nacija.hr

Što je zaljubljenost, a što je ljubav? Obitelj

Što je zaljubljenost, a što je ljubav?

U stanju zaljubljenosti teško se uočavaju mane one druge osobe. Javlja se potreba i sklonost zadržati se u tom bljesku, čini se da nikad neće prestati, jednostavno blješti i zasljepljuje. Ona ima vijek trajanja stoga što vremenom istina probija iz dubina ljudske naravi na vidljivu površinu, različitosti nagrizaju očekivanja, naziru se obrisi nesavršenog karaktera, navika i manira…

Tekst: Ankica Knežević

Zaljubljenost je stanje, ugodni ali i zasljepljujući bljesak koji ima svoj vijek trajanja. U takvom stanju pokreću se pozitivne emocije koje potiču na ispoljavanje onog najboljeg dijela sebe, predstavljanje u najboljem svjetlu. Ujedno se kod druge osobe zamjećuje samo ono najbolje, ono što privlači i hrani to stanje ugode.

U stanju zaljubljenosti teško se uočavaju mane one druge osobe. Javlja se potreba i sklonost zadržati se u tom bljesku, čini se da nikad neće prestati, jednostavno blješti i zasljepljuje. Ona ima vijek trajanja stoga što vremenom istina probija iz dubina ljudske naravi na vidljivu površinu, različitosti nagrizaju očekivanja, naziru se obrisi nesavršenog karaktera, navika i manira… Slabosti i loše osobine zaljubljenost neko vrijeme podnosi, ali ne zadugo jer ona traži ideal koji je stvoren u nerealnoj predodžbi o drugoj osobi. Kada taj stvoreni ideal ne nalazi potvrdu u stvarnosti, ta se zaljubljenost transformira i to na više načina, njeno blještavilo poprima drugačije tonove. Može naprosto izblijedjeti i potpuno nestati bez nekog traga, može izazvati razočaranje što nije potvrđen ideal koji je umjetno stvoren ili se može transformirati u nešto puno veće i uzvišenije, a to je ljubav.

A što je ljubav? To je jedno od najtežih pitanja koje zahtijeva stalno traganje i otkrivanje.

Ljubav se piše velikim slovom jer nosi obilježja osobnosti, jer je djelatna i trajna zbiljnost, za razliku od zaljubljenosti koja je stanje. Ljubav je djelatni dio Božje naravi, On sam. Od nje smo stvoreni. Ona nas je stvorila. Ona je pokretač svega dobra.

Ljubav je dar, ljubav je krepost i sveti Pavao ju proglašava najvećom među krepostima i darovima. To je, između ostalog, i stoga što bi ona trebala biti pokretač svih ostalih vrlina i darova

Isus nam je dao novu zapovijed: «Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim… Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga» (Mt 22,37-39). Neizvršavanje zapovijedi koju je Bog dao dovodi u stanje otuđenosti od Boga. Ljubav jest dar od Boga, ali se njome, kao i s drugim darovima, treba djelatno služiti jer će u protivnom «atrofirati», ostati neraspakirani dar čija ljepota i učinkovitost nikad neće biti otkrivena. Onaj tko osjeća otuđenost od Boga najprije se treba zapitati izvršava li i kako izvršava zapovijed ljubavi. Ljubav je dar, ljubav je krepost i sveti Pavao ju proglašava najvećom među krepostima i darovima. To je, između ostalog, i stoga što bi ona trebala biti pokretač svih ostalih vrlina i darova. Ukoliko darovi Duha, kao što su ozdravljanje, savjet, oslobađanje, služenje i drugi, nisu pokrenuti pogonom ljubavi, onda se zapitajmo: s kojim zapravo motivima nešto činimo? Osobe koje su u službi nekog dobra ali sebi na slavu, a ne u službi Crkvi, neka se sjete Isusovih riječi: «Mnogi će me u onaj dan pitati ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’» (Mt 7,22-23). Kako teška riječ – bezakonici ili zlotvori! Isus zlotvorima naziva one koji ne vrše volju nebeskog Oca, ne izvršavaju zapovijed ljubavi, unatoč tome što naizgled s uspjehom čine dobra djela ili se služe s darovima u Isusovo ime. Naravno da to ne znači kako svaki koji služi u darovima čini nešto pogrešno. Naprotiv treba se otvoriti darovima Duha Svetoga, ali se treba i neprestano ispitivati: s kojim motivima? je li u službi Crkve? i širim li ljubav u zajednici?

Bog nas poznaje po ljubavi s kojom nešto činimo. Tko djeluje bez ljubavi, Gospodinu je nepoznat i On ga naziva zlotvorom. Tome u prilog govori sveti Pavao u Hvalospjevu ljubavi: «…kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih za hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo» (1 Kor 13,2-3). S druge pak strane promotrimo dobro što je prava ljubav! Pavao je opisuje tako kao da predstavlja narav neke prekrasne osobe ispunjene bogatstvom nutarnje ljepote. Razmislimo o svakoj riječi: ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvali se, ne uznosi se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne prestaje, (usp. 1 Kor 13,4-8).

Ovaj opis upravo potvrđuje da prava ljubav nije stanje nego osoba – dolazi od Boga koji je osoba ljubavi. Takva istinska ljubav je Bog i tko je u njoj, u Bogu je.

Bog nas poznaje po ljubavi s kojom nešto činimo. Tko djeluje bez ljubavi, Gospodinu je nepoznat i On ga naziva zlotvorom

Ljubiti znači djelovati. Lijenost je blokada toj djelatnosti i jedna je od prepreka ljubavi. Lijen čovjek naprosto nije djelatan i ljubav se po njemu ne može ostvarivati. To je veliki hendikep. Ljubav se ostvaruje u dobrim djelima. Ali ako se čine dobra djela drugima radi sebe, a ne radi njih, onda su to sebična djela – sebeljublje. Ako se njima nastoji nekako okoristiti onda je to koristoljublje. U pravom smislu ljubiti znači željeti i činiti dobro drugome radi njega samoga. To je ono što se u skolastičkoj filozofiji zove amor benevolentiae, dobrohotna ljubav.

Ljubav je i odluka ostati uz nekoga do kraja života, kao što je to bračna ljubav. Premda uključuje i žrtvu, jer sve podnosi, pa i tuđe nesavršenosti i mane, ali se bez nje ne možemo ostvariti. Ljubav mane voljenoga ne samo da prihvaća nego podnosi i u njenoj djelatnoj, ustrajnoj blizini, te se mane otapaju, slabosti ustupaju mjesto vrlinama. Davati se za dobro drugoga nije nužnost kojoj moramo biti podređeni, nego je to poticaj Ljubavi na sebedarje koje čovjeka čini sretnim. To je proces i zato je ljubav strpljiva. Ona je neumorni radnik koji radi dok god joj dajemo priliku da djeluje u nama i po nama. Ona ne pita tko treba djetetu poslužiti u noći kada plače, nego ustaje i nježno služi.

Obraćenje je bljesak zaljubljenosti u kojem se otkriva Božja ljepota i dobrota. To stanje nekad poprima i razmjere euforije, javlja se želja mijenjati cijeli svijet. Nastoji se drugima priopćiti istinu o opstojnosti dobroga Boga, a radi usplamtjele želje to katkad biva i na neprimjeren način, na “vlastiti pogon“, bez poticaja Duha. No, i ta zaljubljenost ima svoj vijek trajanja radi istine koja vremenom izbija na površinu, ali ovaj put istine o nama, našoj nesavršenoj naravi i karakteru. Ta istina ne može dugo opstati u svjetlu istine o Božjoj savršenoj naravi. Tada nastupa vrijeme kada obraćenička zaljubljenost treba ustupiti mjesto ljubavi. Valja nam pristati mijenjati sebe, prepoznavati i priznavati svoje slabosti i neuredne sklonosti i dopustiti da nas Ljubav mijenja, mijesi, oblikuje. Umiranjem sebi i svojim slabostima čovjek postaje protočni kanal ljubavi. Prava Ljubav goni činiti djela ljubavi radi drugoga, radi Boga. Bog prepoznaje djela učinjena iz ljubavi, ljubavi prema njemu i njegovu stvorenju.

Ljubav po nama djeluje i na druge tako da se i oni postupno mijenjaju, umiru slabostima, postaju kanali Božje ljubavi i tako se ona umnaža i širi. Isus nam je to pokazao savršenim primjerom. Išao je svijetom čineći samo dobro, dobro za nas i naše spasenje, išao je do kraja, bez rezerve, bez ostatka, do smrti na Križu. Jednako je činila i njegova Majka. Ljubila je i služila dajući nam savršen primjer do podno križa.

Ljubav po nama djeluje i na druge tako da se i oni postupno mijenjaju, umiru slabostima, postaju kanali Božje ljubavi i tako se ona umnaža i širi

Kada nekome želiš dobro i činiš dobro, kad postaneš blagoslov njegovu životu, tada možeš reći da ga voliš, da ga ljubiš. Ljubav je zahtjevna, ali je najveći dar koji možemo primiti i dati jer je od Boga. Kad je u vama i upravlja vama, tada možete reći: «Ne živim više ja nego u meni živi Krist» (Gal 2,20).

I na kraju: ‘ljubav ne traži svoje’. To je najzahtjevniji doseg ljubavi. Ljubiti i ne tražiti ljubav zauzvrat. Ne biti nagrađen, ne dobiti pohvalu, pa čak ne biti ni primijećen. Sve su to testovi pročišćenja ljubavi. Tko ljubi, misli na drugoga, skrbi za njega, uvijek traži načina kako iskazati ljubav a ne povrijediti slobodu drugoga – ne vezati drugoga na sebe. Zato je takva ljubav katkada i nerazborita u svojim djelima, ali nije moguća bez vjere i intimne povezanosti s Bogom. Ta tko bi dvorio gubavce, trošio se u rizičnim misijskom krajevima, služio bolesnicima, itd. Jednom riječju to je ljubav bez povrata. Uvijek se iznova trebamo ohrabriti, jer za ljubav nikada nije kasno!

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci