nacija.hr

PRED MISTERIJEM

Tekst: Ivica Ursić

Čovjek čitav svoj život drži jednom velikom zagonetkom koju neprestano pokušava odgonetnuti.

Kako je život postao? Kako ga produžiti? Koja je svrha ljudskog života? Ima li života poslije smrti?

Zagonetka do zagonetke nižu se u našem životu i mi ulažemo sve svoje sposobnosti kako bi svaku životnu zagonetku učinili rješivom. Ali zagonetka jednom riješena iscrpi se. Postaje nezanimljiva. Biva potrošena. Baš kao svaka potrošna roba. Kao ispaljeni metak. Kao otvorena boca pjenušca. Kao popušena cigara.

Takvi smo mi ljudi. Sve volimo rješavati. Pa čak i ono što zagonetka nije.

Ove nedjelje slavimo blagdan Presvetog Trojstva.

Budimo iskreni, blagdan Presvetog Trojstva i nije neki veliki događaj u životu prosječnog kršćanina. Za razliku, recimo, od Božića, Uskrsa, Velike Gospe. Mnogi će doznati da se ove nedjelje slavi ovaj blagdan tek kada dođu na nedjeljnu svetu misu.

No ne muči ovaj blagdan samo laike vjernike. On puno glavobolje donosi i svećenicima. Svake godine na nedjelju nakon Duhova nekako se nametne zadaća pokušati objašnjavati neobjašnjivo. Objasniti trojedinoga Boga.

I što onda radimo? Pitanje Presvetog Trojstva postavljamo kao neku zagonetku, kao rebus, matematičku jednadžbu. I ulažemo silne napore ne bi li svojim ograničenim ljudskim umom „dešifrirali“ neograničenog Boga, a to onda uvijek završi u našim tragičnim pokušajima svođenja Boga na našu ljudsku mjeru.

Presveto Trojstvo nije zagonetka.

Bog se očituje kao Otac, Sin i Duh Sveti.

Kao Tvorac, kao Razapeti Krist i kao Branitelj/Odvjetnik/Tješitelj koji živi u našim srcima.

I što to znači?

Znači samo jedno.

To je misterij.

Često se čovjek zapita, zašto mi kao ljudska bića, čiji najveći umovi nisu u stanju izliječiti najobičniju prehladu, zašto mi tako oholo mislimo da smo u stanju razumjeti Boga i Božje postupke?

Zanimljiva je činjenica da se pojam Presvetog Trojstva čak ni ne pojavljuje u Svetom Pismu, ali se formula Otac, Sin i Duh Sveti pojavljuje nekoliko puta, uključujući i poslanicu Svetoga Pavla Rimljanima.

Sveti Pavao doduše ne pokušava objasniti ovaj veliki misterij. Ono što on čini jest da nam pokazuje njegov značaj u našim životima.

I to je dobro. Jako dobro.

Jer mi, u biti, i ne trebamo razumjeti Presveto Trojstvo. Ono što mi trebamo jest vidjeti kako nam trojedini Bog pomaže živjeti život Isusovih sljedbenika.

Tri su stvari koje mi ljudi trebamo iznad svega. Trebamo živjeti u miru Božjemu, trebamo imati nadu u Božje obećanje, i naravno, treća stvar je – ljubav. Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu.

„Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.“ (Rim 5, 1)

Netko će na ove riječi reagirati i reći kako on nikada nije ni bio u sukobu s Bogom. Možda i nije, ali mnogi ljudi danas „ratuju“ s Bogom, a da pojma nemaju što čine.

Mir je djelo Kristovo. On je položio svoj život da bi nas ljude pomirio s Bogom. Isus Krist je most koji premošćuje ponor između onoga tko smo mi i onoga što Bog želi da mi budemo.

Mi bi se trajno trebali prisjećati žrtve koju je Krist podnio da bismo mi imali trajni mir sami sa sobom, sa svojim bližnjima i sa samim Bogom.

„U što vi polažete svoja nadanja?“

Jesu li to možda dionice? Nekretnine? Vaše dobro zdravlje?

Polažete li svoja nadanja u političke stranke i njihove lidere?

U slobodno tržište? U parlamentarnu demokraciju?

Možda u Europsku Uniju? NATO?

Budite oprezni kada je riječ o vašim nadanjima.

Velike su šanse da ćete se, kao toliki prije vas, razočarati.

Da, nama očajnički treba nada. Ali nam ne treba bilo kakva nada i ne treba nama bilo čija nada. Pitam vas – zašto ne uložiti svoja nadanja u ono što je vječno? Umjesto u ono što je potrošno i prolazno? A to je nada ovog svijeta.

Krist nam donosi mir.

Bog nam daje nadu.

Duh Sveti nas ispunja ljubavlju.

Dakle što je Presveto Trojstvo?

Ja to i dalje ne mogu, a niti pokušavam, objasniti, kao što to nitko ni ne može, ali vam mogu reći što Presveto Trojstvo znači u našem životu.

Krist nam osigurava mir kroz svoju žrtvu na križu, Bog nam daje nadu i u najmračnijim satima našega života, a Duh Sveti nas ispunjava Božjom ljubavi.

U Evanđelju po Ivanu Isus učenicima govori o dolasku Duha Istine.

Zadaća je Duha Svetoga ukazivati nam na Istinu. Voditi nas do Istine. Ali do Božje Istine, a ne do istina ovoga svijeta.

Vjera nije stvar nagađanja, pogađanja, prognoziranja i gatanja. Vjera je stvar sigurnosti. Ona nije nejasna, maglovita. Vjera nije stvar mišljenja. Ona nije stvar kompromisa. Vjera nije stvar debatiranja i diskutiranja.

Duh Istine – oslobađa.

Ali tu postoji problem.

Postoji zahtjev.

Kada ste našli Istinu onda u toj Istini morate i ostati.

Nije dovoljno znati što je Istina.

Moraš po njoj i živjeti.

I tu Istinu svjedočiti.

Jesmo li to u stanju učiniti?

Jesmo li u stanju živjeti po onome što Presveto Trojstvo čini u našem životu?

Ili nam je isključivo do „tumačenja“ Presvetog Trojstva?

Nažalost mi i dalje ustrajavamo na „tumačenju“, na racionaliziranju vjere.

Zašto?

Zato jer smo svjesni svojih grijeha, a hrabrosti nemamo kleknuti i pokajati se. Mi osjećamo krivicu i sram zbog svojih djela. Neprestano smo kršili i nastavljamo kršiti Božje zakone. Ne postoji ni jedan Božji zakon kojeg mi, njegova djeca, nismo pogazili.

Kako izaći iz tog gliba? Iz gliba u kojeg, iz dana u dan, tonemo sve dublje i dublje?

Onoga dana kada shvatimo da ljubav nije u tolikoj mjeri emocija koliko je poslušnost mi ćemo početi vraćati se Ocu.

„Ako me ljubite zapovijedi ćete moje čuvati.“ (Iv 14, 15)

Ovonedjeljni blagdan Presvetog Trojstva poziva nas osjetiti i doživjeti ljubav koja tjera na posluh prema Božjim zapovijedima. U ljubavi nema ničeg pasivnog. Što mi više doživljavamo prisutnost Boga u sebi, što ustrajnije poštujemo njegove zapovijedi, što smo vjerodostojniji Kristovi sljedbenici i svjedoci to mi više brinemo o bližnjima i tako se širi Kraljevstvo Božje među nama.

„Zagonetku pokušavaš riješiti,

ali pred misterijem

stojiš u strahopoštovanju.“

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci