nacija.hr

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ne bavi se ravnopravnošću spolova?! Obitelj

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ne bavi se ravnopravnošću spolova?!

Izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za godinu 2014., te polemike u svezi s tim izvješćem zadnjih dana, usmjerili su odvjetnika Matu Knezovića, predsjednika Obiteljske stranke k tome da i on progovori nešto o tom izvješću

Tekst: odvjetnik Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke

Izvješće o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za godinu 2014., je toliko ideološki „nabrijano“ i u neprijateljstvu prema životu i gotovo neskrivenoj mržnji prema određenim uvjerenjima, mišljenjima struke (npr. napadaju se liječnici, roditelji, nepoćudne udruge) i temeljnim pravnim aktima da se uistinu može smatrati sektaškim, a nikako pravnim mišljenjem.

Već iz uvodnog dijela Izvješća potpuno je jasno da Pravobraniteljica ravnopravnost spolova gleda kroz moć, novac, utjecaj. Ta moć i utjecaj je neravnopravnost samo onda kada je to na stvarnu (ili umišljenu) štetu na račun žena. Primjerice, Pravobraniteljica već u uvodnom dijelu navodi da su žene obrazovanije od muškaraca 60%. Međutim, to nije neravnopravnost muškaraca. Iako Izvješće vrišti neprestanom diskriminacijom prema ženama ono već u tom uvodnom dijelu kaže Ovo izvješće ne predstavlja ocjenu i analizu stanja u području ravnopravnosti spolova, već čini presjek godišnjeg rada Pravobraniteljice i ukazuje na pojedine trendove na području diskriminacije. Dakle, drugim riječima nije važno stanje, nego trendovi, iliti moda, pomodarstvo. Ovim Pravobraniteljica jasno pokazuje da joj nije ni do Ustava, ni do zakona, ni do ravnopravnosti, nego do trendova koje ona želi usmjeravati u željenom, fiktivnom, ideologiziranom sektaškom cilju.

REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE KAO PRAVO NA SMRT

Pravobraniteljica se i tijekom 2014. bavila prigovorom savjesti vezano uz pravo odlučivanja žena o svom reproduktivnom zdravlju, a posebice u dijelu koji se odnosi na propisivanje kontracepcijskih tableta od strane ginekologa za „dan poslije“. Iz ovakvog pravobraniteljičinog stava proizlazi da su kontracepcijska sredstva i tableta „dan poslije“ lijekovi.

Pitanja: Koju to bolest liječe kontracepcijska sredstva? Znači li to da je trudnoća bolest?

Zaključak: Pravobraniteljica direktno napada Ustavom i Zakonom o liječništvu zajamčeno pravo slobode savjesti. Kakve veze ima sloboda savjesti s ravnopravnošću spolova kojih bi ona trebala biti braniteljica. Pravobraniteljica miješa diskriminaciju (koju izmišlja) i slobodu savjesti (koja je zajamčena) i protivi se slobodi savjesti. Što si ta žena umišlja? Ona se izdiže iznad savjesti.

Pravobraniteljica prigovara ginekolozima što ne uviđaju neravnopravnost spolova i u svojoj profesiji. Valjda je diskriminacija ako imaju prigovor savjesti, te ako upozore na štetnost kontracepcijskih sredstava, induciranog pobačaja ili tablete „dan poslije“. Dakle, Pravobraniteljica bi intervenirala u medicinsku struku i uputila ginekologe što trebaju, a što ne, što smiju, a što ne. Izgleda da smatra da je i bolji ginekolog od liječnika.

Pravobraniteljica se poziva na Zakon o zaštiti prava pacijenata kojim se pacijentu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova te u članku 4. istog zakona koje propisuje poštivanje načela humanosti zaštite prava pacijenata. Sve ovo Pravobraniteljica navodi u kontekstu „prava“ na pobačaj ili kontracepcijska (koja su često abortivna) sredstva.

Pitanje Pravobraniteljici: O kakvoj humanosti kod induciranog pobačaja se može govoriti?

Zaključak: Upravo suprotno! Pravobraniteljica sama sebe osuđuje pozivanjem na „načela humanosti zaštite prava pacijenta“. Humano je ubiti nevino ljudsko biće? Humano je intervenirati instrumentima u tijelo žene a da nema nikakve bolesti kod nje i djeteta? Humano je ženu poslati kući da se bori sa svojom savješću koja ju optužuje? Humano je da će možda zbog toga ostati nerotkinja? Pravobraniteljica je najgrublju nehumanost (ubojstvo djeteta) proglasila humanošću, dok je istinsku humanost (prigovor savjesti, upoznavanje s posljedicama abortusa) proglasila nehumanim. Gdje li se uči takva humanost?

Daljnji citat. Posljedica takve odluke reflektira se na čitav život žene, ali i njenog partnera, potencijalnog oca djeteta. Javne zdravstvene ustanove nipošto ne smiju dolaziti u poziciju u kojoj preuzimaju moć utjecaja na takve odluke. Odluka o prekidu trudnoće je osobna odluka svake žene zasebno i odražava njenu osobnu autonomiju i vlasništvo nad svojim tijelom zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske svakoj građanki i građaninu.

Pravobraniteljica ženu, u kojoj je dijete, ne naziva majka, nego dijete smatra dijelom njezinog tijela, dok za oca ne zna što bi on bio pa ga naziva „potencijalni otac“.

Komentar: Očito da Pravobraniteljica zna da odluka ima posljedice kako sama kaže na čitav život žene, ali i njenog partnera. No, stav Pravobraniteljice je vi smijete kao medicinsko osoblje znati za posljedice, no ženi ih ne smijete reći zbog moći utjecaja na odluku. Ovakav stav je nalaganje zavjere šutnje odnosno uskraćivanje prava na informaciju.

Nadalje, Pravobraniteljica tvrdi Odluka o prekidu trudnoće je osobna odluka svake žene zasebno i odražava njenu osobnu autonomiju i vlasništvo nad svojim tijelom zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske svakoj građanki i građaninu.

Pitanje: Koja to odredba Ustava navodi da je osoba „vlasnik“ svoga tijela? Pravobraniteljica u obrani svojih sektaških stavova krivotvori i sam Ustav!

Drugo pitanje: Koja to odredba Ustava navodi da je odluka o prekidu trudnoće zajamčena Ustavom? Dakle, radi se o novoj krivotvorini!

Daljnje pitanje: Koja to odredba Ustava navodi da je dijete koje se nalazi u njezinoj utrobi njezino tijelo? Dakle, u samo jednoj rečenici nalazi se najmanje tri krivotvorine!

Naravno da Pravobraniteljica oštro napada priziv savjesti. Dapače, ona ga suprotstavlja pravu pacijenata kojim se pacijentu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu i suprotstavlja ga slobodi savjesti, odnosno prizivu savjesti.

Pitanje: Pravobraniteljice, koja je to bolest koju liječnik liječi kod trudnoće ako nema ni jedne dijagnoze? Kao što vidite, Pravobraniteljica ulazi sve dublje u krivotvorine i dijagnosticira trudnoću kao bolest!

Drugo pitanje: Što je to suprotstavljeno u osobi liječnika između priziva savjesti i pobačaja. Koju je to bolest odbio liječiti liječnik? Nova krivotvorina! Dapače, svaki liječnik upravo krši Liječničko obećanje i duboko kompromitira liječnički poziv vršenjem pobačaja!

Pravobraniteljica, očigledno zabrinuta prigovorom savjesti medicinskog osoblja, daje svoju slijedeću uputu: Na upravnim tijelima takvih medicinskih ustanova je da uspostave sustav pružanja ove vrste usluge koji će jamčiti da građanke Republike Hrvatske kao i građanke Europske unije u Republici Hrvatskoj u svakom trenutku imaju učinkovit pristup ovoj vrsti medicinskog zahvata“. Dakle, jednostavno, svaka medicinska ustanova koju je naznačila mora, pa i uz prisilu upravnih tijela, vršiti abortus.

Komentar: Umjesto da se bavi ravnopravnošću spolova Pravobraniteljica se bavi pravnim konstrukcijama kojima nastoji prisiliti ustanove i pojedince na činjenje onoga što nisu dužni ni po Ustavu, ni po zakonima, a oni kršćani vjernici koji takve zahvate vrše u sukobu su i sa vjerom koju deklariraju.

PRAVOBRANITELJICA SE ZAUZIMA ZA REPRESIJU I ZABRANU NEKIH MIŠLJENJA, UVJERENJA I ZNANSTVENIH ČINJENICA

Pravobraniteljica se hvali da je uvidom na internetske stranice Klinike za pobačaje utvrdila postojanje sadržaja koji nisu u skladu s pravnim poretkom Republike Hrvatske.

Evo što nije „u skladu s pravnim poretkom“: Inducirani pobačaj oplođene jajne stanice u bilo kojem stadiju naziva se ubojstvom, masakrom, zločinom i genocidom, pobačaj se dovodi u isti kontekst s čedomorstvom i eutanazijom, neupitnim se prezentira stav da život počinje začećem, liječnike/ce izvršitelje pobačaja i žene koje se odluče pobaciti stigmatizira se kao ubojice, legalno inducirani pobačaj naziva se državno ozakonjenim ubojstvom, tvrdi se da upotreba bilo koje vrste kontracepcije potiče izvršavanje većeg broja pobačaja.

Pitanje: Kako je to Pravobraniteljica utvrdila i tko joj je dao ovlasti za utvrđivanje je li nešto u skladu s pravnim poretkom? Takvu ovlast joj Zakon ne daje. Dakle, Pravobraniteljica je samovlašću sebi priskrbila ovlast. Samovlast je kazneno djelo!

Drugo pitanje: Pravobraniteljice, kada počinje ljudski život? Ako on počinje začećem, a znanost i ljudsko iskustvo te Katolička Crkva čiji nauk i ja slobodno prihvaćam, kažu da počinje začećem. Gdje i kako, kojim načinom spoznaje i kojim znanstvenim metodama, ste utvrdili da to nije tako?

Zaključak: Pravobraniteljica je izišla izvan zakonskih okvira te njezino izvješće nije „u skladu s pravnim poretkom“. Naime, ona grubo napada slobodu misli, uvjerenja, filozofskog uvjerenja, vjere, govora, slobodu javnog djelovanja …

Pravobraniteljica bi zabranila i odgovore na posljedice pobačaja kao što su upozorenja na rak dojke, grlića maternice, jajnika i jetre, smrt, upalna bolest zdjelice, perforacije maternice, razderotine grlića maternice, placenta previa (predležeća posteljica), komplikacije pri porodu, komplikacije u budućim trudnoćama, ektopična trudnoća i neposredne komplikacije (infekcije, krvarenja, embolija, trganje ili perforacija maternice, anesteziološke komplikacije, konvulzije, ozljede grlića maternice, endotoksični šok

Psihičke posljedice: potreba za psihološkim liječenjem, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), seksualna disfunkcija, suicidalna razmišljanja i pokušaj samoubojstva, povećano konzumiranje cigareta i pripadajuće negativne posljedice po zdravlje …

Pravobraniteljica želi zabraniti medicinskom osoblju i udrugama da govore o posljedicama iako sama navodi da su posljedice cjeloživotne.

Pravobraniteljica, onako usput, proziva i druge koji surađuju s Klinikom za pobačaje udruge Vigilare, Centar za pomoć trudnicama „Djetešce, na sunašce“ …

Pravobraniteljica je navedenim resornim tijelima dala preporuku da u okviru svojih nadležnosti poduzmu odlučne i žurne radnje kojima bi se spriječilo daljnje navodno protuzakonito djelovanje organizacija civilnog društva „u području reproduktivnog zdravlja žena“, osim, naravno, onih s kojima dijeli svoje sektaško uvjerenje.

Jedino ideološko polazište u tom Izvješću je rodna ideologija. Sve što je u skladu sa ciljevima te ideologije, u skladu je sa zakonom, a sve što nije u skladu s tim mora se zahvatiti u taj nesklad i promijeniti. Pravobraniteljica je odbacila Ustav i njegova temeljna načela i vrjednote. Ona se u svom izvješću gotovo i ne osvrće na taj, očito za nju, beznačajni pravni dokument. Naime, u tom najvišem pravnom dokumentu, prema kojem se svi niži pravni akti imaju ravnati, postoji ravnopravnost spolova, pravo na život svakog ljudskog bića, postoji zaštita obitelji, majčinstva i roditeljstva, no sve te odredbe Pravobraniteljica zaobilazi u širokom luku kao kužne i stavlja obavezu svima da na svim razinama i u svim prilikama imaju dužnost usmrtiti ljudsko biće, no priznajem, samo pod jednim uvjetom – ako se nije rodilo.

Jednostavno, blago zemlji koja ima takvu Pravobraniteljicu. Ona ima ključ spoznaje! Kraju šala i satira. Pravobraniteljica se, očito u nedostatku ideja kako da se bavi ravnopravnošću spolova, bacila u školstvo, zdravstvo, znanost, ispravno, neispravno, ona je eto, utvrdila ovo i ono. Pravobraniteljica je izišla izvan zakonskih okvira. Ona je za represiju. Mislim da postoji ozbiljna sumnja da je Pravobraniteljica zloupotrijebila svoj položaj i ovlasti kako bi uznemirila javnost, ozbiljno narušila slobodu savjesti, uvjerenja i filozofskog uvjerenja te slobodu mišljenja. Zato pozivam Državno odvjetništvo da preispita je li Pravobraniteljica prekršila odredbe Kaznenog zakona.

Na kraju, dragi prijatelji, moramo biti ujedinjeni u zaštiti života. Nikako se ne smijemo dijeliti! Naša borba treba biti sveobuhvatna, od obitelji, Crkve, župe, udruga, medija, politike, zdravstvenih ustanova … Naša mala sredstva kojima raspolažemo su minorna u odnosu na promicatelje Smrti kao prava. No naša srca su snažna, naša volja je čvrsta i trajna. U ovoj borbi ZA ŽIVOT mi ćemo pobijediti. Možda će naše udruge zabraniti, mi ćemo djelovati na drugi način! Možda će naše političke stranke zabraniti, mi ćemo naći način na koji ćemo se boriti! Možda će nas zatvoriti, mi ćemo i u zatvoru govoriti isto! Možda će nam oduzeti medije, no mi ćemo biti medij! Možda će nas ubiti, naša krv će svjedočiti da volimo i štitimo svaki život te će roditi nove živote!

SVE VAS POZIVAM NA USTRAJNOST I DJELOTVORNU LJUBAV ZA SVAKO ZAČETO DIJETE!

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci