nacija.hr

Roberta Laurila: BILA SAM LEZBIJKA Svjedočanstva

Roberta Laurila: BILA SAM LEZBIJKA

Mnogi olako uzimaju kamenje u ruke ne razmišljajući što proživljavaju oni koji imaju homoseksualne sklonosti. Donosimo vam šokantno svjedočanstvo Roberte Laurile koja je pionir u pokretu bivših gayeva, a izašla je iz lezbijanizma 1969. godine. Roberta je preminula 20. listopada 2011., a ovo je njezina priča…

Tekst: Roberta Laurila

Odmah poslije mog rođenja postojao je nagovještaj budućeg problema. Kada me moja majka prvi put ugledala, izrazila je svoju ljubav prema meni, ali se onda sjetila da je izabrala samo muško ime. I tako je Robert postalo Roberta. Tijekom djetinjstva, majčino stanje sa srcem i njen teški artritis onemogućavali su ju da se bavi sa mnom na način kojim su se bavile majke mojih prijatelja. Postala sam usamljenik i sanjar. Kada sam imala osam godina imitirala sam sve što je radio moj stariji brat – od pušenja cigareta do izlaženja s curama.

S deset godina, «zaljubila» sam se po prvi puta u svom životu, u moju školsku učiteljicu. Ova zaljubljenost je trajala tri godine, sve dok se naši putevi nisu razdvojili kada sam krenula u srednju školu. Patila sam sve dok nisam upoznala prekrasnu brinetu u svom razredu i nova ljubav ispunila je moje srce. Naravno, nisam mogla nikome pričati o ovoj ljubavi. Počela sam shvaćati da sam, na neki način, drugačija. Cijelim svojim bićem htjela sam voljeti i biti voljena. Bilo je jako teško živjeti s mojim tajnim žudnjama.

Probala sam biti kao moje prijateljice i počela izlaziti s mladim dečkima kada je to moj otac dopuštao. Kada ne bi, postala bi srdita i buntovna. Stvorila sam lošu reputaciju o sebi i kako su se jezici malenog grada razmahali, počela sam se povlačiti protivnički nastrojena prema svima.

Roberta je često svjedočila u javnosti

Roberta je često svjedočila u javnosti

Moja je majka kršćanka bila jako stprljiva sve te godine, ali moj otac je bio pod osudom zbog ne prihvaćanja Gospodina. Njegovo psovanje bježalo je kontroli skoro svake večeri kada je verbalno zlostavljao moju majku. Ti trenuci u meni su izazivali gnjev. To su bili trenuci iz mog života kada sam odlučila da me nijedan muškarac neće ikad tako tretirati. Također sam krivila oca što je moja majka ponovno trudna. Bila je bolesnog zdravlja i nije htjela još jedno dijete. Slušala sam i mnoge priče o tome kako je prva žena mog oca umrla prilikom porođaja djeteta i to me ispunilo strahom da ikada imam djecu. To nikako nije bilo za mene. A onda, kada sam imala šesnaest godina, moj «stalni» dečko me pokušao silovati. To mi je čak i potvrdilo da je seks nešto prljavo i užasno.

Poslije srednje škole sve moje prijateljice su se poudavale. Počela sam se bojati da sam izostavljena. Iz očaja, popustila sam bratovom prijedlogu da upoznam jednog njegovog prijatelja, dvanaest godina starijeg od mene. U manje od tri mjeseca udala sam se za ovog čovjeka kojega nisam ni voljela. Poslije dvije godine smo se rastali, a ja sam se počela dopisivati s čovjekom koji je bio u Oružanim snagama i zaljubljen u mene prije mog braka. Odluka da se udam za njega je došla kada sam saznala da uskoro ide u Njemačku na aktivnu borbu. Mogla sam primati čekove od njegove plaće i nisam morala živjeti s njim. Kakva farsa! Poslije manje od dvije godine vratio se kući i uskoro sam se rastala od njega.

Stvorila sam lošu reputaciju o sebi i kako su se jezici malenog grada razmahali, počela sam se povlačiti protivnički nastrojena prema svima

Netom poslije, Duh Sveti počeo me osuđivati zbog mog grijeha. Kada sam bila dijete išla sam na sastanke u pentekostalnu crkvu i marširala sam naprijed iz noći u noć kako bih bila spašena. No odustala sam od svega toga kada sam shvatila da ne mogu biti dobro u danima koji su slijedili.

Počela sam osjećati mučnine zbog krivnje, a to je Sotonu učinilo bijesnim. Ubrzo sam upoznala lezbijku koja je živjela tim životom jako dugo i bila u tim krugovima. Bila je loš utjecaj na mene i uskoro sam počela piti, a to nikada prije nisam radila. Sljedeće noći pozvala me da provedem noć s njom. Počela sam upoznavati druge lezbijke i «partijala» daleko previše. Brzo nakon toga sam ostala bez posla.

Tada sam upoznala curu koja je bila moj «tip» i živjeli smo skupa osam godina. Zbog krivnje i alkohola, moje uklapanje krivnje i temperamenta postali su nekontrolirani. Ostavila sam svoju prijateljicu i počela živjeti s drugom. Poslije godinu dana skoro sam je ubila u autu poslije ispijanja previše vina. Ne moram ni spominjati da me zauvijek ostavila. Bila sam sama kod kuće 7. listopada 1955. godine. Sa strahom i panikom u srcu, odlučila sam uzeti svoj život. Bilo me je sram prijaviti se u neku instituciju kako bi pronašla pomoć za moj uznemireni um. Ponos je i dalje bio i te kako živ, iako sam mislila da sam izvan mogućnosti za pomoć. Razmišljala sam na koji način nazvati svoju prijateljicu i tražiti ju oprost. Toliko sam jako htjela da mi oprosti, ali je to izgledalo van svake mogućnosti.

Krenula sam u kuhinju kako bih otvorila plin. Već sam bila popila par pića kako bih se lakše ohrabrila. Samo što sam trebala ući kroz kuhinjska vrata, pala sam na koljena ispred stolice. Sa suzama u očima plakala sam «Bože, oprosti mi! Bože, oprosti mi!»

Tek kasnije sam shvatila da sam u tom trenutku bila spašena. Duh Sveti je sišao kako bi živio u meni, te me je počeo voditi kroz život na način koji je potvrdio moje spasenje. Ali u buntovničkoj naravi, i dalje sam se držala svojih starih prijatelja.

Imala sam dvije lezbijske veze nakon mog spasenja. «Bog ne želi da ja prestanem voljeti žene» uvjeravala sam se. Naravno, nisam mogla prestati bez nadnaravne pomoći. I nisam imala ikoga tko bi mi pomogao. Ovo je bilo godinama prije nego li je Bog uzdigao bivše homoseksualce kako bi počeli služiti.

Deset godina nakon što sam primila Isusa kao svog Spasitelja, još uvijek sam živjela u grijehu. Bog je dopustio da osjetim posljedice svojeg buntovništva. Ne bih nikada uspjela preživjeti traume koje su usljedile bez Gospodinove brige i milosti. Bog je dopustio vragu da izlije svoj gnjev na tako devastirajući način. Još uvijek se naježim na njegovo lukavstvo. S demonskim znakovljem i čudesima, Sotona me uvjerila da Bog želi da živim s drugom ženom dok sam uključena u Kršćansku zajednicu.

Vrhunac je došao nakon samoubojstva drage mi prijateljice koju sam izdala. Nakon tog šokantnog emocionalnog iskustva moja tvrdoglava volja je bila slomljena. Obećala sam Bogu kako neću dopustiti da njena smrt bude uzaludna.

Tada sam počela imati vizije.

Roberta Laurila s predsjednikom Exodus Internationala Alanom Chambersom

Roberta Laurila s predsjednikom Exodus Internationala Alanom Chambersom

Dok sam živjela u nečemu što je ličilo na pakao na zemlji sa svojom ljubavnicom, Bog mi je došao jedne noći. Bila sam sama i u dubokom očaju. Gospodin mi je dao duhovnu viziju o svečenićkoj službi proširenoj po cijelom svijetu. Službi koja bi dosezala do homoseksualaca koji su htjeli imati bliski odnos s Isusom Kristom i koji su htjeli biti oslobođeni od svog grijeha.

Kako se vizija sve više otkrivala znala sam da mi Bog poručuje kako moram ostaviti svoj način života zauvijek. Morala sam Ga početi zagovarati da uzdigne mnoge individualce iz njihovog «gay načina života» i druge, doista pozvane od Njega, da započnu specifičnu službu za homoseksualce.

Šest godina nakon vizije, Bog me uputio da napišem osobno svjedočanstvo o oslobođenju iz lezbijanizma. Moja priča, naslovljena Gay oslobođenje (Gay Liberation) bila je izdana u formi knjige 1975. godine. Bila je prva takve vrste i mnoge knjižare nisu je prihvatili zbog tematike koja je u to vrijeme bila utišavana.

Vrhunac je došao nakon samoubojstva drage mi prijateljice koju sam izdala. Nakon tog šokantnog emocionalnog iskustva moja tvrdoglava volja je bila slomljena

Mnogo se toga dogodilo od tada. Dok sam ja nastavila zagovarati, Bog je počeo poticati bivše gayeve da uđu u službu. Bog me blagoslovio prijateljstvima s mnogim «pionirima» pokreta Exodus, kao što su Frank Worthen, Robbi Kenney, Ed Hurst te mnogi drugi. Bila sam blagoslovljena mogućnosti da vidim kako je služba započela i na stranom tlu. Kako je predivan naš Bog!

Bog nije privlačio neku veliku pozornost na mene. U nekim trenucima, znala sam se pobuniti zbog ovoga. Ali duboko u sebi, znala sam kako sam pozvana da se zauzimam za druge koje će Duh Sveti voditi kroz cijeli svijet.

Čak i dok pišem ove riječi, suze mi teku niz obraze. Zasigurno Bog će završiti svoj savršen plan da dosegne mnogim milijunima izgubljenih koji su bili odbijani i usamljeni toliko puno godina. Plačem za Crkvu, oslijepljenu neprijateljem kako ne bi mogla vidjeti potrebu da dosegne gayeve. Toliko puno kršćana ne mogu istinski vjerovati da Bog može osloboditi te ljude. Moja velika želja sada je dosegnuti one u gay crkvi. Vjerujem da Bog može i tu učiniti čudo.

Naš Bog vlada!

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci