nacija.hr

Kompas za življenje kršćanstva Duhovnost

Kompas za življenje kršćanstva

Teologija je znanost o Bogu i kao takva je važna za sazrijevanje svakog kršćana. Nije neobično da ljudi danas razmišljanja o Bogu temelje na emocijama i uvriježenim predodžbama, no nijedno ni drugo nije temelj kršćanske vjere. Za ispravno razumijevanje Isusova nauka nužno je u određenoj mjeri upoznati se s teologijom

Tekst: C. S. Lewis

S engleskoga preveo i prilagodio: Boris Havel

Svi su me upozoravali da ti ne kažem ono što ću sada reći. “Običan čitatelj ne želi teologiju – on želi samo jasnu, praktičnu vjeru”, govorili su. No, odbacio sam njihove savjete. Ne smatram, naime, da je običan čitatelj tolika budala. Riječ teologija znači “znanost o Bogu” a ja smatram kako svaka osoba, koja razmišlja o Bogu, želi imati najjasniju i najtočniju predodžbu o Njemu koju može dobiti. Ta niste djeca! Zašto bi se onda ophodili prema vama kao prema djeci?

Ja, doduše, donekle shvaćam zašto je teologija nekim ljudima odbojna. Jednom sam prigodom držao predavanje pilotima Britanskoga kraljevskog zrakoplovstva. Sjećam se kako je jedan stari, prekaljeni časnik ustao i rekao: “Nemam vam ja nikakve koristi od te cijele priče! No želim da znate: i ja sam vjernik. Znam da ima Boga. Osjetio sam ga tamo u pustinji; neizreciv je to misterij! I baš zato ne vjerujem svim tim vašim slatkim malim dogmama i formulama koje ste izmislili o Njemu. Svakome, tko je doživio ono pravo, one izgledaju tako otrcano, maleno i nestvarno!”

U neku se ruku slažem s tim čovjekom. On je vjerojatno doživio istinsko iskustvo Boga u toj pustinji. Kada je nakon toga iskustva svratio pogled na kršćanske doktrine, mislim da se uistinu okrenuo od nečega stvarnog prema nečemu što je manje stvarno. To je kao kada s obale promatraš Atlantski ocean pa odeš u svoju sobu i ondje se zagledaš u zemljovid s tim istim vodenim prostranstvom. Time se okrećeš od stvarnosti prema nečemu što je manje stvarno – od pravih valova prema obojanom papiru. U tome i jest stvar! Zemljovid i nije ništa drugo do komada papira. No, tu moram naglasiti dvije vrlo važne činjenice. Kao prvo, on se temelji na otkrićima i spoznajama stotina i tisuća ljudi koji su plovili Atlantikom. Time iza njega stoje brojna ljuska iskustva koja su jednako stvarna kao i tvoje iskustvo promatranja valova s obale. Razlika je u tome što se tvoje iskustvo svodi na jedan letimičan pogled prema moru, dok zemljovid u sebi sadrži skup različitih iskustava mnogih ljudi. Kao drugo, poželiš li nekamo otputovati, zemljovid ti postaje apsolutno nužan. Sve dotle dok si zadovoljan šetnjama uz more, promatranje pučine bit će ti puno ugodnije od zurenja u zemljovid. No odlučiš li otputovati u Ameriku, zemljovid će ti koristiti više od svih šetnji plažom na svijetu.

POŽELIŠ LI NEKAMO OTPUTOVATI, ZEMLJOVID TI POSTAJE APSOLUTNO NUŽAN. SVE DOTLE DOK SI ZADOVOLJAN ŠETNJAMA UZ MORE, PROMATRANJE PUČINE BIT ĆE TI PUNO UGODNIJE OD ZURENJA U ZEMLJOVID. NO ODLUČIŠ LI OTPUTOVATI U AMERIKU, ZEMLJOVID ĆE TI KORISTITI VIŠE OD SVIH ŠETNJI PLAŽOM NA SVIJETU

Važnost teologije

Teologija je poput zemljovida. Ako se “zakopamo” u učenja, razmišljanja i razgovore o kršćanskim doktrinama, oni nam postaju manje stvarni i uzbudljivi od iskustva koje je moj prijatelj doživio u pustinji. Doktrine nisu Bog; one su tek neka vrsta zemljovida. No taj se zemljovid temelji na iskustvima mnogih ljudi koji su uistinu bili u doticaju s Bogom. U usporedbi s tim iskustvima, svi pobožni osjećaji i oduševljenja do kojih dolazimo nekim svojim putovima, priprosti su i zbrkani. I što je najvažnije: želiš li stići imalo dalje od toga, moraš uporabiti zemljovid. Vidiš, iskustvo, koje je onaj čovjek doživio u pustinji, vjerojatno je bilo stvarno i bez dvojbe uzbudljivo, ali iz njega ništa ne proizlazi. Ono nikamo ne vodi. S njime se ništa ne može napraviti. A upravo je to razlog zbog kojega mutna, nejasna religija – svi ti “doživljaji Boga u prirodi” – izgleda tako primamljivo. To su ugodni osjećaji ali bez učinka, poput promatranja valova s plaže. Poželiš li stići do druge strane Atlantika, nećeš moći takvim proučavanjem mora. Isto vrijedi i kada je riječ o vječnom životu. Nitko ne prima život vječni doživljavajući Božju prisutnost u cvijeću ili glazbi. S druge strane, nitko, tko se ne uputi do obale i otisne na pučinu, neće nikamo stići, bez obzira na to koliko je proučavao zemljovide. Otisneš li se pak na pučinu bez zemljovida, plovidba ti neće biti sigurna.

Drugim riječima, teologija je praktična – osobito u današnje vrijeme. U davna vremena, kada su ljudi bili slabije obrazovani i kada nije bilo puno javnih rasprava, možda je i bilo moguće snaći se na temelju nekoliko jednostavnih predodžbi o Bogu. No, to više nije tako. Danas svi čitamo i slušamo raznovrsna mišljenja i rasprave. Slijedom toga, nepoznavanje teologije ne podrazumijeva neimanje predodžbe o Bogu. Ono podrazumijeva mnoštvo pogrješnih predodžbi – loših, zbrkanih i zastarjelih. Mnoštvo predodžbi o Bogu kojima se ljudi danas razbacuju kao novima i suvremenima, zapravo su predodžbe koje su kršćanski teolozi razmotrili i odbacili prije mnogo stoljeća. Vjerovanje u popularne religijske koncepte moderne Europe nije ništa drugo do nazadovanje; poput vjerovanja da je zemlja ravna ploča.

TEOLOGIJA JE POPUT ZEMLJOVIDA. AKO SE “ZAKOPAMO” U UČENJA, RAZMIŠLJANJA I RAZGOVORE O KRŠĆANSKIM DOKTRINAMA, ONI NAM POSTAJU MANJE STVARNI I UZBUDLJIVI OD ISKUSTVA KOJE JE MOJ PRIJATELJ DOŽIVIO U PUSTINJI

Popularno vs. biblijsko viđenje Boga

Kada bismo saželi tu modernu popularnu predodžbu o kršćanstvu u nekoliko riječi, ne bi li se ona svela na izjavu koja glasi otprilike ovako: “Isus Krist je bio veliki učitelj etičnosti i moralnosti i kad bismo poslušali njegove savjete, uspostaviti bismo jedan pravedniji društveni poredak i izbjegli novi rat”? To je, doduše, istina. No, takva nam izjava ne iznosi potpunu istinu o kršćanstvu i zato nema nikakve praktične vrijednosti.

Istina je da bismo, prihvaćajući Kristove savjete, živjeli u puno sretnijem svijetu. No, za život u sretnijem svijetu ne moramo nužno poslušati Isusa. Poslušamo li sve što veli Platon, Aristotel ili Konfucije, bit će nam znatno bolje nego što nam je danas. Pa što onda? Ionako nikada nismo slijedili savjete velikih učitelja. Zašto vjerovati da ćemo sad početi? Zbog čega mislimo da je izglednije da ćemo slijediti Isusa nego nekoga od ovih drugih? Zar zato što je on najbolji učitelj moralnosti? Ta to samo umanjuje vjerojatnost da ćemo ga slijediti! Ako ne uspijevamo primijeniti jednostavnu pouku dobronamjernih filozofa, zar da vjerujemo kako ćemo shvatiti i primijeniti Isusovu, koja je puno složenija? Ako je kršćanstvo samo još jedna zbirka dobrih savjeta, onda ono nema puno smisla. U posljednjih četiri tisuće godina dobrih savjeta nije nedostajalo. Jedan dobar savjet više ništa neće izmijeniti.

No, ako obratiš pozornost na neki pravi kršćanski tekst, vidjet ćeš da on govori o nečemu što se potpuno razlikuje od tih modernih, popularnih religijskih koncepata. Ondje piše da je Krist Božji Sin (što god to značilo). Piše kako će svi, koji povjeruju u Krista i postanu njegovi učenici, postati Božja djeca (što god to značilo). Piše da nas je Isusova smrt spasila od naših grijeha (što god to značilo).

Nema mjesta prigovoru da su te tvrdnje preteške. Kršćanstvo tvrdi da naučava o jednom drugom svijetu, o nečemu što je izvan stvarnosti koju možemo dotaknuti, čuti i vidjeti. Možeš smatrati da su te tvrdnje lažne; no ako su istinite onda su nužno i teške – teške barem koliko i moderna fizika, s istim razlogom.

Ono što u kršćanstvu najviše zabezekne ljude jest tvrdnja da svaka osoba koja pristane uz Krista “postaje dijete Božje”. “Nismo li svi mi već sada djeca Božja?” pitaju se. “Nije li Božje očinstvo jedna od glavnih kršćanskih misli?” Jest, ali samo u određenom smislu; uvjetno rečeno. Bog nas je stvorio, ljubi nas i brine za nas, pa nam je, u tom smislu, poput oca. No, kada Biblija govori o tome da “postajemo” djeca Božja, tu se očigledno radi o nečemu drugom. A to nas vodi u samu srž teologije.

Preuzeto iz: C.S. Lewis: Theology. Epperson, William R. et.al. (Ed.): Encounters: Connecting, Creating, Composing. Dubuque:Kendall/Hunt Publishing Company, 1996:173-175.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci