nacija.hr

Australopithecus deyiremeda i Australopithecus sediba ne daju dokaz evolucije, samo su ostaci mrtvih majmuna i nemaju veze s ljudskim porijeklom

Iako su liberalni mediji radosno objavljivali da su im pronašli novog majmunskog pretka, stvarnost im baš i ne daje razloga za radost

Tekst: Ivan Rusarin

Australopithecus sediba: još jedan propali pokušaj proglašenja „karike koja nedostaje“

Kada je paleoantropolog Lee Berger, 2008. godine, u spilji sjeverno od Johannesburga ugledao fosile mladunca i odrasle ženke Australopithecusa sedibe, od oduševljenja počeo je jako psovati i takvom reakcijom isprva isprepadao vlastitog sina. Razlog vulgarnog veselja bio jasan – konačno je pronašao toliko željenu kariku koja nedostaje u lancu evolucije ljudi iz majmunolikih predaka. Sada, par godine kasnije, mediji su živahno počeli promovirati taj fosil kao našeg navodnog evolucijskog pretka koji je živio prije navodnih 2 milijuna godina.

Sediba

Ostaci Australopithecusa sedibe

Stvarnost očituje bitno drukčiju istinu od one koju nam se medijski prikazuje. Naime, njihovo datiranje od tih navodnih 2 milijuna godina starosti fosila izvedeno je nekim radiometrijskim metodama koje su utemeljene na više nedokazanih pretpostavki i za koje je nedavno, tijekom 8 godina testiranja, eksperimentalno dokazano da su iznimno nepouzdane i kontradiktorne. Štoviše, cijelu su stvar naštimavali tako da im ‘precizno’ pokaže starost (navodnu!) fosila koja im je potrebna da bi A. sedibu proglasili prijelaznim evolucijskim oblikom i čovjekovim pretkom. Uz to, i unutar tog njihovog neutemeljenog datiranja, evolucionisti imaju problem. Oni, naime, zaboravljaju (ili svjesno prešućuju) da su u evolucionističkim časopisima objavljivana otkrića fosilnih ostataka potpunih ljudi koji su, po njihovim metodama, pokazali starost veću od ove navodne starosti A.sedibe. Dakle, ti ljudi ispadaju stariji od A.sedibe, a to znači da A.sediba nikako ne može biti predak čovjeka. Fosili zapravo potvrđuju da su ljudi oduvijek bili ljudi bez ikakvog zajedničkog evolucijskog pretka s majmunima.

Analiza lubanje mladunca pokazuje da je ona tipično majmunska. Veliki dio lubanje nedostaje, a čini se da je bila smrvljena. To jako otežava objektivno mjerenje i analizu pronađenog dijela lubanje. Sve upućuje da u stvarnosti nije bilo ništa jedinstvenoga i posebnoga u vezi mozga tog stvorenja. Lubanja odrasle ženke nije pronađena.

Analiza kostiju desne šake odrasle ženke pokazuju majmunske odlike australopiteka (‘Australopithecus’ znači ‘Južni majmun’) pogodne za ljuljanje na granama drveća, ali dulji palac i kraći prsti od onih australopitečkih naveli su autore da povjeruju da su te ruke koristile alate, iako s tim fosilima nisu pronađeni nikakvi kameni alati. Primjećuje se da A. sediba nema sve morfološke odlike koje se uobičajeno smatraju nužnima za posvećenost izradi kamenih alata. Dakle, radi se isključivo o mašti autora koji bez dokaza vjeruju da je to stvorenje koristilo alate. Jednostavno, nemaju nikakvu osnovu da bi znali kako je ta ruka korištena. Jedino što se vidi jest to kakvu je ruku imalo to stvorenje i ništa više od toga. Nakon što je vidio original fosila A. sedibe, poznati paleoantropolog anatom William Jungers izjavio je da Sediba nije koristila objekte na ljudski način.

Kosti zdjelice A. sedibe se ponešto razlikuju od zdjelica ostalih australopiteka. No, varijacije unutar svakog tipa organizma, u ovom slučaju, varijacije kod majmuna (australopiteka i drugih) ili pak varijacije kod nas ljudi jesu uobičajena stvar. To se nikako ne može koristiti kao navodni dokaz evolucije. Autori priznaju da se ne vidi nikakva prednost zdjelice A.sedibe u odnosu na zdjelice drugih australopiteka. Tvrdili su da zdjelica A.sedibe pokazuje pripravljenost za hod na dvije noge, ali kada se kosti pažljivo analiziraju, pokazuje se da njihov izgled ostavlja puno prostora za neobjektivne pristrane zaključke. Također, onima koji tvrde da je A.Sediba hodao na dvije noge, nedostaju glavni dijelovi kostiju A.sedibine zdjelice koji uopće nisu pronađeni.

Naznake postojanja ahilove tetive na fosilu autori tumače kao odliku bića koje hoda na dvije noge, iako i majmuni imaju ahilovu tetivu samo manju. Dakle, radi se samo o neobjektivnoj pristranoj interpretaciji u svrhu promocije vjere u evoluciju.

Luk stopala autori također tumače kao dokaz hoda na dvije noge, iako je u stvarnosti pronađeno premalo kostiju stopala A.sedibe da bi se uopće uočio luk stopala. Autori priznaju da se ni evolucionisti međusobno ne slažu po ovom pitanju. Dakle, i tu se radi samo o interpratciji bez stvarnog dokaza.

Autori su pokušali odnos stopala i koljena Australopithecusa sedibe prikazati kao dvonožnu odliku iako slične takve odlike imaju i npr. orangutani koji ih koriste za tipično majmunsko kretanje po drveću.

Australopiteci su, po svemu sudeći, jedan izvorno stvoreni tip majmuna unutar kojega su postojale određene varijacije koje su se s vremenom očitovale kao što je to slučaj i kod drugih tipova organizama. Ovo nema nikakve veze s dokazom za hipotezu darvinovske makroevolucije.

Kada čovjek ne nasjeda na obmanjujuću medijsku propagandnu buku, vidi se da je slučaj Australopithecusa sedibe samo još jedan neuspješan pokušaj zastupnika evolucije da nas i našu djecu uvjere u zamišljeno životinjsko evolucijsko porijeklo čovjeka za koje već 150 godina neuspješno traže dokaz.

Australopithecus deyiremeda: par majmunskih komadića i ogromna količina evolucionističkog maštanja

Najnoviji, još lošiji pokušaj evolucionista da nekako pronađu i proglase fosilni dokaz za svoju hipotezu evolucije čovjeka iz životinjskih predaka prozvan je Australopithecus deyiremeda.

Ono što je u vezi Australopithecusa deyiremeda stvarno otkriveno, u Etiopiji, jest svega par fragmenata majmunske čeljusti i zuba. Ti fragmenti nisu pronađeni jedan uz drugoga već su bili međusobno poprilično udaljeni i izvađeni iz različitih geoloških slojeva i iz različitih dubina. Evolucionisti su pronađene fragmente maštovito povezali s par košćica majmunskog stopala koje su proglasili „Burtele stopalo“ koje je pronađeno na udaljenosti većoj od 2 km od lokaliteta spomenutih pronađenih fragmenata.

Australopithecusdeyiremeda

Jedini otkriveni ostaci Australopithecusa deyiremede

Zapravo, uopće nije jasno jesu li pronađeni fragmenti ostaci jedne jedinke ili više njih. I sam je evolucionist Haile-Selassie, koji je otkrio te fragmente i proglasio ih novom vrstom „hominida“, odmah izjavio da je svjestan da će čak i njegove evolucionističke kolege biti skeptične prema njegovoj tvrdnji da se radi o nekoj novoj vrsti. Poznati je paleoantropolog i anatom Fred Spoor, iako je i sam evolucionist, upozorio da je tu otkriveno premalo materijala, te da određena razlika između zuba Australopithecusa deyiremeda i zuba Australopithecusa afarensisa (izumrlog, potpunog majmuna) može biti zbog prehrane različitom hranom.

Što se tiče navodnih 3.3 do 3.5 milijuna godina navodne starosti tih fragmenata Australopithecusa deyiremeda, važno je istaknuti da su evolucionisti svoje datiranje koje povezuju s tim fragmentima izveli argon-argon metodom, koja se u sustavnim eksperimentalnim provjerama pokazala kao znanstveno neupotrebljiva jer uopće ne pokazuje stvarnu starost stijene. Naime, nuklearni fizičari i geolozi kao primjer nevaljanosti rado ističu kako je stijena nastala 1954. godine, evolucionističkom metodom utemeljenom upravo na argonu ispadala stara između 270.000 i 3.5 milijuna godina! Stijene nastale između 1980. i 1985. godine, istom argon metodom, ispadale su stare između 340.000 i 2.8 milijuna godina! Dakle, evolucionističke metode datiranja utemeljene na argonu uopće ne pokazuju starost stijene.

Objektivan pristup otkrivenome, pokazuje da su tih par komadića čeljusti i zuba „Australopithecus deyiremeda“ ostaci mrtvog majmuna, a zaista ni najmanje ne svjedoče u prilog hipoteze evolucijskog nastajanja čovjeka iz zamišljenih majmunolikih predaka.

Poznato muzejsko obmanjivanje javnosti

laetoli

Nevjerojatno sramotan primjer ekstremne neiskrenosti autoriteta evolucionističke vjere koji se promovira i u Krapinskom muzeju. Na lokaciji Laetoli, pronađeni su otisci anatomski savršeno ljudskih stopala u sloju kojemu na osnovi svoje metode evolucionisti pripisuju tako veliku starost da je unutar svoje vjere u ogromne starosti stijena ne mogu povezati s potpunim ljudskim osobama. Čak su i poznati evolucionisti kao Donald Johanson, Tim White, Louis Robbins i Russell H. Tuttle pisali da su to očito otisci stopala suvremenih ljudi. No, s obzirom da evolucionisti, zbog svoje priče o evoluciji, nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da su australopiteci jednostavno izumrli majmuni koji su živjeli u isto vrijeme kad i najnormalniji ljudi, oni su počeli te otiske pripisivati australopitecima i prikazivati ta majmunska stvorenja kao dvonožna uspravna bića tako da su danas mnogi uvjereni (tj. prevareni) da su majmunska bića šetala naokolo uspravno na dvije noge kao ljudi.

laetoli2Da su ti evolucionisti zaista tako neznanstveno postupili potvrdio je i poznati evolucionist Russell H. Tuttle. Čak je i poznata evolucionistica Betsy Schumann priznala da takav prikaz ljudskih stopala na majmunu australopiteku „vjerojatno nije točan“, ali kad je bila upitana treba li taj prikaz u muzejima promijeniti, odgovorila je: „Apsolutno ne!“. Ovo svjedoči koliko je velika neiskrenost i fanatična odanost vjeri u ideju evolucije kod nekih autoriteta u evolucionističkim krugovima, te kako su daleko spremni ići u obmanjivanju javnosti ponašajući se potpuno neznanstveno. Isti takav znanstveno neutemeljen prikaz Australopiteka sadrži i Krapinski muzej u koji se u sklopu školskog sustava odvodi katoličku djecu s ciljem da ih se uvjeri u ideju evolucije. Katolik intelektualac, ugledni genetičar dr. Giuseppe Sermonti rekao je da bi protiv takve obmane trebao prosvjedovati svaki iskreni znanstvenik, te da ljude treba poučavati o prijevarama koje se rade da bi se ljude uvjerilo u njihovo navodno majmunsko porijeklo.

Lucy najnovija točna rekonstrukcija

Lucy nova bijela

Po prvi puta se može vidjeti, utemeljeno na samim znanstvenim činjenicama, točno izrađenu rekonstrukciju najpoznatijeg australopiteka Lucy. Ova najnovija rekonstrukcija pokazuje činjenicu da australopitek nije bio nikakav pračovjek, već je bio potpuni majmun koji se nije kretao uspravno, nego se kretao na tipičan majmunski četveronožan način.

 

Vezani članci