramo poručiti: „Dobro djelo učinjeno narodu ne može bez ploda, a zlo djelo bez kazne ostati.“    

Kao udovica poginulog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, svjesna žrtava položenih za slobodu Hrvatske, a povezujući to sa današnjim dobom i situacijom u hrvatskom društvu, moram završiti citirajući Oca Domovine:

Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost.“

Doktore Ante Starčeviću, neka ti je laka hrvatska zemlja. S nama si.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci